Пређи на главни садржај

Bajaga i instruktori - Gde stiže sećanje Jahača magle

 


Momčilo Bajagić Bajaga upečatljivo je započeo svoje samostalno stvaralaštvo prvencem “Pozitivna geografija” (1984), sjajno ga nastavivši, ovaj put uz imenu pridodane Instruktore, slijedećim albumom “Sa druge strane jastuka” (1985). Očekivanja mnogih od trećeg albuma bivšeg gitariste Riblje čorbe bila su tržišno možda neopravdano izuzetno visoka, ali bitnije je da su “Jahači” bili još jedna u nizu nadahnutih zbirki Bajaginih pjesama, što svjedoče “Samo nam je ljubav potrebna”, “442 do Beograda”, “Rimljani”, "Strah od vozova"… 


Radeći odnose sa javnošću u promoterskoj kući Long plej u Beogradu, koja je zastupala Bajagu i instruktore, tokom nekoliko godina imao sam izuzetnu čast i zadovoljstvo da sa Bajagićem porazgovaram o nastanku nekoliko njegovih albuma. Obišli smo "Geografiju", "Jastuk" i "Prodavnicu tajni" (1988), prije nego što se ukazao povod da konačno u pozno ljeto 2016. godine uradimo "Jahače". Pošto se približavao 6.9. i trideseta godišnjica meni omiljenog albuma Bajage i instruktora, nikog nije bilo srećnijeg od mene tokom razgovora u sjedištu Long pleja u beogradskoj ulici Majke Jevrosime. Nebrojeno puta sam onomad bio preslušao "Jahače", na kaseti tako zgužvane trake da mi je gitarski uvod Žike Milenkovića u "Samo nam je ljubav potrebna" zvučao još prljavije od zamišljenog, ako je to ikako moguće...  

- Kad zapravo počinje priča "Jahača magle"?

Bajaga: Ploča "Sa druge strane jastuka" je bila 1985. pa je bila turneja 1986. praktično cele godine, i onda smo počeli da spremamo "Jahače". U to vreme smo stalno radili pesme. Ja sam radio i Žika je radio dosta pesama. Pošto smo puno svirali dosta smo probali na tonskim probama nove stvari. Onda smo odlučili da izaberemo. Snimali smo za PGP, a onaj prethodni album je konačno napravio ozbiljan tiraž od 360.000 'Jastuka'. Pre toga nismo imali dobar status u PGP-u u kome je bilo dosta narodnjaka, koji su prodavali gomile ploča, i uvek smo imali malo vremena da uradimo naš album. I dobijemo 30 termina po pola dana, a pola dana se radi nešto drugo, i sve ono što si namestio moraš da razrušiš i ponovo postavljaš. Bili smo već dosta zreli kao bend, puno smo svirali i maksimalno smo bili usvirani. Saša Habić je radio prethodni album sa (Kornelijem) Batom Kovačem kao producent. Saša se totalno nekako uklopio u bend i postao glavni i jedini producent. Onda smo gledali da uzmemo leti Studio 5, kad nije radio narodnjake. I dali su nam dva i po meseca. U to vremena smo se hvalili kako smo potrošili 500 sati Petice, a to je stvarno bilo dosta s obzirom da su svi instrumenti snimani živo. Mislim da nam je to tehnički i zvučno najbolje snimljen album. Prosto je takvo bilo vreme, koristili su se samo analogni insturmenti. Snimali smo celo leto. Tu je bio jedan problem. Mi smo bili bend koji je napravio veliki uspeh, i odjednom su ovi iz diskografske kuće odlepili na nas. Kako je to super. I kad smo počeli da snimamo "Jahače" došao je Stanko Terzić, direktor PGP-a, čuo je, mislim, "300 na sat" i rekao je: "Ako ste prošli prodali u 360.000 ovaj ćete u 600.000". Što se naravno nije desilo, niti smo hteli da pravimo komercijalan album. Mi smo čak bili u fazonu da nam je "Jastuk" vrlo komercijalan album i da bi sad hteli malo da napravimo više svirački, da se pobrinemo da stvarno bude dobar zvuk. Pored mene i benda, tu su bili Bata Božanić koji je svirao fretles bas na "Strahu od vozova", na gomili pesama i "442". Svirao je (od gitarista) Jane Parđovski, Duda Bezuha, Rajko Kojić na "Strahu od vozova", (saksofonista) Neša Petrović puno na "442" i "Jahačima magle" i još nekim pesmama. Imali smo super muzičare i dovoljno vremena. Natenane smo čitavo leto '86. radili na tom albumu. Izašao je 6. septembra. Album je imao psihodelični omot koji je radio pokojni Radovan Hiršl. Nisu baš bili mnogo zadovoljni s njim ovi iz PGP-a, jer na prednjoj strani ništa nije pisalo, a na zadnjoj nekim sitnim slovima Bajaga i instruktori. Mi smo se slikali polivanjem boje. Radovan nas je polivao bojom Zorica Bajin-Đukanović nas je slikala. On je posle pravio kolaž od toga.

- Mora da je bila vesela sesija...

Bajaga: Vesela je bila. Bili smo totalno mokri od boje. Svima je bilo blesavo zašto to radimo, a to je Radovan hteo. Meni se sad to dopada jer nekako odražava to neko vreme u kom smo živeli. Uopšte kakav je bio Beograd tad. Radovan je naš čuveni alternativni umetnik i slikar. Radio je neke omote albuma, za Orgazam, i još neke. Taj album se nije prodao toliko kao "Jastuk", možda 100.000 manje. Bio je naravno manje komercijalan, pesme su bile super, dobro odsvirane, ozbiljni aranžmani i to je već malo izlazilo iz mejnstrima. Ali mislim da i mnogi naši fanovi misle da je to naš najbolje snimljen album. Ne mislim tu samo na pesme, to je stvar ukusa ko šta voli. Mislim na svirku i tehničku stranu. Kad smo radili remaster stvarno se čuje. Bubnjevi su spektakularno snimljeni, i uopšte svi instrumenti. Vlajko svira odlično. Bata Božanić, Neša Petrović...

- Koja je uloga bila Vlajka Golubovića? Potpisuje se kao koaranžer.

Bajaga: Jeste. Ko i ostali iz benda koji su učestvovali u tim aranžmanima. Najviše su učestvovali uvek Vlajko i (klavijaturista Saša Lokner) Loki. U smislu postavljanja ritma najviše je Vlajko odskakao. Mislim da je to najbolje što je snimio u bendu kad je bio.

- To je taj odabir stvari ili je još nešto bilo u igri.

Bajaga: Bila je još jedna stvar u igri, onako kao pokušaj da uradim još jednu pesmu, ali sam odustao od toga. Uglavnom su bile pesme koje smo spremili.

- Da li su neke pretekle sa "Jastuka", imao si ih odranije ili si baš pisao za "Jahače"?

Bajaga: Pisao sam. Čim smo snimili "Jastuk" ja sam nastavio da pišem pesme. Mislim da su sve ove pesme nastale baš u tom periodu dok smo bili na turneji i svirali puno. Nisam imao nijednu pesmu sa "Jastuka" kad sam radio "Jahače".

- U rokenrolu postoji priča o prokletstvu trećeg albuma...

Bajaga: Na neki način. Ovaj smo prodali 270.000 ili tako nešto. To je bilo malo manje, ali i dalje je ogroman tiraž. A sigurno je teško bilo napraviti treći album, ali mislim da se mi nismo obrukali trećim albumom i da smo više otvorili mogućnost za buduće albume, nego da smo išli u neki mejnstrim ili nešto komercijalno, pa da nam sledeći bude slabiji. Ovo je baš nekako poseban album, proistekao iz benda koji je svirao blizu 200 koncerata godišnje, svaki drugi dan. Krenuo je ozbiljan posao posle "Jastuka" sa velikim koncertima i pesme su lako izlazile.

- To je prvi Lokijev album i oproštaj sa (pratećim pjevačem Dejanom) Cukićem.

Bajaga: Tako je. Loki je bio u vojsci. Mislim da je svirao nešto na "Jastuku", nisam siguran, ali tu je definitivno pokazao svoje kvalitete. Došao je pred kraj "Jastuka". Od tog albuma pa nadalje, on je uz Vlajka bio najistaknutiji iz benda. Birali smo pesme za koje smo smislili da ogovaraju ljudima koje smo zvali. Pokojni Jane nije svirao slično ni Rajku, ni Dudi, ali za rege pesmu baš je Haba voleo kako on svira. Onda smo ga pozvali, imao je neki svoj specifičan fazon i lepo je odsvirao tu stvar. Leglo je kako je to svirao. Imali smo veliki broj dobrih muzičara.

- Album je najavio poklon promo singl (preko časopisa Rok).

Bajaga: To je bio najveći tiraž Roka, skoro 100.000 je otišlo singlova, to je bila velika kampanja uz album.

- Otvaranje albuma dosta vuče na "Jastuk". "220 u voltima" i "300 na sat" su rokerskije, pa ide rege "Nemoj da budeš njanja" i "Kao ne zna da je gotivim"... Gotovi neki svjestan pokušaj... Ili "Nemoj da se zezaš" i "Red i mir"...

Bajaga: Bio mi je dobar raspored pesma na "Jastuku" i hteo sam da uradim nešto slično. Zaboravili smo to vreme kad su postojale ploče. Bilo je vrlo bitno koja ti je pesma prva na a strani, i prva na b strani, kao i poslednja. Jer su to četiri najbolja mesta. Na svakoj radio stanici čoveku je mnogo lakše da pusti pesmu sa početka i da nabode zadnju. To su bila mesta za najveće hitove. Obično su spore išle negde na kraj ili kako gde, a sa brzima i koje su trebale biti instant hitovi su otvarane strane albuma. Tu samo možda malo gledao na "Jastuk". Opet gledao sam ritam albuma, da ne bude previše zajedno brzih i sporih pesma. Posle to nisam tako radio, ali ova dva albuma imaju sličnu konstrukciju.

- "Samo nam je ljubav potrebna" ima neku pank energiju, gitarski razvaljuje...

Bajaga: To je Žikina zasluga, on je to tako hteo, a nama se svima dopalo. Mislim da su Žika i Duda odsvirali. Žika je snimio jednu koja se ponavlja dva puta, a mislim da je Duda snimio 14 gitara. Kao počinje sa nekim lajv nastupom, odnosno sa mikrofonijom Žikine gitare. Mikrofonira na specifičan način, to nije kontrolisana mikrofonija kao kod ozbiljnih svirača, neko jedna onako prava pank prljava mikrofonija. Odlična Žikina melodija.

- Aktuelnost nije prošla.

Bajaga: Angažovana stvar. Niti je aktuelnost prošla, niti su se moji stavovi promenili, tako da mogu bez problema da je sviram uvek. 

- Kad ste svirali "Strah od vozova" na (dobrotvornom) koncertu "Noć za pomoć" u Domu omladine Beograda (2014) ogromna većina gleda, ne zna o čemu se radi, a dvadesetak ljudi viče "To!" Kultna stvar.

Bajaga: Nikad nije bila veliki hit, ali ljudi koji su stvarno voleli naše pesme voleli su tu stvar. Sad je nekako legla nama i volim da je odsviramo. Svirali smo je pre jedno 4,5 godina par puta, pa onda opet nismo. Sad sam letos vratio pesmu i mislim da nisam progrešio.

Sa Bajagom kroz Jahače magle


300 na sat 

Hteli smo jednu rokačinu. Gostovala nam je Josipa Lisac. Bila je u Beogradu, imala je koncert i na našu sreću je bila u hotelu Ekscelzior pored Studija 5. Onda sam je zvao da otpeva ako hoće nešto za ovu pesmu. Skromno sam mislio da je ne maltretiram, pa da otpevao kao uvodni gospel hor na početku. Onda smo videli da je to stvarno malo za nju, jer peva fenomenalno i pustili smo ženu za mikrofon. Ona je to fenomenalno otpevala. Tu je isto užasno jako snimljen bubanj, koji razglavljuje, ali pesma ima energiju i odlično je uspela.

Kao ne zna da je gotovim

Voleo sam dosta rege i želeo da ga imam na albumu. Jane je svirao gitare, a pevali su Cukić i Nera (Mahmud) koja pevala u Askama bekape. Svirao sam solo sa vahvahom na telekasteru, pošto sam voleo solaže kod Bob Marleja, to mi je bila neka inspiracija.

Gde stiže moje sećanje
 
To je jedna od pesma gde smo krenuli da radimo stvari malo drugačije. Uvek sam imao kao neki dobar uzor "Sardžent peper (Sgt Pepper)" od Bitlsa gde se svašta dešavalo. Tako da je "Gde stiže moje sećanje" jedna od pesma za koju me ovi moji iz benda često ubeđuju da je vratimo u repertoar. Možda ćemo to i da uradimo. Dugo je nismo svirali, a dobra je stvar. To nismo puno svirali uživo. Nekad je bilo malo komplikovano da se izvede.

Red i mir

Voleli smo svi tad sving. Vlajko je dosta svirao sa džezerima, Neša Petrović je bio sa džezerima, i ajde da nešto uradimo što bi bilo kao brzo, a da ima tu foru. To su uradili Neša, Vlajko i Nešin burazer Grba trubač. Jedna pesma o Zemunskom keju (smijeh).

Rimljani

Balada. Malo drugačija. Sa nekim drugačijim slikama. To je bilo vreme kad se već dosta osećala tenzija u vazduhu. Iako je to još bilo daleko od ratova i sranja, ali je bila na neki način predratna atmosfera. Ta pesma mi je bila bez nekog direktnog obraćanja, ali je govorila da se nešto sprema. Kornelije je u aranžmanu dosta pomogao oko te pesme.

Samo nam je ljubav potrebna

Žikina muzika. Žika je svirao tu temu oba puta. Iako je bilo mnogo boljih gitarista od Žike, niko nije znao na taj način i sa takvom energijom da odsvira taj uvod. On je to i smislio, meni je to odlična melodija bila. A ja sam onda napravio pesmu iz neke hipi faze. Neka naša verzija pesme miru, i zato posveta Bitlsima "All You Need Is Love". Dobro zvuči. Osećala se loša atmosfera u vazduhu i osećali smo da treba da se povuče u malo drugu stranu. Onda smo se setili šta su Bitlsi radili - u tu pesmu su uglavili "Marseljezu". Mi smo uglavili njihovu muziku u našu pesmu. Imali smo puno fanova, prvo Haba je mnogo voleo Bitlse. (Basista Miroslav Cvetković) Cvele i Deša (Cukić) su baš veliki Bitlmani. Svi ih volimo, ali oni baš naročito. I svi su se oko toga trudili. Svima je bilo stalo da to bude što približnije.

Strah od vozova

Dugo je nismo svirali. Nedavno smo je vratili u repertoar, jer je (Marko Nježić) Kića konačno uspeo na pravi način da odsvira tu temicu koju je Rajko smislio. Koja je između teme i pratnje, u isto vreme. Vrlo neobično i specifično. Ako hoćete tu stvar da svirate kako treba morate da je skinete totalno. Božanić je odsvirao fretles odlično. Mislim da je to neki bluz, i drago mi je što je Rajko svirao u toj pesmi, jer da nije ne bi tako zvučala. Ljubavna pesma i malo neko ispitivanje sebe i šta mi se sve desilo za dve, tri godine. Čitav taj posao mi je napravio veliku gužvu u glavi. Neka moja refleksija na to.

Bam bam

Odatle "Jahači magle". Uvek sam voleo kao naslov od Dorsa (Doors) "Riders On the Storm". Nekako  to vreme nismo bukvalno izlazili iz kombija. Često je bilo puno magle. Jesenja, prolećna turneja. I zaista smo bili jahači magle. Vidiš i "442" je iz vizure kombija. Provodio sam 90 posto vremen u kombiju. Nije čudo da sam imao "442", "svemirsku policiju" i "300 na sat". Sve je bilo vezano za to da smo samo zujali. Odlična je ispala stvar, kao neki sešn. Neša Petrović je fenomenalan. Deša Cukić je odlično otpevao svoje deo. Dobar rif, gitare. Stihovi su kao neki mali scenario za spot. Neka jurnjava kolima. Policija, grad... Nije imala specijalnu poruku, već dobru atmosferu i pozitivan fazon. "Bam bam" je od pucnjave. Kao neki mali krimi film u jednom fank rok šmeku.

442

Često su me pitali šta je 442, a u stvari ništa stvarno konkretno, samo dobra rima. Hteo sam da zvuči puno kilometara, jer smo stalno bili na putu, i naravno sve vreme se vide linije isprekidane na putu kad gledaš kroz zamagljen prozor ili stubići. Prava  muzičarska kad se vraćaš sa svirke. Bata Božanić je to najbolje odsvirao. Baš je bio došao iz Amerike sa konzervatorijuma i svirao je u životnoj formi. Kad smo mu rekli šta bi trebalo da se svira i kad je sklopio temu, odsvirao je za sva vremena. Lep način da se zatvore "Jahači magle".

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.