ААА

Najdugovječnije ime domaćeg rokenrola Yu grupa dočekaće 40. rođendan kako to i priliči 29. novembra 2010. godine, na najveći praznik države po kojoj se prozvala i koju je nadživjela. Proslava četiri desetljeća sjajna je prilika da se izdavačke kuće konačno smiluju i reizdaju na CD-u sve albume sastava braće Jelić (za PGP RTS ne znam, ali iz Kroacija records ima nekih naznaka da hoće). A još kad bi bili iskopani i objelodanjeni odavno zaboravljeni, kako se priča, sjajni studijski snimci napravljeni sedamdesetih u Engleskoj i možda još poneki stari živi zapis…

--> Hladno pivo je poslije dva desetljeća postojanja krajem juna odsviralo prvi koncert u Nišu, upotpunivši tako u tri godine nisku od pokorena tri najveća grada Srbije. Zagrebački pank-rokeri su najprije poprilično iznenadili privukavši do 5.000 Beograđana u Hali sportova u jesen 2008. da bi ravno godinu kasnije pokazali da njihov uspijeh u Srbiji nije slučajnost, pred isto toliko ljudi na Novosadskom sajmu. Ni skoro 2.000 posjetilaca ispred Letnje pozornice Niške tvrđave nije malo, ako se uzme daleko siromašniji jug Srbije i prijeteće loše vrijeme koje je poprilično upropastilo čitav koncertni jun. Skromni momci iz ZG četvrti Gajnice su se i u Nišu pokazali kao regionalno velik sastav.

“Prodavnica tajni” (1988) spada u vrh stvaralaštva Bajage i instruktora, mišljenje je mnogih sa kojima se danas dvadesetak godina kasnije slaže njen tvorac Momčilo Bajagić. Možda posljednji veliki glavnostrujaški album jugoslovenskog rokenrola “Prodavnica” je nastajala polagano na obalama tropskog Tajlanda, u širinama Sovjetskog Saveza i skučenim sobama Dorćola, uz prisutan huk "Jogurt revolucije”…

Veliki prezir pjevača i gitariste Vladimira Kolarića krajem prošle godine objavio je sjajni album „Nikadjekraj”, sa njega skinuo par upečatljivih spotova i otisnuo se na proljećnu turneju, po Koletu, neophodnu da svirkama iz dana u dan uđu u pravu formu i zagrme punom snagom. Često muzičari za novi album kažu da im je „do sada najbolji”, ali kada sam to čuo iz Koletovih usta, osjetio sam da misli iskreno, a ja sam se s tim potpuno složio.

--> Zagrebački retro pop sastav Džinks (Jinx) ovog proljeća izbacio je „ Da smo se voljeli manje” najavni singl novog albuma koji bi se trebao pojaviti u septembru. Provevši pet godina van stroja Džinks su se vratili hvaljenim albumom „Na zapadu“ (2007), a jesenas su dokazali narastajuću popularnost u Srbiji rasprodatim koncertima u Domu omladine Beograda i novosadskoj „Tremi“. Glasovi bliski Džinksima tvrde da je novi album dovoljno dobar da, a tome rekli su mi svjedoči novi singl,  zacementira i čak pojača njihov položaj na regionalnoj sceni .

Novosadski kantautor Nikola Nešković skriven iza imena Izmena vremena početkom maja oglasio se na netu besplatnim EP-om "Pirinčana jutra". Potpuno nepoznat široj srpskoj javnosti, Nešković se u četiri pjesme pokazuje kao darovit stvaralac sa akustičnom gitarom, koji možda tek zablista punom snagom na albumu planiranom da se pojavi tokom juna. Pjesma Ekatarine Velike "Amerika" neočekivano je dobila zanimljivu srodnicu "Do sna Amerike".

Beogradski Autopark na kraju 2009. godine oglasio se odličnim trećim albumom “Sve dalje”, koji je mene isprva privukao zanimljivim viđenjem prelijepe pjesme “Gde možemo se sresti” odavno ugaslih novosadskih Boja. I bez obrade tog dragulja, mislim da samizdat CD Autoparka posjeduje više nego dovoljno sopstvenih muških snaga i ženskih osjećanja da se na prelazu desetljeća takmiči za naslov jednog od najboljih albuma ne samo srpskog roka.

Masimo Savić, tada gitarista i pjevač postnovovalnog zagrebačkog sastava Dorijan Grej, učestvovao je 1985. godine u nastajanju drugog albuma Ekatarine Velike. Povodom 15 godina od smrti Milana Mladenovića (1958-1994), nedavno na moju molbu Masimo se rado prisjetio saradnje i drugovanja sa EKV, i otkrio da postoje neki zanimljivi neobjavljeni snimci kojima je svoj autorski doprinos dao vođa kultnog beogradskog sastava.

Mini album "Film u Kulušiću live!" spada izvjesno u najbolja jugoslovenska živa izdanja. Potpuno u skladu sa novovalnim oduševljenjem koje je treslo zemlju 1981. godine, Film je na domaćem bunjištu u kultnom zagrebačkom klubu prašio nabrijano, snažno i poletno, o čemu svjedoči pet objavljenih pjesama. Skoro tri desetljeća kasnije "Film u Kulušiću live!" kao cijelina ostaje zapisan samo na vinilu, a kad se konačno pojavi digitalno izdanje, neće biti prošireno drugim pjesmama sa istog koncerta. Naime, trake su većinom još onomad ukradene...

Svi na pod su prvi srpski sastav u ovom stoljeću koji je bez zvaničnog izdanja uspješno skrenuo pažnju na sebe izuzetno vještom upotrebom neta i medija. Nakon nekoliko mjeseci postojanja, par klupskih svirki po Beogradu i znalački plasiranih spotova, Svi na pod su dogurali do nastupa ispred francuskog Era u Beogradskoj areni. Uslijedio je samostalni koncert početkom proljeća u ispunjenoj gornjoj sali Doma omladine Beograda, pothvat uglavnom nedostižan domaćim sastavima sa kudikamo dužim stažom. Tvorac Svi na pod revolucije Petar Rudić smatra da njegov sastav postavlja obrazac kako će se ubuduće probijati novi srpski rok izvođači.