tag:blogger.com,1999:blog-39494112031740373292024-03-14T18:01:00.469+01:00ААААлександар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.comBlogger112125tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-46305861194884296942020-09-07T06:45:00.007+02:002020-09-07T22:46:04.796+02:00Bajaga i instruktori - Gde stiže sećanje Jahača magle<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-UHTxEF9o03Y/X1W61mj9pKI/AAAAAAAAQzI/vCpvfevHYukJLEg4KXrfqC_0ZPDU1Ba9gCNcBGAsYHQ/s600/jaha%25C4%258Di.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="590" height="320" src="https://1.bp.blogspot.com/-UHTxEF9o03Y/X1W61mj9pKI/AAAAAAAAQzI/vCpvfevHYukJLEg4KXrfqC_0ZPDU1Ba9gCNcBGAsYHQ/s320/jaha%25C4%258Di.jpeg" /></a></div><br /><div style="text-align: justify;">Momčilo Bajagić Bajaga upečatljivo je započeo svoje samostalno stvaralaštvo prvencem “Pozitivna geografija” (1984), sjajno ga nastavivši, ovaj put uz imenu pridodane Instruktore, slijedećim albumom “Sa druge strane jastuka” (1985). Očekivanja mnogih od trećeg albuma bivšeg gitariste Riblje čorbe bila su tržišno možda neopravdano izuzetno visoka, ali bitnije je da su “Jahači” bili još jedna u nizu nadahnutih zbirki Bajaginih pjesama, što svjedoče “Samo nam je ljubav potrebna”, “442 do Beograda”, “Rimljani”, "Strah od vozova"… </div><p></p><span><a name='more'></a></span><div><br /></div><div style="text-align: justify;">Radeći odnose sa javnošću u promoterskoj kući Long plej u Beogradu, koja je zastupala Bajagu i instruktore, tokom nekoliko godina imao sam izuzetnu čast i zadovoljstvo da sa Bajagićem porazgovaram o nastanku nekoliko njegovih albuma. Obišli smo "Geografiju", "Jastuk" i "Prodavnicu tajni" (1988), prije nego što se ukazao povod da konačno u pozno ljeto 2016. godine uradimo "Jahače". Pošto se približavao 6.9. i trideseta godišnjica meni omiljenog albuma Bajage i instruktora, nikog nije bilo srećnijeg od mene tokom razgovora u sjedištu Long pleja u beogradskoj ulici Majke Jevrosime. Nebrojeno puta sam onomad bio preslušao "Jahače", na kaseti tako zgužvane trake da mi je gitarski uvod Žike Milenkovića u "Samo nam je ljubav potrebna" zvučao još prljavije od zamišljenog, ako je to ikako moguće... </div><div><b><br /></b></div><div>- Kad zapravo počinje priča "Jahača magle"?<br /></div><div><br /><div style="text-align: justify;">Bajaga: Ploča "Sa druge strane jastuka" je bila 1985. pa je bila turneja 1986. praktično cele godine, i onda smo počeli da spremamo "Jahače". U to vreme smo stalno radili pesme. Ja sam radio i Žika je radio dosta pesama. Pošto smo puno svirali dosta smo probali na tonskim probama nove stvari. Onda smo odlučili da izaberemo. Snimali smo za PGP, a onaj prethodni album je konačno napravio ozbiljan tiraž od 360.000 'Jastuka'. Pre toga nismo imali dobar status u PGP-u u kome je bilo dosta narodnjaka, koji su prodavali gomile ploča, i uvek smo imali malo vremena da uradimo naš album. I dobijemo 30 termina po pola dana, a pola dana se radi nešto drugo, i sve ono što si namestio moraš da razrušiš i ponovo postavljaš. Bili smo već dosta zreli kao bend, puno smo svirali i maksimalno smo bili usvirani. Saša Habić je radio prethodni album sa (Kornelijem) Batom Kovačem kao producent. Saša se totalno nekako uklopio u bend i postao glavni i jedini producent. Onda smo gledali da uzmemo leti Studio 5, kad nije radio narodnjake. I dali su nam dva i po meseca. U to vremena smo se hvalili kako smo potrošili 500 sati Petice, a to je stvarno bilo dosta s obzirom da su svi instrumenti snimani živo. Mislim da nam je to tehnički i zvučno najbolje snimljen album. Prosto je takvo bilo vreme, koristili su se samo analogni insturmenti. Snimali smo celo leto. Tu je bio jedan problem. Mi smo bili bend koji je napravio veliki uspeh, i odjednom su ovi iz diskografske kuće odlepili na nas. Kako je to super. I kad smo počeli da snimamo "Jahače" došao je Stanko Terzić, direktor PGP-a, čuo je, mislim, "300 na sat" i rekao je: "Ako ste prošli prodali u 360.000 ovaj ćete u 600.000". Što se naravno nije desilo, niti smo hteli da pravimo komercijalan album. Mi smo čak bili u fazonu da nam je "Jastuk" vrlo komercijalan album i da bi sad hteli malo da napravimo više svirački, da se pobrinemo da stvarno bude dobar zvuk. Pored mene i benda, tu su bili Bata Božanić koji je svirao fretles bas na "Strahu od vozova", na gomili pesama i "442". Svirao je (od gitarista) Jane Parđovski, Duda Bezuha, Rajko Kojić na "Strahu od vozova", (saksofonista) Neša Petrović puno na "442" i "Jahačima magle" i još nekim pesmama. Imali smo super muzičare i dovoljno vremena. Natenane smo čitavo leto '86. radili na tom albumu. Izašao je 6. septembra. Album je imao psihodelični omot koji je radio pokojni Radovan Hiršl. Nisu baš bili mnogo zadovoljni s njim ovi iz PGP-a, jer na prednjoj strani ništa nije pisalo, a na zadnjoj nekim sitnim slovima Bajaga i instruktori. Mi smo se slikali polivanjem boje. Radovan nas je polivao bojom Zorica Bajin-Đukanović nas je slikala. On je posle pravio kolaž od toga.</div><div style="text-align: justify;"><br /></div>- Mora da je bila vesela sesija...<br /><br /><div style="text-align: justify;">Bajaga: Vesela je bila. Bili smo totalno mokri od boje. Svima je bilo blesavo zašto to radimo, a to je Radovan hteo. Meni se sad to dopada jer nekako odražava to neko vreme u kom smo živeli. Uopšte kakav je bio Beograd tad. Radovan je naš čuveni alternativni umetnik i slikar. Radio je neke omote albuma, za Orgazam, i još neke. Taj album se nije prodao toliko kao "Jastuk", možda 100.000 manje. Bio je naravno manje komercijalan, pesme su bile super, dobro odsvirane, ozbiljni aranžmani i to je već malo izlazilo iz mejnstrima. Ali mislim da i mnogi naši fanovi misle da je to naš najbolje snimljen album. Ne mislim tu samo na pesme, to je stvar ukusa ko šta voli. Mislim na svirku i tehničku stranu. Kad smo radili remaster stvarno se čuje. Bubnjevi su spektakularno snimljeni, i uopšte svi instrumenti. Vlajko svira odlično. Bata Božanić, Neša Petrović...</div><div><br />- Koja je uloga bila Vlajka Golubovića? Potpisuje se kao koaranžer.<br /><br /><div style="text-align: justify;">Bajaga: Jeste. Ko i ostali iz benda koji su učestvovali u tim aranžmanima. Najviše su učestvovali uvek Vlajko i (klavijaturista Saša Lokner) Loki. U smislu postavljanja ritma najviše je Vlajko odskakao. Mislim da je to najbolje što je snimio u bendu kad je bio.</div><br />- To je taj odabir stvari ili je još nešto bilo u igri.<br /><br /><div style="text-align: justify;">Bajaga: Bila je još jedna stvar u igri, onako kao pokušaj da uradim još jednu pesmu, ali sam odustao od toga. Uglavnom su bile pesme koje smo spremili.</div><br />- Da li su neke pretekle sa "Jastuka", imao si ih odranije ili si baš pisao za "Jahače"?<br /><br /><div style="text-align: justify;">Bajaga: Pisao sam. Čim smo snimili "Jastuk" ja sam nastavio da pišem pesme. Mislim da su sve ove pesme nastale baš u tom periodu dok smo bili na turneji i svirali puno. Nisam imao nijednu pesmu sa "Jastuka" kad sam radio "Jahače".</div><br />- U rokenrolu postoji priča o prokletstvu trećeg albuma...<br /><br /><div style="text-align: justify;">Bajaga: Na neki način. Ovaj smo prodali 270.000 ili tako nešto. To je bilo malo manje, ali i dalje je ogroman tiraž. A sigurno je teško bilo napraviti treći album, ali mislim da se mi nismo obrukali trećim albumom i da smo više otvorili mogućnost za buduće albume, nego da smo išli u neki mejnstrim ili nešto komercijalno, pa da nam sledeći bude slabiji. Ovo je baš nekako poseban album, proistekao iz benda koji je svirao blizu 200 koncerata godišnje, svaki drugi dan. Krenuo je ozbiljan posao posle "Jastuka" sa velikim koncertima i pesme su lako izlazile.</div><br />- To je prvi Lokijev album i oproštaj sa (pratećim pjevačem Dejanom) Cukićem.<br /><br /><div style="text-align: justify;">Bajaga: Tako je. Loki je bio u vojsci. Mislim da je svirao nešto na "Jastuku", nisam siguran, ali tu je definitivno pokazao svoje kvalitete. Došao je pred kraj "Jastuka". Od tog albuma pa nadalje, on je uz Vlajka bio najistaknutiji iz benda. Birali smo pesme za koje smo smislili da ogovaraju ljudima koje smo zvali. Pokojni Jane nije svirao slično ni Rajku, ni Dudi, ali za rege pesmu baš je Haba voleo kako on svira. Onda smo ga pozvali, imao je neki svoj specifičan fazon i lepo je odsvirao tu stvar. Leglo je kako je to svirao. Imali smo veliki broj dobrih muzičara.</div><br />- Album je najavio poklon promo singl (preko časopisa Rok).<br /><br /><div style="text-align: justify;">Bajaga: To je bio najveći tiraž Roka, skoro 100.000 je otišlo singlova, to je bila velika kampanja uz album.</div><br />- Otvaranje albuma dosta vuče na "Jastuk". "220 u voltima" i "300 na sat" su rokerskije, pa ide rege "Nemoj da budeš njanja" i "Kao ne zna da je gotivim"... Gotovi neki svjestan pokušaj... Ili "Nemoj da se zezaš" i "Red i mir"...<br /><br /><div style="text-align: justify;">Bajaga: Bio mi je dobar raspored pesma na "Jastuku" i hteo sam da uradim nešto slično. Zaboravili smo to vreme kad su postojale ploče. Bilo je vrlo bitno koja ti je pesma prva na a strani, i prva na b strani, kao i poslednja. Jer su to četiri najbolja mesta. Na svakoj radio stanici čoveku je mnogo lakše da pusti pesmu sa početka i da nabode zadnju. To su bila mesta za najveće hitove. Obično su spore išle negde na kraj ili kako gde, a sa brzima i koje su trebale biti instant hitovi su otvarane strane albuma. Tu samo možda malo gledao na "Jastuk". Opet gledao sam ritam albuma, da ne bude previše zajedno brzih i sporih pesma. Posle to nisam tako radio, ali ova dva albuma imaju sličnu konstrukciju.</div></div><div><br /></div><div>- "Samo nam je ljubav potrebna" ima neku pank energiju, gitarski razvaljuje...<br /><br /></div><div style="text-align: justify;">Bajaga: To je Žikina zasluga, on je to tako hteo, a nama se svima dopalo. Mislim da su Žika i Duda odsvirali. Žika je snimio jednu koja se ponavlja dva puta, a mislim da je Duda snimio 14 gitara. Kao počinje sa nekim lajv nastupom, odnosno sa mikrofonijom Žikine gitare. Mikrofonira na specifičan način, to nije kontrolisana mikrofonija kao kod ozbiljnih svirača, neko jedna onako prava pank prljava mikrofonija. Odlična Žikina melodija.</div><div><br />- Aktuelnost nije prošla.<br /><br /><div style="text-align: justify;">Bajaga: Angažovana stvar. Niti je aktuelnost prošla, niti su se moji stavovi promenili, tako da mogu bez problema da je sviram uvek. </div></div><div><br /></div><div>- Kad ste svirali "Strah od vozova" na (dobrotvornom) koncertu "Noć za pomoć" u Domu omladine Beograda (2014) ogromna većina gleda, ne zna o čemu se radi, a dvadesetak ljudi viče "To!" Kultna stvar.<br /><br /><div style="text-align: justify;">Bajaga: Nikad nije bila veliki hit, ali ljudi koji su stvarno voleli naše pesme voleli su tu stvar. Sad je nekako legla nama i volim da je odsviramo. Svirali smo je pre jedno 4,5 godina par puta, pa onda opet nismo. Sad sam letos vratio pesmu i mislim da nisam progrešio.</div></div><div><br /></div><div>Sa Bajagom kroz Jahače magle</div><div><br /></div><div><br /></div><div>300 na sat <br /><br /></div><div><div style="text-align: justify;">Hteli smo jednu rokačinu. Gostovala nam je Josipa Lisac. Bila je u Beogradu, imala je koncert i na našu sreću je bila u hotelu Ekscelzior pored Studija 5. Onda sam je zvao da otpeva ako hoće nešto za ovu pesmu. Skromno sam mislio da je ne maltretiram, pa da otpevao kao uvodni gospel hor na početku. Onda smo videli da je to stvarno malo za nju, jer peva fenomenalno i pustili smo ženu za mikrofon. Ona je to fenomenalno otpevala. Tu je isto užasno jako snimljen bubanj, koji razglavljuje, ali pesma ima energiju i odlično je uspela.</div><br />Kao ne zna da je gotovim<br /><br /><div style="text-align: justify;">Voleo sam dosta rege i želeo da ga imam na albumu. Jane je svirao gitare, a pevali su Cukić i Nera (Mahmud) koja pevala u Askama bekape. Svirao sam solo sa vahvahom na telekasteru, pošto sam voleo solaže kod Bob Marleja, to mi je bila neka inspiracija.</div><br />Gde stiže moje sećanje</div><div> <br /><div style="text-align: justify;">To je jedna od pesma gde smo krenuli da radimo stvari malo drugačije. Uvek sam imao kao neki dobar uzor "Sardžent peper (Sgt Pepper)" od Bitlsa gde se svašta dešavalo. Tako da je "Gde stiže moje sećanje" jedna od pesma za koju me ovi moji iz benda često ubeđuju da je vratimo u repertoar. Možda ćemo to i da uradimo. Dugo je nismo svirali, a dobra je stvar. To nismo puno svirali uživo. Nekad je bilo malo komplikovano da se izvede.</div><br />Red i mir<br /><br /><div style="text-align: justify;">Voleli smo svi tad sving. Vlajko je dosta svirao sa džezerima, Neša Petrović je bio sa džezerima, i ajde da nešto uradimo što bi bilo kao brzo, a da ima tu foru. To su uradili Neša, Vlajko i Nešin burazer Grba trubač. Jedna pesma o Zemunskom keju (smijeh).</div><br />Rimljani<br /><br /><div style="text-align: justify;">Balada. Malo drugačija. Sa nekim drugačijim slikama. To je bilo vreme kad se već dosta osećala tenzija u vazduhu. Iako je to još bilo daleko od ratova i sranja, ali je bila na neki način predratna atmosfera. Ta pesma mi je bila bez nekog direktnog obraćanja, ali je govorila da se nešto sprema. Kornelije je u aranžmanu dosta pomogao oko te pesme.</div><br />Samo nam je ljubav potrebna<br /><br /><div style="text-align: justify;">Žikina muzika. Žika je svirao tu temu oba puta. Iako je bilo mnogo boljih gitarista od Žike, niko nije znao na taj način i sa takvom energijom da odsvira taj uvod. On je to i smislio, meni je to odlična melodija bila. A ja sam onda napravio pesmu iz neke hipi faze. Neka naša verzija pesme miru, i zato posveta Bitlsima "All You Need Is Love". Dobro zvuči. Osećala se loša atmosfera u vazduhu i osećali smo da treba da se povuče u malo drugu stranu. Onda smo se setili šta su Bitlsi radili - u tu pesmu su uglavili "Marseljezu". Mi smo uglavili njihovu muziku u našu pesmu. Imali smo puno fanova, prvo Haba je mnogo voleo Bitlse. (Basista Miroslav Cvetković) Cvele i Deša (Cukić) su baš veliki Bitlmani. Svi ih volimo, ali oni baš naročito. I svi su se oko toga trudili. Svima je bilo stalo da to bude što približnije.</div><br />Strah od vozova<br /><br /><div style="text-align: justify;">Dugo je nismo svirali. Nedavno smo je vratili u repertoar, jer je (Marko Nježić) Kića konačno uspeo na pravi način da odsvira tu temicu koju je Rajko smislio. Koja je između teme i pratnje, u isto vreme. Vrlo neobično i specifično. Ako hoćete tu stvar da svirate kako treba morate da je skinete totalno. Božanić je odsvirao fretles odlično. Mislim da je to neki bluz, i drago mi je što je Rajko svirao u toj pesmi, jer da nije ne bi tako zvučala. Ljubavna pesma i malo neko ispitivanje sebe i šta mi se sve desilo za dve, tri godine. Čitav taj posao mi je napravio veliku gužvu u glavi. Neka moja refleksija na to.</div><br />Bam bam<br /><br /><div style="text-align: justify;">Odatle "Jahači magle". Uvek sam voleo kao naslov od Dorsa (Doors) "Riders On the Storm". Nekako to vreme nismo bukvalno izlazili iz kombija. Često je bilo puno magle. Jesenja, prolećna turneja. I zaista smo bili jahači magle. Vidiš i "442" je iz vizure kombija. Provodio sam 90 posto vremen u kombiju. Nije čudo da sam imao "442", "svemirsku policiju" i "300 na sat". Sve je bilo vezano za to da smo samo zujali. Odlična je ispala stvar, kao neki sešn. Neša Petrović je fenomenalan. Deša Cukić je odlično otpevao svoje deo. Dobar rif, gitare. Stihovi su kao neki mali scenario za spot. Neka jurnjava kolima. Policija, grad... Nije imala specijalnu poruku, već dobru atmosferu i pozitivan fazon. "Bam bam" je od pucnjave. Kao neki mali krimi film u jednom fank rok šmeku.</div><br />442<br /><br /><div style="text-align: justify;">Često su me pitali šta je 442, a u stvari ništa stvarno konkretno, samo dobra rima. Hteo sam da zvuči puno kilometara, jer smo stalno bili na putu, i naravno sve vreme se vide linije isprekidane na putu kad gledaš kroz zamagljen prozor ili stubići. Prava muzičarska kad se vraćaš sa svirke. Bata Božanić je to najbolje odsvirao. Baš je bio došao iz Amerike sa konzervatorijuma i svirao je u životnoj formi. Kad smo mu rekli šta bi trebalo da se svira i kad je sklopio temu, odsvirao je za sva vremena. Lep način da se zatvore "Jahači magle".</div></div></div>Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-85123654807714837102018-12-30T23:42:00.000+01:002018-12-31T00:11:03.010+01:00Naj svetsko i naše u 2018. godini <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-B8E4Zf6GdRc/XClLWpFsGcI/AAAAAAAAMrs/Z7OlnGEJsjUY9g51tCNWCL0oUC7hEsJXQCLcBGAs/s1600/kitro.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="1280" height="180" src="https://1.bp.blogspot.com/-B8E4Zf6GdRc/XClLWpFsGcI/AAAAAAAAMrs/Z7OlnGEJsjUY9g51tCNWCL0oUC7hEsJXQCLcBGAs/s320/kitro.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
Izdvojih nekoliko dugosvirajućih izdanja koja su meni bila najzanimljivija u svijetu tokom 2018. ljeta. Ne kažem da su bila doslovno najbolja, štogod to uopšte danas značilo, već dovoljno maštovita, (samo)ispitujuća i odvažna da mi privuku i zadrže pažnju u amazonskoj prašumi ostalih izdanja. Što u prevodu znači da to nisu stvari na prvo slušanje, već djela koja su čudnovato stvaralački krivudajući osvojila neki svoj prostor i vrijeme. (Praveć izbor izbjegoh Long plej izdanja i izvođače kojima sam bio poslovno posvećen tokom 2018. godine.)<br />
<br />
<a name='more'></a><br />
<b>Ro in sekt (Raw In Sect) - "Kitro"</b><br />
<b><br /></b>
Grčki balkaningliš metalci u pokušaju opasuljili su se na trećem albumu, zapojavši na maternjem jeziku, zasviravši narodnjački na električnim gitarama, ko da su to buzukisirtaki tambure rodnog kraja i zavičaja. Ishod je grleno raspjevan, muški snažno napucan, prepoznatljivo balkanski suv i grk niz pjesama, prožetih čudovišno mračnim i apokaliptičnim stihovima. Zen tren: grčkomirisni gitar solo u "Karnavali".<br />
<br />
<iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/2Q1LY7EAhtc" width="560"></iframe>
<br />
<br />
<br />
<b>Autogeni trening - "Spasi se sam"</b><br />
<b><br /></b>
Treći niz prepoznatljivo autogenih, oporo samopropitujućih pjesama, daleko je od zvučne uglačanosti drugog albuma, a bliži sirovosti prvenca. "Koliko još ljudi treba do umre", pita se stihopisac, pjevač i gitarista Dino Kapetanović u istoimenoj, skoro poletno akustičnoj pjesmi. A znaju Autogenci bit i gnjevno ogorčen ko u naprženoj nabrajalici "Nemoj da se daš" ili iznenađujuće raspoložen u "Naplati"... Zen tren: polagana naslovna stvar, koja se odjavljuje mudroslovnim stihovima "Niko ti neće dati sunce za tvoj dan, bistrom glavom, toplim srcem, spasi se sam". Istinito...<br />
<br />
<iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/sGniD5uoOtE" width="560"></iframe>
<br />
<br />
<br />
<b>Igralom - "Sunovrat"</b><br />
<b><br /></b>
Razigrana momčad Igraloma drugim albumom nastavlja junački lomit po rundekovštini, goriborovštini, kknovštini, bombinovštini i dalje i šire, od Sahare do srpskih zvučnih pustopoljina. Ko i na prvencu, zatvorena je ovo muzika, nije za sve i svakog, ali ima neku svoju unutrašnju samozagledanu priču. Pogotovo što se poje kako i pristoji, na čvornatom, trnovitom, nebrušenom srpskom jezku. Ko da ih cijeli svijet razumije. Zen tren: svirački plet u "Zvezdama".<br />
<br />
<iframe seamless="" src="https://bandcamp.com/EmbeddedPlayer/album=4177709858/size=large/bgcol=ffffff/linkcol=0687f5/tracklist=false/artwork=small/transparent=true/" style="border: 0; height: 120px; width: 100%;"><a href="http://ammoniterecords.bandcamp.com/album/sunovrat">Sunovrat by Igralom</a></iframe>
<br />
<br />
<br />
<b>Imarham - "Temet"</b><br />
<b><br /></b>
Rodbinski bliski Tinarivenu, s malo čistijim i zvonkijim gitarama dovoljno daleko od britkog Bombina, mlađana Imarhan petorka isporučuje sasma dovoljno samosvojnih, vlastoručno (iz)vrsno (pre)pletenih tuareg fank dobara i zadovoljstava. Pretežno ritmički žustri, Saharani ipak znaju valjano spustit loptu i usporit (polu)akustično i blizično, ne gubeć nimalo od dječačke razigranosti. Uzbudljivom, neprekidnom električnogitarskom raspjevavanju umješno pridodavaju sopstven zbor glasova (čak i ženski kad zatreba), što sve drugi album "Temet" čini vrijednim otkrićem za svakog slušaoca kom preć daljine ne predstavlja napor i prepreku.<br />
<br />
<iframe seamless="" src="https://bandcamp.com/EmbeddedPlayer/album=1442671953/size=large/bgcol=ffffff/linkcol=0687f5/tracklist=false/artwork=small/transparent=true/" style="border: 0; height: 120px; width: 100%;"><a href="http://imarhan.bandcamp.com/album/temet">Temet by Imarhan</a></iframe>
<br />
<br />
<br />
<b>Sara Renar - "Gdje povlačiš crtu?"</b><br />
<b><br /></b>
Šarlo Akrobata se izuzetno maštovito poigravao sa osnovom (pop) pjesme, često je razbijajući u krhotine samo da bi ih potom opet skupio. Pa opet iznova... Šarlovu možda najčistiju pop stvar "Ona se budi", Purgerka je stručno rastavila na sastavne djelove, skupivši neke od njih u, malo je reć, sjajnu preradu "Ti si svoja". Njena zavodljiva osnovna nit ponavlja se i u naslovnoj stvari zahtjevnog, rasplinutog ali svejedno uspjelog živog albuma, kog upotpunjuje odsječna "Čuvaj svoje pjesme". (Znakovit naziv, jer je "Ti si svoja" u osnovi "Ona se budi". Mada na čitavom albumu glazbu i stihove potpisuje Sara Renar!? Nadam se da je previd u kucanju... )<br />
<br />
<iframe seamless="" src="https://bandcamp.com/EmbeddedPlayer/album=1203497566/size=large/bgcol=ffffff/linkcol=0687f5/tracklist=false/artwork=small/transparent=true/" style="border: 0; height: 120px; width: 100%;"><a href="http://sararenar.bandcamp.com/album/gdje-povla-i-crtu">Gdje povlačiš crtu? by Sara Renar</a></iframe>
<br />
<div>
<br /></div>
Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-3420558472441440972018-11-21T22:45:00.000+01:002018-11-21T22:46:24.373+01:00I plej - Grizemo više nego na početku<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-WlnMrA_YYEk/W_XSKQ16ZRI/AAAAAAAAMm0/PcAu1SeWQfEVaKMmlDU4U6IO4dvnutJaQCLcBGAs/s1600/eplay.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="286" data-original-width="286" src="https://2.bp.blogspot.com/-WlnMrA_YYEk/W_XSKQ16ZRI/AAAAAAAAMm0/PcAu1SeWQfEVaKMmlDU4U6IO4dvnutJaQCLcBGAs/s1600/eplay.jpg" /></a></div>
<br />
I plej (E-Play) navršava 20 godina postojanja, što je bio odličan izgovor da pročešljam sopstvena pisanija o njima, i gle! Nađoh prekucan, a nikad objelodanjen, čitav razgovor vođen onomad sa gitaristkinjom Biljanom Todorovski i basistkinjom Maja Cvetković, povodom prvih deset godina I pleja, koji je u skraćenom obliku bila objavila moja tadašnja kuća novinska agencija Beta. Slijedi manje-više priča o sviranju među kukuruzima, hevi metal bračnim ponudama, suzavcu i ostalim uobičajenim stvarima.<br />
<br />
<a name='more'></a><br />
<br />
<br />
Osnovan 1998. godine u Beogradu, I plej je već naredne pobjedom na “Urban demo festu “ u Domu omladine Beograda, zaradio snimanje i objavljivanje prvenca “E-Play” (bubanj je udarao Nemanja Aćimović), sa koga su se čule pjesme “Zašto”, “Pop”, “Better than You”…Potom im je svakako pomoglo i pojavljivanje u izuzetno gledanom filmu “Munje” (2000) sa pjesmom “Prvi pogled tvoj”. Već sa drugim albumom “Crime” (2005), u I plej Cvetkovićeve i Todorovske dolazi nekadašnji bubnjar Ekatarine Velike Marko Milivojević, sada za uređajem zvanim gruv boks (groove box), dok je palice preuzeo Damjan Dašić.<br />
<br />
Početkom 2009. godine spot "Sramota" najavljuje treći album "Drago mi je da smo se upoznali". I plej je bio odlučio da prvo desetljeće obilježi te jeseni istovremeno sa predstavljanjem novog albuma u gornjoj dvorani Doma omladine Beograda, i da tom prilikom unapredi u stalnog člana gitaristu Danila Nikodinovskog, umjesto otišlog Milivojevića.<br />
<br />
Postoje trenuci kad muzka izađe iz sebe, osvoji čudnovat prostor izmeđ' umnog i tjelesnog, i podigne te ko slušaoca na neku neobjašnjivu i moćnu ravan. Ko onomad kad su Rolling Stones otpanjili "Jumping Jack Flash" na beogradskoj livadi zvanoj Ušće. Želja da zvuk nikad ne stane, da se nastavi dalje i dalje i dalje... Slična prostranstva osvojio je I plej, čini mi se početkom 2007. goda, u danas blagopočivšem beogradskom podrumu zvanom "Akademija", opako i očaravajuće pletući uživo "Zašto" (i druge stvari). Stonsi i I plej ko dio istog spejs roka? Zašto da ne...<br />
<br />
Sa Majom i Biljanom sam razgovarao u kafiću Doma nekoliko dana uoči koncerta u istom prostoru. Tokom narednih desetak godina I plej je postepeno ostao bez Todorovske, Nikodinovskog i Dašića, a stigli su bubnjar Goran Ljuboja Trut, gitarista Nemanja Velimirović i prateći glas Kristina Kika Jovanović. Stigli su albumi "Obični ljudi" (2013) i konačno "Sloboda" (2018), koji je izašao za moje matično preduzeće, promotersku kuću Long plej.<br />
<br />
Nego, vratimo se u jesen 2009. godine... Meni nepoznatog Nikodinovskog iz BG metal sastava Konsekrejšn (Consecration), Maja i Biljana su tada opisale kao “fenomenalnog gitaristu koji se već godinu dana pojavljuje kao gost I plej koncerata".<br />
<br />
"Danilo nije ograničen na metal, kao što ni Konsekrejšn nije samo na tu vrstu muzike. Pomaže mi dosta kada treba da pevam i ne mogu da se bavim gitarom. Daleko bilo da I plej počinje da svira metal! Imamo svoj stil. I plej zvuči još bolje sa njim, tako da je definitivno našao ovde svoje mesto, a da li će biti punopravan član, to od njega zavisi", naglasila je Todorovski,<br />
<br />
- Kada neko navrši deset godina rada obično se podvlače neke crte i sagledava postignuto i propušteno, odnosno kako sada stvari stoje.<br />
<br />
Biljana: Definitivno po entuzijazmu I plej je kao na početku, možda i više grizemo nego pre. Kad si mlađi nemaš pojam šta te čeka u ovom poslu.<br />
<br />
- Dakle, i za I plej važi ona narodna izreka: "Sve što te ne ubije ojača te"?<br />
<br />
Biljana: Definitivno. Ovde je život za prave heroje.<br />
<br />
- Znači za ovih deset godina bilo je dosta iskušenja?<br />
<br />
Maja: Dođemo u Tuzlu na festival. Pre nas sviraju sve metalci. Mislimo kad se popnemo na binu da će nas publika ubiti. Neverovatno, a oni oduševljeni!<br />
<br />
Biljana: Hoće da te ožene, ide dotle! (smijeh) Onda je bilo suzavca u Arilju. Svirali su Ajzbern (Eyesburn), a mi smo bili u bekstejdžu. Kad je neko bacio suzavac toliko je gadno bilo da su svi muzičari potrčali do reke. Ideš u Krajišnik, koji je na granici sa Rumunijom među kukuruzima, ne vidiš nijedno svetlo kako se približavaš. Godina je 2000. potpuni mrak psihički i stvarno. Kad smo tamo videli Lav hanters (Love Hunters) prilično nam je laknulo! (smijeh) Nismo znali šta da očekujemo, ali koncert je bio fenomenalan, u mestu za koje malo ljudi zna da postoji.<br />
<br />
Maja: Kada smo radili prošli album "Crime" snimili smo pesmu "In the Middle". Asistent producenta je slučajno nagazio snimač na podu i sve izbrisao. Snimili smo ponovo pesmu, ali naravno više nije bila ista...<br />
<br />
- Pretpostavljam da je onda bilo trenutaka kada ste pomišljali da odustanete?<br />
<br />
Maja: Nama je stalno biti ili ne biti. Naša želja da se bavimo muzikom je nesporna, ali kada stalno dolaziš u konflikt sa izdavačima, ne znaš šta će se dalje desiti i dokle možeš ići. Znam da situacija sa prodajom diskova nije sjajna zbog skidanja sa interenta. Nekako smo sada prvi put uspeli da izdamo album a da nismo prošli deo stresa sa izdavačem. Ovde smo se automatski i brzo dogovorili sa izdavačem (Sinema siti) i uz to se odlučili za besplatan daunload preko www.exitmusic.tv. Uz to fizičko izdanje se može kupiti u B92 šopu i IPS prodavnicama.<br />
<br />
- Prethodni album "Crime" je izašao za PGP RTS. Niste bili zadovoljni sa njima?<br />
<br />
Maja: Bili smo zadovoljni u tom trenutku. Dobili smo maksimum koliko je moglo, što znači da smo iskorisitili nacionalnu televiziju u smislu reklame. Kada PGP više nema reklamu na Radio-televiziji Srbije, odustali smo. Vrlo jednostavno, otišli smo i otvorili nove vidike. Internet je nova stvar i najbitna za bendove. Jeste da malo ošteti sa jedne strane, ali najbrže fanovi stižu do muzike. Lično se ne zalažem da se muzika besplatno deli, ali od ranijih izdavača nikad nismo dobili prodajno stanje! Tu su neke bukvalno priče koje su neistinite. Onda se odlučiš za internet. Ako može Rejdiohed (Radiohead)... Dobra stvar je kad te neko pozove na koncert jer je već čuo tvoj novi album. To je prednost interneta.<br />
<br />
- Kako gledate na prvih deset godina I pleja? Počeli ste još u trenutku dok je vladao Slobodan Milošević, u međuvremenu je došao 5. oktobar, svi su očekivali da će domaća rok scena tek tada oživjeti, ali su mnogi razočarani razvojem događaja...<br />
<br />
Biljana: Nakon 5. oktobra je defintivno bilo bolje u jednom trenutku ali to je vrlo kratko trajalo. Ne verujem u to da nema bendova i muzike, ali muzika je devedesetih bila dostupnija, koliko god to zvučalo neverovatno. Imao si radio stanice na kojima si mogao da slušaš rok muziku, pa čak i na televiziji su bile muzičke emisije. Sada je to zanemarljivo. Pretpostavljam da su sada bitniji rijaliti šouovi. Napravljena je komercijalizacija televizije bez preke potrebe. Razumem to kod neke komercijalne televizije, ali ne razumem kod javnog servisa, koga ja plaćam.<br />
<br />
- Zar ipak internet sada ne služi kao korektivni princip?<br />
<br />
Biljana: Ne baš, jer je televizija i dalje za Srbiju glavni medij.<br />
<br />
Maja: Televizija nameće stvari. Na internetu se ne možeš tako izreklamirati kao na televiziji.<br />
<br />
- Kako gledate na sadašnju rok scenu u Srbiji?<br />
<br />
Maja: Pre 10 godina smo bili mladi bend, a posle deset godina se pojavilo pet novih bendova, što je užasno smešno! I to su uglavnom prošle godine objavili prve albume. Ta nova srpska scena. Meni je to super, rade iako znaju da nemaju perspektivu i neće doživeti neku slavu. Super mi je da se ljudi žele time baviti. Podržavamo ih.<br />
<br />
- A vaš status na srpskoj sceni?<br />
<br />
Maja: Ne znam kako da sebe gladamo na sceni, kad ovde nema ni 20 bendova. Svakako smo u prvih deset...Našli smo svoju poziciju, da ljudi znaju za nas i imamo svoju publiku. Ali scena nije baš nešto...<br />
<br />
Biljana: Imamo čudan status. Pojavili smo se pri kraju Miloševićevog režima, ne znaju nas ljudi van Srbije, a novoj srpskoj sceni ne pripadamo. Nesvrstani smo. (smijeh)<br />
<br />
- Uz to ste žensko-muški sastav...<br />
<br />
Maja: Nismo ženski bend, jer imamo dva muška člana koji su podjednako važni. Imamo žensku notu koju ne možeš svugde da sretneš pošto takvih bendova nema. Ako žena napiše tekst i muziku onda se tu čuje ženska emocija drugačija od muške.Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-49891903532674798472018-04-27T23:30:00.001+02:002020-09-07T06:40:00.425+02:00Električni orgazam - Omotavanje Distorzije<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-1v7V_C42ASM/WuOWQOEe4gI/AAAAAAAAL1s/phNQRLgrmnA6-xH7w1SbiMuaMXYQt5m7ACLcBGAs/s1600/distorzija.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="598" data-original-width="600" height="397" src="https://2.bp.blogspot.com/-1v7V_C42ASM/WuOWQOEe4gI/AAAAAAAAL1s/phNQRLgrmnA6-xH7w1SbiMuaMXYQt5m7ACLcBGAs/s400/distorzija.jpg" width="400" /></a></div>
<div style="color: #222222; font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<br /></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span>Omot kultnog, prelomnog albuma Električnog orgazma "Distorzija" krije neke zanimljive pojedinosti, kao što je prisustvo pjevača Partibrejkersa Zorana Kostića-Caneta, otkriva Srđan Gojković-Gile.</span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<a name='more'></a></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span><br /></span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span>Elorg je nakon svega nekoliko godina postojanja i par upečatljivih izdanja došao do kraja postojanja novovalnopsihodelične postave, kad je bez otišlog klavijaturiste Ljube Đukića, glavni pjesmotvorac, gitarista i pjevač Srđan Gojković-Gile sa novim ljudstvom uspio vasksrnuti beogradski sastav objavivši njegov prelomni i možda njegov najznačajniji album "Distorzija" (1986). Novi život Orgazmu dao je snažan rok zvuk sveden na gitare, bas i bubanj, koji je savršeno legao stvarima kakve su "Debela devojka", "Ne postojim" ili "Ja sam težak kako konj", a dodatnu upečatljivost i prepoznatljivost "Distorziji" ostavio je neobičan omot slikara i ilustratora Radovana Hiršla (1946-2015).</span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span><br /></span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span>Električni je krajem 2016. proslavljao tridesetu godišnjicu "Distorzije" koncertom u Domu omladine Beograda, što je bila prilika da prethodno, kao zaposlenik promoterske kuće Long plej zadužen za medijsku kampanju, Giletu postavim nekoliko pitanja o značenjima Hiršlovog omota, na kom on, bubnjar Goran Čavajda (1961-1997), gitarista Branislav Petrović-Banana i basista Zoran Radomirović-Švaba sviraju pred gomilom blago zombifikovanih likova.</span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span><br /></span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span>"Nema više stvarnih likova, samo Sale, Čavketov brat i Cane u publici", otpočeo je Gile.</span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span><br /></span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span>- Je l' Banana nogom odguruje đavola?</span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span><br /></span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span>Gile: Pa ne baš... Mislim, to bi moglo biti slobodno tumačenje, al' niko to nije nikad spomenuo, pre svega Radovan. Mada je voleo da slika đavole i kosture. Ovaj kostur pored Čavketa je Radovanov potpis, tako mi je on rekao. Radovan je u stvari slikao, u svojoj glavi, naš koncert na DOK-u, iz valjda '82. ili '83. na kom je bio. I setio se mladog Caneta koji je bio u prvim redovima. Bila je i neka pista po kojoj se Ljuba šetao i ulazio u publiku. Radovan se seća da je Cane povukao Ljubu u publiku tad, pa sam i ja skočio za njim.</span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span><br /></span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span>- Eto već imamo priču...</span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span><br /></span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span>Gile: Kad sam skočio za Ljubom u publiku imao sam maramu vezanu oko vrata. Neko je u gužvi i sveopštem ludilu pokušavao da mi skine maramu, ali mali problem je bio što je taj bio iza mene, a marama vezana, tako da sam počeo da se gušim, jer me je ta osoba bukvalno davila pokušavajući da uzme tu maramu. Jedino što mi je u toj krajnje zajebanoj situaciji preostalo je bilo da iz poluokreta pesnicom u glavu zveknem tu osobu. Srećom upalilo je i stisak je popustio, te sam opet mogao da dišem.</span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span><br /></span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span>- Hahaha. Divlja vremena.</span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span><br /></span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span>Gile: Da. A inače, Sale Čavajde, mlađi Goranov brat, odavno nastanjen u Australiji, je u to vreme stalno čučao pored Čavketa na koncertima. Pošto je Čavke prilično divlje svirao stalno su se rušili neki delovi bubnja i onda bi bata Sale to sve popravljao i vraćao na svoje mesto. To je naravno ostalo Radovanu u sećanju pa je naslikao Saleta na omotu, odma' pored Čavketa.</span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span><br /></span></div>
<div style="font-family: arial, sans-serif; font-size: small;">
<span>Na kraju jedino tad zaboravih pitati Gileta šta znači znak šišmiša u lijevom gornjem uglu omota. Betmen?</span></div>
Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-68133563854018435132015-12-15T00:41:00.001+01:002015-12-15T01:19:24.730+01:00Yu Grupa - Zaslužan, velik bend<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-EHTN8g47mUQ/Vm9TkKOQRnI/AAAAAAAAHWw/WD5dw4wSqXw/s1600/yugrupa.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="http://2.bp.blogspot.com/-EHTN8g47mUQ/Vm9TkKOQRnI/AAAAAAAAHWw/WD5dw4wSqXw/s400/yugrupa.jpg" width="400" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Yu grupa pripada uskom krugu utemeljivača jugoslovenskog i srpskog
rokenrola. Zaslužan, velik bend. Ne samo zbog istinskih klasika domaće
muzike kakvi su "Crni leptir", "Kosovski božuri" i "Čudna šuma", a
kasnije hitovi "Mornar", "Od zlata jabuka"... <br /><br />Dragi i Žika
Jelić, Bata Kostić i ostali znalački i sa srcem spajali su zapadne rok
obrasce sa uticajima našeg podneblja i stvarali jedinstven, samo njima
svojstven zvuk. Neponovljiv.</b></div>
<div style="text-align: justify;">
<b><br />Yu grupa je prije 45
godina nespretno nazvana po državi koje odavno više nema. Danas je još
jedan dokaz da su na Balkanu bar ljudi, muzika i umjetnost trajniji i
postojaniji od država i njihovih granica.</b></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
(Moj stav u svega nekoliko rečenica o značaju Yu grupe, napisan za rubriku "Pitanje/odgovor" dnevnog lista Danas, za broj objavljen 14. 12. 2015. godine. Povod je predstojeći slavljenički koncert 18. 12. u beogradskoj Hali sportova gdje Yu grupa proslavlja 45 godina postojanja. Svoje stavove su dali i Pera Janjatović, Branko Rosić i Ivan Ivačković. U prilogu je izvorni članak, gdje je moj tekst neznatno drugačiji od gore prenešenog.) <b> </b></div>
<br />
<a name='more'></a><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://3.bp.blogspot.com/-WxMejYzYR2Q/Vm9SA3pc0MI/AAAAAAAAHWo/eeO7qSO420g/s1600/SKM_C224e15121413590_0001.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://3.bp.blogspot.com/-WxMejYzYR2Q/Vm9SA3pc0MI/AAAAAAAAHWo/eeO7qSO420g/s1600/SKM_C224e15121413590_0001.jpg" /></a></div>
Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-14458326032158612552015-01-15T16:24:00.003+01:002015-01-15T16:25:21.792+01:00Bazkoks: Ljudi su čudne mašine<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: 0px; margin-right: 0px; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://3.bp.blogspot.com/-CcCwRM_0KsA/VLfa6PTz7RI/AAAAAAAADw8/t-uWOqHEdas/s1600/_DSC0527.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" src="http://3.bp.blogspot.com/-CcCwRM_0KsA/VLfa6PTz7RI/AAAAAAAADw8/t-uWOqHEdas/s1600/_DSC0527.jpg" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">foto Dunja Dopsaj</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
Na svoju izuzetno bogatu ali daleku prošlost, na dane kada su prije skoro četiri desetljeća sa Seks (Sex) pistols, Kleš (Clash) i Demnd (Damned) bili među sastavima koji su udarali temelje britanskog panka, čuveni romantičari Bazkoks (Buzzcocks) su se osvrnuli u dva navrata tokom 2011. i 2012. godine. <br />
</div>
<a name='more'></a><br />
Gitaristi i pjevači Pit Šeli (Pete Shelley) i Stiv Digl (Steve Diggle), uz prilično svježu ritam sekciju, najpre su na albumu "A Different Compilation" (2011) ponudili iznova snimljene pop pank klasike iz ranih dana Bazkoksa poput "Ever Fallen in Love", "Promises", "Harmony In My Head" ili "Autonomy". <br />
<br />
Potom su održali dva retrospektivna koncerta nazvana "Back To Front" na kojima je uz sadašnju, zasvirala i "klasična" postava Bazkoksa – Šeli, Digl, basista Stiv Garvi (Steve Garvey) i bubnjar Džon (John) Maher - zaslužna za najcenjenije njihove albume "Another Music In a Different Kitchen" (1978), "Love Bites" (1978) , "A Different Kind of Tension" (1979) i kultnu kompilaciju "Singles Going Steady" (1979).<br />
<br />
Koncerti 25. maja u rodnom Mančesteru i 26. maja u Londonu bili su posebni i po tome što je na njima prvi put još od 1976/77. godine zasvirala i originalna postava Bazkoksa, sa pjevačem Hauvardom (Howardom) Devotom, iza koje je ostao samo jedan, ali vrijedan EP "Spiral Scratch" (1977). <br />
<br />
O prošlosti, ali i budućnosti Bazkoksa imao sam veliku čast razgovarati sa Diglom na vezi Beograd-London, par nedelja pred nastup engleskog sastava 24. marta 2012. u Domu omladine Beograda na drugom "Long najt (Night)" festivalu.<br />
<br />
- Zašto "A Different Compilation"?<br />
<br />
Digl: Bili smo u studiju, radili nešto i počeli snimati neke stare pjesme čisto da vidimo kako to zvuči. Nastavili smo sa tim, ispaljivajući jednu pjesmu za drugom, ali za snimak koji je bio predviđen samo za našu internu upotrebu. Međutim diskografska kuća je rekla: 'Sviđa nam se, daj da objavimo album'. Tako je došlo do "A Different Compilation". Na neki način to je drugačiji, današnji pogled na naše 'klasične' pjesme.<br />
<div style="text-align: justify;">
<br />
- Kako ste se se odlučivali na kraju šta da stavite na album?<br />
<br />
Digl: Pa, u stvari bio je to prirodan proces. Nismo sjedili i pitali se hoćemo li ovu ili onu pjesmu. Sve je došlo iz malog mozga. Ima dosta toga što nismo snimili, posebno neke pjesme sa poslednjih albuma ali, kao što rekoh, nije bilo ni planirano da bude album. Da je bio planiran, mogao je biti drugačiji. Ali mislim da je sjajan ovakav kakav jeste. <br />
<br />
- "A Different Compilation" je zgodna prilika da uporediš kako pjesme zvuče prvobitno i kako ih svirate danas...<br />
<br />
Digl: Ne možemo ponoviti zvuk sa početka, niti prevazići početnu nevinost i magiju. S godinama stižu drugačiji pogledi, ljudi i studiji. Ovo je jednostavno pogled na stare pjesme iz malo drugačijeg ugla. Recimo, "Love Is Lies" je urađena na malo mračniji način. Stare pjesme smo i odsvirali drugačije. "A Different Compilation" je dokaz gdje su te pjesme danas. Uostalom, sad su sa nama bubnjar Deni Farant (Danny Farrant) i basista Kris Remington (Chris Remmington) koji nisu svirali na originalima.<br />
<br />
- Rekao bih da su na "A Diffrent Compilation" pjesme sa više oštrine, agresivnije čak.<br />
<br />
Digl: Moguće. To dolazi otud što ih sviramo dugo godina na koncertima i snimili smo ih sa dosta tog “živog“ osjećaja. Nismo ih snimili kao što radimo pjesme za novi album. Ta oštrina ne postoji kad planski snimaš album. Ovdje je bend jednostavno svirao!<br />
<br />
- U maju vas očekuju dva koncerta "Back To Front" u Mančesteru i Londonu, gdje će pored sadašnje postave Bazkoks svirati u "klasičnoj postavi", ali i početnoj sa Devotom.<br />
<br />
Digl: Napravićemo koncert iz tri čina. Sadašnja postava će svirati gomilu pjesama, a onda dovodimo Mahera i Garvija koji su svirali na klasičnim prvim pločama. I na kraju dovodimo Devota da odsviramo četiri stvari sa EP-a "Spiral Scratch". Samo smo Pit i ja na bini čitav koncert.<br />
<br />
- Sviraćeš i bas?<br />
<br />
Digl: Jeste! Na "Spiral Scratch" stvarima. To će biti zanimljivo.<br />
<br />
- Koliko dugo nisi svirao bas?<br />
<br />
Digl: Od kada sam prešao na gitaru, dakle tridesetak godina. Biće čudno! (smijeh) Moja malenkost na basu, tamo pored Devoto... Biće pod jedan - emotivno, pod dva - čudno. A i sa Maherom i Garvijem nismo svirali bar 15 godina. Ako nije više? Sviranje sa tom postavom biće takođe čudno.<br />
<br />
- Zašto samo dva koncerta?<br />
<br />
Digl: Mančester i London, i zaustavićemo se tu. Stiv živi u Americi, Maher na ostrvu u Škotskoj i možemo se skupiti samo za ta dve svirke. Šteta što nećemo ići dalje, ali vi u Beogradu ništa ne propuštate, jer je sadašnja postava fantastična i dobićete Bazkoks u najboljem izdanju! Bubnjar Deni razumije šta radim sa gitarom i sada neke pjesme uživo produžavamo, ubacujemo buku, rifove i čudne stvari unutra. Uživo dobijaju novu dimenziju i stvarno je moćno. A to nećemo moći da uradimo na "Back To Front" koncertima. To mi je važno - da produžavamo neke pesme. Usred "Harmony In My Head" pričam o korporativnim, staklenim zgradama pored kojih izgledaš sitno i nebitno, i o još nekim stvarima. To čini pjesmu još boljom. "Sick City Sometimes" (sa albuma "Buzzcocks 2003) volim da sviram, jer uživo jednostavno narasta, bilo bi je stvarno zabavno svirati ponovo u Beogradu. Znam da imamo klasike kao "Ever Fallen In Love", "Harmony", "I Don't Mind" i "Autonomy", ali sjajno je otprašiti "Sick City" i takve stvari, jer ponekad zaboravimo te kasnije albume koji su starno dobri. "Flack Pack Philosophy" (2006) je dobar album! Jebote, trebali bismo svirati više toga! Sa njega "Big Brother Wheels" posebno volim, jer je to vedrija strana Bazkoks, mada opet sa težom porukom.<br />
<br />
- "A Different Compilation" i "Back To Front" se osvrću na prošlost Bazkoksa. Zadovoljan si postignućima benda ili misliš da vam je nešto promaklo?<br />
<br />
Digl: Mislim da ima još mnogo toga što možemo uraditi sa bendom, što nismo stigli. Recimo, više pjesama kao "Running Free" koje zvuče drugačije, kao drugačija vrst pustolovine sa Bazkoks pjesmama. Ako smo to mogli uraditi tada, možemo i sada sa novim albumom, sa kojim možemo otići na neko drugo mjesto, da ne zvuči kao posljednji Bazkoks album. Biće drugačiji, imaće Bazkoks energiju i pjesme, ali ubacićemo dosta novih stvari. Ima još potencijala u bendu da stvorimo nešto snažno. To smo radili i u ranim danima sa "Moving Away From the Pulsebeat" ili "Why Can't I Touch It?".<br />
<br />
- Ili na "A Different Kind of Tension".<br />
<br />
Digl: Takođe i to. Ima mnogo područja u koje možemo ići sa novim albumom. Mislim da je vrijeme da snimimo novi album, napisao sam mnogo pesama. I Pit ih ima. Na dobrom putu smo. Album stiže na jesen, ali još nema ime. U martu snimamo dve nove pjesme, Pitovu "The Wave" i moju "People Are Strange Machines", rokačinu od koje otpada glava! (smijeh) Te dve pjesme treba da zakotrljaju dalji rad na novom albumu.<br />
<br />
- Uvijek me zanimalo zašto ti i Pit niste pisali pjesme zajedno? <br />
<br />
Digl: Mnogo puta smo radili zajedno. Recimo, napisao sam "Fast Cars", a Pit je rekao da ima zanimljivu strofu, koji je uradio sa Devotom. Onda za "Promises" sam imao muziku i refren, a Pete je dodao opet svoju strofu. Inače, teško nam je da sjednemo zajedno i pišemo. Ne idemo u pab svaki dan zajedno (smijeh). Različiti smo ljudi, ali se dobro slažem i prijatelji smo. Bend čine moja i Pitova strana. Kad se nađemo iskre lete! Kad se spoje naše dve gitare nastane Bazkoks magija! To očekuje i sada publiku u Beogradu 24. marta. Vidjeće predstavu od koje će im oživjeti duša. Osjetiće se živim, probudiće im se svijest. Osjetiće se željeni i voljeni. To je nešto što vam nijedna vlada ne može oteti - vas od sebe samih.<br />
<br />
- Bili ste dva puta u Srbiji, 2006. u Domu omladine Beograda i 2009. na festivalu Exit u Novom Sadu. Pamtiš li šta sa tih gostovanja?<br />
<br />
Digl: Fantastični koncerti. Volim vaša jela i pića. Sećam se da sam u oba grada vidio sjajne stare zgrade koje su mi se dopale. Dođeš u neke gradove a tamo samo jebene staklene zgrade posvuda. Bez duše. U Beogradu još uvek ima starih zgrada, a to je pravi duh. Duh ljudi, a ne kompanija.</div>
Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-39388087605530859752015-01-14T22:01:00.001+01:002019-01-07T02:18:10.328+01:00Hladno pivo - Otuđeni Svijet glamura<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://4.bp.blogspot.com/-Vhbwrzet5Mw/XDKohSLmD1I/AAAAAAAAMsc/fOgU3w4T1Vk_O4iWSkRW1hR3ZureAL4mQCLcBGAs/s1600/svetglamura.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="648" height="370" src="https://4.bp.blogspot.com/-Vhbwrzet5Mw/XDKohSLmD1I/AAAAAAAAMsc/fOgU3w4T1Vk_O4iWSkRW1hR3ZureAL4mQCLcBGAs/s400/svetglamura.jpg" width="400" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
Hladno pivo, najveći sastav ikada izašao iz malog zagrebačkog naselja Gajnice, sedmi album "Svijet glamura" tokom 2011. godine predstavljao je turnejom po bivšoj Jugoslaviji na kojoj su hrabro pokušali osvojiti nekoliko najvećih dvorana Hrvatske, poput arena u Zagrebu i Splitu, uz dvostruki povratak u njima omiljenu beogradsku Halu sportova.<br />
<br />
<a name='more'></a><br />
<br />
Nakon pobjedničkog koncerta kojim je Hladno pivo proslavilo svojih četvrt stoljeća pred procjenjenih oko 20.000 posjetilaca u septembru 2008. godine na zagrebačkom jezeru Jarun, činilo se posve prirodno da Gajničani nastave u tom stilu i novi CD "Svijet glamura" glamurozno predstave u najvećoj hrvatskoj dvorani Areni Zagreb (prima preko 15.000 posjetilaca), i sličnim prostorima u matičnoj zemlji. <br />
<br />
Pošto je svjetska ekonomska kriza već bila uzela maha do oktobra 2011. godine ili iz nekog drugog razloga, tek Arena Zagreb je bila skoro dve trećine puna, a slično se pokazalo i u Areni Split. Svejedno, Kekin je tada sa pravom isticao da je Pivu ionako bio cilj pokazati da svirka domaćeg pank sastava u Areni može biti "najnormalnija stvar".<br />
<br />
Sa nizom pank hitova iza sebe poput "Pitala si me", "Nije sve tako sivo", "Samo za taj osjećaj" i "Pjevajte nešto ljubavno", Hladno pivo se već dokazalo u Srbiji - prvi put ispunivši beogradsku Halu sportova u jesen 2008. sa preko 5.000 vrlo, vrlo glasnih posjetilaca, a slično bješe i slijedeće godine na Novosadskom sajmu. Iako je (po običaju) među najvaternijim fanovima vladalo uvjerenje da Pivo treba osvajati i Beogradsku arenu (20.000), mudro je data prednost manjoj Hali sportova.<br />
<br />
"Beogradska arena je ipak za nas sada prekrupan zalogaj, a mislim da su dve Hale sportova nama više nego dovoljne", objašnjavao mi je gitarista Zoran Subošic-Zoki dok smo, uz pjevača Mileta Kekina, razgovarali nekoliko nedelja pred koncerte 2. i 3. decembra 2011. godine u Beogradu.<br />
<br />
Razgovor je vođen u Klubu svjetskih putnika, podrumskom kafiću poluotvorenog tipa u srcu Beograda sa tavanicom oslikanom tarot kartama i drugim sličnim ezoteričnim stvarima razasutim po unutrašnjosti - sasvim odgovarajuće okruženje za priču sa Miletom i Zokijem o "Svijetu glamura" kog je najavio singl "Ezoterija"!<br />
<br />
- Šta se to vama tačno desilo onomad u Hali sportova da se s tolikom radošću vraćate toj dvorani?<br />
<br />
Mile: Zašto ne ponovit' nešto što je bilo savršeno, bar nama? Mi smo razmišljali možda nešto novo, drugo, ali nam je taj koncert ostao baš u jako lijepom pamćenju.<br />
<br />
Zoki: Naš tonac je poslije koncerta rekao da je morao držati miks pult da ga publika topotom nogu ne odgura nekamo sa strane. Sjećam se kad smo krenuli huk publike je bio tako glasan da uopće prve dvije-tri pjesme nismo čuli šta sviramo točno. Monitori nam nisu najbolje radili, a publika je bila toliko glasna. Nevjerojatno!<br />
<br />
- K'o Bitlsi '64.<br />
<br />
Zoki: To su svi rekli: "Ovo je bilo k’o Bitlsi“. Nevjerojatno!<br />
<br />
- Sada idete na dve Hale sportova.<br />
<br />
Mile: Zašto da ne? Biće dobro za psihičko zdravlje, da ljudi dođu i očiste svoje čakre i uživaju. Čak i ako ti se ne sviđa Hladno pivo to je dobra fizička vježba. Biti u prvim redovima zahtjeva otpornost i snagu. Vjerujem da će svako izaći barem malo mršaviji iz Hale sportova. Posebno ko dođe obije večeri. (smijeh)<br />
<br />
- Ovo ipak neće biti puko ponavljanje, jer se u tri godine dosta toga izdešavalo.<br />
<br />
Mile: Pokušavamo da ima neki razlog zašto dolazimo. Ovaj put je to novi album "Svijet glamura" koji se pojavio prije pola godine. Bićemo ovaj put sa još malo većom ekipom, tako da ćemo napraviti audio vizuelni ugođaj, videodidžejing će biti tu koji će pratiti pjesme i par dodatih muzičara da to se ipak razlikuje od prošlog koncerta.<br />
<br />
- Bile su već Arena Zagreb i Split. U odnosu na njih neće biti velikih odstupanja?<br />
<br />
Mile: Neće biti prevelike razlike. Neke stvari će biti različite zbog tehničkih specifikacija dvorane gdje uvijek se moraš malo prilagodit'. Nadamo se biće isti užitak za publiku.<br />
<br />
- Znači ista oprema, isti dizajn bine sa cirkuskom šatorom kao u Zagrebu?<br />
<br />
Zoki: Mislim da zbog dvorane nećemo uspijeti ići sa šatorom. Nismo sa tim išli ni u neke gradove u Hrvatskoj. Da smo išli na Arenu (U Beogradu) išli bi na to, ali pošto je Arena za nas ipak prevelik zalogaj odlučili smo se za Halu sportova, i to ćemo nadoknaditi sa kostimografijom i video projekcijom.<br />
<br />
Mile: Ispalo je da je jako teško zbog ataka nameta carina i granice, a ionako je manja dvorana, tako da će biti sasvim dovoljno.<br />
<br />
- Ostaju "napoleonski" kostimi i otkud oni?<br />
<br />
Mile: Kao i sve naše ideje koje izvana izgledaju vrlo promišljene iz nekog dubokog artističkog razloga i rezona ispalo je sučajno. Iši smo sa fotografom u kazalište i tamo je on odabrao napoleonske kombinacije, tako da je to tak ispalo. Ali mislim da se nekako dobor ukloplio u priču albuma sa omotom i spotom.<br />
<br />
Zoki: Bojali smo se da cijeli taj cirkus ne zasjeni najbitnije, a to je muzika. I poruke koje odašiljemo, to nam je bitnije nego scenografski dio. Što se tiče koncerta, možda će bit' neka odstupanja u smislu da možda neke pjesme koje smo svirali na koncertima u Hrvatskoj nećemo svirat' u Beogradu. Nismo kao stranci koji se drže set lista ko pijani plota. Mi volimo promijenit' makar dve, tri pjesme da iznenadimo<br />
publiku.<br />
<br />
- Kako publika na koncertima prima nove stvari?<br />
<br />
Zoki: U principu na koncertima i do ove turneje smo svirali bar osam, devet pjesma sa novog albuma. Sa svakim albumom potenciramo na koncertima nove pjesme. U čemu je svrha novog albuma ako nećeš svirat' nove pjesme? Normalno neke je publika bolje prihvatila, nekima treba duže da sjednu, ali mislim da poslije pola godine od izlazka albuma ima šest, sedam favorita.<br />
<br />
Mile: Pjesme kao "Slobodan pad" i "Lift" definitivno nisu za zborno pjevanje i pogo, ali mi ih ipak sviramo, jer nije smisao koncerta da svi moraju veselo skakutati dva i po sata, nego da ipak ponesu doma neke poruke.<br />
<br />
- Da dva i po sata možda nije previše za pank bend? Ramons su svirali 55 minuta i zdravo, doviđenja.<br />
<br />
Zoki: Pitanje je koliko smo mi pank bend... Korjene najviše vučemo iz pank roka, ali definitivno od prvog albuma („Džinovski“, 1993) imamo razne uticaje. Osim metala, znao se provući ponekad i indi pop.<br />
<br />
Mile: Idealno je za nas dva sata, ali budući je naša prva velika turneja u pitanju, dodali smo pola sata zbog starih pjesama koje moraš svirati zbog publike. Ali mislim kad se ova turneja završi, da ćemo se vratiti u neke normalne klupske okvire.<br />
<br />
- Kriza je a vi ste krenuli ful turneju i pri tom veliki su brojevi u pitanju.<br />
<br />
Zoki: Ovo su prilično veliki brojevi ako se gleda pet koncerata u Hrvatskoj. Imali smo sigurno preko 25 i 30.000 ljudi. Čini mi se na prvu loptu bez nekakvog računanja. Što jesu velike brojke za razliku od sviranja po manjim mjestima i klubovima. A što se tiče krize mislim da smo fulali definitivno. Taj se lažni svijet glamura obija svima nama o glavu zato što furaš nešto što ne postoji. Bez sponzora radit' tako nešto je suludo. Možda bi mog'o napravit' koncert većeg tipa u Beogradu i Zagrebu i to je to. Ali što se tiče manjih gradova je neisplativa avantura. Činjenica da su ljudi u manjim mjestima uvijek zakinuti za te neke uslovno rečeno spektakle. Uvijek se odsvira dva, tri veća grada i na tom stane. Ljudi u manjim mjestima ostaju zakinuti i ne mogu vidjeti jednu takvu rokenrol predstavu. Zato turneja, da i ti ljudi koji žive van mega centara, medija i moći vide malo kao to izgleda.<br />
<br />
Mile: Dobro je što se u ovakvim dvornama poštuje vrijeme od devet sati. Bilo je (u Areni Zagreb) jako puno klinaca što nam je jako drago. Mislim da je to dobro i za djecu i roditelje, da im pokažu kako izgleda rokenrol koncert u neko normalno vrijeme. U klubovima sviraš pola 11 i 12, vrijeme je za počinak. <br />
<br />
- U Areni Zagreb je stvarno bilo klinaca od desetak godina. Vi ste sad k'o Bajaga i Instruktori, svirate za publiku od sedam do 77 godina.<br />
<br />
Mile: Mi jesmo od sedam do 77, bar u Zagrebu.<br />
<br />
Zoki: Ali opet zavisi od prostora u kome sviraš. U klubu neće ti doći djeca sa roditeljima. Em je gužva, em šutka, a ima niz drugih momenata koji ne pašu u tu priču. Razlika između klupskih i dvoranskih koncerata je što ne dolaze samo oni koji slušaju Hladno pivo.<br />
<br />
Mile: Na zapadu na koncert Bijons (Beyonce) ne dolaze samo klinke koje je vole, već i čovjek kome se sviđa jedna pjesma, a ima love da kupi ulaznicu i ne zna šta bi radio u petak naveče. Velike dvorane se ne pune samo sa fanovima najžešćim, nego i sa znatiželjnim ljudima.<br />
<br />
Zoki: Kao pjesma "Pravo ja". Šta je pravo Hladno pivo? U velikoj dvorani ili u malom klubu? Kao što postoji mnogo lica jedne osobe, mi ne bježimo od svoje andergraund faze. Možemo uvijek se vratiti u neki mali klub, što u biti cijelo vrijeme radimo. Sviramo po malim klubovima, s tim da se o tim koncertima toliko ne piše, pa se stječe dojam da smo bend koji samo svira u velikim prostorima. Što je daleko od istine.<br />
<br />
- Znam da je Mile ranije bio dosta nezadovoljan koncertima na gradskim trgovima gdje dolazi dosta slučajnih prolaznika, koje u suštini ne zanima bend. Koliko su takve svirke onda neophodne?<br />
<br />
Mile: Čovjek koji plati ulaznicu će se potruditi da se dobro zabavi, za razliku od onog što je slučajno svratio. Problem sa trgovima, gdje vrlo često imaš ljude koji su manje zainteresovani za koncert od međusobnog druženja, je što ne sviraš svojoj publici i to se osjeti. Ali spremni smo ići na tu kombinaciju u gradovima gdje ne postoji prilika da sviraš uopće. Nedavno smo svirali Daruvaru i tamo je bio super. Svijesni smo da tamo ne postoji rokenrol klub, a imamo fanova. Ovako dođeš u dobrim produkcijskim uslovima sa velikom binom.<br />
<br />
Zoki: Nije cilj da na koncertu uvijek imaš istomišljenike. Zašto ne preobratiti one koji ne vole to što radiš, koji su tu slučajno. Zašto ih ne učiti da treba cijeniti različito, da nismo svi isti? Možda i ti koji zalutaju mućnu malo glavom? "Vidi nisu ovi samo neki narkomani!" Kužiš? U jednom gradu policajac je pitao nekog iz organizacije: "Reci, se ovi drogiraju?" (smijeh)<br />
<br />
Mile: Onaj ko ima 40 godina i bavi se ovom vrstom muzike, taj mora da je očito drogiran ili je pod nekim teškim alkoholnim napicima. (smijeh) <br />
<br />
Zoki: Meni je fascinantno da u 2011. postoje još takve dubioze!<br />
<br />
Mile: Drugo su velike, urbane sredine mada se i tu zna isto dogoditi, ali kad se malo makneš u stranu svašta čuješ i vidiš koliko još stvarno ima ljudi koji misle da smo mi gomila narkomana. Onda se znaš naježiti. Sad je 2011. i očekuješ da se tok svijeti promijenio i način razmisljanja, ali... <br />
<br />
- Je l' pjesma "Kirbaj i kotlovina" neki opis tih malo pomjerenijih iskustava?<br />
<br />
Mile: Odrastao sam u malom mjestu u Njemačkoj. Ima tu nekakva osveta zavidnom malom mjestu. "Mali šta ti tu nešto, ajde prihvati se nekog pametnog posla". Onda uspiješ nešto napraviti, pa se vratiš sa osvetičkom pjesmom prema ljudima koji su me gledali malo skeptično. To je i pjesma o malograđanštini.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Mislio sam da je to kritika baš na te svetkovine po trgovima...<br />
<br />
Mile: Ima i toga.<br />
<br />
Zoki: Autoironična pjesma. Nakon albuma "Šamar" (2003) počeli su nas zvati u mala mjesta, gdje su vlasti odrešavale kesu da bi zabavile ljude, jer se tamo ništa ne događa. Prije su dolazili Prljavo kazalište i Parni valjak, pa Severina i ovi-oni sa estrade, pa smo nekako odjedanput uletili mi, TBF... nekakva više rok prevenijencija. Bendovi koji su bili nekad dio andergraunda su odjedanput postali mejnstrim. Danas kad čitaš možeš naći da smo mi nekakav mejnstrim bend. Prvo sam to doživljao kao uvredu. Bon žovi je mejnstrim. Ali to je istina, mi smo nešto o čemu se piše što se provlači kroz časopise koji se ne bave samo muzikom. Malo je čudna situacija. Ali u stvarnosti i dalje živiš život koji si živio prije. Mile možda ne, jer ga zaskaču na svakom uglu, ali meni se poslije bine i medijske pompe oko benda to ne dešava.<br />
<br />
- Vi živite od muzike. Koliko ljudi se i sa pop i sa rok scene može time pohvaliti? Obično uz muziku imaju nekakav butik ili drugi posao...Nema puno ful profesionalaca.<br />
<br />
Zoki: Vjerujem. Malo ih je, a biće i još manje.<br />
<br />
Mile: Rokenrol je nezahvalan da živiš od toga, jer je vrlo skup. Trebaš bend sa više ljudi, kombi, sve to skupa košta. Dok estradni ljudi mogu ići na razne kombinacije po svadbama i diskotekama, ne uz cijeli bend, nego samo dvojica. Vrlo su fleksibilni. Tu smo u kriznim vremenima jebena stranka. Ali na neki način i dalje Hladno pivo može živjeti od toga što radimo.<br />
<br />
Zoki: Sjećam se kad smo kretali, prije nego će prva ploča izaći, svi su upisivali fakultete i mislio sam da ću onda samo svirati, ali kad su došle devedesete vidjeli smo da para nema. Cilj se pomakne malo dalje, i onda sa 30 i nešto godina odlučuješ se baviti samo sviranjem ako želiš to raditi kako treba. Nađeš se u situaciji kao masa drugih ljudi - neko dobije otkaz, neko promjeni posao zato što mu se ne sviđa, a mi smo odlučili se baviti onim što želimo i svu snagu baciti na bend.<br />
<br />
- Kako ste u tome uspjeli?<br />
<br />
Zoki: Miks svega pomalo. Ne može se objasniti samo kroz jednu prizmu. Nismo počeli svirati nešto zato što se to moglo prodavati. Sa druge strane, ako ne radiš nešto sa strane, imaš više vremena materijal napraviti kvalitetnije. Uz to, ko god te zove ideš svirati. A ne kao ranije, nemamo svirku četvrtkom jer moram na posao u petak ujutro! To je dolazilo polako, cijeli je proces trajao dugo, može se reći da je bio prirodan, ali je bilo i jako puno sreće. Moraš imati bend u kome se četiri-pet ljudi slaže, prije svega, da bi uopće mogao opstati. Šta ti vrijedi ako je jedan savršen tekstopisac, drugi odličan gitarista, ako kao ljudi ne funkcioniraju? Mada takvih bendova ima više, ali to je jedan album i klapa se raspada. Mi smo 11-12 godina u nepromjenjenoj postavi snimili četiri albuma, što nije malo. Jako je puno faktora koji utječu da li ćeš ti u životu i rokenrolu nešto postići. Možda se jednom nekom u deset godina posreći kao nama.<br />
<br />
- Koliko je bilo u vašoj karijeri kirbaja i kotlovine da bi bilo isplativo. Jednom ste sa Džibonijem svirali za Novu godinu u Rijeci...<br />
<br />
Mile: To je bila Nova godina, to nije kribaj i kotlovina. To je kad grad koji drži do sebe plati bend da ih uvede u Novu godinu. To ćemo rado svirati. Kad sviraš Novu godinu ne moraš izaći na trule zabave i usiljeno se zabavljati, nego sviraš, radiš ono što voliš i uz to zarađuješ. Izuzeo bih Nove godine. Što se tiče Hladnog piva i Džibonija, to je bila prelijepa kombinacija koja može zadovoljiti, maltene sve ukuse (smijeh).<br />
<br />
- Otkud se baš Severina pominje u "Kirbaju i kotlovini"?<br />
<br />
Mile: Rimuje se sa kotlovina. (smijeh)<br />
<br />
Zoki: Sad svi pišu ne o pjesmi, nego o tome što je u njoj Severina.<br />
<br />
- Da l' se naljutila što je pominjete?<br />
<br />
Zoki: Mi je ne poznajemo, ali mislim da je osoba koja se ne bi naljutila.<br />
<br />
Mile: Meni bi bilo drago da ona pomene Hladno pivo u jednoj svojoj pjesmi. (smijeh)<br />
<br />
- "Svijet glamura" je ispao skoro konceptualni album...<br />
<br />
Mile: I je i nije. Na neki način je alegorija na društvo, na moderna Potemkinova sela...<br />
<br />
Zoki: Muzički imaš toliko različitih stvari, ne znam koliko bi bendova si moglo dozvoliti da na jednom albumu ubaci 15 različitih stilova i da to prođe.<br />
<br />
Mile: Znam da je uvrijedilo puno pravovjernih duša, koji su nam prebacili da u puno pjesama imamo narodnjačke elemente, ritmove koji nisu rokerski, koji vuku previše na istok, ali nama je to uvijek bio gušt.<br />
<br />
Zoki: Imaš pjesmu "Kirbaj i kotlovina" koja je po meni tipična ’bedrelidžnovska’ pank rok pjesma, "Bilo koji broj" je surf, "Ezoterija" je mješavina, neki su navodili Kings of Leon, ali meni su to Cepelini, Stonsi, Flojdi s kraja šezdesetih.<br />
<br />
Mile: Skromno...<br />
<br />
Zoki: Ozbiljno, to je taj utjecaj.<br />
<br />
- "Fotoaparat" je neki indi rok.<br />
<br />
Mile: Možda čak ’najpopističkija’ pjesma na albumu.<br />
<br />
Zoki: Meni fura na "Baby, Baby, Baby" Vibrators, samo što je jako dobro snimljena i producirana za razliku od tih starih snimaka. <br />
<br />
Mile: "Fotoaparat" je pjesma gdje bi čak i trijezan čovjek mogao zaplesati, jedna od rijetkih takvih pjesama Hladnog piva. (smijeh)<br />
<br />
- Na albumu se dosta dotičete problema identiteta, imajući u vidu savremene medije, internet, od "Ima da te lajkam", preko "Pravo ja" do "Ezoterije"...<br />
<br />
Mile: Mislim da je to jedan od lajt motiva albuma, traženje sebe. Na internetu imaš maltene cijeli svijet na tipkovnici i sve informacije, a ne znaš šta ćeš sa sobom. Stalno gledaš samo dvije strane. Treba neko da te vodi: "Ovo su ti dobre knjige, tamo ti je dobra muzika, ovo su pametni sajtovi". Sada postoje te mp3 generacije, kako ih ja zovem, koje slušaju baš sve, ali to ne mora bit' uvijek pozitivno, jer se stvara nekritičnost.<br />
<br />
Zoki: U srednjoj školi sam najviše mrzio ljude koji kad ih pitaš šta slušaju kažu "sve".<br />
<br />
Mile: Uvijek postoji rečenica koja me natjera da napravim pjesmu. "Ima da te lajkam" je nastala kad je moj brat iz Njemačke došao, i poslije par dana u Hrvatskoj gleda u mobitel i kaže: "Jebemu, imam novi mobitel, a niko me ne zove!" (smeh) Savršena slika otuđenja, kad imaš sve, a nemaš s kim otići na piće. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Zoki: Sa svakim se možeš čuti, svakog možeš kontaktirati, a na kraju si sam sa sobom. Nevjerojatno.<br />
<br />
- Koliko ste stvarno postali dio glamura u Hrvatskoj?<br />
<br />
Zoki: Ma daj!<br />
<br />
Mile: Mi nakon ove turneje ćemo nastupati svuda gdje možeš nastupat kao rokenrol bend i moći ćeš nas vidjet' i u Županji, u Nišu... gdje postoji neki klub.<br />
<br />
Zoki: Saša Lošić je jedanput rekao da je postojala opasnost da će počet' živjet' onog sebe iz medija. Čitaš sve te tekstove, a ljudi izmišljaju priče.<br />
<br />
Mile: Bila je priča da ja jedini besplatno parkiram na ulici, a ostali stanari plaćaju, da smo zvali (gradonačelnika Zagreba Milana) Bandića. To sam isto čuo. Ako to kreneš demantirat' shvatiš da si zapetljan i što više pričaš toneš u živo blato. Moraš stat' i reći: "Znam ko sam i šta sam napravio. I ko vas šljivi".<br />
<br />
- Otkud to da na kraju koncerta puštate "Kad sunce opet zađe" KUD Idijota?<br />
<br />
Zoki: Na koncertu Ajron mejdena (Iron Maiden) su puštali "Bright Side of Life" (Monti Pajtona). Rekli smo zašto da nemamo pjesmu? Mali znak pažnje andergraundu iz koga smo potekli.</div>
<br />Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-34771065948697280942015-01-10T14:34:00.001+01:002015-01-10T19:28:35.861+01:00Džinks - Dobra karma, depresija i sabrana zlodjela<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://3.bp.blogspot.com/-kaaR2KkCdLQ/VLErUo0J9TI/AAAAAAAADu0/zrnWwqVodBU/s1600/Jinx%2B-%2BThe%2BFotka.jpeg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://3.bp.blogspot.com/-kaaR2KkCdLQ/VLErUo0J9TI/AAAAAAAADu0/zrnWwqVodBU/s1600/Jinx%2B-%2BThe%2BFotka.jpeg" height="320" width="296" /></a></div>
Zagrebački Džinks (Jinx) bez novih pjesama već četiri godine od albuma "Diksilend" iskoristili su proslavu dva desetljeća postojanja kao povod da iznova koncertno posjete Beograd. Što je zapravo bila prilika za razgovor sa Cocom i Jajom i osvrt na prvih 20 godina sastava koji je proizveo retro pop hitove "Tamo gdje je sve po mom", "Smijem se", "Da smo se voljeli manje"...</div>
<div style="text-align: justify;">
"Ne treba očekivat' četiri sata koncerta. Biće retrospektiva 20 godina, od prve ploče na engleskom. Sa svakog albuma ide toliko pjesama koliko nam se čini da zaslužuju. Biće više kao neka sabrana djela. Ili zlodjela", reče gitarista Coco Moskito (Mosquito) povodom slavljeničkog koncerta Džinksa 15. decembra 2014. godine u dvorani "Amerikana" Doma omladine Beograda. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
<a name='more'></a><br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Par nedelja pred koncert, koji se odvijao otprilike kako je najavljeno i pokazao da Džinks imaju odanu publiku u Beogradu, u prostorijama promoterske kuće Long pleja ponovo se susretoh sa Cocom (pravo ime Goran Muratović) i pjevačicom Jajom (Jadranka Ivaniš). Zapravo razgovor sam počeo malo ranije mejl prepiskom sa Cocom, što mislim da je dobar uvod za ostatak priče o 20 godina DŽinksa (istina sastav je osnovan u Zagrebu 1993. ali se slavlje rasteglo do kraja 2014. godine).</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Kako se osjećate, mlado ili staro?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Coco: Polako smo zašli u godine u kojima nam je fenomenalno da vikendom malo pobjegnemo od kuće, tako da se na bini definitivno osjećamo mlado, pogotovo kad još pogledamo u prvih nekoliko redova publike, tamo izgleda da se baš ništa ne mijenja...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Sa 18 obično se stiče punoljetstvo, neko i maturira. U kojoj fazi ste svi?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Coco: Maturirali smo svi, diplomirali baš i nismo svi... Ali znate kako kažu? Bolje biti deset godina duže student nego penzioner. Džinks su bez sumnje punoljetni iako uvijek tako ne izgledaju.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Kada se osvrneš iza sebe šta ti se čini kao najznačajnije što ste uradili? Koje stvari ne bi ponovio? Da li si ponosan na sebe i Džinks?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Coco: Svakako nam je najveće postignuće to što smo, eto, izdržali jedni druge i sve ono što ovaj "posao" nosi sa sobom i dočekali da slavimo 20 godišnjicu... Naravno da bismo danas 20 godina iskusniji svašta nešto uradili drugačije nego kad smo bili mladi i ludi, ali vjerojatno je dobro da tako nešto nije moguće. Mislim da ponosan nije dobra riječ. Ali mogu reći da sam apsolutno sretan i zadovoljan faktom da smo uspjeli u tome da nam hobi postane posao... Sa svim pjesmama ili svakim koncertom koji smo održali, sa svakim poslovnim ovakvim ili onakvim potezom, naravno da nisam ni sretan ni zadovoljan.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Kad bend traje 20 godina obično ima velikih uspoda i padova.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Jaja: Imali smo dosta dobra karmu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Coco: Nismo imali padova, osim onih koje smo sami sebi priuštili. Prvi album ("Sextazy" 1995) je zapravo bio andergraund. Em smo pjevali na engleskom, em nije imao neki naročiti medijski tretman. Ali od singla "Smijem se", što je nama bila prva pjesma na našem jeziku, je krenula linija... U prvi mah je možda za nas bio veći šok nego poslije neka druga pjesma. Jedan dan nitko te ne zna. Drugi dan hodaš po cesti i ljudi se okreću za tobom: "To je ona, to je on". I tebe to šokira. Mnoge vjerojatno. Masa tih bendova koji kasnije ostanu budu primjećeni još od prve pjesme . Možda imaju poslije i većih hitova, imali smo ih i mi, ali nekako taj prvi dojam je prvi dojam i on osvaja. Mislim da je sa bendovima kao u životu - bilo da je frendovski odnos, ljubavni ili poslovni, sa nekim klikneš ili ne.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Jaja: To je najveći uspijeh kad te prihvate sa prvim hitom. Onda si napravio skoro pola posla. Kad ubodeš iz prve to je ko kad si ubo u pikadu u sridu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Ste razmišljali da se vratite tom prvom albumu da nešto od tog prvog materijala?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Coco: Već na drugom albumu ("Second hand" 1997) smo imali jednu, dvije pjesme koje smo prepjevali. Jedna je "Do kraja vremena". Zapravo ne volim to kopanje po vlastitoj prošlosti da bi se nešto revitaliziralo. Valjda zato što me uvijek nešto novo, drugo zanima, a ne neka stara pjesma koja mi je već dosadila. Meni je nekako bitno da se baviš onime što te taj moment intrigira, a ne nešto što je bilo prije deset godina.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Jaja: Dobro je što smo napravili te dve pjesme. "Ruke" su bile hit i jedna od najjačih i najpokretačkijih pjesama na koncertima. "Do kraja vremena" je dosta energična pjesma, koja je stvarno zaslužila da doživi prepjev.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Taj prvi album uopšte nisam čuo...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Jaja: To je jedan loufaj produkt, više kao demo neki.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Sa ovim iskustvo je l' taj engleski album jedna od stvari koju ne bi ponovili?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Coco: Promijenio bih koješta, ali možda bolje ne. K'o iz onog vica "šta zna djete šta je petsto kila". Pa onda digne tih 500 kila bez obzira na posljedice (smije se). Mislim da je sve to škola koju prođeš i mi ne bismo bili tu gdje smo sad da nismo prošli tu školu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Šta je najbolje i najgore što vam se desilo?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Coco: Najbolje što se desilo je da smo se uopće našli. Slučajnost ili je to sudbina, ne znam kako bih to nazvao. Stvarno moram priznat' da me susret s Jajom uopće potaknuo da krenem u jednom smjeru koji mi možda nije bio na pameti prije tog susreta. Jaja je došla kao bek vokal, jer sam imao ambiciju vlastitog pjevanja, kakvo god da ono bilo. Mislio sam da mi je prirođen kantautorski moment, ne u smislu žanra, nego u smislu songrajtinga. Ako si ko Dilan ili Štulić jebemumater pa šta ćemo sad? Nisi neki pjevač. Ali to mi je bilo bitno, da ti pjevaš svoje pjesme. Bez obzira kako ih pjevaš. Međutim, susret s Jajom je potpuno promijenuo moju koncepciju. Rekao sam radije ću se u tekstu konceptualno prilagodit' tebi.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Je l' ima Coco u sebi taj neki ženski osjećaj?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Jaja: Ima uniseks pjesme. Mi smo malo androgeni bend. Općenito malo maknuti od nekih dubljih emocija. Ne znaš za drugačije, rasteš s tim i taj stil ti postaje urođen. Mislim da se i žensko i muško može ubacit' u tu kožu bez problema. Sve se to od početka gradilo...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Nisam vas tako shvatio, već kao ženski bend. Žena se obraća muškarcu u, recimo, "Na čemu si ti".</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Coco: Ja kad sam to pisao nije čak bila ni ljubavna pjesma. To jedan frend drugom frendu kaže koji ti je...da prostiš (smijeh).</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Jaja: Bilo bi glupo da pjesma ima samo jedna sloj.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Coco: Naravno da, kad pogledaš, izgleda kao ljubavna pjesma. Da, možda i kao ženska. Možda je dobro što nije ljubavna pjesma. Možda je u tome štos, u tom nekom spoju. Ne bi mogao pisati u ženskom rodu. Cijelo vrijeme se sakrivam u tome, što reče Jaja, u uniseksu, a ja bih rekao bezličnosti. Da se ne zna da li je to muško ili žensko. Ili je to neki plural, mi nešto radimo. Ili sam ja. Moram priznati da jako pazim da se nigdje ne prepozna muško ili žensko. Imao bih problem da moram napisati: "Danas sam pjevala".</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- "Diksilend" (2010) ste opisali kao muziku za doba depresije. Je l' ta depresija prošla?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Jaja: Sad smo u represiji.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Coco: To je meni čest izgovor što nemam novi album. Pa druže ništa se nije promijenilo! Sve je isto. Izgleda kao da smo u neki vrtlog ušli, samo se vrtimo, tapamo u mjestu. Nikakve perspektive. Gdje je svjetlo na kraju tunela? Nekima odgovara taj kulturni nivo blata.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Ipak, od forme albuma nema odustajanja?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Coco: Mi smo bend u kome svira osam ljudi na stejdžu, jasno je da mi razmišljamo o ekonomiji ko neki pijani milioner.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Vi možete sjajno djelovati kao singl bend...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Jaja: Mogli bi, ali ne možeš odustati od svojih ideja.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Coco: I dalje razišljam u formi albuma. Ne znam reći: "Ovo je pjesma koja mislim da treba da se gura". Treba mi 12, 13 pjesama za odabir jednog singla. Znam da nije praktično i ekonomično. Veseli me taj povratak vinila i da to što ja napravim bude na vinilu. Ja to volim, a kad nešto voliš, nisi racionalan.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Oko novog albuma kako će se stvari razvijati?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Jaja: Ja sam zadnja koja ti to može reći. Malo sam čula neke harmice, ali to je tek u povoju.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Coco: U povoju je, u fazi skica teksta. Imam zasad dva i po napisana, u stvari više jer za jednu pjesmu imam čak dva teksta napisana, ako ćeš ljubavnu, ako ćeš angažiranu. Možda ću spetljat' u jednu? Čeka me dovršavanje tekstova. Zapravo ja prvo pišem melodije. Večini ljudi koji danas rade muziku tako i rade. Dosta ljudi prvo ima melodiju pa onda ide na tekst. Čak i oni koji izgledaju da obratno rade, kad kreneš razgovarat' s njima kažu: "Meni je isto prvo melodija". A ne bi to rekao. Kod Dude (Dubravka Ivaniša vođe Pips, čips end videoklips) isto prvo melodija?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Jaja: Daaa. On se vozi u tramvaju, ima svoj diktafon ili telefon. Po haustorima se skriva i ko luđak mumlja nekakve onomatopeje. Tražiš slogove i onda se kristalizira.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Coco: Da, jako je čudno. To je matematika. Ajd ti sad tu uteraj smisao! Tu ti treba a, tu ti treba u.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Jaja: Baš kao križaljka.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Coco: Je. To je neki moderni songrajting pop-roka. Poenta je da dobro zvuči. Džaba smisao. Bolje da ti je notorna glupost, a da dobro zvuči.</div>
Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-31433776542088625972015-01-09T23:38:00.000+01:002015-01-10T14:49:26.396+01:00Svi na pod - Gladni u studiju i opet zadovoljni<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-g4VJF1KZh1Y/VLBYwD8QXgI/AAAAAAAADuk/bFoQshdfhzo/s1600/R-3200810-1341043489-8055.jpeg.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://1.bp.blogspot.com/-g4VJF1KZh1Y/VLBYwD8QXgI/AAAAAAAADuk/bFoQshdfhzo/s1600/R-3200810-1341043489-8055.jpeg.jpg" height="200" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Album prvenac Svi na pod neočekivano nazvan "Prvi!" kao zbirka prethodno objavljenih singlova i pride bio je prilično dobar dokument nastanka i razvoja dražesne beogradske pop senzacije koju su predvodili producent Petar Rudić i pjevačica Bojana Vunutrišević.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<a name='more'></a><div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Sa predstavnicima straobalnog hita "Bugi vugi" već sam bio jedared razgovarao, a kada mi se ukazao novi povod za takvo posve prijatno iskustvo, ovaj put povodom izlaska CD-a "Prvi!" i pratećeg koncerta u Domu omladine Beograda 16. aprila 2011. godine, kako sam mogao reći ne? Ponovo oči u oči sa Rudićem i Vunturiševićevom nađoh se početkom aprila iste godine u prostorijama novinske agencije Beta u Beogradu, u kojoj tada radih. Kao najavljeni gost koncerta u DOB-u za početak razgovora se prirodno nametnuo Idol Svi na pod Vlada Divljan. Bolje rečeno odluka Svi na pod da obrade svetinju kakva je "Rusija" Idola.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: "Rusija" je u našem aranžmanu ipak malo drukčija. Zvuči više elektronski, više je gruvi, 21. vek je u pitanju. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Bliže je "Odbrani i poslednjim danima". </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Snimili ste "Rusiju" ili je samo svirate živo?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Nećemo da snimamo. Dosta imamo obrada. Imamo dve obrade i malo je previše. Imamo puno naših novih ideja. Sa Vladom je stvarno gušt raditi. Milina je! Mi smo stvarno postali pravi prijatelji preko te saradnje (u singlu "Zvuk ulice") i u "Rusiji" mislim da je potpuno senzibilitet potrefljen. Zanimljiva je starijoj generaciji, a mlađa može da prepozna tu lepotu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Zanimljivo je da je koncert najavljen kao predstavljanje vašeg prvog albuma, kog još nema...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Trebalo je juče da se pojavi, ali jednostavno kod nas ništa ne ide kako je dogovoreno. Uvek mora da postoji odlaganje. Album će se pojaviti ubrzo posle koncerta, najverovatnije sledeće nedelje... Nismo hteli ni da izdajemo album, pa su nam mediji nametnuli da izdamo album. Onda okej, izdaćemo album. Tu se pojavljuje i Sagor (Mešković, poslovođa Svi na pod) koji je zapeo da izda album, jer u suprotnom: "Vama će za 50 godina biti žao!" Pa ne znam šta će biti za 50 godina, prilično sam ravnodušna. Daj da više to izađe, da stavimo tačku na tu stvar. A mi smo već na to stvarno stavili tačku, jer smo krenuli da radimo nove pesme. Malo nam je muka od starih.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Vaš prvenac će biti više kao neka kompilacija?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Mi volimo da kažemo da je to "Best of" zato što album sadrži osam singlova koji su svi bili radijski hitovi, plus četiri nove pesme</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Nećeš biti samo ti glavni glas?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Mene ima najviše, ali imaš i "Ćao Nevena" sa Zojom (Borovčanin), "Afrikanca" sa Saletom (Ivanovićem), "Ušće" sa mnom i Saletom, Vladu Divljana u "Zvuku ulice"... prilično je šareno.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Znaš kako, kad se sve preslušava, pesma za pesmom, ima neku foru, više je celina. Ne znam da li je to zato što ne mogu da budem objektivan, ali mislim da ipak može da se zaokruži da se kaže da je to taj zvuk.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Stvari su poredane vremenski po nastanku?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Ne. Album otvara poslednji singl.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Može se reći da album zapravo pokazuje kako je od tvog projekta nastao pravi bend.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Pa može i tako. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Ima jako puno muzičara na albumu?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Mnogo! Nisam brojao. Mislim dvadesetak do 30 koji su aktivno učestvovali u nastajanju materijala. Donekle se moj san ostvario da na pravljenju muzike zajedno učestvuje mnogo ljudi. Komunikacija neverbalna je najbitnija. U stvari ne verujem u to da jedan čovek može da uradi muziku. Okej, postoje specijalni slučajevi tipa Betoven, to su stvarno bili genijalci, ali u pop i roku mora da postoji interakcija. Bez nje ne dolazi do rokenrola. Inače, desila nam se neverovatna stvar. Vratio se stari bubnjar Goran Milošević i interakcija koju sada imamo s tim čovekom je strašna. Sa njim sam pre svirao u podrumu, u njegovoj prostoriji za sviranje sa Romanom i to je trajalo tri godine. Mi smo džemovali višečasovne sešne. Umeli smo samo da sviramo i da razgovaramo neverbalno jedni s drugima. Upravo se to dešava u poslednje vreme. Čovek je stvarno fantastičan, čita ti misli, bukvalno se dešava da jedva čekamo da se desi sledeća proba.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: To nam se prvi put desilo od nastajanja benda. Desio se i period da idemo sve po P.S.-u, a sad prvi put bend stvarno svira na probi. Malo se plašim. Muzičari su sujeverni i kažu ako ti je dobra tonska proba, biće ti loš koncert. Nadam se lošoj tonskoj probi...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Album je skup onoga što ste uradili do sada i već radite na novim stvarima za koje bi se trebale pojaviti na jesen...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Mi smo rekli da će i ovaj album da izađe i prošle, i pretprošle godine. Možemo da ti sto puta kažemo da će izaći na jesen ili na sledeće proleće, ali evo: Arežina, a kažem i vama dragi gledaoci, ništa neće izaći dok mi ne budemo zadovoljni. Zato što nam se desilo da izađe singl "Bez plana" a da mi nismo totalno zadovoljni kako to zvuči. Sve je bilo "ajde, ajde, ajde". E sad neće! Ja prva volim da stanem iza toga što radim.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Što se tiče kreativne faze, mi smo sa albumom koji će izaći završili još u oktobru prošle godine. Studio, mastering, bukvalno sve je bilo gotovo u oktobru. Bila je ideja da se pojavi do kraja novembra, ali je sve puklo. Napravili smo pauzu mesec dana i onda smo počeli raditi nove pesme. Sad imamo trećinu novog albuma, možda čak polovinu. Idejno u kom pravcu će ići, zna se.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Počeli ste kao singl bend, a sad ispada da ste se primili na album?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Ovaj me album navodi na to da pomislim da je totalno normalno da je lepo da se zaokruži jedna priča. Nisam siguran da će se nove pesme pojaviti u tom obliku, ali mislim da bi bilo lepo da se opet zaokruži neka priča. Kada napraviš pun krug opet dođeš do iste tačke sa koje si pošao i možeš krenuti dalje. Nemamo nikakav dugoročan plan. To je najbitnije - nemati plan. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: U Srbiji ne mo'š da planiraš ni da hoćeš.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Ne možeš ništa. Dugoročnih planova nemamo.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Sada ste se konačno uobličili kao bend?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Jesmo. Sad zvučimo i živimo kao bend.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Svi na pod su sada Goran Milošević bubnjar, Ivan Mihajlović Macan bas, Ivan Mirković Bambi gitara, Džemal Al Kisvani saksofon i flauta, Bojana peva i ja programing. Otvoreno smo društvo, primamo sve koji su na istim talasnim dužinama kao i mi. Na poslednjoj probi se slučajno zadesila Andrijana, Bojanina kolegnica sa fakulteta, koja je došla na probu da se zeza. Uzela je malo mikrofon, a mi: "Ajde ti malo da pevaš i gostovaće nam kao prateći vokal".</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Andrijana se pojavljuje u spotu za "Ušće". Malo je ljudima smešno, manekenka i peva. Ali ne, stvarno je muzički obrazovana i čak je radila na našem albumu, pisala je aranžmane za neke prateće vokale.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Znači moja greška što nisam dolazio na probe... </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Ajde dođi sad...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Neka, ako Divljanu nešto iskrsne pa ne može, tu sam. Kako album izgleda sa autorske strane? </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Bojana se uključuje maksimalno od samog početka. Ja sam se postavio idejno i autorski kao pokretač. ali opet nemoguće je napraviti nešto bez interakcije sa drugim ljudima i muzičarima, a ne možeš nekome da kažeš okej ti ideja, ali ajmo po mom. Ne. Sve je otvoreno za bilo kakvu vrstu saradnje i interakcije. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Ide mi na nerve, majke mi, što pevačica kao ne može da bude autor? To su nas pitali na "Sitiju" na Pinku prošle godine začuđeno: "A vi ste autori vaših pesama?" Ma ne. Plaćam nekog drugog! Nemam poverenja da mi neko uradi seminarski rad, kamoli pesmu. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Bojana je muzički obrazovana za razliku od mene i svih nas, osim Džemala. Imam mogućnost da iskoristim njen potencijal.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: On me iskorišćava.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Zanimljiv je takav tvoj stav, a dolaziš iz studijsko-produkcijskog okruženja u kome je prirodno da ljudi rade sve sami uz pomoć kompjutera.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Oseti se kad bend svira, izvodi neku pesmu, ta energija. Oseti se kad im je loš period, kad je dobar. To je čar tog zanata i posla.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: To se najbolje čulo na našem prošlogodišnjem koncertu (u DOB-u). Imali smo predgurpu Inje koji imaju sempler, gitaru i vokal. Mi kad smo izašli, kad je Čaki udario u bubanj, cela sala je bila oduvana! Čovek nosi i dinamiku za razliku od mašne, a dinamika je bitna u muzici..</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Svirao sam u Mravima i naučio da je najlepši momenat u sviranju interakcija. U prostoriji za sviranje. Sad pokušavam da to iskustvo ponovim. Svi imamo momenat u životu kad neko lepo iskustvo pokušavamo da ponovimo. Interakciju među ljudi ne može nijedna mašina.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Nakon svega što ste napravili imate objašnjenje zašto se vama desio uspijeh koji je izmakao većini drugih? Vi ste izuzetak.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Imamo sreće. Ili pameti. Ili smo ludi.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Mislim da je sve to, plus što smo vredni.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Stvarno smo vredni! Nama je muzika na prvom, drugom i trećem mestu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Gomila ljudi će ti reći isto: "Nama je muzika najbitnija", ali im se ne dešava što i vama. Imaš stvarno dobrih bendova, ali nemaju publiku. Vi imate publiku, radili ste velike koncerte, imate medijsku pokrivenost...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Daću ti primer. Pre mesec dana, pošto Bojana i ja živimo zajedno, ustajemo i vidimo da nemamo šta da jedemo. Veče pre toga bili smo u studiju. Moji roditelji žive jako blizu, ali mi ćemo bez toga da bilo šta stavimo usta opet otići u studio i tamo provesti gladni ceo dan i opet biti zadovoljni. Mislim da se to oseti. Ne znam, možda je uspeh zbog menadžera koji poliva na sve strane...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Mislim da ništa nije iznad muzike. Koju god pesmu smo poslali na radio, imala je fenomenalne reakcije. "Ćao Nevena", "Bugi vugi", sad "Ljubavi", pa i "Ušće". Ti nisi mogao pre "Bugi vugija" da čuješ kvalitetnu pop pesmu, koja ima strofu i refren, od koje te nije sramota. A znamo svi šta nama se servira kao pop 20 godina unazad. Čovek da zna taj recept, znaš koliko bi imali uspešnih bendova.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Ima ljudi koji u karijeri znaju šta je potrebno napraviti, pogotovo u pop industriji...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojan: Danas si opasan.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Vi ste recimo jedni od prvih koji su provalili pravo značenje interneta, dosta ste na taj način privukli ljudi.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Jeste, ali to nije dovoljno! Živimo u zemlji gde ni 20 posto ne koristi internet i kako dopreti do njih? Naša ciljna grupa jeste od 15 do 40 godina i oni stvarno internet koriste, ali to ipak nije dovoljno. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Treba da pokrivaš internet, da zvučiš na koncertima perfektno da ne kasniš na intervjue, da imaš dobre tekstove, da nemaš falš, da se trudiš da budeš perfektan u svemu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Samo primjećujem da ste vi ostali izuzetak. Sluša vas dosta ljudi, pa se prirodno javlja kod ljudi misao da vas neko gura, pogotovo što ostatak scene svira pred 20-30 ljudi u nekom klubu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: A ko može da pogura "Bugi vugi" koji se pojavi na Jutjubu i za nedelju dana ima 15.000 gledanja? Mogu ja ako sedim kući i klićem ko mentol "plej", a to ne radim. Ko može da ugura 600 ljudi da kupi karte za naš koncert (u DOB-u). Ne može niko! Došli ljudi sami. Mogu da pričaju da nas guraju koliko hoće, a niko nas ne gura. Onda smo čuli priče da su bendovi koji su svirali na Novoj godini (u Beogradu) stranački bendovi! Ma ajte molim vas! Rekla bih sada nešto, ali sam žensko pa neću.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Svirali ste pred Skupštinom Srbije negdje oko tri ujutro na žešćem minusu. Kakvo je to bilo iskustvo?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Odvratno.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Bolno, bolno. Ja sam se tako razboleo da sam dva meseca vukao prehladu. Katastrofa. Na ivici da zaglavim u bolnici.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Još te slušaju tri trole i radnici gradske čistoće. Nikad više u životu! Ni za kakve pare, ni za deset miliona, ispred skupštine na minus beskonačno.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Na minus 12 stojim i u roku tri sekunde sam se ukočio. A imao sam dva para dugih gaća, čarape duple, gojzerice, pantalone jedne, pantalone druge...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Pevam, a curi neka voda (sa mikrofona). Čije li je ovo? Da nije Canetovo? Da nije Vladino? Kikijevo?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Iz nosa mi kapne voda na klavijaturu i samo se zaledi. Kad se završila svirka bio sam u fazonu: "Odnesite me odavde". U život prvi put nisam osećao noge.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Po uslovima rekao bih vaša najgora svirka? </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Jeste. Meni je najgora. Imaš one pečurke koje treba da greju, ali verovatno su računali: "Ovi su mladi, zdravi, što njih moramo da grejemo? Grejemo matorce da nam što duže žive, ko jebe omladinu".</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Koliko se može u Srbiji zarađivati od muzike?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Možeš da zaradiš da živiš u predgrađu Beograda i da plaćaš sam kiriju, ali ne i račune. Račune plaća mama.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Ja sam doskora radio u jednoj medijskoj kući i jednostavno sam morao da dam otkaz da bi se posvetio muzici sto posto, ali ne možeš od muzike da skrpiš kraj s krajem. Ali dobro imam roditelje koji me pomažu. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Kako prolazite u drugim republikama? Nedavno ste išli na tunreju "Nu Sounds of Belgrade" sa Zemljom gruva i Sevdah bejbi.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Mislim da nas Slovenija sad obožava jer smo tu imali najbolji koncert na turneji. A kako to "Nu Sounds of Belgrade"? Sevdah bejbi je iz Niša, ja sam iz Kostolca, Bambi iz Milanovca...dokle više da se to prisvaja? To je "Nu Sounds of Serbia"! </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Čaki je iz Požarevca, ja sam iz Borče, bubnjar je iz Borče, basista iz Kladova. Okej svi živimo u Beogradu, ali centralizacija je sve pojela, celu Srbiju, i sve se slilo u Beograd.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: U Sloveniji je bilo najbolje. I sad nas zovu da idemo opet.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- A ostatak?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Zagreb je bilo onako malo bezveze. Bilo je neko odvratno vreme i baš je bilo malo, 400 ljudi. U Sarajevu je bilo odlično. Bili smo tamo drugi put. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- A Banja Luka?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Uh, tamo je bilo super! Čak nam je neki lik rekao, koji je prilično strog, da je to jedan od boljih koncerata u Banja Luci.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Ste se u Zagrebu konačno sreli sa Saherom?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Ne. Bojana i ja smo prošle godine išli na more u Rovinj. Saher živi na potezu Zagreb, Rovinj, Južna Amerika i Berlin. Ne mo'š njega da uhvatiš uopšte! Ali smo se upoznali sa Maksom Juričićem.Nastupili smo zajedno sa Vladom (Divljanom) u Gaveli i kasnije je on nama gostovao na turneji u Zagrebu u "Zlatu" sa Vladom Matulićem iz njihovog benda Ljetno kino. Super bend! Sad su svirali u Domu omladine i doneli su sunce u DOB.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Šta dalje?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Raspašćemo se...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Ja bih da putujem što više...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- ...javi se Saheru...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: ...pa da! Saher mi traži godinama unazad, kad sam uradio demo verziju "Zlata", kad će taj CD. Mislim si: "Čekaj čoveče kod nas nije tako brzo kao kod njih". Tako da ću mu sad poslati sigurno disk kad izađe. Njemu i Maksu. Mada voleo bih da se upoznam sa njim.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Dakle, šta dalje ove godine?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Sviraćemo na Trenčtaunu, Mikseru, Egzitu na fjužn stejdžu bićemo hedlajneri ...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Idemo u Sloveniju, Makedoniju, Podgoricu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Opet kombi, točkovi, uživancija.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- A što se tiče stvaralačkog dijela posla?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: To je najbolje, sve je ostalo bezveze i mučenje.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Dok nismo u kombiju mi smo u studiju. Ovih dana razmišljam gde ćemo na odmor da idemo, i onda se setim: "Pa čekaj! Ja radim! Kad nisam u akciji sa bendom, u studiju sam opet sa bendom". Tako da ne znam. Nemam pojma.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- U najavi sada koncerta stoji da će se već na jesen pojaviti neki plodovi vašeg novog rada...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Hoće. Verovatno. Sigurno.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Pitaj Sagora. Lud je. Nije normalan. Kako me nervira!</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Ovo sve ulazi u snimak... </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Neka. Ja njemu to sve kažem. Verovatno će se pojaviti dve-tri pesme. Imamo jednu skroz gotovu, drugu smo sinoć napisali o Japanu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Fukušima?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Da. To me pomerilo totalno! Jednu noć sam presedio uz kompjuter i poredio statistički podatke sa Černobilom. Sve znam, sve mi je jasno, i uopšte nije naivna situacija. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- U kom pravcu ide novo?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Isto je pop, samo što elektronika sad u našoj svirci dolazi više do izražaja, ali nije bezbrižan pop kao "Bugi vugi", nego je malo zatvorenije. Bambi kaže, a ja mu verujem, da je malo zrelije. Sale Ivanović, koji je pevao sa nama i sad je sa nama kao čovek iz senke, napisao je tekst za Japan i kaže: "Pesma treba da se zove 'Smak sveta'"! On je sušta suprotnost od mene. Kaže: "Spot treba da bude vi kao đavoli i da se krstite sve vreme u ritmu". </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
O albumu Prvi!</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ljubavi</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Poslednji singl koji smo pustili u etar. Jedna vesela pesmica. Bojanina priča.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: To je skroz moja pesma, i tekst i muzika. To sam baš ja. Svi mi stalno govore, non stop mi nešto neko priča, kako je sve bez veze, a meni je u stvari strava. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: A ti u stvari ćutiš i čekaš, samo vi pričajte...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Ćutim i upijam. Uzimam ono što je dobro, ono što je loše odbacujem. Elektro pop sa primesama nju vejva.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Jutro posle</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Intimna priča. Ne znam kako će ljudi to skapirati.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Prvi uspeli pokušaj spoja elektronike i žive svirke u grupi Svi na pod. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Čak je učestvovao u toj pesmi Šobaja, jedan izuzetan gitarista iz grupe Mravi. To mi je Sale rekao: „Kad sam pustio Aleksandri Kovač Mrave i kako Šobaj svira gitaru, nije mogla da veruje da je to čovek koji peva „Tri poljupca“. Ali je veliki talenat.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Afrikanac iz Beograda</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Stvar Du-du-a, benda iz ’83. godine. Prvi put kad sam čuo tu pesmu bio sam strašno mali, privuklo me što je na drugačiju foru od svega što sam čuo do tada. Prisvojio sam je jer sam prepoznao nešto svoje u njoj. Sam se osećam kao Afrikanac u Beogradu, kao da sam pao s Marsa. Tako treba da se konta taj tekst.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: A i Petrov brat je u to vreme bio u Nigeriji, pa je kao Afrikanac iz Beograda.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Zlato</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Moja omiljena pesma hrvatskog benda Vještice. Super je atmosfera u toj pesmi, koju retko ko može da ponovi. Štaviše autor pesme mi je rekao da sam potrefio atmosferu te pesme kako je on zamislio kad ju je pisao. Znači Južna Amerika, Brazil, Španija, Kolumbija...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bez plana</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Moja priča, isto. Dok nisam počela da se bavim muzikom moj svaki dan je izgledao „besplanski“. Svako ujutro kad ustanem odem na komp, pa na fejsbuk...Baš bez plana. Moj omiljeni bubnjar Ratko Ljubičić kaže: „Glupa vam je ta pesma, čuje se da ste hteli da budete pametni“.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ušće</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Kritički osvrt na potrošačko društvo. Zatrpani smo tržnim centrima, tradicija odlaska u šoping duž cele Knez Mihailove je zamrla. Putovali smo dosta po regionu i videli smo da je ista slika svuda. Svaki grad postaje isti. Imaš tržni centar, OMV pumpu, kredit za Pežo, sve isto. Bukvalno. Progutaće nas to. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bugi vugi</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Himna svih desetogodišnaka, kao Kolibri. Mislim da je naša najbolja pesma. Kako vreme prolazi i kako je mi sviramo, mislim da je najzrelija pesma. Ima odličnu strofu, refren i aranžman.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Ima u sebi neko oslobođenje. Totalno imaš potrebu da sedneš u auto, sipaš pun rezervoar, i odeš negde bez plana. Na Ušće.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ćao Nevena</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Pesma koju peva Zoja Borovčanin. Pesma o našoj prijateljici Neveni Paunović. Petar je okačio matricu na majspejs i napisao „Ćao Nevena kako si šta radiš“, Zoja je to videla i napravila tekst.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Lopovska</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Najpank stvar na albumu gde nam gostuje Osman Ahmed iz Multietničke atrakcije.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Pesma je o krađi. Mislim da je svako maštao da opljačka banku, da uzme gomilu para, da pobegne i ne bude uhvaćen.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Iza nas</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Ta pesma mi je omiljena. Bila je kod Slobe Konjevića četiri nedelje na prvom mestu, dve na drugom i jednu na trećem. Kao singl je pesma godine. A uopšte ne treba da bude pesma godine, a u stvari treba, jer je triphopična k’o da smo iz Bristola, a u stvari smo iz Borče. Uopšte nisam svesna trenutka kad je melodija izašla iz mene. Mislim da nikad više neću napisati tako interesantnu melodiju. Ima tu svega, Turske, pravoslavlja, popa i „Mustafe“. Oslanja se jako na „Mustafu“ Bebi Dol.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: U stvari trebalo je da to bude obrada „Mustafe“, i...postade nešto totalno drugačije. Sećam se u studiju bubnjar, basista i ostali... katarza, otkrovenje i pesma se desila.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Zvuk ulice</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Mi smo Divljana podsetili na njegov prvi bend Zvuk ulice, pre Idola. On je nas slušao na Šabačkom letnjem festivalu nastupali smo kao predgrupa njegovom bendu. Upoznali smo se, razmenili par lepih reči. Verovatno ponesen tim sećanjima na njegov prvi bend, kad smo ga pitali da nešto uradimo zajedno, doneo je rif u studio kod nas i nastala je „Zvuk ulice“. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Rif na gitari je svirao baš na tonskoj probi u Šapcu i posle je odsvirao u studiju. Njegov je i tekst, naš je srednji deo. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Autorski pečat njegov je najveći. Produkcijski se čuje naš fazon.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
I još</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Prva pesma koju je Petar kao Svi na pod predao u etar sa Zoe Kidom iz Zemlje gruva. Prvo je bila na engleskom ali smo uzeli i napisali novi tekst na srpskom. To nije pevanje, već pričanje. Prva pesma gde repujem. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Petar: Prva pesma na koju sam stvarno bio ponosan od samog starta. Pojavila se na kompilaciji „Jutro će promeniti sve“ potpisana kao Petar Rudić featuring Zoe Kida. Bilo mi pretenciozno da se zove Petar Rudić i onda sam nazvao to bend Svi na pod featuring Zoe Kida. Pesma je u izvornom obliku bila totalno elektronska, a sada je odsvirana, i predstavlja osvrt na fank iz sedamdesetih. Pokretačka i gruvi pesma.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bojana: Na koncertima je treća ili četvrta i prelomni momenat tad se nakupimo energije i publika krene da divlja. Onda se mi raskravimo i krenemo dalje.</div>
Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-9074005361460672522015-01-08T14:53:00.003+01:002015-01-08T17:59:34.611+01:00Bajaga i instruktori - Vodič kroz Daljinu, dim i prašinu<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-zZ5ybEb30Tc/VK6O5gJGxuI/AAAAAAAADuQ/-HDPhbBZ8Y4/s1600/Bajaga_i_Instruktori_-_Daljina%2Cdim_i_prasina_(2012).jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://2.bp.blogspot.com/-zZ5ybEb30Tc/VK6O5gJGxuI/AAAAAAAADuQ/-HDPhbBZ8Y4/s1600/Bajaga_i_Instruktori_-_Daljina%2Cdim_i_prasina_(2012).jpg" height="200" width="200" /></a><a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=3949411203174037329" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"></a></div>
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=3949411203174037329" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"></a>Momčilo Bajagić je najsažetnije i možda najtačnije opisao "Daljinu, dim i prašinu" kao "album rađen na retro način sa novom tehnologijom". Taj pristup snimanju proizveo je starinskim duhom i toplim zvukom oplemenjen album Bajage i Instruktora koji se umjesto skupa nepovezanih pjesama prije sluša kao zaokružena cjelina. Jedan od uzroka osjećaju opuštenosti i samouvjerenosti na albumu otkriva Bajaga riječima: "Ovo je možda prvi put u životu da nisam imao pritisak da završim album brzo".<br />
<br />
<br />
<a name='more'></a><br /><br />
"Radili smo ga skoro dve godine, naravno ne non-stop u studiju, već smo ulazili povremeno, a u međuvremenu smo imali dosta koncerata. Da je moglo brže, snimili bi album brže, ali mnogo je bitnije da bude dobar nego da bude brzo. Ovo je album koji sam možda sa najmanjim opterećenjem radio, u smislu da nije bilo da mora na leto ili pred Novu godinu”, objasnio mi je Bajaga nekoliko dana pred izlazak "Daljine".<br />
<br />
<br />
Našli smo se po običaju, u sjedištu promoterske kuće Long plej iz Beograda za koju radim i koja vodi poslove Bajage i Instruktora, kako bi porazgovarali za potrebe saopštenja za novinare o novom izdanju. Naime, Bajaga i instruktori zvanično su album "Daljina, dim i prašina" objavili 6. juna 2012. godine na CD-u (izdavač Long plej) koji se prodavao zajedno sa Bajagićevom prvom knjigom pjesama "Vodič kroz snove"(izdavač Večernje novosti). <br />
<br />
"Bila je svesna odluka u početku da radimo sve 'živo'. Da radimo živi bubanj, akustične i električne gitare, pojačala sa lampama, uz što manje procesora i digitalije. Mislim da je to bila ispravna odluka. Kada radiš 'na drva' ostavlja ti se mogućnost da ugradiš više emocija, nego kad radiš sve elektronski. Ovako ti je samo bitno da li imaš ton u prstu. Meni Miloševa truba u pesmi Još jednom tako dobro zvuči, ima dobar, mekan zvuk, da imam utisak da je napunjena čarapom! To ne možeš da dobiješ na sintiju", objašnjava Bajaga.<br />
<br />
Kao i na prethodnom albumu "Šou počinje u ponoć" (2005) na "Daljini, dimu i prašini" glavni Bajagićev saradnik bio je producent Vojislav Aralica, koji je bio zadužen i za aranžmane, a svirao je i gitaru, bas i klavijature. Pisac svih pjesama je Bajaga, koji je uz pjevanje svirao električne i akustične gitare.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Sa druge strane, "Vodič kroz snove" (knjiga na 126 strana sadrži i brojne nove i arhivske fotografije iz raznih razdoblja djelovanja Bajage i ostalih) ostvarenje je davnašnje Bajagićeve želje da skupi na jednom mestu po sopstvenom izboru najbolje pjesme.<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="315" src="//www.youtube.com/embed/-PTEtyli4uI" width="560"></iframe>
<br />
"Prilikom odabira išao sam rezonom da uzmem pesme za koje mislim da su najbolje ispale. Nisam stavljao obrade kao što je 'Vidi šta sam ti uradio od pesme mama', 'Da li da odem ili ne', niti pesmu 'Jahači magle', jer ma koliko dobro zvuči kad je čuješ, glupo je da piše na papiru ‘bam, bam, bam'. Odlučio sam da zbirka bude presek čitave karijere, pesme koje su meni značajne. I kad ih pogledaš na papiru da izgledaju kao pesme pisane baš za knjigu”, ističe Bajaga.<br />
<br />
Nakon dužeg razmišljanja o mogućem imenu zbirke pojavio se kao predlog "Vodič kroz snove i javu", ali je naposljetku Bajagićev prijatelj književnik Duško Kovačević (i jedan od pisaca predgovora uz Petra Pecu Popovića i Aleksandra Jerkova) predložio kraći oblik.<br />
<br />
"Mislim da je potpuno bio u pravu. To mi je bilo teže nego da nađem naslov za album. 'Daljina' sama fura da je naslov. Ovde je trebalo 30 godina pisanja staviti u nešto, i kad čitaš moje pesme 'Vodič kroz snove' je objektivno najbolji naslov". <br />
<br />
<br />
Bajagin vodič kroz Daljinu, dim i prašinu:<br />
<br />
<br />
1. DALJINA, DIM I PRAŠINA<br />
<br />
Naslovna pesma, a poslednja koju sam napravio za album. Jedna od onih što se lako naprave i same se snime. Otprilike tako deluje. Zato smo ostavili i relativno jednostavan aranžman sa akustičnim gitarama. Drago mi je što je (Kornelije) Bata Kovač radio aranžman za gudače. Mislim da nisam ni mogao da napišem pesmu Daljina, dim i prašina dok nisam završio ostale, jer ona sublimira ceo album. Govori o životu kroz prizmu putovanja. Što i nije neobično s obzirom u kojim sam godinama, kako razmišljam o svom životu i šta sam sve doživeo. Nije baš posve tačno da sam, kako se kaže u pesmi, samo dobre ljude sretao, ali samo njih sam zapamtio.<br />
<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="315" src="//www.youtube.com/embed/XV7Rdua5lw8" width="560"></iframe>
<br />
<br />
2. SUZA<br />
<br />
Oduvek sam hteo da imam stvar koja ima malo soula. Suza zvuči kako bih ja voleo da čujem soul baladu, koja me fura na neke koje sam slušao kad sam bio mlad. Među prvima je snimljena. Miloš Nikolić i Nikola <br />
Demonja su svirali duvače, Voja Aralica je uradio odličan aranžman. <br />
<br />
3. MALA USKA HALJINA<br />
<br />
Ima malo džeza, svinga, a po meni najviše Ðanga Rajnharta. Voleo sam njegovu kompoziciju Nuages i uopšte taj fazon. Nekako, uz tekst koji sam napisao pre muzike, legao mi je taj fazon. Voja je to odlično ukapirao. Miloš je svirao trubu i trombon, a Voja akustične gitare. Mislim da to najbolje radi bar jedno hiljadu kilometara u krug. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
4. AKO TREBA DA JE KRAJ <br />
<br />
Snimali smo je među prvima, ali se nije dala. Imali smo gomilu verzija, mislim da Voja ima jedno 50 kanala različitih gitara. Onda smo sve pobrisali i vratili se na početak. Jako sam zadovoljan kako je ispala. Strašno sam se sa njom mučio, za razliku od recimo pesme Daljina, dim i prašina, ali opet je ispala super.<br />
<br />
5. VREME<br />
<br />
Malo tvrđa pesma i malo gorči tekst. Normalno s obzirom kakvo je vreme bilo iza nas i kakva su očekivanja od budućnosti. Nikola Vranjković (Blok aut, Block Out) je svirao solo i to baš onako kako smo hteli. Ima ton kao da negde neko kolje dinosauruse. Dugo sviram usnu harmoniku. Imao sam već par pesama gde mi je svirao Pera Džo, koji mnogo bolje svira usnu harmoniku od mene. Ovde mi je nekako bilo drago da ja to uradim u dve pesme, u uvodu u 'Vreme' i u sledećoj 'Stari put za Novi Sad'. Mislim da će biti interesantno na koncertima kad izvadim iz džepa usnjak.<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="315" src="//www.youtube.com/embed/joY16Yhyskk" width="560"></iframe>
<br />
<br />
6. STARI PUT ZA NOVI SAD<br />
<br />
Baš lična stvar. Učio sam da sviram gitaru, između ostalog, ispred hotela Jugoslavija. Puno se sviralo u to vreme. Živeo sam u Zemunu, a bila je ekipa koja je živela kod Fontane na Novom Beogradu. Juga nama je bila mesto gde smo mogli da se nađemo. Puno je dobrih gitarista bilo tu, i od njih sam učio i skidao fazone. Jedan od njih je bio Miroslav Tadić. Često je svirao ispred Juge u to vreme. Mene puno sećanja veže i za Fontanu gde su bile grupa Hogar strašni i Braća Džo, koju pominjem u pesmi zato što su prvi imali gitaru Fender Bronko. To je jedan od najjeftinijih fendera, ali mi smo svi ostali imali ibaneze i neke kopije, tako da je to bilo čudo. A i dobro su svirali obojica. Stari put za Novi Sad je neki omaž tom delu grada - završetku Zemuna i pocetku Novog Beograda, i mojim tinejdžerskim godinama.<br />
<br />
7. OD SUMRAKA DO SVITANJA<br />
<br />
Ranije je bila objavljena, jer sam je prvobitno uradio za album Karoline Gočeve. I ta verzija je pre dve-tri godine urađena na srpskom i makedonskom jeziku, ali više nekako pop. Mislio sam da bi bilo dobro da napravimo rokerskiju varijantu. <br />
<br />
8. JOŠ JEDNOM<br />
<br />
Prvobitno nije bila ideja da pesma traje toliko. Svirali su (Miroslav Cvetkoivć) Cvele, (Saša Lokner) Loki, Voja, (Marko Nježić) Kića, Žika (Milenković) je pevao prateće vokale, a Miloš trubač je stvarno odlično odsvirao tu stvar. I onda je Voja napravio verziju koja traje 8:21. Ostavili smo tako. Po meni album završava sa tom pesmom. Tih osam pesma je novi album.<br />
<br />
<br />
DODATAK<br />
<br />
<br />
9. BEŽIŠ OD MENE LJUBAVI<br />
<br />
Bila je već u seriji Vratiće se rode i u predstavi "Instant seksualno vaspitanje" pozorišta Boško Buha (iz Beograda), ali je nigde nismo objavili na nosaču zvuka u nekoj većoj kolicini, a ljudi su nam je dosta tražili. Pesma je bitna jer je prva koja je nastala u fazonu ovog albuma. Novi je miks, jer je Voja imao želju da je prilagodi ostalim pesmama. <br />
<br />
10. JOŠ JEDNOM (Radio edit)<br />
<br />
Verujem da dosta ljudi na radio stanicama neće imati strpljenja da saslušaju verziju od 8:21, pa smo napravili kraću od 5:44. Uvek smo se vodili time da pesma mora da bude hit od tri, tri i po minuta, ali Još jednom nam je bila dobra jedino kad je čujemo do kraja. Ko nema živce neka sluša kraću, ali duža se meni više sviđa.</div>
Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-87065228090456898272015-01-07T15:24:00.000+01:002015-01-08T18:00:00.482+01:00 Eva Braun - Prisluškivanja Bitlsa<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://3.bp.blogspot.com/-FhFzAU3qOKI/VK1CBnmli5I/AAAAAAAADt4/7X7q8qgAOHY/s1600/1177966389_4_FT0_eva_braun_prednja.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="http://3.bp.blogspot.com/-FhFzAU3qOKI/VK1CBnmli5I/AAAAAAAADt4/7X7q8qgAOHY/s1600/1177966389_4_FT0_eva_braun_prednja.jpg" height="200" width="197" /></a></div>
Eva Braun se pred kraj dvadesetog stoljeća potiho predstavila svijetu "Prisluškivanjima", svojom prvom, istina nesavršeno snimljenom, zbirkom pjesama nastalih na tragu uzora kakvi su Bitlsi (Beatles), Birds (Byrds) i ini. Osvrnuvši se na "Prisluškivanja" povodom 20. godišnjice njihovog izlaska Goran Vasović zadržao je, opravdano ili ne, početni poprilično suzdržan stav spram albuma prvenca pop skupine iz Bečeja. <br />
<br />
<br />
<a name='more'></a><br /><br />
"Naziv 'Prisluškivanja' je dao Pjer (Petar Dolinka), zaista se više ne sećam zašto, ali nam se svima dopao i odmah smo ga prihvatili", počeo je priču Vasović. "U neku ruku, taj naziv može da se tumači na način da je cela ploča u stvari bila neka vrsta posvete našim muzičkim junacima koje smo tokom svojih tinejdžerskih godina sa tolikom oduševljenjem slušali tj. prisluškivali. Eklekticizam kao takav".<br />
<br />
<br />
Povod za razgovor o "Prisluškivanjima" sa Vasovićem bila je odluka Eve Braun da, uz podršku promoterske kuće Long plej u kojoj radim, obilježi dva desetljeća albuma koncertom 15. decembra 2012. godine u dvorani "Amerikana" Doma omladine Beograda. Namjera Bečejaca bila je da samo za tu priliku izvedu redom svih 14 pjesama "Prisluškivanja". <br />
<br />
Već početkom oktobra 2012. godine telefonom na potezu Beograd-Bečej porazgovarah sa Vasovićem o albumu snimljenom na osmokanalnom magnetofonu, sa ritam mašinom umjesto bubnjeva, za nešto više od 130 sati. Prva postava Eve Braun - basista Vasović, gitaristi Pjer Dolinka i Milan Glavački, i bubnjar Ljuba Rajić - snimala je tako "Prisluškivanja" od februara 1992. godine sa prekidima do aprila u selu Bukovac na obroncima Fruške Gore. U studio "Do Re Mi" Predraga Peđe Pejića, koji je bio i koproducent albuma, tih dana je dolazio Miodrag Jakšić, vlasnik diskografske kuće Karlo rekords (Carlo Records) koja će poslije kraćih "uzmi ili ostavi" pregovora objaviti "Prisluškivanja" na vinilu u samo 500 primjeraka.<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-Nh8jJ4AK2uU/VK1CusXCFCI/AAAAAAAADuA/pJl55T-zWeI/s1600/1177966389_4_FT0_eva_braun_zadnja.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://4.bp.blogspot.com/-Nh8jJ4AK2uU/VK1CusXCFCI/AAAAAAAADuA/pJl55T-zWeI/s1600/1177966389_4_FT0_eva_braun_zadnja.jpg" height="400" width="400" /></a></div>
<br />
"Bili smo mladi, nadobudni, puni sebe i hteli smo da to objavljivanje nekako bombastično izgleda, da datum odgovara 30. godišnjici izlaska prvog singla Bitlsa 'Love Me Do', koji se pojavio 5. oktobra 1962. Bili su nam idoli i to nam je bilo jako važno! Igrom slučaja je što se u Srbiji 5. oktobar danas vezuje za još jedan važan događaj. Mi smo u neku ruku anticipirali neke stvari", kaže Vasović.<br />
<br />
- Šta danas misliš danas o "Prisluškivanjima"?<br />
<br />
Vasović: Znam da mnogi ljudi vole taj album i da nas je taj album doveo tu gde smo sada. Koliko god mi se on danas čini naivno urađen. Skoro sam ga slušao dok smo se spremali (za koncert) i pomislih: 'Bože! Zar je moguće da smo mi ovo snimali?' (smijeh) Sve mi je strahovito naivno, ali i simpatično. Ide to verovatno sa godinama. U svoj toj naivnosti koliko je tu bili iskrenosti! Strahovito mnogo! Bez obzira što se te pesme nama se sad čine kako neke davne crno-bele fotografije kad smo se slikali kao klinci u bermudama. Postoji vremenska distanca, ali mi ne izgleda kao da je prošlo 20 godina. Kada izgovoriš 20 godina, to deluje neverovatno. Neko ko se rodio 5. oktobra '92. sada već ima 20 godina, sada je već punoletan. Meni to ne izgleda tako, ja se još uvek jasno sećam svega, cele te priče sa prvim albumom, od studentskih dana gde smo mi sa akustičnim gitarama počeli da pišemo pesme i vežbamo, prve probe koje smo imali... Kad smo otišli u studio kod Peđe nisu imali čak ni bubanj, nego je celi album sniman sa ritam mašinom. Svaki dan smo snimali jednu pesmu. Snimanje je trajalo 14 dana. Svaki dan jedna pesma je snimana, miksovana do uveče, do kasno u noć, a sutradan smo snimali novu pesmu. Znači, rađeno je totalno drugačije od onoga kako se kasnije radilo. Obično snimiš bubanj, pa bas, imaš bazu pa polako nadograđuješ. Tada nismo imali ni para, ni vremena da drugačije snimamo. Zato i zvuči kako zvuči - amaterski, sada gledano, naivno.<br />
<br />
- Kako ti je tad zvučalo?<br />
<br />
Vasović: Ni tad nisam bio zadovoljan. Ali ja nisam dobar sagovornik za to, jer nikad nisam zadovoljan. Imao je Brega (Goran Bregović) ono čuvenu 'Ja sve svoje ploče ne rađam, nego ih abortiram'. Pazi Bregu citiram, poludeo sam. (smijeh) Uvek kad se sve završi, kada izađe album, preslušam i uvek nađem što stvari koje bih menjao. Već tada sam imao sto stvari koje bih menjao. I sada kad smo snimili 'Plejbek (Playback)', kad smo ga preslušali. Ali pozitivna stvar sa svakim albumom je što sam sve manje nezadovoljan, a to je valjda neki napredak? (smijeh) Nije mi se sviđao zvuk, nije mi se sviđalo to sa ritam mašinom, nisu mi se sviđali vokali. Slušam 'Ti vrtiš sat' i ne mogu da verujem da to ja pevam! Zvuči kao neko dete na 78 obrtaja. (smijeh) Još uvek mi duvan nije uništio glas, imao sam bukvalno kao dete glas. To verovatno mora tako. Većina ljudi koji imaju neku dužu karijeru, kad se vrate unatrag, zvuče im počeci tako.<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="315" src="//www.youtube.com/embed/wzzgIYM6ZgQ" width="560"></iframe>
<br />
<br />
<br />
- U pop muzici nekad ta naivnost daje određen šarm, oslobađa muziku od pretencioznosti koja je zna ubiti...<br />
<br />
Vasović: Naivno prvenstveno tehnički, što ne mora da bude loše. Ja to gledam profesionalno, strog sam strahovito. Slažem se da naivnost ima dozu šarma, bez ikakve sumnje. Ajde da ne budem pregrub prema tom albumu, jer mi to nije bila namera. Zaista mislim da je ta ploča posedovala neki šarm. Još kada pomislim šta se dešavalo tog momenat u zemlji. Prvo, muzički niko nije postojao ni sličan nama. Te godine su albume izdali Direktori, Dža ili bu, DLM (deca loših muzičara), KZU (Kazna za uši)... neka drugačija vrsta muzike se svirala. Mi smo snimali baš uoči početka rata u Bosni, negde početkom januara, februara '92. U svom tom ludilu dođe neko i peva neke pop pesme! Ako je išta pomoglo u tom momentu, jeste što smo bili izdvojeni muzički i ljudi su to prepoznali. Bez namere da zvučim neskromno, ima iskrenosti u svemu tome. Ima ljudi koji vole šezdesete i tu melodičniju stranu rokenrola, pesme nastale na akustičnim gitarama. Verovatno je to ljudima bilo simpatično. Nismo se mi mnogo ni makli od tada što se tiče načina kako pišemo pesme. Ja bar pišem isto kao '92. Ali sam naučio neke nove akorde od tada, pa zvuči malo drugačije. (smijeh) </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
- Na kakav prijem je naišao album kad se pojavio?<br />
<br />
Vasović: Sećaš se emisije 'Popovanje'? Išle su recenzije albuma. Naš je radio Bojan Žikić, prvi put da smo se pojavili na tv-u, koji nam je tad dao pet zvezdica i rekao, sećam se kao da je juče bilo, 'ovo je pop muzika i možete je voleti ili ne voleti. Ako je ne volite moje saučešće'. Neko ko je ukapirao o čemu se radi u samom startu. Posle toga je krenula priča sa ljudima sa B92, koji su počeli da album puštaju. Onda sam prvi put u stvari shvatio, bez obzira što sam bio sam zabrinut da to tehnički nije dobro, da ima nečeg u tome, kad se tolikom broju ljudi sviđa.<br />
<br />
- Da li je odmoglo što niste iz Beograda?<br />
<br />
Vasović: Meni se zaista činilo da je najveća prednost što nismo u tom momentu bili iz Beograda, jer nismo potpadali po bilo kakve uticaje. Beograd je imao taj trendovski fazon, sviralo se u zavisnosti od onoga što je u modi. Neki bendovi su znali da promene tri žanra dok se traže. Mi taj problem nismo imali. Imali smo kolekciju ploča koje volimo, bili smo pod uticajem šezdesetih i melodične strane novog talasa. To je rezultirao tim albumom. Amalgam svih tih uticaja. To ja i dan danas čujem. Možeš čuti i Bitlse, Idole, ima svega i svačega.<br />
<br />
- Koje stvari misliš da su preživjele, sa kojma si najzadovoljniji kako zvuče?<br />
<br />
Vasović: 'Jagodna polja' su defnitivno preživela, 'Sva tvoja ćutanja' je pesma od svih 14 sa kojom sam jedinom 100 posto zadovoljan na albumu. I dan danas volim da je sviram i ponosan sam na nju. Mislim da ona sad kad je ponovo slušam, kad je sviram, kada razmišljam o njoj, za one godine nije uopšte bio loš uradak, što se mene tiče. Takođe pesma Pjera 'Osmeh'. Neke su preživele, neke nisu, neke manje ili više.<br />
<br />
- Sa kojom si najmanje zadovoljan?<br />
<br />
Vasovic: Uuu tehnički kako je ispala 'Kuća lutaka', a što je najsmešnije to je pesma koja otvara album! I tad i danas sam njom bio najmanje zadovoljan.<br />
<br />
- Pitam se kako će "Prisluškivanja" zvučati uživo 20 godina kasnije.<br />
<br />
Vasović: Šta god uradili, nećemo moći odsvirati pesme sa 'Prisluškivanja' kao 1992. godine. To je nemoguće. Normalno da će postojati pečat sadašnjice. Napredovali smo kao muzičari, drugačije emotivno doživljavamo te pesme, ali s druge strane trudićemo se da sa aranžmanske strane nešto preterano ne eksperimentišemo u odnosu na osnovni zvuk albuma. Neke pesme i dan danas sviramo kao 'Jagodna polja' ili 'Sva tvoja ćutanja", ali neke kao 'Staklene zablude' ili 'Kuću lutaka' mislim da smo svirali '93. ili '94. i nikada više. Biće zanimljivo. Neke pesme ćemo produžiti. 'Ponekad' traje 1:59 bez ikakve potrebe, preterano kratko. Kasnije smo je na koncertima uvek svirali sa nedostajućim solom. To ćemo i sada uraditi.<br />
<br />
- Koga očekuješ na koncertu generacijske ispisnike ili klince?<br />
<br />
Vasović: Mislim da će se desiti ono što se dešava kad smo se vratili sa albumom 'Plejbek', da ćemo imati pola-pola. Naši koncerti su mi strahovito dragi od kada imamo ovaj drugi život, od kad smo se reinkarnirali. Strašno su mi zanimljivi, jer u publici vidam naše ispisnike 50 posto, a 50 posto su klinci sa 20 i kusur godina. To mislim da je baš, baš jako dobro. Zato volim da sviram u Evi Braun. Naši koncerti ne izgledaju kao proslava godišnjice mature.<br />
<br />
Kako je i najavljeno, na koncertu u DOB-u Eva Braun - Vasović za gitarom, kao i Milan Glavaški i Zvonko Stojkov, te bubnjar Ljuba Rajić, basista Goran Obradović, uz pridruženog klavijaturistu Alberta Seregelija - izvela je "Prisluškivanja" zadržavši čak zapanjujuću količinu prvobitnog mladalačkog poleta. Uz to je 20 godina sticano sviračko iskustvo pomoglo da "prisluškivački" materijal od početne "Kuće lutaka" do završne "Kao da znam", dobije bar uživo do sada nedostajuću punoću i zvučnu zrelost. Posebno dobro su odzvanjali pop biseri kao što su "Već viđeno", "Sva tvoja ćutanja" i vrtoglava izvedba "Ponekad". Nastavak koncert bio je ostavljen za izbor hitova sa ostalih albuma ("Sasvim obican dan", "Zmajevi", "25.avgust", "Sada ne znam gde sam", "Lavirint", "U izgnanstvu", "Okreni moj broj"...)<br />
<br />
"Što se mene tiče, sinoć se 'dogodio' možda i najbolji koncert Eve Braun, bar od kada ja pratim rad ovog simpatičnog benda", ustvrdio je Vasović na svom fejsbuku.<br />
<br />
<br />Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-29554244263826294062015-01-03T19:22:00.002+01:002015-01-07T15:32:13.977+01:00Goblini - Mi smo Roba s greškom <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-KGGOHJmhi4A/VKgzaUiep0I/AAAAAAAADtg/DUdoNdSs1zY/s1600/album-220x220.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="http://1.bp.blogspot.com/-KGGOHJmhi4A/VKgzaUiep0I/AAAAAAAADtg/DUdoNdSs1zY/s1600/album-220x220.jpg" height="200" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;"><span style="color: #cccccc;">"Roba s greškom" bio je povratnički album u najboljem smislu te riječi - pankeri Goblini su znalački sačuvali staru energiju uspjevši je na pravi način usmjeriti zahvaljujući u međuvremenu stečenom životnom iskustvu. Što uverljivo dokazuju raspaljivačke "Idemo!" i "Maligan", melodičan "Savršeni svet", prkosne "Jedan na jedan", "Pozdrav suncu"... uz dobrodošlu protivtežu u sporijim, ali ne manje snažnim stvarima "047" i "Binarni svet".</span></span></div>
<a name='more'></a><div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;"><span style="color: #cccccc;"><br />Iako su po ponovnom okupljanju nakon skoro deset godina odmah izdali CD singl "Crno na belo" (SKC Novi Sad i Šabački letnji festival 2010), za Gobline je smatram prava potvrda opravdanosti nastavka rada stigla tek sa albumom "Roba s greškom", koji je 12. novembra 2013. objavila promoterska kuća Long plej iz Beograda. <br /><br />Mladalački poletno i žestoko prangijanje pjevača Branka Golubovića-Goluba, gitarista Alena Jovanovića i Leonida Pilipovića (Leo fon Punkerstein), basiste Vlade Kokotovića i bubnjara Milana Arnautovića u 13 novih pjesama pokušao je što uvjerljivije prenijeti na CD producent i suaranžer Dragan Alimpijević-Pik, tokom snimanja u njegovom novosadskom studiju "Road" tokom 2013. godine. <br /><br />Do kojih krajnosti su Goblini bili naoštreni na "Robi s greškom" možda najbolje odslikavaju "Deca iz komšiluka", prepoznatljiva goblinska žestina izabrana za najavni signl/spot sa upozoravajućim stihovima "...sve se na staro vratilo". U kritičnom odslikavanju društvenog trenutka nju na albumu prate i za mene iznenađujuće oštre "Evropo" i "Rakije i pečenja". </span></span><br />
<span style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;"><span style="color: #cccccc;"><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="315" src="//www.youtube.com/embed/Ie2VShp-JNc" width="560"></iframe>
<br /> </span></span><br />
<span style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;"><span style="color: #cccccc;">"Ovo je sve, samo nije angažovan album", upozorovao je ipak Kokotović dok sam se sa njim i Golubovićem u jesen 2013. godine dopisivao kako bih napravio Longplejovo saopštenja za novinare povodom predstojećeg izlaska albuma i velikog beogradskog koncerta 8. marta 2014. u Hali sportova. U nekoliko pitanja i odgovora Golubović i Kokotović su me proveli kroz sve pjesme "Robe s greškom" i objasnili značaj beogradskog koncerta (koji je uzgred rečeno odlično prošao uz nekoliko hiljada posjetilaca u punoj Hali sportova). <br /><br /><br />- Pretpostavljam da će koncert u Hali sportova biti vaš najveći samostalni koncert u karijeri? Šta za bend znači koncert u Hali sportova?<br /><br />Golubović: Naš najveći koncert u karijeri je bio na Šabačkom letnjem festivalu 2010.godine, kada se bend ponovo okupio posle skoro jedne decenije pauze i teško da će se ikada takav koncert i takva atmosfera ponoviti. Radujemo se koncertu u Hali sportova jer on za nas znači otvaranje jednog novog poglavlja u karijeri Goblina. Veoma nam je važno to što će prvi koncert na promotivnoj turneji albuma "Roba s greškom" biti održan u prostoru u kome su tokom proteklih decenija održani neki veoma značajni koncerti.<br /><br /> </span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;"><span style="color: #cccccc;">- Možeš objasniti malo naziv albuma "Roba s greškom"?<br /><br />Kokotović: Naziv "Roba s greškom" na neki način simbolizuje ono što je naš bend u ovom trenutku. Goblini predstavljaju nešto što je iz prošlog vremena, slično bendovima kao što su Crveni koralji ili Siluete koji su, kada smo mi bili klinci, stajali negde sa strane u rafovima prodavnica kao nekakva "roba s greškom". Moglo bi se reći i da smo mi, kao i mnogi drugi bendovi iz naše generacije devedesetih nekakva roba s greškom, postojimo ali kao da nikome ne trebamo - ni onima sa kojima smo delili borbu za bolje sutra u ovoj zemlji, ni onima koji je trenutno vode. Možda će se u budućnosti pojaviti neko kome ćemo nešto značiti, videćemo... <br /><br /><br />- Može li se "Roba" nazvati angažovanim albumom, odnosno šta vas je nadahnjivalo pri pravljenju stvari?<br /><br />Kokotović: ...Nismo tražili inspiraciju na neki poseban način, niti smo razmišljali o tome šta ćemo uraditi. Golub živi tamo gde živi (bio je tada humanitarni radnik u Avganistanu), svi imamo neke svoje živote i ne bi se moglo reći da živimo loše, ali ljudi oko nas žive loše. Devedesetih smo mislili da će promenom tadašnjeg režima krenuti na bolje, ali danas, gledajući našu decu, shvatamo da je čak veliko pitanje da li će oni do svoje tridesete živeti u normalnoj zemlji, makar kao mi kada smo bili klinci. Ako iole ima angažovanog teksta na albumu ili nekakvog poziva na bunt, to nije bilo svesno i s namerom. To su Goblini 2013. takvi kakvi jesu i ono što osećaju…<br /><br /><br />- Koliko misliš da "Roba s greškom" ide uz vaš posljednji album "Re-Contra" (1999), odnosno da li je prirodan njegov nastavak ili se ipak vidi da stiže nakon 14 godina?<br /><br />Kokotović: Mislim da ovaj album nema mnogo dodirnih tačaka sa “Re-kontrom”, čak, po mom mišljenju, ima više dodirnih tačaka sa "Istinitim pričama" (1994). Na njemu ima puno rokenrola, pank-roka i zato mi liči na prvi album. Doživljavam ga kao neki novi početak, možda mi zato najviše vuče na "Istinite priče", posebno sa muzičke tačke gledišta. <br /><br />Golubović: Sa druge strane, kad govorimo o tekstovima, o temama kojima se bavimo na albumu, mislim da ima dodirnih tačaka sa "Re-kontrom", ali i sa "Magnovenjem" (1995), zapravo je negde između ta dva albuma.</span></span><br />
<span style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;"><span style="color: #cccccc;"><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="315" src="//www.youtube.com/embed/NvFdk_QPifU" width="560"></iframe>
<br /><br />Roba s greškom<br /><br /><br />EVROPO: Mislim da nema potrebe da se ta pesma posebno objašnjava. Na žalost, ali tako je. Govori o zemlji u kojoj smo nekada živeli, o ljudima i narodima koji su živeli u toj zemlji, a sada imaju svoje države. U toj pesmi se obraćamo Evropi, ali je na žalost to priča o nama - Kokotovića.<br /><br />KUPI ME: Pesma usamljene jedinke željne ljubavi, željne da joj se neko obrati ili bar osmehne. U isto vreme, okruženje je čini “bolesnijom” i ona to primećuje. Shvatanje usamljenosti je znak da imaš snage, znak da možeš da se boriš s tim. Upravo ti loši dani čine da se osećaš živim i da kreneš da se boriš za sve sto smatraš vrednim u svom životu. Sve ovo te u stvari čini “robom s greškom”, a ja nekako pronalazim Gobline u toj ironiji. Mi se ovde borimo protiv vetrenjača, a i unutar samog benda radimo nešto sto niko normalan ne bi ni pomislio da uradi - ja letim 7000 km kako bi došao na svirku - Golubović.<br /><br />Iz te pesme smo izvukli naslov za album. To je Golubova priča, ali je to toliko dobar tekst da se svako u njemu može pronaći, a to je odlika dobrih tekstova - da svako može svoju priču da ispriča kroz taj tekst - Kokotović.<br /><br />DECA IZ KOMŠILUKA: prvi singl, pesma koja je namerno urađena da zvuči kao parafraza pesme “Ima nas”. Devedesetih ta pesma nije tako živela kao danas. Kada smo se posle pauze ponovo popeli na binu novi klinci su pevali baš tu pesmu. Ona je čak i muzički puna asocijacija baš na tu pesmu, tekst je vrlo sličan, poigrali smo se time i na žalost, deceniju i po kasnije možeš ponovo da napišeš takvu pesmu - Kokotović. <br /><br />SPLET OKOLNOSTI: To je pesma o dobroj i iskrenoj osobi koja se u jednom trenutku suočava sa problemom odrastanja. Sve je uradila kako treba, a opet ne ide sve onako kako bi trebalo. Nije prošla loše u životu i nekako su joj se stvari “namestile”, ali ipak ne bi, ako ne mora, da sve prolazi ponovo. Pomalo me podseća i na singl “U odbrani zla” iz 2011.godine - Golubović.<br /><br />JEDAN NA JEDAN: Srbija šljaka kod privatnika. Sve je jasno - Kokotović.<br /><br />047: Naš prvi odlazak u grad sa tim pozivnim brojem - Kokotović.<br /><br />POZDRAV SUNCU: Na turneji 2010. godine poslednji koncert smo imali u Banjaluci. Pred klubom su nas sačekala dva momka iz Zadra koji su prešli više stotina kilometara, ali nisu moglu da uđu u klub jer karata više nije bilo. Ubacili smo ih na svirku i sprijateljili se s njima, da bismo sledeće godine svirali u Zadru, u njihovoj organizaciji. Posle koncerta šetali smo se zadarskom rivom, posmatrali svetla sa ostrva Ugljan i shvatili ironiju suprotnosti – sa jedne strane bogataši koji letuju na tom ostrvu, a s druge strane Zadar, propala privreda, ljudi koji jedva preživljavaju i sastavljaju kraj s krajem, žive od ribolova. I dok smo razgovarali o životu u Zadru, jedan od njih, Zvone, gledajući ka Ugljanu kaže: “Koliko sam se dobrih riba napeca, ali ih se baš i nisam najia”. Loviš ribu, pokušavaš da preživiš, a najbolji komadi odlaze bogatašima, dok ti jedeš ono što oni neće. Te noći je nastala pesma. Pritom, oni imaju muda da zagrizu da bez ičije pomoći organizuju koncert Goblina u svom gradu, ne predaju se, jer žele da učine lepšim svoj život i život svojih prijatelja. Imamo ogroman respekt prema Zvonku i Keli i zato smo im posvetili pesmu - Golubović.<br /><br />MALIGAN: Nastavak opusa o opijatima, koji je počeo sa “Jagodama”, pa posle sa “P5”, “Dr. Hoffmanom”… Upozoravajuća pesma za omladinu. Alkohol je podjednako loš kao i ostali opijati. Opasna stvar, koja je duboko ukorenjena u našu tradiciju i sistem odrastanja i sazrevanja. Kao klinci volimo da se dokazujemo, ali ne treba preterivati u tome - Kokotović.<br /> <br />IDEMO: pesma o istinitom događaju, o popularnom “padu roletne” koji se desio jednom od nas, možda najispravnijem i najmirnijem u Goblinima. Počelo je tako što su ga likovi isprozivali samo zato što izgleda drugačije od njih, a završila se tako što su ga molili da ih više ne bije. Jedna od najagresivnihijih pesama Goblina, koja je, zapravo, pesma protiv agresije - Golubović.<br /><br />POD LEDOM: Pesma o dugim vezama, brakovima, o usponima i padovima, sastavljanjima i rastavljanjima. Nije trebalo da sasvim da ide u tom pravcu, ali je refren dao konačnu odrednicu toj pesmi - Kokotović.<br /><br />SAVRŠENI SVET: Tema kralja i lude je jako važna u društvu kakvo je danas, mogu da budu i na vrhu i na dnu, a da su im slične sudbine, samo iz druge perspektive - Golubović.<br /><br />Za razliku od “Spleta okolnosti” ovo je pesma o čoveku koji se igra sa sistemom, ljudima i stvarima. Svestan je da uvek ima mogućnost izbora, uspeo je sve da postigne, igra se ali zna gde je i gde će stići. Zapravo, svejedno mu je gde će stići, samo je pitanje šta će odabrati. Bolji je od dobrih, ljigavijii od ljigavih, sistem je oko njega, a on je i kralj i luda… (Vlada)<br /><br />PEČENJA I RAKIJE: Pesma o Srbiji svih boja. Srbija juče, danas i, bojimo se, sutra… - Kokotović.<br /><br />BINARNI SVET: Pesma o totalnom otuđenju današnjih ljudi, o gubitku svih veština prirodnog komuniciranja. Ljudi bi morali da se izvuku iz toga, da pronađu vezu između stvarnog i virtuelnog. Plašim se da će se, kako vreme bude išlo, sve više ljudi prepoznati u toj pesmi - Golubović.</span></span><br />
<br />
<span style="font-family: Arial,Helvetica,sans-serif;"><span style="color: #cccccc;"><a href="https://www.facebook.com/goblini.official/timeline">https://www.facebook.com/goblini.official/timeline</a> </span></span></div>
Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-11594779444261437072014-02-04T00:39:00.003+01:002015-01-07T15:41:36.494+01:00Koldplej - Već viđeno izvođenje starih trikova<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-LYK_5hfUXWg/UvAoTQNYCyI/AAAAAAAAB1w/77_h66dJJVI/s1600/bvest-341.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://2.bp.blogspot.com/-LYK_5hfUXWg/UvAoTQNYCyI/AAAAAAAAB1w/77_h66dJJVI/s1600/bvest-341.jpg" height="195" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">Koldplej (Coldplay) je na "Mylo
Xyloto" ponudio sasvim dovoljno refrena za stadionsko pjevanje što je
odličan recept za produžavanje već desetljetnog položaja jednog od
najpoznatijih svijetskih sastava. Međutim, naspram odličnog eksperimentalnijeg
prethodnika "Viva la Vida..." novi Koldplej album i pored očitog
uloženog truda zvuči kao već viđeno izvođenje starih trikova.</span> Prvi najavni singl <a href="http://www.youtube.com/watch?v=1Kf_6BWcOOg">"Every
Teardrop Is a Waterfall"</a> bio je komad klasičnog Coldplay poletnog
popa, koji dodatno razoružava posvećeničkim stihovima: "I turn the music
up, I got my records on, I shut the world outside..." Sljedio je još bolji
"Paradise", neobično uspio spoj dirljive priče o razbijenim
djevojačkim snovima sa stadionski moćnim zvukom i "o,o,o,o" refrenom.
Novi Coldplay album najavile su dve njegove najuspijelije stvari.</div>
<br />
<a name='more'></a><br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
To naravno ne znači da je ostalo za baciti, ali čini se da nijedna pjesma ne
uspijeva do kraja dobaciti do visina dva odlična singla, posebno ne do sjajnog
"Paradise". Skoro pa je u toj ravni "Don't Let It Break Your
Heart", ali je producent Brajan Ino (Brian Eno) ionako već stadionski pompeznu pjesmu
ostavio da se do kraja raspline u prevelikom zvučnom prostoru. "Hurts Like
Heaven" je simpatična brza stvar na tragu plesnog popa ranih osamdesetih,
sa upečatljivom gitarom Džonija Baklenda (Jonny Buckland), dok su poluakustični "Major
Minus" i poskakujuću "Charlie Brown" najbliži po neortodoksnom
pristupu stvarima sa <a href="http://www.youtube.com/watch?v=OHAL5z7pnz0&feature=related">"Viva
la Vida or Death and All His Friends"</a> (2008), koji je takođe producirao Ino.</div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
Treći singl koji se krajem oktobra 2011. godine poklopio sa izlaskom albuma je
"Princess of China" čija komercijalna snaga ipak najviše počiva na
gostovanju pop pjevačice Riane (Rihanne), koja glasom odlično boji još jedan pamtljiv
"o, o, o, o" refren i uspiješno odvlači pažnju sa prilično nemaštovitih
stihova o ljubavi i gubitku (mada ko još sluša Koldplej zbog stihova?).</div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
Tako je na papiru "Us Against the World" trebala biti još jedna
Koldplej laganica za gomilu upaljenih mobilnih telefona u mraku bilo koje
dvorane/stadiona, ali već početni stihovi ("Oh morning come bursting the
clouds" kojima je dodat "Amen" kako bi se postigla rima sa
slijedećim redom "Lift off this blindfold, let me see again")
najavljuju da će do kraja sve ići nekako nategnuto, neuvjerljivo i nedorečeno.</div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
Sličan utisak "na pola puta" ostavljaju i na svu sreću prilično
kratka akustičarska balada "U.F.O." i završna polulaganica "Up
With the Birds". Izuzetak je vješto skrojena "Up in the Flames"
koju Chris Martin nadahnuto pjeva praćen klavirom i ritam mašinom.</div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
"Mylo Xyloto" zvuči kao da je Koldplej razna iskustva sa svih
dosadašnjih spojio u jedan album, ali umjesto da to bude jak koncentrat najboljeg,
više zvuči kao hod po utabanoj stazi od tačke A do Š. Daleko od sjajnih
"X&Y" (2005) ili "Viva la Vida...", "Mylo
Xyloto" je samo dobar album na kom je britanski bend, čak i uz pomoć maga
kakav je Ino, u većini pjesama ostao bez daha u naporu da učini nešto više.</div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">(Prvobitno objavljeno 31. oktobra 2011. godine na strani <a href="http://www.jelentop10.com/">www.jelentop10.com</a>, u neznatno drugačijem obliku).</span></div>
Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-30212154533085626232014-02-03T00:44:00.001+01:002015-01-07T15:42:02.021+01:00Emanuil - Gde sam stigao, bilo je iznutra<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-OAvTl_FEHls/Uu7XzUDOmLI/AAAAAAAAB0E/iLQSIq6lk00/s1600/bvest-334.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="http://2.bp.blogspot.com/-OAvTl_FEHls/Uu7XzUDOmLI/AAAAAAAAB0E/iLQSIq6lk00/s1600/bvest-334.jpg" height="182" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Prvenac "Ptica koja čini jato" kao samizdat CD stigao je
do malog kruga prijatelja i posvećenika, da bi tek poslije pet godina ćutanja
Emanuil vaskrsao drugim albumom "Mesta gde ne mogu sam", za
koji je čak nekim čudom pronađen izdavač u malenoj zadarskoj kući slikovitog imena
Brlog Records. <span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">Stoga,
malo ko je čuo (za) neobičan i vanredno dobar bend iz Novog Sada.</span> Tradiciju ukrštanja pravoslavlja i rokenrola na našim prostorima (Idoli,
Mizar, kompilacija "Pesme iznad istoka i zapada" (2001) ...), <a href="http://www.myspace.com/emanuil">Emanuil</a> je obogatio odličnim CD-om
"Ptica koja čini jato" (2006), gdje alternativnom sazvučju posebnost
daju povremena vjerska mističnost ("Svetlost probi mrak",
"Prijatelju moj"...) i kroz crkveno pojanje oblikovan glas Borisa Malinovića.
</div>
<br />
<a name='more'></a><br />
Na takvom zvučnom putu ostaju i "Mesta gde ne mogu sam", ali skoro
bez vjerskih motiva koji se otvoreno mogu prepoznati iz kriptičnih stihova.
Album otvara "Izađi", pjesma čudnovato uspijela na suprostavljenosti
polagane zvučne melanholije naspram stihova koji pozivaju na životno buđenje.
Slijedi jedan od vrhunaca albuma sporovozna "U zalasku", sa šturim i
ponavljajućim, čini se, fatalističkim riječima.<br />
<br />
Pjesma "Emanuil" će ipak biti samo poluuspio spoj ritmičke vrckavosti
i nezgrapnog propovjedničkog nabrajanja, dok ispod tri minute najkraća stvar
"Između četiri reda" više služi kao uvod u moćnu "Pored
grada", začinjenu sjajnom zavijajućom gitarom Peđe Vernačkog, koji
maštovitom svirkom između melodije i buke blista na čitavom albumu, posebno u
teškoj i tjeskobnoj "Još jednom". <br />
<br />
Položen na pamtljivu i ponavljajujuću bas dionicu "Corpus Christi" je
magnum opus "Mesta gde ne mogu sam", i to ne samo zbog 11-minutnog
trajanja. Pjesma zaista zvuči kao da je proživljena, kako stih kaže, "na
poslednjem spratu najviše zgrade na svetu". Šta god da znači završni
refren "Amerika se graniči sa Bogom" - zvuči moćno. Poslije takve pjesme,
"Danas prvi put čujem kišu" nezasluženo zvuči kao višak, mjesto
prikladan kraj albuma.<br />
<br />
Kod Emanuila se da naslutiti uticaj pravoslavlja, prije svega zbog Malinovićevog
pjevanja, ali je potpuno pogrešno, zbog povremenog prizivanja Boga, odrediti
Emanuil samo kao skup vjernika koji sviraju alternativni rok. Prije se radi o
duhovnoj potrazi i preispitivanju kroz muziku, što može posvjedočiti, recimo, "Corpus
Christi" stih "tamo gde sam stigao bilo je iznutra" (lijepa posveta Ekatarini Velikoj). <br />
<br />
Čak i uprkos manjim nedostacima, "Mesta gde ne mogu sam" je odličan, izvođački
duboko proživljen album, čiji "blokautovski" naslov slušalac može
prihvatiti kao poziv na zajedničko duhovno putovanje, bez obzira vjeruje li u
nešto ili ne.<br />
<br />
Drugi album bješe planiran još za proljeće 2009. godine, ali je Emanuilov hod po
produkciono/izdavačkim mukama okončan tek sada spasonosnom ulogom Brloga, koji
se postarao za <a href="http://freemusicfrombrlogrecords.blogspot.com/2011/09/emanuil-mesta-gde-ne-mogu-sam-no-046.html">besplatno skidanje</a>. <span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">U trenutku
pojavljivanja, "Mesta gde ne mogu sam" su već par godina stara priča
za Emanuil. Samo da do trećeg albuma opet ne potraje čitava vječnost...</span><br />
<br />
<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">(Prvobitno objavljeno 31. oktobra 2011. godine na strani <a href="http://www.jelentop10.com/">www.jelentop10.com</a>, u ponešto drugačijem obliku).</span><br />
<br />
<br />Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-71024510444728033842014-02-02T00:37:00.003+01:002015-01-08T18:00:59.561+01:00Piter Gabrijel - Ulivanje nove krvi<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-T1NbuoT91oc/Uu2EZcQsL0I/AAAAAAAABvs/smlAI7rcB90/s1600/589.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://1.bp.blogspot.com/-T1NbuoT91oc/Uu2EZcQsL0I/AAAAAAAABvs/smlAI7rcB90/s1600/589.jpg" height="320" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;"><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->Umjesto sa novim autorskim materijalom
poslije skoro desetljeća, Piter Gabrijel (Peter Gabriel) se albumom "New
Blood" vratio svojim starim pjesmama, ali izvedenim u pratnji klasičarskog
orkestra, bez dosadašnjeg rokenrol instrumentarijuma. Naizgled ziheraški
potez muzičara na zalasku, koji podgrijava staru slavu gudanjem najvećih
hitova za domaćice, "New Blood" je zapravo sušta suprotnost - novi
trijumf jednog od najpromišljenijih svijetskih izvođača, koji je svoje pjesme
odjenuo u veličanstveno novo ruho i, kao što naslov ukazuje, ulio im
"novu krv".</span></div>
<br />
<a name='more'></a><br />
<div style="text-align: justify;">
<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">Gabrijel se za orkestralni tretman
pop/roka najprije odlučio na albumu obrada "Scratch My Back" (2010),
da bi na potonjoj turneji nedostatak materijala za dvočasovni koncert
dopunio svojim pjesamama. </span>(Ne)očekivano, umjesto Gabrijelovog "ozbiljnog"
viđenja "Heroes" Dejvida Bouvija (David Bowie), Lu Ridovog (Lou Reed) "The Power
of the Heart" ili "Street Spirit (Fade Out)" Rejdioheda (Radiohead),
publika je tokom "New Blood Tour 2010" toplije prihvatala
njegove "The Rhythm of the Heat", "In Your Eyes",
"Mercy Street"... i rezultat je album "New Blood" (izašao u oktobru 2011. godine),
ponovo uz pomoć aranžera Džona Metkalfa (Johna Metcalfe).</div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
I dalje u odličnoj glasovnoj formi, Gabrijel (61) nije stremio <i>Greatest
Hits</i> albumu sa gudačima, što svjedoči odsustvo najvećih hitova
"Sledgehammer", "Steam", "Games Without
Frontieres" i "Come Talk To Me". Istina, tu je neizbježni
"Solsbury Hill" - veliki hit sa prvenca "Peter Gabriel"
(1977) umnogome zaslužan što je bivši pjevač britanskih prog-rok legendi
Dženesis (Genesis) uspješno počeo samostalnu karijeru - ali je zbog poletnog, skoro
radosnog raspoloženja različitog od ostatka albuma, primjetno gurnut na kraj
(i to poslije dosadno rastegnutog snimka ptica i vjetra sa pomenutog brda!).</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
Izbirljivijima može zasmetati izostanak "Biko" (ima ga na
obimnijem živom DVD "New Blood Live in London", oktobar 2011.)
ili pak Gabrijelova odluka da duet "Don't Give Up" ovaj put podijeli sa
Norvežankom Ane Brun, čiji neobični drhtav glas odudara od poznatih
verzija sa Kejt Buš (Kate Bush) na albumu "So" (1986), i sa Polom Kol (Paula Cole) sa
živog albuma "Secret World" (1994). Ipak, i pored tih manjih
nedostataka album "New Blood" je maestralno, nadahnuto i
maštovito ponovno iščitavanje pjesama koje je Gabrijel birao po svom
unutrašnjem osjećaju neophodnosti.</div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
Među vrhuncima albuma su "Red Rain", koja i bez
gitare/basa/bubnjeva/klavijatura zvuči snažno i veličanstveno, čak
dobivši na intenzitetu, "San Jacinto" je podjednako poetičan, dok
iznenađuje "Intruder" sa stepenom više tjeskobe i pretnje čak u
odnosu na zlokobni izvornik iz 1980. godine. Sa posljednjeg autorskog
albuma "Up" (2002) u svojoj pravoj jezovitoj snazi otkriva se
"Darkness", a oni razočarani što na projektu "OVO"
(2000) u prelijepoj "Downside Up" ne pjeva lično Gabriel, konačno će
doći na svoje - stari majstor u možda najboljoj verziji pjesme dijeli glas sa
ćerkom Melani (Melanie).</div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
"New Blood" je prosto rečeno projekat koji je čekao svog autora
dugi niz godina da konačno dovoljno životno i muzički sazri kako bi ga bio u
stanju valjano izmaštati. "New Blood" možete
shvatiti/slušati kao savremenu operu, kompilaciju muzike iz zamišljenih
holivudskih filmova, ili pak rokenrol album sa simfonijskim
orkestrom...Lu Rid jednom reče da "ništa ne može pobjediti dve gitare, bas
i bubanj". Gabrijel je dokazao da nema nepobjedivih.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">(Prvobitno objavljeno 20. oktobra 2011. godine na strani <a href="http://www.jelentop10.com/">www.jelentop10.com</a>, u ponešto drugačijem obliku).</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-31134543332528000642014-02-01T23:35:00.000+01:002015-01-08T18:01:13.148+01:00Ti brejk - Polovni junaci<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-B9DMxaeXCpg/Uu103Xu2dJI/AAAAAAAABvc/4uj3Buvwvn8/s1600/bvest-281.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="http://4.bp.blogspot.com/-B9DMxaeXCpg/Uu103Xu2dJI/AAAAAAAABvc/4uj3Buvwvn8/s1600/bvest-281.jpg" height="191" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">Alter-pankeri Ti brejk (Tea Break)
punudili su album </span><i><span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">Second Hand Hero</span></i><span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;"> besplatno za preuzimanje preko </span><a href="http://www.mtv.rs/" target="_blank"><span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">www.mtv.rs</span></a><span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;"> (u julu 2011. godine), ali pjevanje na engleskom jeziku, po
običaju, neće pomoći Beograđanima da dođu do većeg broja slušalaca u
regionu. Trebalo je deset godina rada da
veliki mediji konačno primjete Ti brejk, ali samo zahvaljujući najavi da
će nastupiti krajem jula 2011. u Beogradskoj areni kao predgrupa Slešu (Slash), čiji je
menadžmentneočekivan izbor srpskog sastava obrazložio njihovim
"žestokim zvukom koji odgovara senzibilitetu" bivšeg gitariste Gans en Rouzis (Guns'n'Roses).</span></div>
<br />
<a name='more'></a><br />
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
Žestokog zvuka naravno ne nedostaje na albumu <i>Second Hand Hero</i>, gdje
bend "ramonsoidno" rafalno ispaljuje 15 pank stvari sličnog zvučnog
kalupa, skrojenog uz blagi uticaj metala i melodične grlene refrene. Od početne
"Suffer For the Last Time", preko najhitičnije "Life
Injection" (s pravom izabrane za najavni spot), do završne "111
Parasites" u skoro 50 minuta svirke Tea Break ne odstupa sa utabane pank
staze na kojoj se ritam brzo kotrlja, gitare pršte, a gnjevni glasovi vrište...</div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
...ali na engleskom, jeziku koji se nije izborio za svoje značajno mjesto na
regionalnoj pank sceni bogatoj maternjem jeziku okrenutim izvođačima, gdje
su neprikosnoveni Hladno pivo i povratnici Goblini, iz drugog plana
vrebaju Ateist rep, Siks pek (Six Pack), Čovek bez sluha... dok se čeka moguć povratak
istinskih legendi KUD Idijota sa izlječenim Tustom (hvala Bogu!). <i>(U trenutku dok sam ovo pisao krajem spetembra 2011. izgledalo je da će pjevač pulskog sastava potpuno ozdraviti, ali se to, avaj, nije dogodilo. Branko Črnac-Tusta </i><i>preminuo je od posljedica rak pluća i grla u 56 godini života 14. oktobra 2012. Neka mu je vječna slava i hvala.)</i></div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
<i>Second Hand Hero</i> je daleko od lošeg i nezanimljivog albuma, sadrži
dovoljno slasti za iskrene ljubitelje panka i srodnih žanrova, kojima ne
smeta repetitivnost i ušančenost u istom zvuku, a uz to na trenutke
pokazuje autorski potencijal benda da uradi nešto više. Što se na domaćem
polju neće dogoditi obraćanjem na jeziku za koji očigledno slušaoci nemaju
razumjevanja, bar kad su u pitanju bendovi iz regiona, koje po pravilu čeka
samo zatvoreni krug rijetkih svirki po skučenim klubovima za prijatelje i
ekipu, što je sudba naprimjer Šopliftersa (Shopliftersa) iz Novog Sada. </div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
Zašto je to tako? Pa...recimo, zato što je život nepravedan. <span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">Ni Partibrejkers nisu svjetski poznati, a
trebalo bi. Svaka publika ima pravo biti ograničena na svoj način. Sa ovako
već objavljenim albumom, Beograđanima ne preostaje ništa drugo no da se, na
valu svirke ispred Sleša i podrške regionalnog MTV-ija (ako to ikome išta
znači) upute u bijeli svijet, i tamo probaju naći svoje mjesto pod suncem.</span></div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">Ali tamo će se takmičiti sa
milion sličnih "engleskih" bendova koji pristižu sa Grenlanda i iz
Kine, a Ti brejkov za balkanske pojmove sasvim korektan
"američki", nejtiv spikerima i ostalima možda ne zazvuči toliko
uvjerljivo. Najzad, čak i ako bi nekim čudom u inostranstvu napravili nešto
više, činjenica da su iz Srbije bila bi samo egzotična napomena u
biografiji.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">(Prvobitno objavljeno 3. oktobar 2011. godine na strani <a href="http://www.jelentop10.com/">www.jelentop10.com</a>, u ponešto drugačijem obliku).</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-24949808916651023262014-01-30T00:29:00.002+01:002015-01-08T18:02:01.993+01:00Autogeni trening - Terapija živim pijeskom<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">Četiri godine od
produkcijski nesavršenog, ali svejedno moćnog prvenca </span><i><span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">Previše</span></i><span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">, Autogeni trening se javio autorski skoro
podjednako upečatljivim i iznenađujuće ispoliranim drugim albumom </span><i><span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">Na pučini živog peska</span></i><span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">, ispod čije glazure ipak vri znalački
sačuvana energija i žestina.</span><br />
<br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-ydRqrYQQHtk/UumOsQpHdcI/AAAAAAAABsk/uZGzPgcV91Q/s1600/autogeni-trening-na-pucini-zivog-peska-tn.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://4.bp.blogspot.com/-ydRqrYQQHtk/UumOsQpHdcI/AAAAAAAABsk/uZGzPgcV91Q/s1600/autogeni-trening-na-pucini-zivog-peska-tn.jpg" height="400" width="400" /></a></div>
<a name='more'></a><br />
<div style="text-align: justify;">
<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">Samo se početnih par minuta
otvarajućih "Ovih dana" dosadno i bespotrebno vrti kao stara ploča uz
krckanje i prigušen zvuk glasa i gitare Dine Kapetanovića, prije no će se
prolomiti glomazni i masni rifovi i ritmovi koji potom suvereno vladaju skoro
jednočasovnim albumom.</span><br />
<br />
Trio iz Podgorice/Nikšića snimio je glasan i gnjevan album.<br />
<br />
Stihopisac
Kapetanović dere glasnice zbog ljubavi ("Ljubav i izgaranje",
"Danas u parku"), nenaklonjene sudbine ("Put budućih
događaja", "Očima verujem") ili otuđenosti, neiskrenosti i
iskvarenosti ljudi njegovog mikrokosmosa ("Navikao si", "Nema
više priče s' tobom").</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
"U gradu u kom živim... mnogo naporno je postalo slušati sve ove
nervoze, mržnje, komplekse i sujete strašne!", utvrđuje naslovna
pjesma. Tjeskoba natkriljuje prigodno nazvan album <i>Na pučini živog peska</i>,
koji ipak nije bez "raspoloženijih" pjesama, pogodnijih da dopiru do
značajnijeg broja slušalaca u regionu, poput furiozne "To nije moj
dan", otkidačkog "Super raspoloženja" i možda najhitičnije,
skoro ljubavne "Ja imam tebe divnu".<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;"> Snimanje prvobitnog CD-a za PGP
RTS počelo je još u aprilu 2009. godine. U međuvremenu diskografska industrija
je propala, sa njom i čuveni beogradski Studio 5, pa je sastav na raznim mjestima
polako dovršavao album koji se konačno septembra 2011. pojavio za preuzimanje preko
besplatne </span><a href="http://www.popboks.com/silos.php"><span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">etikete Silos</span></a><span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;"> muzičkog portala Popboks. </span></div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">Muke Autogenog treninga time na
žalost nisu završene, jer je <i>Na pučini živog peska</i> (kako sada stvari
stoje) posljednji zajednički pothvat Kapetanovića i bubnjara Bojana Bojanića sa
basistom Ilijom Kojovićem, koji je nedavno otišao iz benda selidbom u Beograd.</span></div>
<br />
<span lang="ES" style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12.0pt; mso-ansi-language: ES; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: EN-US;">Na drugom albumu Autogeni trening ne nudi toliko nesputanih bljeskova
energije kao što su "Ćehotina", "Prskalice" ili
"Nepopravljivi" na CD-u <i>Previše</i> (2007). <i>Na
pučini živog peska</i> je njegov podjednako kvalitetni, dakle odlični, ali za
nijansu teži, sporiji i mračniji nasljednik. Svejedno, Autogeni trening ponovo,
u duhu svog imena, ima terapeutske vrline.</span><br />
<br />
<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">(Prvobitno objavljeno 12. septembra 2011. godine na strani <a href="http://www.jelentop10.com/">www.jelentop10.com</a>, u ponešto drugačijem obliku).</span><br />
<br />
<br />Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-3003751976536343802014-01-29T01:01:00.001+01:002015-01-08T18:02:32.866+01:00Ola Horhe - Muzika za liftove, reklame i drame<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-WwE3KkxvBGk/UuhEeGwCaII/AAAAAAAABsQ/NcQ2MvslJkI/s1600/ola-horhe-ola-horhe.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://2.bp.blogspot.com/-WwE3KkxvBGk/UuhEeGwCaII/AAAAAAAABsQ/NcQ2MvslJkI/s1600/ola-horhe-ola-horhe.jpg" height="200" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">Elektro-pop dvojac Ola
Horhe na istoimenom prvom albumu kroz monolitni zvučni zid retro klavijatura
i živog bubnja nudi svoje uvrnuto viđenje kakva je prije 30 i više godina
mogla biti muzika za liftove, televizijske špice, reklame i drame.</span> Starinskim analognim sintisajzerima, uporno jednoličnog zvuka, Andy Pavlov
snažno pritiska skoro svaki sekund 40-minutnog <i>Ola Horhe</i> albuma,
dok ga podjednako disciplinovano prati Attack El Robot, čije udaranje na
trenutke više liči na ritam mašinu nego na bubnjara.</div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<br />
<a name='more'></a><br />
<br />
"Ravnomjerno pravocrtno kretanje", odrednica pozajmljena iz
fizike, prilično je upotrebljiva kao opis dešavanja na prvencu, koji su Beograđani
sa osam instrumentala i dva pjevanja objavili krajem maja 2011. besplatno
preko <a href="http://exitmusic.rs/" target="_blank">exitmusic.rs</a>. To
što se danas može proizvesti zilion zvukova iz samo jedne tipke ne tiče se
previše Pavlova, koji kao da je na sintu zakucao prekidače da mu se
slučajno ne pomjere i proizvedu nešto drugo od zacrtane zvučne arheologije.
<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">Očigledno, oba Horhea smatraju da su
pronašla i kanalisala sebi svojstven retro zvuk, dovoljno zanimljiv da potraje
čitav album. I...na trenutke im to polazi za instrumentima.</span></div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">Početak krasi "Trans
am" sa poletnim ritmom i Pavlovljevim poigravanjem klavijaturama, slijedi
nabrijani "Hotel Moscow", ubjedljiva je i bas-sintom nošena
"Wireless Liebe", dok je "La routine" preko potreban odmak
od instrumentalnog ostatka albuma i mali elektro-pop dragulj sa ženskim
pjevanjem na francuskom. </span></div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">Već Pavlovljev pokušaj kraut poja u "Das
Zeitgeist" ne daje tako dobar ishod, a poslije ostatka materijala,
koji nije bez malih bljeskova mašte u moru ponavljanja, ipak ostaje opšti
utisak da su Ola Horhe pre stvorili osebujnu muzičku pratnju,
neiskorišćenu za neko vizuelno djelo, nego u cijelosti zanimljiv album samo za
slušanje. </span></div>
<br />
<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">Imajući u vidu sinematičnost njihove muzike, moram priznati da me s
druge strane kopka kako bi zvučali "Otpisani" da ih kroz svoje
klavijature i bubanj propusti Horhe... </span><br />
<br />
<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;"> </span><span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">(Prvobitno objavljeno 12. avgusta 2011. godine na strani <a href="http://www.jelentop10.com/">www.jelentop10.com</a>, u ponešto drugačijem obliku).</span><br />
<br />Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-35737941957555929632014-01-27T00:57:00.001+01:002015-01-08T18:02:54.651+01:00Vrum - Preterani Input<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-Zmdc1w6FfqU/UuWiAuuBweI/AAAAAAAABqg/6LA1sbfmW9w/s1600/vrooom_input280x280.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="http://1.bp.blogspot.com/-Zmdc1w6FfqU/UuWiAuuBweI/AAAAAAAABqg/6LA1sbfmW9w/s1600/vrooom_input280x280.jpg" height="200" width="200" /></a></div>
Album grupe Vrum (Vrooom) "Input" udarački počinje
rasplesanim elektro-rokom, sa vrhuncem u hitičnom "Izlazu", ali slijedi
par ne pretjerano upečatljivih pjesama na engleskom, da bi se ritam do
kraja potpuno izgubio sa tri jalova snimka, koja bi samosvijesniji izvođač prije
izbrisao, no objavio. <span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">Umjesto moćnog izdanja svedenog na četiri-pet pjesama, Beograđani su se
rastegli na silu do polučasovnog albuma.</span></div>
<br />
<a name='more'></a><br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
Kotrljajući ritam "Privremenog stanja" i nesavršeno žensko pjevanje
kakvo su koristile Boje (Boye) još u doba "Gle, gle" hita, obećavajuće
otvaraju četvrti album Vruma. Nastavak biva još bolji, uz naprosto sjajni
"Izlaz" sa snagom plesnog hita, a od toga nisu daleko ritmički još
čvršće pop stvari "Između redova" i "Van zbivanja".
<br />
<br />
U početne četiri pjesme "Inputa", sa naglašenim basom i bubnjem,
harmonikom iz drugog plana i raznim efektima umjesto uglavnom odsutne gitare (iz
benda je otišao Marko Nježić), Vrum nikad nije zvučao tako ujednačeno,
fokusirano i snažno. <span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">Što se na žalost
ne može reći za ostatak albuma.<br />
<br />
"Out of The End" melodijski i ritmički zanimljivo krivuda, ali
izostaje očekivani završni udarac u vidu snažnijeg refrena, dok je
"Cuts" u cijelosti za nijansu uspjelija, ako se izuzmu pomalo smiješni
uzvici "No more, no more". Daleko od toga da su obe stvari loše. Ali
kvari utisak što u njima Vrum zvuči kao bilo koji drugi sastav iz Rumunije i
Bugarske u pokušaju da pjeva na engleskom. <br />
<br />
Međutim, i to bi bilo podnošljivo da ne predstoji strahovit kvalitativni pad u
tri "stvari" nasilno naljepljene na kraju. "Sasvim dovoljno"
se isprva čini kao uspavanka, ali je teško skupiti živce i naćuliti uši da bi
se pažljivo poslušalo o čemu se uopšte pjeva u previše stišanoj melodiji
pokrivenoj nabudženim otkucajima ritma. Trik da se pokrije nedostatak nadahnuća
ili je neko upropastio odličnu stvar praveći se pametan u studiju, teško je
reći. Zato oko preostala dva instrumentala "U sledećem broju" i
"Fakebook" nema nedoumica. Riječ je o običnom otpadu, bez mašte, izrazite
melodije ili ugođaja.Čini se kao odbačeni dio neke vrumovske pozorišne muzike
ili sličnog, iskopan sa smetlišta samo da se popuni vrijeme.<br />
<br />
Album "Input" prije dve godine najavio je istoimeni EP koji je donio
pomenutu "Cuts", "Privremeno stanje" u drugačijem, ali
podjednako zanimljivom aranžmanu, i elektro-akustičnu uvrnutu pop pjesmu
"Prevod". Ostaje nejasno zašto je vođa Vruma, autor, basista i
producent Marko Grubić odlučio sa albumu izostaviti "Prevod" u korist
nekoliko neuporedivo manje zanimljivih i čak prilično loših stvari. <br />
<br />
Šest godina od posljednje "Evolucije", Grubić/Vrum je tvrdoglavo
ustrajavši na formi albuma, propustio priliku da se vrati kraćim ali
ubitačnijim izdanjem, sa nekoliko odličnih i nabrijanih elektro-rok pjesama.
Odluka tim čudnija, ako se zna da "Input" za razliku od ranijih
albuma Vruma nije izašao na prostorno zahtjevnom CD-u, ali ni na vinilu, već
krajem juna 2011. samo kao </span><a href="http://www.exitmusic.rs/sr/label/vrooom?a=input"><span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">besplatni MP3 dowload</span></a><span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">. A sa takvim načinom izdavanja, nema</span> potrebe
robovati formi, pogotovo ako za nju nema dovoljno dobrog materijala.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<span lang="ES" style="mso-ansi-language: ES;">(Prvobitno objavljeno 5. jula 2011. godine na strani <a href="http://www.jelentop10.com/">www.jelentop10.com</a>, u ponešto drugačijem obliku).</span></div>
Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-61890869806958190782013-08-25T01:04:00.001+02:002015-01-08T18:03:16.531+01:00Babe - Druga mladost?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://2.bp.blogspot.com/-kOkJSffRl_U/Uhk88-eoWkI/AAAAAAAABc0/YUM-c7_nDY4/s1600/Babe.JPG" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" src="http://2.bp.blogspot.com/-kOkJSffRl_U/Uhk88-eoWkI/AAAAAAAABc0/YUM-c7_nDY4/s400/Babe.JPG" height="240" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">foto Babe</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
Bajaginom instruktoru Žiki Milenkoviću trebalo je (ne)sretnih 13 godina da konačno vaskrsne iz mirovine Babe, sredinom devedesetih jednu od najupečatljivijih srpskih rok skupina. Vrativši se poslu kad se činilo da su već svi zaboravili na njih, Babe su nanizale nekoliko izuzetno uspješnih festivalskih nastupa, uz poslovično sjajnu podršku posjetilaca, a sada im predstoji da svoju pravu snagu potvrde samostalnim koncertom i trajni povratak opravdaju novim pjesmama.</div>
<a name='more'></a><div style="text-align: justify;">
<br />
Prvi album Baba "Slike iz života jednog idota" pojavio se u inat ratom i sankcijama opterećenoj i mračnoj 1993. godini donijevši tada neuobičajenu i nesvakidašnju zbirku poletnih, seksualno izazovnih i otkačenih pjesama. Pojava usred tog smutnog vremena stvari kao što su "Slanina", "Noć bez sna", "Da te vidim golu" i posebno urnebesne zezancije "Češemo se" izgledala je, bar meni, kao da je crno-bijeli zamijenio film u boji. Upravo je duhovita narav Baba dobro poslužila da od početka čitava stvar ne bude preozbiljno shvaćena, što se moglo desiti zahvaljujući automatski priljepljenom "ozbiljnom" statusu srpske "supergrupe". Naime, na poticaj Bojana Vasića-Vase, basiste Bezobrazno zeleno, Babe su 1992. godine u Beogradu osnovali muzičara iz velikih i značajnih srpskih sastava - gitarista pevač Žika Milenković iz Bajage i instruktora, Zoran Ilić-Ilke je tada bio ritam gitarista Riblje čorbe, a Goran Čavajda-Čavke bubnjar Električnog orgazma. Vasić usled nesuglasica sa ostalima ubrzo prestaje biti Baba i odlazi u Južnu Afriku, a zamenjuje ga Dejan Škopelja-Škopi, prigodno bivši član još jednog bitnog sastava - U škripcu. Upravo je nagomilana stvaralačka snaga neispucana u matičnim sastavima potakla stihopisca Žiku i njegovog saradnika u pisanju muzike Ilketa da višak materijala usmjere na Babe što je ishodovalo već sljedeće godine mini albumom "4 Babe, 4 pesme" (1994), sa kojeg se ističu "Novogodišnja pesma" i "Loša navika". Drugi album "Lažne slike o ljubavi" (1995), sa još jednim velikim hitom "Ko me ter'o", Babe snimaju bez Čavketa, koji odlazi u Australiju gdje je preminuo 1997. godine. Kompilacija "P.S. Babe" (1998) pored čitavog prvenca i mini albuma, donosi i nove pjesme "Hoću da budem predsednik Srbije", "Zadnja noć" i "Mladi ludi svet". Treći, posljednji albuma Baba "Slike sna i jave (Samo za ludake i buntovnike)" Žika snima sa novom postavom u kojoj su bili gitarista Vladan Nedeljkov i bubnjar Blagoje Nedeljković, i to u nevrijeme, usred NATO bombardovanja 1999. godine. Album biva malo zapažen, a Žika uslijed pojačane djelatnosti Bajage i instruktora 2000. godine zamrzava Babe.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Poslije par godina opreznog vaganja za i protiv, Žika je na nagovor Zorana Vulovića-Vuleta, vlasnika promoterske kuće Long plej (Long Play) u kojoj radim, pristao da ponovo okupi Babe - njemu, Ilketu i Škopiju prodružio se sada bubnjar Goran Ljuboja-Trut (eks Rambo Amadeus, I plej (E Play)) - za povratnički nastup krajem marta 2013. godine na našem trećem Long najt (Long Night) festivalu u Domu omladine Beograda. Gornja dvorana DOB-a u kojoj stane oko hiljadarke bila je bukvalno krcata posjetiocima koji su se sjatili da bi čuli, većina vjerovatno prvi put u životu, povratničke Babe koje su u usijanoj atmosferi dostojnoj navijanju na velikim utakmicama mladalački otprašile sve najveće hitove, i pride. Posjetioci festivala su ovacijama ispratili su sa pozornice četiri Babe. Ako je nastup na Long najtu bio veliki ispit da li je povratak Baba bio opravdan, ishod je bio više nego jasan, pogotovo što im je sličan raspaljivački prijem priređen i u junu na Arsenal festu 3 u Kragujevcu (gdje se u Zastavinu baštu stislo skoro dve hiljade ljudi, koliko otprilike i staje), a dobro su prošli, između ostalog, i u avgustu na beogradskom Bir (Beer) festu. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Upravo je Long najt bio povod da konačno prvi put sjednem sa Žikom i ozbiljno popričamo o prošlosti, sadašnjosti, ali i budućnosti Baba.</div>
<div style="text-align: justify;">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://3.bp.blogspot.com/-V_4zDA-2p-g/UhnBR0jH8jI/AAAAAAAABdU/uPHd5s1y_go/s1600/IMG_4683.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" src="http://3.bp.blogspot.com/-V_4zDA-2p-g/UhnBR0jH8jI/AAAAAAAABdU/uPHd5s1y_go/s400/IMG_4683.jpg" height="266" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">foto Boris Vezmar</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Žika: Mi smo kod Vase u podrumu probali, Ilke, Čavke i ja. Zazvučali smo kako smo zazvučali, i dogovorili se da uradimo album u novootvorenom studiju na Slavujevom vencu. Tu je Škopi bio snimatelj u nekim stvarima. Kako je Škopi nametljiv, zaželeo je da snimi on par pesama. Vasu je to pogodilo i počeo je malo da se ljuti. Pošto je Vasa bio mnogo dobar drugar sa Ilketom, Ilke se priklonio Vasi, i ja sam rekao: "Onda ništa nećemo". Onda smo se Ilke i ja našli i rekli: "Ajde ipak da radimo", i Vasa se naljutio i otišao u Južnu Afriku. Malo smo mu tad poremetili ceo sistem i život, ali takva je grupa bila, da na drugarskoj bazi nije moglo. Jednostavno, od početku je bila grupa takva da mora neko da nagraiše, da ne koristim neke gluplje izraze. I to nam se na kasnijim albumima dešavalo. Uvek je bio neko, da prostiš, zajebana strana, kako bi nešto uradili.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
- Od početka ste slovili kao supergrupa...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Žika: Da, da, sve je to bilo okej i moglo je to tako na papiru da slovi. Kad god nam se desilo da treba da budemo angažovani, mi smo sa svojim matičnim grupama imali dosta obaveza, pa se uvek svodilo da pokušamo da se dobro zabavimo, i mi i publika. Bilo je slučajeva da je bilo super, bilo je slučajeva da je bilo razočaravajuće, ali sve u rok službe. Takvi smo kakvi smo. Sad kako smo malo sazreli gledaćemo da budemo kompaktni, da odradimo to kako valja.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
- Ti si bio glavni autor?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Žika: Ja sam bio glavni autor tekstova i dosta muzike. Ilke je autor muzike u dosta pesama. Njegova je "Noć bez sna" što je najveći hit naš.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
- Kod tebe su Babe bile zapravo neki stvaralački izduvni ventil...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Žika: Imao sam pesama, a opet nisam mogao da ih plasiram sve kod Bajage. Zna se koliko je Bajaga veliki autor. Desilo mi se da mi izvisi ceo materijal, koji nije bio totalno završen, ali je očigledno čekao jednu takvu priliku da bude završen. U principu, jedini zakon kod svih pesama bio je počni i završi je, a nama se dešavalo da imamo gomilu započetkog materijala, a ništa se ne desi.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
- Tematika Baba je dosta zanimljiva...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Žika: Tematiku sam bazirao uvek na najjednostavnijim stvarima koje se dešavaju mladim ljudima. Čak i sva ta tri albuma imaju veseli početak, malo tužniju sredinu i najtužniji kraj. Svaka čaša meda, mora da se zalije čašom žuči. I uvek su nam se vrtile te, 'ajd da kažem, andergraund teme, iz života marginalaca. Mi smo se uvek samo sprdali sa jakima i uspešnima.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
- Je l' "Češemo se" neki stvaran događaj?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Žika: Bazira se na "češemo se kašljemo na smenu, al' je jaka mamicu joj njenu", to je slogan koji može da ti organizuje celu pesmu, a ti ako hoćeš samo još napraviš neku dodatnu radnju, svoje viđenje sukoba generacija.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
- Da li se ime Babe odmah nametnulo kao prirodan izbor ili je bilo i drugih predloga?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Žika: Vasa je imao vikendicu u Babama, a Ilketu je palo na pamet zbog onog Mamas & Papas - Babas end dedas. Ilke je dao ime, a ja sam pristao. Hteo sam da se zovemo totalno drugačije - Kurac! (smijeh) A publika da viče: "Idemo na Kurac, i biće super!" (smijeh)</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
- Je l' bilo trenutaka kad ste možda zažalili zbog imena?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Žika: Nije. Čak nam se dešavalo da na Adi Bojani mi sviramo u nekoj bašti, a Plejboj u drugoj, pa svi odu kod njih. Pitam: "Kako svi dođu kod vas?", a oni kažu: "Pa mi smo Plejboj, vi ste Babe!" (smijeh)</div>
<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-28XhKw6FdpQ/UhnAy20HOTI/AAAAAAAABdM/GifuQEgxeg0/s1600/babe_110.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://4.bp.blogspot.com/-28XhKw6FdpQ/UhnAy20HOTI/AAAAAAAABdM/GifuQEgxeg0/s320/babe_110.jpg" height="320" width="319" /></a></div>
<br />
- Prvi album je dosta dobro prošao, pogotovo spot "Slanina".</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Žika: Imali smo dobru medijsku podršku. Tad je bio popularan Radio Pingvin, imali smo didžejeve kojima se to svidelo pa su puštali, maltene ceo album. Spot "Slanina" smo snimili kad si u naponu snage. Ideje ti vrcaju. Skrpili smo se sa onim uniseks kostimima, oblačili smo se univerzalno, u ženske stvari maltene. Tako da je to bilo zanimljivo i u tom trenutku je bila takva situacija, da je to bilo nešto najsvežije i najšarenije što se pojavilo. Ušli smo u kolosek bendovima koji su zaslužili da budu dosta popularniji, kao što je Darkvud dab, ali oni su opet bili popularni na svojoj sceni. Mi smo krenuli odmah, s neba pa u rebra, u mejnstrim.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
- To je bilo ono najgore doba '93. godina.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Žika: Glupo vreme zbog tih hiperinflacija i političkih stvari i ratova u kojima je i Srbija učestvovala. Pokušali smo da održimo neko raspoloženje uz dosta kritike prema svemu tome... Posle čak mislim da nas je upropastio taj spot "Hoću da budem predsednik Srbije", to nam je malo zatvorilo medijska vrata, ali ne bacam krivicu na to. Stvar je u tome što kad si kreativno najjači ti ga odradiš, a posle kad počneš malo kreativno da mršaviš, počneš da tražiš izgovor na svim mogućim stranama.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
- Kako gledaš na prvi album?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Žika: Zadovoljan sam, to je bila velika moba. Kad ti sve kolege priteknu u pomoć. Ti gradiš kuću, a svi rade sve za džabe. To je najlepše vreme rokenrola, po meni. Posle kad se videlo da to može da donese neku kintu, posle se za svako angažovanje traži honorar. Posle si već morao da kupuješ materijal, nisi mogao da ga dobijaš za džabe. Iz svih mogućih bendova su ljudi dolazili da pripomognu i da im bude zadovoljstvo da se čuju na albumu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
- Brzo je stigao mini album "4 Babe, 4 pesme".</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Žika: Da. Tad smo bili u naponu snage. Posle kad je Čavke otišao nastala je druga faza. Čavke je trebalo da učestvuje i na drugom albumu, ali je pred samo snimanje zbog zdravlja bio prinuđen da ode u Australiju, pošto mu je žena Australijanka, da zajednički život povedu malo na njegovom mestu, malo na njenom. Taman što je trebao da peva neke pesme. Taj bi album savim drugačije zvučao da je Čavke bio tu. To bi bila totalno druga ploča, a ovako je otišao u malo tamniju stranu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
- Nakon tog drugog albuma prva postava se rasipa. Sa drugim muzičarima si snimio "Predsednika" i treći album.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Žika: "Predsednika Srbije" sam snimio najviše sa Borisom Krstajićem, on je bio u grupi Spid limit (Speed Limit). Otišli smo kod njega u spavaću sobu faktički, i snimili tu pesmu. On je uzeo neke semplove. Mislim čak da je bubnjar Vlada Cvek uzeo njegov sempl za bubanj. Škopi je svirao bas. Ilketu se ta ideja sa "Predsednikom Srbije" nije ni dopala, posle se Vladi Cveku nije dopalo da snima spot, pa smo Škopi i ja našli jednog momka na Dorćolu i on je odradio. Nas trojica smo snimili video, koji sam bezobrazno podelio televizijama. Neki su ga i zavrteli, ali posle više nikad. Zadnji album je sniman za vreme bombardovanja, i sama ta sitacija je dovela do toga. Snimio sam sa malim Vladanom Nedeljkovom i Pačetom bubnjarem, jer Ilke nije hteo da dolazi iz Ripnja zbog bombardovanja. Škopi je pokušavao da svira. Vladan ga je šikanirao, ja sam se pridružio. Škopi mi dan danas prebacuje: "Kako si sebi dozvolio da snimiš onakav užas od ploče?" Ja sam tu Ilketove pesme koristio, skinuo ih i onda pokazao malom, i mali je onda sve odsvirao i gitare, bas i klavijature. To nas je i urnisalo... </div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
- Kad je bio posljednji koncert Baba?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Žika: Poslednji koncert Baba bio je još tamo 2000. godine u Crepaji. Čak i nije bilo loše toliko, nego u takvim smo bili odnosima, imali smo novog člana gitaristu, i nismo mogli s njim nikako da se skrpimo. Jednostavno smo se manuli. Mislim da je bilo 2000. godine, kad se promenila vlast, nekako najgore vreme. Jednostavno smo ušli u medijski mrak i onda, pošto Ilke živi u Ripnju, ja sam postao totalno angažovan na Bajaginoj strani, tako smo se spontano razišli, bez ikakvih svađa. Ostalo je na tome da ne možemo da više malteretiramo ni sebe, ni druge.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
- Možda je zgodan povod sada za okupljanje 20. godišnjica prvog albuma "Slika iz života jednog idiota"?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Žika: Ma ja tu ne tražim povoda. Jednostavno, vi (Long plej) ste se setili da nas angažujete, pozvao sam Ilketa i Škopija. Uz saglasnost grupe I plej pozvali smo Truta. On je nekako faca najbliža nama i ta neka kapsila koja nas je ponovo pokrenula. Škopi ima školu za rokenrol "Master blaster" i kod njega smo u prostoriji ponovo počeli da radimo. Malo smo se uozbiljili, pa ćemo da vidimo. Povod je samo da se pojavimo, nismo izdavali ništa novo, imamo u bunkerima sve i svašta. Long plej se setio da nas angažuje za Long najt festival. Svidaju nam se bendovi koji ce tu da sviraju i mislimo da sve to može da bude zanimljivo.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
- Je l' bilo potrebno neko malo ubjeđivanje da se ponovo okupite?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Žika: Ma nije bilo potrebno. Mi se uvek šalimo na naš račun. U principu nas trojica smo tu od početka. Škopi, Ilke i ja. Ja sam pre tripovao da nam trebaju ne znam kakvi virtuozi, uvek sam maštao da zvučimo kao neki super bend, ali mi moramo da zvučimo kako zvučimo... tako da ćemo sada gledati da bude čvrsta ritam sekcija uz naše prangijanje i dobro raspoloženje.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
- Kakav će biti repertoar na Long najtu?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Žika: Sastavili smo listu od dvadesetak pesama... Većina prvog albuma, jedno pet sa drugog, četiri sa trećeg. Ono što mi mislimo da ce publika najbolje da prihvati.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
- Je l' ovo jedan jedini koncert ili postoje planovi za dalje?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Žika: Pa ne znam. Videćemo kako ćemo proći. Moguće i da ove godine skrpimo novi album.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
- Poruka za Long najt?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Žika: Očekujemo da i publika bude istih očekivanja kao mi. Dobra je kombinacija bendova. Najinteresantnije je što su tu Dječaci iz Splita i Babe. Za Brejkerse se već zna i za Hju Kornvela, on je legenda sam po sebi. Svi smo ga obožavali. Škopi je počeo da svira baš zbog Strenglersa, ja bih čak voleo da mu pevam bekap za "Always The Sun". Videćemo, ne znam da li ćemo se tamo družiti u bekstejdžu, ali mogao bi 'ladno da izađem da mu pevam! (Do povijesnog susreta Žike i Hjua nažalost nije došlo uglavnom zbog nezgodne poklapajuće satnice dva nastupa) </div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Long Play</div>
</div>
Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-43817554121534671272013-07-27T13:03:00.003+02:002015-01-08T18:04:12.639+01:00Milan Delčić-Delča - Dobro je i kad dobro nije<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://3.bp.blogspot.com/-z7lJwUC2n0s/UfOpP7o3r7I/AAAAAAAABZk/klt0oF0aiWw/s1600/a3637290749_2.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="http://3.bp.blogspot.com/-z7lJwUC2n0s/UfOpP7o3r7I/AAAAAAAABZk/klt0oF0aiWw/s320/a3637290749_2.jpg" height="400" width="400" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
"Dobro je" posljednja je pjesma koju je za života snimio Milan Delčić-Delča (1960-2011), nekadašnji pjevač beogradskog sastava U škripcu. Delčino "Dobro je" više je od pjesme - to je dirljivo svjedočanstvo o izuzetnoj snazi duha njenog tvorca, koji je godinama stoički vodio tešku i neravnopravnu borbu sa opakom bolešću. "Dobro je" zaostavština je jednog nesebičnog umjetnika, primjer kako se čovjek može hrabro i dostojanstveno suočiti sa velikim životnim nedaćama i bezizlaznošću.</div>
<br />
<a name='more'></a><br />
Pjesmu za koju je napisao stihove i muziku, Delča nažalost nije uspio dovršiti u studiju i objaviti, preminuvši poslije dugotrajne borbe sa rakom 24. jula 2011. godine u Beogradu. Naposljetku, nekolicina prijatelja postarala se da pjesma ipak bude završena i da ugleda svijetlost dana, sasvim prigodno, na godišnjicu Delčinog rođenja 19. novembra 2012. godine. Prvobitno, singl "Dobro je" mogao se besplatno preuzeti preko net pop časopisa www.popboks.com, koji je tada poslovao pod paskom promoterske kuće Long plej iz Beograda, vlasnika Zorana Vulovića, nekada klavijaturiste i glavnog autora U škripcu.<br />
<br />
Pesma je sada dostupna preko:<br />
<br />
<iframe seamless="" src="http://bandcamp.com/EmbeddedPlayer/track=2783757113/size=small/bgcol=ffffff/linkcol=0687f5/transparent=true/" style="border: 0; height: 42px; width: 100%;"><a href="http://delca.bandcamp.com/track/dobro-je">Dobro je by Delča</a></iframe>
<br />
<br />
<i>Dobro je<br /><br />Dobro je što ne znam ko sam,<br />Sutra mogu biti bilo ko.<br />Snaga svetla ili sila mraka,<br />Svako dobro voli svoje zlo.<br />Dobro je i kad dobro nije.<br /><br />Sve u redu je.<br /><br />Dobro je sve, sve što bilo je<br />A svako sutra je od boljeg najbolje.<br />I zato ne brini, samo veruj mi.<br /><br />Sve u redu je<br /><br />Dobro je što nisam ovde,<br />Ja sam tamo gde si ti<br />Pored tebe kad se budiš,<br />U svakom jutru koje dolazi.<br />Dobro je i kad dobro nije.<br /><br />Sve u redu je.<br /><br />Dobro je sve, sve što bilo je<br />A svako sutra je od boljeg najbolje.<br />I zato ne brini, samo veruj mi.<br /><br />Sve u redu je.</i><br />
<br />
<br />
<i> </i>"To je poslednja stvar koju je snimio i bio je njom jako zadovoljan. Do poslednjeg dana je slušao i pevušio tu pesmu. Mislim da je njom ostavio jednostavnu poruku da je život sve - i dobro i loše", kaže Mirjana Čomić, Delčina sestra od ujaka koja je do posljednjeg trenutka bila uz oboljelog muzičara.<br />
<br />
Priču o nastanku "Dobro je" napisah na osnovu razgovora sa Čomićevom, aranžerom i gitaristom (Blok aut) Dejanom Hasečićem i Oliverom Jovanovićem, vlasnikom beogradskog Studija O, za potrebe Long plej saopštenja kojim je javnosti najavljen izlazak singla.<br />
<br />
U proljeće 2010. godine, pošto je preslušao sa Delčom demo snimke njegovih novih pjesama, dogovoreno je da Hasečić postavi aranžmane za dve - "Dobro je" imala je izvorno engleski tekst i radni naslov "Brooklyn Nights", dok je druga bila "Jedan dan" - i da to bude začetak novog Delčinog materijala.<br />
<br />
Potom, Delča i Hasečić su u aranžerovom kućnom studiju, bez unapred zadatih rokova, počeli polako raditi na obliku pjesama. Raspravljalo se o aranžmanima i zvuku, i pjesme su počele poprimati izgled na obostrano zadovoljstvo. U međuvremenu, Delča i njegovog prateći sastav Sklekovi, sa kojima je bio i Hasečić, trebali su nastupiti tog avgusta na manifestaciji "Velikogospojinski dani".<br />
<br />
Pred svirku u Novom Bečeju, u razgovoru tim povodom Delča mi je rekao ponešto o novom materijalu: "Radi se na nečem novom. Stalno. Sad, kad će to novo da se pojavi, kako, u kom obliku to je pitanje. Ideja mi je bila pre dva-tri meseca da do kraja godine uradim dve nove pesme. Mislim da će jedna biti na engleskom, prvi put u mojoj karijeri".<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="315" src="//www.youtube.com/embed/poRucXwundk" width="560"></iframe>
<br />
<br />
Ipak, već na probama pred svirku u Novom Bečeju Hasečić i još neki članovi Sklekova saznali su prvi put da Delča ima zdravstvene probleme.<br />
<br />
"Delča te probleme shodno svom specifičnom karakteru i duhu nije predstavio u tako dramatičnom svetlu, kao što će se to ustvari kasnije ispostaviti", kaže Hasečić.Rad na novim pjesmama nastavljen je u novembru 2010. godine u studiju "O", čiji je vlasnik stari Delčin prijatelj Jovanović preuzeo na sebe zadatak producenta. Međutim, Delčino zdravstveno stanje tada je već bilo ozbiljno pogoršano. Jovanović kaže da boraviti u studiju "nije bilo lako ni za njega, ni za sve ostale".<br />
<br />
Hasečić se nadovezuje: "Delča je tih dana ustvari proveo bukvalno jedan termin u studiju i otpevao pesmu 'Dobro je'. Englesku verziju ove pesme i 'Jedan dan' nije uspeo da snimi. 'Jedan dan' postoji samo kao demo snimak sa njegovim glasom, uz pratnju gitare i jednostavnog pozadinskog ritma".<br />
<br />
Hasečić je nastavio rad na pjesmi "Dobro je" doradivši aranžmane uz pomoć par prijatelja u kućnim uslovima. Dionice u "Dobro je" na zvuku sitra preko Variax Line 6 gitare odsvirao je Branko Đuričić, a gitarski solo Miša Mičevski. Hasečić je pored toga što je svirao gitaru, programirao bubanj, bas i ostale dionice. Jovanović je odsvirao ponešto na sintisajzeru i na gotov aranžman dodao sve prateće glasove. Miks i mastering urađen je u Studiju "O".<br />
<br />
"Bukvalno desetak dan pre nego što je umro, Delča je dobio smiksanu pesmu od mene i bio je oduševljen. Poslao mi je poruku u kojoj mi je napisao: 'Hvala ti toliko!' Tipična Delčina reč", kaže producent Jovanović.<br />
<br />
Hasečiću ostaje Delča u sjećanju "kao veliki i svestrani stvaralac širokog duha i obrazovanja, čovek pun blagosti i životne radosti, čovek koji je mogao da uradi još mnogo za nas".<br />
<br />
Delča je diplomirao je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Bio je scenarista serije televizije Beograd "U ime zakona" (1991) i koscenarista tv filma "Ne skreći sa staze" (2003). Pojavljivao se u filmovima "Slatko od snova" (1994) i "Crveni kamion sive boje", kao i u seriji "Otvorena vrata" (1994-1995). Između ostalog, autor je pozorišnih komada "Hari ne putuje vozom", "Kraljevo blago" i "Radmilo gnusni i Radmila pogana" i tv emisije "Dr. Maksimilijan Mrmor". Jedno vrijeme je radio i kao muzički urednik muzičke tv Metropolis.<br />
<br />
Za mene nema sumnje da će Delča prije svega biti upamćen kao jedan od najupečatljivijih i najprepoznatljivijih glasova jugoslovenskog i srpskog rokenrola, što mogu posvjedočiti, između ostalih, hitovi U škripcu poput "Siđi do reke", "Beograd spava", "Nove godine", "Koliko imaš godina"...<br />
<br />
Sa U škripcu Delča je snimio albume "Godine ljubavi" (1982), "O je!" (1983), mini album "Nove godine" (1983), "Budimo zajedno" (1984) i "Izgleda da mi smo sami" (1990). Po raspadu matičnog benda, Delča kreće u samostalno i sa pratećim Sklekovima snima albume "Delča i sklekovi" (1994), "S' jezikom u usta" (1994) i "Krenuo sam davno, ne sećam se gde" (2003).<br />
<br />
Poslje višegodišnje samostalne pjevačko/autorske karijere Delča je u Domu omladine Beograda 10. marta 2006. godine upriličio poseban koncert, gdje su mu se pridružili skoro svi članovi U škripcu. U decembru 2008. godine snimak 18 pjesama sa tog koncerta pojavio se na CD albumu "Jubilarnih 20 i nešto godina" koji je beogradski "Maskom" objavio pod imenom "Delča a i U škripcu".Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-77461516868369307042012-02-29T00:59:00.008+01:002015-01-08T18:05:12.478+01:00Vlada Džet - Shvatio sam da neću umreti mlad<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-oT302vf5sz0/T01rCjp9hhI/AAAAAAAAArc/v1OyO1cHrNc/s1600/STO_2315_resize.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="http://1.bp.blogspot.com/-oT302vf5sz0/T01rCjp9hhI/AAAAAAAAArc/v1OyO1cHrNc/s400/STO_2315_resize.jpg" height="400" width="265" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Vlada Janković-Džet, nekadašnji basista rok prvoboraca iz šezdesetih Crnih bisera i kasnije Tunela, danas najpoznatiji kao dugogodišnji voditelj i zaštitni znak radio Beograda 202, nekoliko dana pred kraj 2011.objavio je sa podmlađenom postavom svog Vlada Džet benda novi, ali svejedno nepopravljivo starinski zvučeći CD album "No. 4". Džet nudi "bazični rokenrol, pomalo naslonjen na amerikanu" na albumu za koji se nada da mu neće biti posljednji u karijeri.</div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
"Nije sladunjav, nije vaćaroški, već pravi, bazični rokenrol album. Postoje oni koji mnogo bolje sviraju to, ali i oni koji to rade mnogo lošije. Mi rokenrol sviramo kao ljudi kojima je to način života", reče mi Džet u kafeu Radio Beograda gdje smo se našli nekoliko dana uoči Nove 2012. godine sa upravo tiskanim primjercima CD-a "No. 4" u rukama, u izdanju Long pleja (Long Play), promoterske kuće za koju radim.</div>
<br />
<a name='more'></a><br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
Novi album Džet je kao pjevač, basista i glavni pjesmotvorac snimio sa novim članovima svog sastava - od njega nekoliko desetljeća mlađim gitaristom Ivanom Milenkovićem i bubnjarem Željkom Abcijem. Producentisu Džet i Dadi Stojanović, koji je bio i snimatelj u svom studiju "Kazablanka" u Beogradu. Gostuju kao prateći pjevač Ljuba Ninković i klavijaturisti Dragan Raičević, Dejan Tomović i Žarko Bovan.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
"Na četiri albuma Vlada Džet benda ljudi su se menjali, a Ljuba je stalno prisutan. Sada je kao gost svirao i Dragan Raičević koji je nekad svirao u Biserima, a koji dvadesetak godina radi u Švajcarskoj kao 'one man' bend po klubovima. Neko je rekao da je Vlada Džet bend na neki način nastavak Tunela, koji je bio autorski pola moj, a pola Ljubin. Tunel je opet bio na neki način nastavak Crnih bisera. Čovek ne može od sebe da pobegne", priznaje Džet.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
Pored svojih pjesama, poput samoispovjedne "Ne tražim više đavola", osvrta na neumitan prolazak vremena "Malo pomalo" ili epski dugačkog devetominutnog "Sna", Džet je na novom albumu ponudio i prepjeve na srpski jezik nekoliko stranih klasika među kojima su Sem Kukova (Sam Cook) "Bring It On Home To Me" (Akopoželiš), "Jumbalaya" Henka Vilijamsa (Williams) i druge.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
"Isključivo radim srpski jer mislim da svi bendovi koji rade na nekom drugom jeziku, pre svega engleskom, a za srpsko tržište, hendikepirani jer sami sebi vuku ručnu dok voze. U ovoj zemlji jako mali procenat ljudi govori engleski, samim tim ti sebi izbacuješ jedan adut iz ruke - kontakt preko teksta. Kažu, bolje zvuči engleski. Bolje zvuči, ali te niko ne razume. Zato i radim obrade na srpskom, da pokažem da može da se peva na srpskom", objašnjava Džet.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
O razlozima zašto se u trenutku sloma diskografske industrije i prodaje nosača zvuka odlučio da umjesto internet singlova objavi "starinjski" album, Džet će:</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
"Zato što imam materijala. Gledao sam pre neki dan film 'Havana' sa Robertom Redfordom i kaže: 'Shvatiosam da neću umreti mlad'. Ja sam u istoj poziciji. Možda mi je ovo poslednji album u životu, nikad se ne zna. Naravno da mislim da nije, i da ću uraditi još jedan ili dva. Ja sam od 22 godine matori muzičar. Već tad su me pitali 'dokle ti misliš da sviraš, bre, došli su mlađi!' Nije mi novo što sam mator i što sviram, muzika nema veze sa godinama. Ili si ili nisi. Možeš završiti karijeru sa 25 godina, ali za bend treba imati dosta želje entuzijazma, živaca i strpljenja, jer to nije tek tako. Ne vidim razloga zašto bih to prestao raditi".</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
Muzički veteran, koji je svoja sjećanja na početke rokenrola u Beogradu i Jugoslaviji šezdesetih godina pretočio u odličnu autobiografsku knjigu "Godine na 6" (Laguna 2008), na kraju razgovora osvrnuo se na trenutno stanje na domaćoj sceni. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
"Iz meni nepoznatih razloga, a ja bih morao to da znam, jer radim u mediju u radiju Beograd 202 i televizija mi nije strana, ne znam i ne mogu da shvatim kako se promenio stav ljudi koji odlučuju o muzičkom programu koji se emituje na velikoj televiziji (Radio-televiziji Srbije)? Gde je aposlutno negirano postojanje rokenrola... Rokenrol je obrisan kao gumicom! Jedini program koji trenutno imaš na velikoj televiziji je "Jelen top", koji samim time što je privatna produkcija je opreterećen određenim svojim uredničkim uzusima. Oni rade za sebe, za određene izdavače, što je njihov pravo, ali nemaš nijednu emisiju kao što je nekad bio "Hit meseca" ili "Garaža" gde ćeš dovesti mlade ljude, dati im šansu da sviraju uživo. A ti imaš gde. Imaš Studio 8 fantastičan u Košutnjaku gde možeš da staviš pet bendova kaoDžuls Holand (Jools Holland) i da napraviš emisiju koja će biti bolja od njegova jer je mnogo veći prostor. Kažu to je dobra ideja, to ćemo jednog dana... ali taj dan nikad ne dolazi. Mi smo suočeni sa time da nam se genaracije vaspitavaju na muzici koja ima je isporučena. Mlad čovek ono što mu se prikaže prihvata. Kao što je Gebels rekao: jedna laž šest puta rečena, sedmi put je istina.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
Na internetu imaš milionsku ponudu. Milion totalno levih bendova, milion solidnih, milion srednjih, pola milion dobrih i nekoliko stotina vrhunskih. I od cele ponude treba da napraviš izbor. Na osnovu čega? Treba ti iskustvo koje ti opet diriguju mediji. Čuješ radio i televiziju i stvaraš nehotice svoju sliku koja ti je u stvari nameštena. Mi smo doživeli situaciju da Riblja čorba, najveći srpski bend voleli to neki ili ne, ima album i to niko ne isprati! Pojavi se crtica u novinama, jednom na televiziji i dođu kod mene naravno, ali ja sam mala firma. Nekad je to bio događaj sezone. Pa i Bajaga ne doživljava neke blistave propagandne trenutke kad mu se pojavi nešto kao nekad. Ne zato što ne vole njega, nego zato što je ceo taj program rokenrola jednostavno marginalizovan kod nas zarad, što ja kažem, velikih ekstermiteta kod ženskih interperetatora. Nije moje da o tome diskutujem, samo konstatujem da je to tako, činjenično stanje. Iskreno se nadam da će biti bolje, jer gore ne može da bude. Tu smo u najgoroj poziciji od svih vanprivrednih delatnosti. Kod nas je kultura jako razbijena. Ali biće bolje rekao je Lenjin 1914. Samonije rekao kad".</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
Džet o pjesmama sa albuma "No. 4"</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
NE TRAŽIM VIŠE ĐAVOLA</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
To je naravno moja autobiografska pesma. Dosta sam tražio đavola u životu, ali sam prestao. Standardna rok pesma, imao sam slične i ranije na albumima, tako da to nije ništa novo.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
LUD JER TE VOLIM</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
Pesma koju sam svojevremeno pisao za Lakija Valdana, što je bio projekat jednog mog prijatelja, a njegov sin je pevao na engleskom, pa se pesma zvala "Fool For Loving You". Jako mi je draga pesma i doterao sam malo ubacio još jedan deo. To je baš, onako, pesma u fazonu američkog kantri roka.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
MUTNE VODE</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
Obrada "I Washed My Hands In Muddy Water" koja je doživela milion verzija, a moja je naravno najbolja.Volim da sviram kantri rok.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
NE RAČUNAJTE NA MENE</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
To je pesma sa B starne singla Ronija Hopkinsa "40 Days" koju sam već snimio na prethodnom albumu. Taj je singl meni bio izuzetno značajan u životu i osećao sam dužnost da snimim tu pesmu. "Ne računajte na mene" se odnosni na neke ljude sa kojima sam doskora saradjivao, a sada više ne.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
KONTRABAS</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
Pesma koja ima poruku da čovek treba da čuva neku rezervu u životu, bez obzira šta radi jer kad mu se sruše neke stvari, pa ne zna kud, uvek se uhvati za tu rezervu. Ja zato čuvam moj fender bas, kako se kaže u pesmi.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
AKO POŽELIŠ</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
"Bring It On Home To Me" mi je bila izuzetno značajna pesma u životu u verziji Sema Kuka i kasnije Animalsa. Iako sam prvo mislio da neću, mislim da sam lepo napravio moju verziju i da sam uspeo da napravim svoje viđenje te pesme.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
RUŽA NA MOM STOLU</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
To je pesma "Since I Met You Baby" Ajvori Džo Hantera, s tim da je drugi deo moj. Uvek sam doživljavao tu pesmu kao nedovršenu kad sam slušao original i neke druge verzije. Onda sam napravio drugi deo, ubrzaosam je u rokenrol pesmu. Mogao sam da je potpišem kao svoju, ali ne bi bilo fer.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
SAN</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
To sam oduvek hteo da snimim. Takvu jednu pesemu. Ima svoju priču koja je san, da plovim brodom i kockam se sa đavolom. Traje devet minuta i nije mi žao što verovatno nikad neće biti emitovana nigde, jer je preduga, ali sam isterao neki svoj ćef.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
MA NEMA VEZE</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
Klasičan rokenrol kakav sam pravio i ranije. Pesma o crnoj mački. Uvek bi se vratila kad bi ogladnela.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
MALO PO MALO</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
Najjača pesma na albumu. Što si stariji to ti vreme brže prolazi i shvatiš da stvari koje si nekad smatrao jednog dana da ćeš uraditi, nećeš uraditi. "Prašina vremena tragove prekriva", kaže refren. Ostaju sam osnovi. Možda je prepesimistična za moj karakter, ali je tako ispala i vrlo sam zadovoljan.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
DŽAMBOLAJA</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
Prva pesma koju sam čuo sa radija. Jedan od retkih stranih pesama koje su emitovane kad sam bio klinac.To nije bio Henk Vilijams, već Doris Dej neka verzija. Znam da sam to upamtio iako sam imao samo četiri/pet godina. Bilo je to 1951. ili 1952. godine. Ceo život sam hteo da je obradim i evo uradio sam to!</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
NIŠTA NE VALJA</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
Postoji trenutak u kome svi koji rade nešto umetnički, bilo da sviraju, slikaju... kažu "ovo ništa ne valja, šta smo to uradili?" Pesma je kao zezanje ali je vrlo realna. Ne postoji muzičar koji to u životu nije doživeo, bez obzira da li je uradio neko remek delo ili nije. U jednom trenutku misli "ovo ne valja ništa, zalutao sam". Kad snimaš i ondmah slušaš u jedno trenutku čuješ nešto sasvim drugo od onog što svira, jer neke stvari podrazumevaš, a neke ne čuješ i potpuno se slika iskrivi. Posle tri dana čuješ to kao da je neko drugi svirao.</div>
Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-33689069963707700322012-01-31T23:38:00.012+01:002015-01-08T18:05:30.290+01:00Darkvud dab - Život počinje u četrdesetoj<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-V7XIxWBjYYg/Tyht6m7LwbI/AAAAAAAAArU/_pQj_Hm0O3M/s1600/bvest-210.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://2.bp.blogspot.com/-V7XIxWBjYYg/Tyht6m7LwbI/AAAAAAAAArU/_pQj_Hm0O3M/s320/bvest-210.jpg" height="400" width="400" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;">Perjanice beogradske alternativne scene devedesetih Darkvud dab (Darkwood Dub), odavno bez tvrdokornim fanovima drage mladalačke oporosti i samozagledanosti, hrabro ulaze u svoje srednjovječne godine rafiniranim, prijemčivim i nadasve 'kulerskim' pop albumom "Vidimo se".</span><br />
<a name='more'></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;"><br />
</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;">Posvećenici će izvjesno i poslije ovog albuma ustrajati u dogmi da su samo do "Elektropionira" (1999) Darkvudi bili - Darkvudi, a onda je umjesto nade da "Život počinje u 30-oj" (2002) zapravo samo počela duga kriza godina i identiteta, i od tada to jednostavno više nije to... </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;"><br />
</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;">I možda su u pravu. Što je, naravno, potpuno nebitno. Jer "Vidimo se" je opušten i vrlo dobar, možda čak odličan album u kome, važno je naglasiti, može uživati svaki ljubitelj popa u Srbiji i susjedstvu neopterećen prethodnim poznavanjem bilo kog dijela Darkvud kanona od prvenca "Paramparčad" (1994).</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;"><br />
</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;">Uostalom, da i Darkvudi sami danas žele nešto novo jasno odjekuje u "Dva" i "Nešto sasvim izvesno", neočekivano uspjelim međuigrama naizgled nespojivih glasova gostujuće džez pop veteranke Bisere Veletanlić i frontmena Dejana Vučetića.<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="315" src="http://www.youtube.com/embed/4bWDt1FvjeU" width="560"></iframe><br />
<br />
</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;">Ipak, prije će biti mala greška u koracima nego koristan eksperiment Brazilom obojena "Uirapuru", koju cijelu na portugalskom pjeva gost Murillo Mathias. Druga slabija tačka albuma je prilično bezlična elektro stvar "Solarne stanice", čiji čvrst ritam ni izbliza ne postiže hipnotičnost prethodnog, vozećeg "Autoputa".</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;"><br />
</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;">U zadivljujućoj završnici albuma Darkvudi naprosto blistaju u "Nije drama" i "Kraj oktobra", suštinski čistokrvnim, majstorski skrojenim pop pjesmama. Remiks "Nešto sasvim izvesno" bespotrebno je produžio idealni polučasovni album, objavljen početkom jula kao besplatan MP3 preko exitmusic.rs. </span><br />
<span style="color: white;"><br /></span>
<span style="color: white;"><i>Naposljetku, Darkvudi su album objavili u decembru i na CD-u (za Odličan hrčak), bez pomenutog remiksa, ali uz dve dodate stvari. "Tama" je zvučno i raspoloženjem rascjepljena na skoro djetinju zapitanost o "jutarnjoj zv(ij)ezdi maloj" i njoj suprostavljenu tamu, oličenu u sjajno skrojenom, zlokobno gruvajućem refrenu, dok je nešto manje upečatljiva šestominutna ponavljajuća naslovna "Vidimo se". Obe pjesme iako ne spadaju u najbolje trenutke albuma, daleko od toga da ga kvare, posebno čudnovato privlačna "Tama", ali se čini da bi kao cjelina zvučao bolje bez dodatnih 11 minuta trajanja i samo u njima prisutnog manje izbrušenog glasa Vučetića.</i></span><br />
<span style="color: white;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;">Ključni sastojak albuma je, od izlaska prethodnog "Jedinstva" (2008) u postavi, klavijaturista Vasil Hadžimanov, kao i svedeno i melodično pjevanje Vučetića, dok tek na drugo uvo bivaju primjetni vješta podcrtavanja gitarom Bojana Drobca i uobičajeno pouzdana ritam sekcija Ristić-Bratuša. </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;"><br />
</span></div>
<div style="color: black;">
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;">Naziv "Vidimo se" možda samo slikovito opisuje trenutne iskristalisane muzičko-idejne odnose unutar Darkvud daba. Obično je pozdrav za rastanak ili poziv na novi susret. U ovom slučaju trebalo bi da je ovo posljednje. Jer sa albumom "Vidimo se" Darkvudi dokazuju da život zapravo počinje u četrdesetoj. Nije neka drama.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;">(Prikaz mp3 albuma "Vidimo se" objavljen je u avgustu 2011. na strani <a href="http://jelentop10.com/vest/210/Darkwood_Dub_%E2%80%93_Vidimo_se_%28Exitmusic/Odlican_hrcak%29.html">http://jelentop10.com/vest/210/Darkwood_Dub_%E2%80%93_Vidimo_se_%28Exitmusic/Odlican_hrcak%29.html</a>, ali ga poslije izlaska CD-a objavljujem ovdje neznatno preuređenog i sa odjeljkom o dvema dodatim pjesmama koji je istaknut kosim slovima)</span></div>
<b><br />
</b></div>
</div>
Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-36285371824821168602011-11-30T23:22:00.010+01:002015-01-08T18:06:41.062+01:00Pips, čips end videoklips - Dominantno diverzantski profil<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; color: black; text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-WG6R06tq1jA/Tuf1IH0YXVI/AAAAAAAAArA/oHxVxqD15qA/s1600/shuttleFresize2.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="http://1.bp.blogspot.com/-WG6R06tq1jA/Tuf1IH0YXVI/AAAAAAAAArA/oHxVxqD15qA/s320/shuttleFresize2.jpg" height="160" width="200" /></a></div>
<b><br /></b>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;">Pips, čips end videoklips (Pips, Chips & Videoclips) u novembru su objavili „2x2“ – audio/video zapis sa dva koncerta u matičnom Zagrebu, koji može poslužiti podjednako kao odličan osvrt na skoro 20-godišnju karijeru, ali i koristan vodič za početnike željne da zavire u svemir u kome obitava i stvara alternativni pop/rok sastav vođe Dubravka Ivaniša. </span></div>
<div style="color: black; text-align: justify;">
<a name='more'></a><span style="font-size: small;"><br />
<span style="color: white;">Kad je Dom omladine Beograda naprasno odlučio prvi put dovesti Pipse u glavni grad Srbije početkom aprila 2010. godine, tada po običaju iscrpljen od dnevnih obaveza ipak nisam bio iskoristio priliku da u njihovoj gornjoj dvorani konačno čujem kako Purgeri zvuče uživo. Zanatski sam stvar koliko toliko ispratio, jer sam beogradsku premijeru Pipsa iskoristio da mejlom njihovom pjevaču Ivanišu postavio nekoliko opštih pitanja za moju tadašnju kuću, novinsku agenciju Beta.<br />
<br />
- Svirate skoro dva desetljeća, tek koju stotinu kilometara daleko, a trebalo vam je toliko vremena da stigne do Beograda, premda ste bili na novosadskom festivalu Egzit (Exit) 2003. Što vas je sprečavalo ranije doći?<br />
<br />
<i>Ivaniš: Ne znam. Mogu pretpostaviti što su bile otežavajuće okolnosti. Činjenica je da mi postojimo od '92., dakle nismo band koji je brendiran još u bivšoj državi, a upravo takvi su prvi još devedesetih svirali u Beogradu. Kasnije su na red dolazili bendovi koji su veći hajp od nas u Hrvatskoj, pa su samim tim imali i veću šansu na vašem tržištu. Ne znam, meni je ovaj biznis kao flaša u kojoj se prema izlazu nagurava milion žohara s tim da uvijek samo njih tri, četiri najjača nađu put do zraka. Jebi ga, valjda zato što su najjači ili imaju najbolje veze. I u većini slučajeva uvijek se radi o istim junacima. Tko zna, možda trenutačno spavaju ili nisu zainteresirani za guranciju pa smo mi dobili šansu... Mi smo dobar band, to je sve. Svaka rečenica preko ove je stvarno suvišna. Nemoguće je publiku navlačiti kroz medije, ako nisi Lejdi (Lady) Gaga ili neka slična spodoba.</i><br />
<br />
- Mene je iznenadio podatak da vas je čuveni (pjevač zabavne muzike) Mišo Kovač zvao za predgrupu (na stadionu Poljud u Splitu 1993. godine). Kako je do toga došlo i šta vam je to značilo u karijeri? <br />
<br />
<i>Ivaniš: Uf, davno je to bilo....prije 17 godina. To vam je isto kao da danas nekog 18-godišnjaka pitate da l' bi pojeo krilo nadzvučnog aviona s obzirom da je ko beba trpao lego kockice u usta, hahaha... Što nam je to gostovanje značilo za karijeru? Iskreno, baš ništa, osim što je sviranje pred 60.000 ljudi uvijek čudesno iskustvo. Mislim da se uopće nismo čuli od huka stadiona.</i><br />
<br />
- Koliko vidim, u maju (2010) planirate objaviti sve albume na novi način – kao mp3 na USB stiku (u obliku rakete). To znači da je za vas CD mrtav? Otkud zamisao za takav pothvat?<br />
<br />
<i>Ivaniš: Naravno, CD je mrtav, to je notorna činjenica godinama. Gotova je, globalno, i diskografija. USB stikovi nisu budućnost kao diskografski medij zato jer su preskupi. Uostalom, sve što ne ukradeš je preskupo. A krasti muziku je legalno, kakva divota! Nakon puno peripetija meni je stvarno zgodno u situaciji da me netko pita što sam radio i gdje sam bio 18 godina pokazati mu sedam centimetarsku raketicu i reći - evo, tu ti je sve što sam u životu napravio!</i><br />
<br />
Drugi, popravni susret sa Pipsima sam nenadano dobio bukvalno godinu dana kasnije u istoj dvorani, jer je promoterska kuća Long plej (Play), čiji sam bio spoljni saradnik uz stalan posao u Beti, priredila 24. marta 2011. svoj prvi „Long najt“ (Night) festival u tri dvorane DOB-a. Ivaniš i drugovi su imali nesreću da im se nastup poklopio sa Letu štukama i Rundek kargo trijom dolje u krcatoj velikoj dvorani DOB-a, pa ih je kao i na beogradskoj premijeri pratilo tek par stotina znatiželjnika u gornjoj dvorani koja može primiti i do 800 duša. Iako sam pišući izvještaj sa festivala za promoterske potrebe Long pleja bio reklamno nastrojen, stvarno sam mislio slijedeće redove:<br />
<br />
„...Ivaniš je bio po pravilu u (nekom svom) elementu - čas izgubljen, čas mrgodan, čas posednut na monitor uz rub bine, ali je davao sve od sebe, dok je bend savršeno prašio iz sve snage. Pips nisu pop, niti alternativni pop. Pips su čisti nepatvoreni rokenrol. To ne dokazuju samo snažne izvedbe 'Teroristi plaču' ili 'Poštara'... Jedan od vrhunaca našeg festivala bila je neverovatna, nabrijana i posvećenička, obrada 'Poslednjih dana' pesme Idola sa legendarnog albuma 'Odbrana i poslednji dani' (1983). Ko nije bio može da žali“. <br />
<br />
Nekoliko dana prije „Long najta“ u Klubu svetskih putnika u Beogradu, imao sam priliku upoznati Ivaniša i postaviti mu nekoliko pitanja koja su se lijepo nadovezala na naše prethodno dopisivanje.</span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;"><span style="font-size: small;">- Kako je prošla raketa? <br />
<br />
<i>Ivaniš: USB stik nije nikakv medij u diskografskom smislu ozbiljno isplativ. Skuplji je medij od CD-a i DVD-a. On se isplatio samo u kontekstu da ima sedam albuma, plus bonusi, plus pdf knjiga o bendu, fotke i spotovi, i zgodan je jer je multimedijalan. Imali smo nakladu od 500 komada. Znali smo da ćemo 500 utopiti. Ostao mi je jedan koji nikom ne dam. </i><br />
<br />
- Time ste na neki način ipak zaokružili karijeru…<br />
<br />
<i>Ivaniš: Nisam htio da tako izgleda, ali je sigurno tako. Nisam htio sebi omaž ili davat’ na značaju, već samo da skrenemo pažnju na sebe. Čak i nije neki biznis i znam da se neće uhvatiti, jer je presiromašno tržište. </i><br />
<br />
- Sad nedavno 4. i 5. marta ste imali dva koncerta u “Zagrebačkom plesnom centru”... <br />
<br />
<i>Ivaniš: To su koncerti za naše prijatelje, svaki je imao po 250 ljudi. Nama 500 ljudi u Zagrebu nije problem prodat’. Nisam htio da nam dođu slučajni posjetioci, koji na dan koncerta odlučuju šta bi radili pa ako ide frend idu i oni. Ovdje smo bili ko velika familija, dolazili su ljudi koje poznajemo iz Makedonije, Bosne, Srbije, cijela regija praktično. A “Zagrebački plesni centar” je plesna dvorana fenomenalno akustički sređena.</i><br />
<br />
- Snimali ste koncerte za DVD? <br />
<br />
<i>Ivaniš: Zanimljve su laži sa tim lajv izdanjima. Svi fejkaju! Apsolutno svi na svjetskom nivou! Zašto fejkaju? Zato što se još nije pojavio neko ko može fantastično plesati i pjevati istovremeno. Gospodo ko vjeruje taj je budala! Ta zadihanost se primjećuje pa se ponovo snimaju vokali. Imao si sedamdesetih i osamdesetih možda zadnje lajvove kakvi su bili izvedeni sa svom svojom prljavošću i nesavršenošću. Sada je došlo do toga da je industrija navikla slušatelja da sluša lajv koncert kao da je studijski snimak, što on i je, sa ambijensom i malo publike još dodane. Ti više ne možeš gledat’ pankerski prljavo, to moraš dovest’ na nivo na koji su ljudi navikli. </i><br />
<br />
- Kakav će onda biti vaš snimak?<br />
<br />
<i>Ivaniš: Bend je dobar, ja sam zadihan, pa prevedi si sam. </i></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;"><iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="315" src="http://www.youtube.com/embed/d5CC0LhFk90" width="560"></iframe></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: white;"><br /></span></div>
<div style="color: black; text-align: justify;">
<span style="color: white;"><span style="font-size: small;">- Obično živa izdanja muzičari koriste da naprave predah i odlože malo rad na novim pjesmama. Album “Pjesme za gladijatore” pojavio se još 2007. godine.<br />
<br />
<i>Ivaniš: Ja sam u studiju zadnjih sedam godina. Imamo svoj studio, jedino izlazimo iz njega da idemo miksat’ u Ameriku kod Dejvida Fridmana. To je čovjek koji ima direktan uticaj na zvuk. Komponiram stalno, stalno se bavim pjesmama… Ne znam kad ću bit’ zadovoljan sa sobom. Što sam stariji imam sve manju fascinaciju muzikom i filmovima. Prag tolerancije je puno veći i u tom smislu mi treba puno više za neku pjesmu kojom si zadovoljan. Kad si klinac ne vodiš računa o nekim stvarima o kojima sad vodim. Meni je jako stalo da, kao što se lijepo počešljam kad izađem iz stana, svaku pjesmu puno radim. </i><br />
<br />
- Ostaješ pri albumu kao obliku predstavljanja nove muzike?<br />
<br />
<i>Ivaniš: Forma albuma je naprosto pase zadnjih deset godina. Možda sam malo glup, a drugo što sam odrastao u okvirima gdje je album zakon. To je ozbiljno djelo, a sve ostalo su pizdarije. U nekom trenutku ljudi kažu “sad ću izdavat’ pjesmu po pjesmu”. Ne. Naprosto sam odrastao u formi albuma, to je određeni koncept, priča koju moram ispoštovati od početka do kraja… Ne znam, nije dobro za posao sanjat’ o albumima, ali je dobro za moje mentalno zdravlje. </i><br />
<br />
Konačno, treći beogradski nastup uslijedio je već sredinom avgustu na pivskoj svetkovini za mase “Bir fest” (Beer) na Ušću, koji po pravilu ne pohodim zbog nesnosne gužve (mada se ove godine veče prije Pipsa pomahnitali ludak sa nožem postarao da rani nekoliko posjetilaca i većinu ostalih rastera), tako da su mi promakli Pipsi sa svojim nastupom u vrijeme drugog Dnevnika i ne znam kako su prošli. Svejedno, “Bir fest” mi je bio dobar izgovor da prije toga mejlom saznam novosti iz Pips tabora, a uostalom, “Long najt” nastup bijaše dovoljan pokazatelj snage sastava uživo. Zato ne sumnjam u vjerodostojnost koncertnog audio/video zapisa “2x2”, koji se pojavio u novembru na DVD-iju i kao USB stik. Izdanju je sa manjim izborom pjesama prethodio audio CD “Poštar zvoni 2x2” kao dodatak zagrebačkom Jutarnjem listu.<br />
<br />
<i>Ivaniš: Datum izlaska („2x2“) je simboličan, pa zato i vrlo bitan. Definirali smo ga od samog početka još i prije nego smo svirali snimane koncerte – 11. 11. 2011. Mislim da nema boljeg datuma za izlazak nečega što se zove „2x2“, ha ha… Razmišljao sam da možda snimimo mali slatki dokumentarac koji bi išao uz koncert, u svakom slučaju ništa pretenciozno. No ispalo je da bi i za to morao sve sam napraviti: pronaći režisera, osmisliti okvir priče, uvjeravati članove banda da je to fora i da im se ništa loše neće desiti… Imam jak osjećaj da sam prestar da se tako glupiram pa sam odustao. Preko dva sata giga smatram da je sasvim pošten dil i realno ogledalo našeg rada. Uvijek imam vremena snimiti film o samom sebi, nešto tipa „Blair Witch Project“, ha, ha…</i><br />
<br />
- Na „Bir festu“ je vaše treće pojavljivanje pred beogradskom publikom unazad dve godine (prethodno 2x u Domu omladine). Kakva su očekivanja od „Bir festa“, kao zaista vrlo posjećenog festivala, za dalje predstavljanje Pipsa u Srbiji? Hoće li biti obrade Idola, da li je često izvodite, i otkud ona na vašem repertoaru?<br />
<br />
<i>Ivaniš: Nemamo puno izbora. Riječ je o jakom festivalu, treba ga odsvirati bez puno filozofije. Ne očekujem ništa spektakularno, općenito nikad nisam ni mislio da rezultati dolaze preko noći i na brzinu. Prije bih rekao da sam naviknut raditi puno i da rezultata nema, ha ha ha ha… Festivali, pogotovo ovaj, nisu baš mjesta za neku kontemplaciju o smislu života. Imamo pola sata, treba svirati pjesme koje najlakše probavlja publika koja nas prvi puta vidi i koja je došla zbog nekog sasvim stotog benda. Solo koncerti su prilike gdje mi emitiramo puno širi dijapazon emocija. Mislim da ovaj puta nećemo svirati „Poslednje dane“, iako mi je to fantastična pjesma. Ja sam odrastao na Idolima, „Odbrana i poslednji dani“ jedna mi je od ključnih ploča u životu. Postoji neka mentalna, civilizacijska paralela između Idola i Pipsa, i što sam stariji to sam sigurniji u to. Mislim da smo i jedni i drugi dominantno diverzantski profili, mada to možda i nije tako očito na prvu loptu.<br />
</i><br />
- Kako je bilo sarađivati sa Džinksima (Jinx) (u pjesmi „Na zub su me uzeli mama“ sa njihovog albuma „Diksilend“ 2010) imajući u vidu da ti je to, čini mi se, prvi duet sa suprugom Jajom (Yaya – Jadranka Ivaniš)? Hoće li biti takvih zajedničkih poduhvata ubuduće? <br />
<br />
<i>Ivaniš: Ne bih rekao da je u „Zubu“ riječ o duetu. Ja sam pjevam tu pjesmu, Jaja je samo farba. Zapravo, mislim da ju je Coki (gitarista Goran Muratović znan kao Coco Moskito) stavio u pjesmu zato da se netko ne zajebe i pomisli da su to Pipsi, a ne Džinksi, he he… I nije loše kad je na koncertima zajedno izvodimo, jer ja stalno zaboravljam taj tekst pa me ona na licu mjesta može podsjetiti. Jaja je već pjevala neke pjesme s mojim bandom poput „Kako funkcioniraju stvari“, „Vjetar“ i „Porculan“, ali kako ti songovi nisu imali toliki komercijalni potencijal ljudi misle da je ovo prvi put da zajedno nešto radimo. Uglavnom, ona je bitan dio koncerta koji će izaći na „2x2“, možda njena izvedba „Rosite Pedringo“ bude singl, a imam i neke zanimljive planove s njom i kad nam izađe nova autorska ploča.</i></span></span><br />
<span style="color: white;"><br /></span>
<span style="font-size: small;"><span style="color: white;">Dijelovi ovih razgovora sa Ivanišem korišćeni su za promo djelatnosti Long pleja, kao i za <a href="http://jelentop10.com/vest/190/Pips_Chips_&_Videoclips_Citav_zivot_u_jednoj_raketi.html">http://jelentop10.com/vest/190/Pips_Chips_&_Videoclips_Citav_zivo</a></span><b><span style="color: white;"><a href="http://jelentop10.com/vest/190/Pips_Chips_&_Videoclips_Citav_zivot_u_jednoj_raketi.html">t_u_jednoj_raketi.html</a></span> <i><br />
</i></b></span></div>
<b> </b><br />
<b><i style="font-weight: normal;"></i></b></div>
Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3949411203174037329.post-72423171437266579272011-10-31T23:37:00.009+01:002015-01-08T18:07:15.135+01:00Temple of the Smoke - Marvin Marsovac protiv planete Zemlje<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://3.bp.blogspot.com/-eUkkUKZCalI/Tq8jf3oi7SI/AAAAAAAAAqs/kBqVtpMi6uA/s1600/front.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="http://3.bp.blogspot.com/-eUkkUKZCalI/Tq8jf3oi7SI/AAAAAAAAAqs/kBqVtpMi6uA/s320/front.jpg" height="320" width="318" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Trebalo je tri desetljeća od kultne Igre staklene perli (ISP) da se ponovo u Srbiji pojavi obećavajući psihodelični spejs rok sastav kakvim se pokazuje Temple of the Smoke na prvom albumu "...Against Human Race", gdje se na zanimljiv način koriste likovi i djela Marvina Marsovca, Isaka Asimova, Azatota, Veljka Bulajića... </div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="http://www.blogger.com/goog_1438821119"><br />
</a></div>
<div style="text-align: justify;">
Četvorica ljubitelja psihodelije, regea, spejs, kraut i prog roka, doom i stoner metala iz Beograda prošle godine osnovali su Temple of the Smoke, i tokom tri dana septembra snimili osam pretežno instrumentalnih stvari za prvenac pretećeg naziva "...Against Human Race".</div>
<a name='more'></a><div style="text-align: justify;">
<br />
"Templari" gitaristi Janko Stojanović i Dušan Žica i bubnjar Dragan Mirković (bez odsutnog basiste Marka Ilića) posjetili su me početkom jula u mom stanu u beogradskom naselju Medaković, gdje smo uz voćno pivo razgovarali o albumu koji se početkom godine pojavio na <a href="http://soundcloud.com/temple-of-the-smoke">http://soundcloud.com/temple-of-the-smoke</a> , a do kraja jula je izašao i na CD-u preko ruske andergraund etikete <a href="http://www.raig.ru/">RAIG</a>.<br />
<br />
- Otkud vam ime?<br />
<br />
Žica: Drugar nam je dao to ime zbog aure koji nas okružuje (smijeh), a nama je delovalo primamljivo, mistično, a ima i psihodeličnu atmosferu, može da se provuče kroz progresivni i spejs rok, dab, sve...<br />
<br />
Mirković: Naknadno smo na netu provalili da je to u stvari neki astečki hram u Centralnoj Americi, tako da tek dobija na mistici. <br />
<br />
- Nakon ISP kod nas nije bio neki ozbiljniji spejs rok sastav. Otkud vi toj priči, i postoje li dodirne tačke sa ISP?<br />
<br />
Stojanović: Sem što volimo taj bend baš nema konkretne. Svi smo se našli preko muzike i skontali kad smo se upoznali da neko sluša fjužn, Meklaflina, Mahavišnu, zatim pank, metal... Što se tiče spejs roka i psihodelije to svi oduvek slušamo i volimo. Ozrik tentakls (Ozric Tentacles) smo znali svi pre nego što smo se upoznali. I dosta elektronike, oko toga smo se isto skontali. volimo Flojde (Pink Floyd), Cepeline (Led Zeppelin), King krimzon (Crimson)...<br />
<br />
- Ovdje ne postoji neka spejs-prog scena koja bi posredno mogla pomoći da vas dalje gura. Koliko to odmaže?<br />
<br />
Stojanović: Fazon je što kod nas ne postoji, ali neopsihodelična scena u svetu je ogromna! Cveta. Bum je neoprogresivne psihodelije i čitav taj talas stoner roka i dum roka metala. Ljudi se vraćaju na Sabate (Black Sabbath) i St Vitus.<br />
<br />
Mirković: Trend je povratka na iskonski zvuk, retro fazon sedamdesetih i osamdesetih.<br />
<br />
Žica: Postoji taj hevi-dum kao Elektrik Vizard (Electric Wizzard), Slip (Sleep), Esid (Acid) King, Kjus) (Kyuss), talas s početka devedestih, druga generacija tradicionalnog dum roka, kako oni to zovu, a mi to zovemo "sabatovština".<br />
<br />
Stojanović: Gitare spuštene, sve zvuči teško, bluzerski.<br />
<br />
Žica: Mi sve spontano radimo, nemamo plan. Izdaćemo treći album tehno, ako se istripujemo! Sviramo, džemujemo, zezamo se, i neko uhvati rif. "Jao to ti je super!", i krenemo da radimo.<br />
<br />
Stojanović: Vodimo računa da aranžmanski to upakujemo. Primetili smo sa distance, jer prvi album imamo snimljen godinu dana, da bi mnoge stvari da promenimo. Kao neka poboljšanja. <br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
Žica: To ti je sindrom prvog albuma. Hteli smo sve, i dab i ambijentalnu muziku, i spejs, i progresiv rok, nojz... Bilo je puno ideja.<br />
<br />
Mirković: Nismo se sastavili uopšte da sviram spejs rok, ispalo je tako. Fuzija svega što volimo da slušamo privatno. <br />
<br />
- Svjesno ste išli da bude skoro isključivo instrumentalna muzika? Glas se skor ne pojavljuje...<br />
<br />
Žica: Biće ga za nijansu više na drugom albumu. Nemamo ništa protiv pevanja. Voleli bi da sva četvorica pevamo kao Kvin (Queen)... <br />
<br />
Stojanović: Ne sviđa mi se u domaćem roku kako ljudi produciraju vokal i kako zvuči. Ja sam u fazonu ako će biti pevanja, daj da to bude kako treba.<br />
<br />
Mirković: Koliko je vokala upropastilo dobre bendove...<br />
<br />
Žica: Kad sviraš instrumentalno moraš se više posvetiti muzici, aranžmanima, produkciji i zvuku. Konstantno mora nešto da se dešava, nešto da bude fluidno. Kad sviraš klasičan pank ili metal, peglaš ti nešto, ali je vokal u prvom planu. Kod nas je vokal kao treća gitara.<br />
<br />
- Tradicija kod nas je glas u prvom planu...<br />
<br />
Stojanović: Uvek! To mi nikad nije bilo jasno. Čuješ muziku, fenomenalna je, i pitaš se što nisu vokal stišali, "utopili", da izađe na površinu muzika?<br />
<br />
Mirković: Sindrom narodnih pevača! (smijeh)<br />
<br />
- Zašto tako mračan naziv albuma "...Against Human Race"?<br />
<br />
Žica: Pa da li je mračan ili pročišćujući...<br />
<br />
Stojanović: Nije teško postati nihilista u Beogradu. Nekako ti dođe kao prirodna stvar...<br />
<br />
Žica: Mislimo da je ceo svet sjeban, apsolutno u svakom mogućem smislu. Od socio-društvenih struktura, do konzumerizma, rata, nuklearnog zagađivanja... Čovek na makro slici paratizira planetu. Pošto smo instrumentalni bend, želeli smo da damo koncept našoj muzici na konto onog kako razmišljamo i živimo, bilo da pljujemo govna od domaćih političara ili da pričamo o ne znam... Radim u advertajzingu i znam kako te stvari iznutra funkcionišu, to ispiranje mozga ljudima.<br />
<br />
Stojanović: On ispire ljudima mozak!<br />
<br />
Žica: A ovamo glumim hipika! (smijeh) Trudimo se da imao ironičnu pozadinu i koncept. Gledamo na našu muziku kao sinematičnu, i želeli smo da nazivima dodamo i neku imaginarnu simboliku koju ćemo da povežemo sa tim kako živimo i razmišljamo. Osim "Tortoise du Mars", koja je nadrealni trip! Kornjače s Marsa, potpuno zezanje. Učinilo nam se da deo liči na Tortoise, a kao pali s Marsa. "Into the Storm" je politički sa semplovima. <br />
<br />
Stojanović: Često puštamo uživo video radove i isečke iz filmova.<br />
<br />
- Je l' otud dio iz "Čovjeka koga treba ubiti" u kome govori mali đavolak?<br />
<br />
Žica: Pa da! Jesi provalio? Care! Pljujemo crkvu, mrzimo crkvu. Mislimo da je to jedna od najgorih institucija koja postoji. Najveća kuga čovečanstva! Administracija koju vode ljudi, a ne arhanđeli. <br />
<br />
Stojanović: Ne pljujemo po veri. To je lični izbor, aposlutno nemamo ništa protiv nijedne vere. Učinio nam se kul taj citat, jer govori protiv crkve, a smešno je i naivno jer je to mali đavo.<br />
<br />
Žica: A opet nije satanizam, jer na kraju kaže: "Jer satana i Bog su ravnopravni". Potpuni dualizam, pola pola. <br />
<br />
Mirković: A i zvučalo je kul ispred dobre zakivačke pesme. (smijeh)<br />
<br />
Žica: Ispred "Illudium" puštamo uvek Marvina Marsovca. To je kapislica koju je Duško Dugouško ukrao Marvinu kad hoće da raznese Zemlju jer mu zaklanja pogled na Veneru. (smijeh) Svi koncerti nam počinju tom pesmom. Pustimo sempl iz crtanog filma gde Marvin priča kako ne postoji inteligentan život na Zemlji, kako je to predrasuda. Čovek je samo običan insekt koji gmiže na planeti. Omot za album nam je uradio Nikola Vitković. Na naslovnoj strani je Azatot u činu uništenja Zemlje. Bezoblična kosmička masa koja hiljadu zraka ispušta u pet dimenzija pa na Zemlju.<br />
<br />
- A drugi nazivi kao "Naked Sun"?<br />
<br />
Stojanović: To je po novel Isaka Asimova "Golo sunce". Simpatičan roman, govori o izolaciji. Postoji planeta na kojoj postoji troje-četvoro ljudi i oni se ne viđaju međusobno. Kad je tema nastajala imali smo dosta ličnih problema prošle godine, bio nam je depresivniji period nekoliko meseci.<br />
<br />
<object height="245" width="560"> <param name="movie" value="http://player.soundcloud.com/player.swf?url=http%3A%2F%2Fapi.soundcloud.com%2Fplaylists%2F481359">
</param>
<param name="allowscriptaccess" value="always">
</param>
<embed allowscriptaccess="always" height="245" src="http://player.soundcloud.com/player.swf?url=http%3A%2F%2Fapi.soundcloud.com%2Fplaylists%2F481359" type="application/x-shockwave-flash" width="560"></embed> </object> <a href="http://soundcloud.com/temple-of-the-smoke/sets/against-human-race">...Against Human Race</a> by <a href="http://soundcloud.com/temple-of-the-smoke">Temple of the Smoke</a> <br />
<br />
- Naslovi nisu na srpskom već samo na engleskom. To znači da više pucate napolje nego ovdje?<br />
<br />
Stojanoivć: Nama je ovde super, svirali bi gde god ima puno ljudi kojima bi se to svidelo, ali smo u odmah u startu imali donekle plan da snimimo album i da probamo da ga izdamo van zemlje. Jer smo znali da nam je to korak da odemo na neku turneju, a teško bi mogli sa albumom izdatim ovde. Ovaj dečko Igor Gorely iz RAIG-a je super. RAIG nije velik, ali ima neverovatnu distribuciju po celom svetu. On je nas kontaktirao, čuo je po neku pesmu.<br />
<br />
Žica: Odlepio je, delovali smo mu prilično originalno... Svirali smo u Vladičinom Hanu, sviramo sa Vajtsnejk (Whitesnake) kaver bendovima, sviramo sa svima. Svirali smo sa van Gogom kao predgrupa, a mrzimo ih... <br />
<br />
- Ostaviću i to...<br />
<br />
Stojanović: Stavi nije problem. <br />
<br />
Mirković: Pozdravi Đuleta! (smijeh)<br />
<br />
- Pomenuste da radite drugi album. U kom pravcu se ide? <br />
<br />
Mirković: Prvi album smo ušli u studio i za tri dan snimili ceo album.<br />
<br />
Stojanović: Nove pesme su mnogo konceptualnije uklopljene i ne vidi se tolika razlika između pesama žanrovski.<br />
<br />
Žica: Ima daba, hevimetala, proga. Zove se "The Lost Art of Twilight". To je priča Tomasa (Thomas) Ligotija. Fenomenalan pisac! Kao kad bi se spojili Lavkrafta i Kafku i pisali u današnje vreme. Drugi album smo želeli da uokvirimo da ne bude tako nihilistički.<br />
<br />
Stojanović: Iako je prošlo samo godinu dana, kao da smo omatorili (smijeh). </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Razgovor sa Templarima objavljen je u nešto skraćenom obliku polovinom jula 2011. godine na </div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="http://www.jelentop10.com/vest/152/Temple_of_the_Smoke_Marvin_Marsovac_protiv_planete_Zemlje_.html">http://www.jelentop10.com/vest/152/Temple_of_the_Smoke_Marvin_Marsovac_protiv_planete_Zemlje_.html</a></div>
Александар Арежинаhttp://www.blogger.com/profile/04793813079683143951noreply@blogger.com0