Omot kultnog, prelomnog albuma Električnog orgazma "Distorzija" krije neke zanimljive pojedinosti, kao što je prisustvo pjevača Partibrejkersa Zorana Kostića-Caneta, otkriva Srđan Gojković-Gile.
Elorg je nakon svega nekoliko godina postojanja i par upečatljivih izdanja došao do kraja postojanja novovalnopsihodelične postave, kad je bez otišlog klavijaturiste Ljube Đukića, glavni pjesmotvorac, gitarista i pjevač Srđan Gojković-Gile sa novim ljudstvom uspio vasksrnuti beogradski sastav objavivši njegov prelomni i možda njegov najznačajniji album "Distorzija" (1986). Novi život Orgazmu dao je snažan rok zvuk sveden na gitare, bas i bubanj, koji je savršeno legao stvarima kakve su "Debela devojka", "Ne postojim" ili "Ja sam težak kako konj", a dodatnu upečatljivost i prepoznatljivost "Distorziji" ostavio je neobičan omot slikara i ilustratora Radovana Hiršla (1946-2015).
Električni je krajem 2016. proslavljao tridesetu godišnjicu "Distorzije" koncertom u Domu omladine Beograda, što je bila prilika da prethodno, kao zaposlenik promoterske kuće Long plej zadužen za medijsku kampanju, Giletu postavim nekoliko pitanja o značenjima Hiršlovog omota, na kom on, bubnjar Goran Čavajda (1961-1997), gitarista Branislav Petrović-Banana i basista Zoran Radomirović-Švaba sviraju pred gomilom blago zombifikovanih likova.
"Nema više stvarnih likova, samo Sale, Čavketov brat i Cane u publici", otpočeo je Gile.
- Je l' Banana nogom odguruje đavola?
Gile: Pa ne baš... Mislim, to bi moglo biti slobodno tumačenje, al' niko to nije nikad spomenuo, pre svega Radovan. Mada je voleo da slika đavole i kosture. Ovaj kostur pored Čavketa je Radovanov potpis, tako mi je on rekao. Radovan je u stvari slikao, u svojoj glavi, naš koncert na DOK-u, iz valjda '82. ili '83. na kom je bio. I setio se mladog Caneta koji je bio u prvim redovima. Bila je i neka pista po kojoj se Ljuba šetao i ulazio u publiku. Radovan se seća da je Cane povukao Ljubu u publiku tad, pa sam i ja skočio za njim.
- Eto već imamo priču...
Gile: Kad sam skočio za Ljubom u publiku imao sam maramu vezanu oko vrata. Neko je u gužvi i sveopštem ludilu pokušavao da mi skine maramu, ali mali problem je bio što je taj bio iza mene, a marama vezana, tako da sam počeo da se gušim, jer me je ta osoba bukvalno davila pokušavajući da uzme tu maramu. Jedino što mi je u toj krajnje zajebanoj situaciji preostalo je bilo da iz poluokreta pesnicom u glavu zveknem tu osobu. Srećom upalilo je i stisak je popustio, te sam opet mogao da dišem.
- Hahaha. Divlja vremena.
Gile: Da. A inače, Sale Čavajde, mlađi Goranov brat, odavno nastanjen u Australiji, je u to vreme stalno čučao pored Čavketa na koncertima. Pošto je Čavke prilično divlje svirao stalno su se rušili neki delovi bubnja i onda bi bata Sale to sve popravljao i vraćao na svoje mesto. To je naravno ostalo Radovanu u sećanju pa je naslikao Saleta na omotu, odma' pored Čavketa.
Na kraju jedino tad zaboravih pitati Gileta šta znači znak šišmiša u lijevom gornjem uglu omota. Betmen?
Коментари