Alter-pankeri Ti brejk (Tea Break)
punudili su album Second Hand Hero besplatno za preuzimanje preko www.mtv.rs (u julu 2011. godine), ali pjevanje na engleskom jeziku, po
običaju, neće pomoći Beograđanima da dođu do većeg broja slušalaca u
regionu. Trebalo je deset godina rada da
veliki mediji konačno primjete Ti brejk, ali samo zahvaljujući najavi da
će nastupiti krajem jula 2011. u Beogradskoj areni kao predgrupa Slešu (Slash), čiji je
menadžmentneočekivan izbor srpskog sastava obrazložio njihovim
"žestokim zvukom koji odgovara senzibilitetu" bivšeg gitariste Gans en Rouzis (Guns'n'Roses).
Žestokog zvuka naravno ne nedostaje na albumu Second Hand Hero, gdje
bend "ramonsoidno" rafalno ispaljuje 15 pank stvari sličnog zvučnog
kalupa, skrojenog uz blagi uticaj metala i melodične grlene refrene. Od početne
"Suffer For the Last Time", preko najhitičnije "Life
Injection" (s pravom izabrane za najavni spot), do završne "111
Parasites" u skoro 50 minuta svirke Tea Break ne odstupa sa utabane pank
staze na kojoj se ritam brzo kotrlja, gitare pršte, a gnjevni glasovi vrište...
...ali na engleskom, jeziku koji se nije izborio za svoje značajno mjesto na
regionalnoj pank sceni bogatoj maternjem jeziku okrenutim izvođačima, gdje
su neprikosnoveni Hladno pivo i povratnici Goblini, iz drugog plana
vrebaju Ateist rep, Siks pek (Six Pack), Čovek bez sluha... dok se čeka moguć povratak
istinskih legendi KUD Idijota sa izlječenim Tustom (hvala Bogu!). (U trenutku dok sam ovo pisao krajem spetembra 2011. izgledalo je da će pjevač pulskog sastava potpuno ozdraviti, ali se to, avaj, nije dogodilo. Branko Črnac-Tusta preminuo je od posljedica rak pluća i grla u 56 godini života 14. oktobra 2012. Neka mu je vječna slava i hvala.)
Second Hand Hero je daleko od lošeg i nezanimljivog albuma, sadrži
dovoljno slasti za iskrene ljubitelje panka i srodnih žanrova, kojima ne
smeta repetitivnost i ušančenost u istom zvuku, a uz to na trenutke
pokazuje autorski potencijal benda da uradi nešto više. Što se na domaćem
polju neće dogoditi obraćanjem na jeziku za koji očigledno slušaoci nemaju
razumjevanja, bar kad su u pitanju bendovi iz regiona, koje po pravilu čeka
samo zatvoreni krug rijetkih svirki po skučenim klubovima za prijatelje i
ekipu, što je sudba naprimjer Šopliftersa (Shopliftersa) iz Novog Sada.
Zašto je to tako? Pa...recimo, zato što je život nepravedan. Ni Partibrejkers nisu svjetski poznati, a
trebalo bi. Svaka publika ima pravo biti ograničena na svoj način. Sa ovako
već objavljenim albumom, Beograđanima ne preostaje ništa drugo no da se, na
valu svirke ispred Sleša i podrške regionalnog MTV-ija (ako to ikome išta
znači) upute u bijeli svijet, i tamo probaju naći svoje mjesto pod suncem.
Ali tamo će se takmičiti sa
milion sličnih "engleskih" bendova koji pristižu sa Grenlanda i iz
Kine, a Ti brejkov za balkanske pojmove sasvim korektan
"američki", nejtiv spikerima i ostalima možda ne zazvuči toliko
uvjerljivo. Najzad, čak i ako bi nekim čudom u inostranstvu napravili nešto
više, činjenica da su iz Srbije bila bi samo egzotična napomena u
biografiji.
(Prvobitno objavljeno 3. oktobar 2011. godine na strani www.jelentop10.com, u ponešto drugačijem obliku).
Коментари