Пређи на главни садржај

Radio gerila - Kako je Manu Čao ostavio gitaru u Srbiji

Nekadašnji basista beogradskih sastava U škripcu i Familija Aleksandar Lukić-Luka prošle godine se pod imenom Radio gerila oglasio zanimljivim besplatnim net singlom "Takav ti je realitet". Lukić mi je tada rekao da mu je nadahnuće za novi muzički pothvat bio Manu Čao, od koga je čak na poklon dobio akustičnu gitaru!

Lukić je svirao na prve dve pjesme "Proleće" i "Pamflex dom" beogradskog, tada još uvek novovalnog, sastava U škripcu, koje su zabilježene na kompilaciji "Artistička radna akcija (1981). Zbog odlaska u vojsku preskočio je prvenac "Godine ljubavi" (1982), kao i drugi "O je" (1983), ali se vratio u postavu za sjajan mini album "Nove godine" (1983), kao i "Budimo zajedno" (1985), odnosno na kraju "Izgleda da mi smo sami" (1990). Sa još nekim članovima U škripcu i Vampira devedesetih je Lukić osnovao novi sastav Familiju, za koju je napisao hit "Što ja volim taj seks". Poslije dva albuma i raspada Familije, Lukić je nekoliko godina muzički mirovao da bi se neočekivano prošlog aprila oglasio pjesmom "Takav ti je realitet", koja je trebala biti samo najava nastanka njegovog novog sastava Radio gerila.

Učinilo mi se da gitarista i pjevač Radio gerile Lukić stihovima "bagra ovde ima autoritet...bagra ima legalitet...bagra ima imunitet", pokušava ponuditi angažovanu pjesmu o trenutnom stanju stvari u Srbiji. Na žalost, potom se Radio gerila više nije oglašavala, osim što je opet nenadano Lukić pod tim imenom polovinom ovog septembra priredio manji klupski nastup u Beogradu, izvodeći uglavnom pjesme francusko-španskog muzičara Manua Čaoa. To me podsjetilo na godinu dana star obećavajuć razgovor sa Lukićem. Nadam se da će biti još novosti od Radio gerile.

Lukić krajnje desno

- Stihovi pjesme "Takav ti je realitet" mi se čine prilično politički angažovani.

Lukić: To je više konstatacija. Ja se tu zapravo ne bunim ni protiv čega. Jeste to kad se čuje, vidi se da je jezik kojim je sročena pesma latinski, pravnički i elitistički, uslovno rečeno, ali to su u stvari sve reči rimskog porekla. To je potpuno jedna stara priča, poznata još od postanka demokratije i još od upotrebe politike uopšte. Ja samo konstatujem da nama je realitet takav. Tu zapravo nikog ne kritikujem konkretno, niti se bunim protiv nekoga. Možda će to biti kasnije u drugim pesmama?

- Je l' pjesma "Takav ti je realitet" najava onoga što će kasnije raditi Radio gerila?

Lukić: Ovo je ustvari nekakva pesma aksiom. Pazi, mogu snimiti i druge pesme. Odvajam rad u studiju i to kada bend svira. Zvuk može biti na nekim pesmama mekši i tvrđi. Možda ovo liči najviše na ono kako bi voleo da (Radio gerila) zvuči uživo, ali to ćemo videti tek kasnije. Odgovor na tvoje pitanje jeste: to je najava, ali u kojem pravcu će se razvijati ne znam. Zavisi.

- Sudeći po prvoj pjesmi rekao bih da će Radio gerila donekle biti neka vrst srpskog Kleša (Clash)?

Lukić: Pa sviđa mi se tvoje nalaženje analogije sa Klešom, ali to ju stvari na neki način oslanjanje na ono što danas rade neki španski bendovi, koji su društveno angažovani, a pogotovo na scenu u Južnoj Americi. A to je takođe bazirano na onome što je radio Kleš u političkom angažmanu.

- Koliko znam družio si se sa Manuom Čaom kad je bio u Srbiji.

Lukić: Da, imao sam tu sreću u dva navrata, sve vreme dok je boravio Manu Čao u Srbiji. Imao sam sreću da se upoznam sa njim, jer imam sreću da govorim španski. I to je upravo ono što sam ti rekao maločas. Ja sam na neki način oslonjen na ono što on radi. Živeo sam četiri godine u periodu srednje škole u Južnoj Americi i poznajem ono što se dešava tamo. Ostavilo je na mene neki trag i uticaj. Više slušam tu špansku scenu nego anglosaksonsku. Neki mi kažu da to (Radio gerila) lični na ono što on (Manu) radi i ja sam se, moram priznati, baš potrudio da to liči.


- Kako si ga upoznao?

Lukić: Imao sam sreće. Jednostavno kad su dolazili prvi put u Beograd (stadion Tašmajdan 2002) imao sam želju da ga upoznam. Prijavio sam se koncetnoj agenciji da budem prevodilac i oni su sa zadovoljstvom prihvatili. Manu je tako neposredan tip. Muzičari su muzičari i taj nekakav vajb se odmah prepozna. Proveli smo dva dana zajedno, jer sam bio neka vrsta službenog lica. A sledeći put kad su dolazili na vrlo sličan način sam se najavio da bi da se sretnemo i nekako su mi organizatori Egzita (2008) namestili to. Onda sam proveo dva dana u tur busu sa njim, stalno u nekim razgovorima. To poznanstvo i ono što on radi je dosta uticalo na mene, da napravim jednu pesmu koja je takva kakva jeste. Sama činjenica da ima romanske reči je želja da na neki način "izvuče" i liči na španski jezik, a da govori o nečemu što mi ovde danas proživljavamo.

- Na kraju Manu ti je poklonio gitaru?

Lukić: Manu mi je poklonio akustičnu gitaru, koju je on do tada vukao sa sobom kad ide u kafanu, mada znam da je ta gitara korišćena i u studiju za snimanje. Kad mi kažu za gitaru: "Uuu ovo ti mnogo liči na Manua Čaoa", ja im kažem, "Pa da znaš da jeste!" (smijeh)

Zvanična srana: www.radiogerila.com

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.