Странице

недеља, 02. фебруар 2014.

Piter Gabrijel - Ulivanje nove krvi




Umjesto sa novim autorskim materijalom poslije skoro desetljeća, Piter Gabrijel (Peter Gabriel) se albumom "New Blood" vratio svojim starim pjesmama, ali izvedenim u pratnji klasičarskog orkestra, bez dosadašnjeg rokenrol instrumentarijuma. Naizgled ziheraški potez muzičara na zalasku, koji podgrijava staru slavu gudanjem najvećih hitova za domaćice, "New Blood" je zapravo sušta suprotnost - novi trijumf jednog od najpromišljenijih svijetskih izvođača, koji je svoje pjesme odjenuo u veličanstveno novo ruho i, kao što naslov ukazuje, ulio im "novu krv".


Gabrijel se za orkestralni tretman pop/roka najprije odlučio na albumu obrada "Scratch My Back" (2010), da bi na potonjoj turneji nedostatak materijala za dvočasovni koncert dopunio svojim pjesamama.  (Ne)očekivano, umjesto Gabrijelovog "ozbiljnog" viđenja "Heroes" Dejvida Bouvija (David Bowie), Lu Ridovog (Lou Reed) "The Power of the Heart" ili "Street Spirit (Fade Out)" Rejdioheda (Radiohead), publika je tokom "New Blood Tour 2010" toplije prihvatala njegove "The Rhythm of the Heat", "In Your Eyes", "Mercy Street"... i rezultat je album "New Blood" (izašao u oktobru 2011. godine), ponovo uz pomoć aranžera Džona Metkalfa (Johna Metcalfe).


I dalje u odličnoj glasovnoj formi, Gabrijel (61) nije stremio Greatest Hits albumu sa gudačima, što  svjedoči odsustvo najvećih hitova "Sledgehammer", "Steam", "Games Without Frontieres" i "Come Talk To Me". Istina, tu je neizbježni "Solsbury Hill" - veliki hit sa prvenca "Peter Gabriel" (1977) umnogome  zaslužan što je bivši pjevač britanskih prog-rok legendi Dženesis (Genesis) uspješno počeo samostalnu karijeru - ali  je zbog poletnog, skoro radosnog raspoloženja različitog od ostatka albuma, primjetno gurnut na kraj (i  to poslije dosadno rastegnutog snimka ptica i vjetra sa pomenutog brda!).


Izbirljivijima može zasmetati izostanak "Biko" (ima ga na obimnijem živom DVD "New Blood Live in London", oktobar 2011.) ili pak Gabrijelova odluka da duet "Don't Give Up" ovaj put podijeli sa Norvežankom Ane Brun, čiji neobični drhtav glas odudara od poznatih verzija sa Kejt Buš (Kate Bush) na albumu "So" (1986), i sa Polom Kol (Paula Cole) sa živog albuma "Secret World" (1994). Ipak, i pored tih manjih nedostataka album "New Blood" je maestralno, nadahnuto i maštovito ponovno iščitavanje pjesama koje je Gabrijel birao po svom unutrašnjem osjećaju neophodnosti.


Među vrhuncima albuma su "Red Rain", koja i bez gitare/basa/bubnjeva/klavijatura zvuči snažno i  veličanstveno, čak dobivši na intenzitetu, "San Jacinto" je podjednako poetičan, dok iznenađuje  "Intruder" sa stepenom više tjeskobe i pretnje čak u odnosu na zlokobni izvornik iz 1980. godine. Sa  posljednjeg autorskog albuma "Up" (2002) u svojoj pravoj jezovitoj snazi otkriva se "Darkness", a oni  razočarani što na projektu "OVO" (2000) u prelijepoj "Downside Up" ne pjeva lično Gabriel, konačno će doći na svoje - stari majstor u možda najboljoj verziji pjesme dijeli glas sa ćerkom Melani (Melanie).


"New Blood" je prosto rečeno projekat koji je čekao svog autora dugi niz godina da konačno dovoljno  životno i muzički sazri kako bi ga bio u stanju valjano izmaštati. "New Blood" možete shvatiti/slušati  kao savremenu operu, kompilaciju muzike iz zamišljenih holivudskih filmova, ili pak rokenrol album sa simfonijskim orkestrom...Lu Rid jednom reče da "ništa ne može pobjediti dve gitare, bas i bubanj".  Gabrijel je dokazao da nema nepobjedivih.

(Prvobitno objavljeno 20. oktobra 2011. godine na strani www.jelentop10.com, u ponešto drugačijem obliku).

Нема коментара: