Странице

уторак, 04. фебруар 2014.

Koldplej - Već viđeno izvođenje starih trikova



Koldplej (Coldplay) je na "Mylo Xyloto" ponudio sasvim dovoljno refrena za stadionsko pjevanje što je odličan recept za produžavanje već desetljetnog položaja jednog od najpoznatijih svijetskih sastava. Međutim, naspram odličnog eksperimentalnijeg prethodnika "Viva la Vida..." novi Koldplej album i pored očitog uloženog truda zvuči kao već viđeno izvođenje starih trikova. Prvi najavni singl "Every Teardrop Is a Waterfall" bio je komad klasičnog Coldplay poletnog popa, koji dodatno razoružava posvećeničkim stihovima: "I turn the music up, I got my records on, I shut the world outside..." Sljedio je još bolji "Paradise", neobično uspio spoj dirljive priče o razbijenim djevojačkim snovima sa stadionski moćnim zvukom i "o,o,o,o" refrenom. Novi Coldplay album najavile su dve njegove najuspijelije stvari.

понедељак, 03. фебруар 2014.

Emanuil - Gde sam stigao, bilo je iznutra



Prvenac "Ptica koja čini jato" kao samizdat CD stigao je do malog kruga prijatelja i posvećenika, da bi tek poslije pet godina ćutanja Emanuil vaskrsao drugim albumom "Mesta gde ne mogu sam", za koji je čak nekim čudom pronađen izdavač u malenoj zadarskoj kući slikovitog imena Brlog Records. Stoga, malo ko je čuo (za) neobičan i vanredno dobar bend iz Novog Sada. Tradiciju ukrštanja pravoslavlja i rokenrola na našim prostorima (Idoli, Mizar, kompilacija "Pesme iznad istoka i zapada" (2001) ...), Emanuil je obogatio odličnim CD-om "Ptica koja čini jato" (2006), gdje alternativnom sazvučju posebnost daju povremena vjerska mističnost ("Svetlost probi mrak", "Prijatelju moj"...) i kroz crkveno pojanje oblikovan glas Borisa Malinovića.

недеља, 02. фебруар 2014.

Piter Gabrijel - Ulivanje nove krvi




Umjesto sa novim autorskim materijalom poslije skoro desetljeća, Piter Gabrijel (Peter Gabriel) se albumom "New Blood" vratio svojim starim pjesmama, ali izvedenim u pratnji klasičarskog orkestra, bez dosadašnjeg rokenrol instrumentarijuma. Naizgled ziheraški potez muzičara na zalasku, koji podgrijava staru slavu gudanjem najvećih hitova za domaćice, "New Blood" je zapravo sušta suprotnost - novi trijumf jednog od najpromišljenijih svijetskih izvođača, koji je svoje pjesme odjenuo u veličanstveno novo ruho i, kao što naslov ukazuje, ulio im "novu krv".

субота, 01. фебруар 2014.

Ti brejk - Polovni junaci



Alter-pankeri Ti brejk (Tea Break) punudili su album Second Hand Hero besplatno za preuzimanje preko www.mtv.rs (u julu 2011. godine), ali pjevanje na engleskom jeziku, po običaju, neće pomoći Beograđanima da dođu do većeg broja slušalaca u regionu. Trebalo je deset godina rada da veliki mediji konačno primjete Ti brejk, ali samo zahvaljujući najavi da će nastupiti krajem jula 2011. u Beogradskoj areni kao predgrupa Slešu (Slash), čiji je menadžmentneočekivan izbor srpskog sastava obrazložio njihovim "žestokim zvukom koji odgovara senzibilitetu" bivšeg gitariste Gans en Rouzis (Guns'n'Roses).

четвртак, 30. јануар 2014.

Autogeni trening - Terapija živim pijeskom

Četiri godine od produkcijski nesavršenog, ali svejedno moćnog prvenca Previše, Autogeni trening se javio autorski skoro podjednako upečatljivim i iznenađujuće ispoliranim drugim albumom Na pučini živog peska, ispod čije glazure ipak vri znalački sačuvana energija i žestina.


среда, 29. јануар 2014.

Ola Horhe - Muzika za liftove, reklame i drame



Elektro-pop dvojac Ola Horhe na istoimenom prvom albumu kroz monolitni zvučni zid retro klavijatura i  živog bubnja nudi svoje uvrnuto viđenje kakva je prije 30 i više godina mogla biti muzika za liftove, televizijske špice, reklame i drame. Starinskim analognim sintisajzerima, uporno jednoličnog zvuka, Andy Pavlov snažno pritiska skoro svaki  sekund 40-minutnog Ola Horhe albuma, dok ga podjednako disciplinovano prati Attack El Robot, čije udaranje na trenutke više liči na ritam mašinu nego na bubnjara.


понедељак, 27. јануар 2014.

Vrum - Preterani Input



Album grupe Vrum (Vrooom) "Input" udarački počinje rasplesanim elektro-rokom, sa vrhuncem u hitičnom "Izlazu", ali slijedi  par ne pretjerano upečatljivih pjesama na engleskom, da bi se ritam do kraja potpuno izgubio sa tri jalova snimka, koja bi samosvijesniji izvođač prije izbrisao, no objavio. Umjesto moćnog izdanja svedenog na četiri-pet pjesama, Beograđani su se rastegli na silu do polučasovnog albuma.