Пређи на главни садржај

Električni orgazam - Omotavanje Distorzije


Omot kultnog, prelomnog albuma Električnog orgazma "Distorzija" krije neke zanimljive pojedinosti, kao što je prisustvo pjevača Partibrejkersa Zorana Kostića-Caneta, otkriva Srđan Gojković-Gile.

Elorg je nakon svega nekoliko godina postojanja i par upečatljivih izdanja došao do kraja postojanja novovalnopsihodelične postave, kad je bez otišlog klavijaturiste Ljube Đukića, glavni pjesmotvorac, gitarista i pjevač Srđan Gojković-Gile sa novim ljudstvom uspio vasksrnuti beogradski sastav objavivši njegov prelomni i možda njegov najznačajniji album "Distorzija" (1986). Novi život Orgazmu dao je snažan rok zvuk sveden na gitare, bas i bubanj, koji je savršeno legao stvarima kakve su "Debela devojka", "Ne postojim" ili "Ja sam težak kako konj", a dodatnu upečatljivost i prepoznatljivost "Distorziji" ostavio je neobičan omot slikara i ilustratora Radovana Hiršla (1946-2015).

Električni je krajem 2016. proslavljao tridesetu godišnjicu "Distorzije" koncertom u Domu omladine Beograda, što je bila prilika da prethodno, kao zaposlenik promoterske kuće Long plej zadužen za medijsku kampanju, Giletu postavim nekoliko pitanja o značenjima Hiršlovog omota, na kom on, bubnjar Goran Čavajda (1961-1997), gitarista Branislav Petrović-Banana i basista Zoran Radomirović-Švaba sviraju pred gomilom blago zombifikovanih likova.

"Nema više stvarnih likova, samo Sale, Čavketov  brat i Cane u publici", otpočeo je Gile.

- Je l' Banana nogom odguruje đavola?

Gile: Pa ne baš... Mislim, to bi moglo biti slobodno tumačenje, al' niko to nije nikad spomenuo, pre svega Radovan. Mada je voleo da slika đavole i kosture. Ovaj kostur pored Čavketa je Radovanov potpis, tako mi je on rekao. Radovan je u stvari slikao, u svojoj glavi, naš koncert na DOK-u, iz valjda '82. ili '83. na kom je bio. I setio se mladog Caneta koji je bio u prvim redovima. Bila je i neka pista po kojoj se Ljuba šetao i ulazio u publiku. Radovan se seća da je Cane povukao Ljubu u publiku tad, pa sam i ja skočio za njim.

- Eto već imamo priču...

Gile: Kad sam skočio za Ljubom u publiku imao sam maramu vezanu oko vrata. Neko je u gužvi i sveopštem ludilu pokušavao da mi skine maramu, ali mali problem je bio što je taj bio iza mene, a marama vezana, tako da sam počeo da se gušim, jer me je ta osoba bukvalno davila pokušavajući da uzme tu maramu. Jedino što mi je u toj krajnje zajebanoj situaciji preostalo je bilo da iz poluokreta pesnicom u glavu zveknem tu osobu. Srećom upalilo je i stisak je popustio, te sam opet mogao da dišem.

- Hahaha. Divlja vremena.

Gile: Da. A inače, Sale Čavajde, mlađi Goranov brat, odavno nastanjen u Australiji, je u to vreme stalno čučao pored Čavketa na koncertima. Pošto je Čavke prilično divlje svirao stalno su se rušili neki delovi bubnja i onda bi bata Sale to sve popravljao i vraćao na svoje mesto. To je naravno ostalo Radovanu u sećanju pa je naslikao Saleta na omotu, odma' pored Čavketa.

Na kraju jedino tad zaboravih pitati Gileta šta znači znak šišmiša u lijevom gornjem uglu omota. Betmen?

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Žika Mitrović - Komandant Marša na Drinu

  Proslavljenog režisera Živorada Žiku Mitrovića imao sam zadovoljstvo sresti jednom u ljeto 2004. kako bismo razgovarali povodom 40 godina njegovog klasika "Marš na Drinu", rijetkog primjera nepartizanskog ratnog filmova u kinematografiji komunističke Jugoslavije. Mitrović me počastio zanimljivom pričom o rađanju izuzetnog filma o ratnoj sudbini Srbije u Prvom svjetskom ratu, uprkos političkim rizicima, teškim uslovima snimanja i samonametnutim rekordnim rokovima.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.