Izdvojih nekoliko dugosvirajućih izdanja koja su meni bila najzanimljivija u svijetu tokom 2018. ljeta. Ne kažem da su bila doslovno najbolja, štogod to uopšte danas značilo, već dovoljno maštovita, (samo)ispitujuća i odvažna da mi privuku i zadrže pažnju u amazonskoj prašumi ostalih izdanja. Što u prevodu znači da to nisu stvari na prvo slušanje, već djela koja su čudnovato stvaralački krivudajući osvojila neki svoj prostor i vrijeme. (Praveć izbor izbjegoh Long plej izdanja i izvođače kojima sam bio poslovno posvećen tokom 2018. godine.)
Ro in sekt (Raw In Sect) - "Kitro"
Grčki balkaningliš metalci u pokušaju opasuljili su se na trećem albumu, zapojavši na maternjem jeziku, zasviravši narodnjački na električnim gitarama, ko da su to buzukisirtaki tambure rodnog kraja i zavičaja. Ishod je grleno raspjevan, muški snažno napucan, prepoznatljivo balkanski suv i grk niz pjesama, prožetih čudovišno mračnim i apokaliptičnim stihovima. Zen tren: grčkomirisni gitar solo u "Karnavali".
Autogeni trening - "Spasi se sam"
Treći niz prepoznatljivo autogenih, oporo samopropitujućih pjesama, daleko je od zvučne uglačanosti drugog albuma, a bliži sirovosti prvenca. "Koliko još ljudi treba do umre", pita se stihopisac, pjevač i gitarista Dino Kapetanović u istoimenoj, skoro poletno akustičnoj pjesmi. A znaju Autogenci bit i gnjevno ogorčen ko u naprženoj nabrajalici "Nemoj da se daš" ili iznenađujuće raspoložen u "Naplati"... Zen tren: polagana naslovna stvar, koja se odjavljuje mudroslovnim stihovima "Niko ti neće dati sunce za tvoj dan, bistrom glavom, toplim srcem, spasi se sam". Istinito...
Igralom - "Sunovrat"
Razigrana momčad Igraloma drugim albumom nastavlja junački lomit po rundekovštini, goriborovštini, kknovštini, bombinovštini i dalje i šire, od Sahare do srpskih zvučnih pustopoljina. Ko i na prvencu, zatvorena je ovo muzika, nije za sve i svakog, ali ima neku svoju unutrašnju samozagledanu priču. Pogotovo što se poje kako i pristoji, na čvornatom, trnovitom, nebrušenom srpskom jezku. Ko da ih cijeli svijet razumije. Zen tren: svirački plet u "Zvezdama".
Imarham - "Temet"
Rodbinski bliski Tinarivenu, s malo čistijim i zvonkijim gitarama dovoljno daleko od britkog Bombina, mlađana Imarhan petorka isporučuje sasma dovoljno samosvojnih, vlastoručno (iz)vrsno (pre)pletenih tuareg fank dobara i zadovoljstava. Pretežno ritmički žustri, Saharani ipak znaju valjano spustit loptu i usporit (polu)akustično i blizično, ne gubeć nimalo od dječačke razigranosti. Uzbudljivom, neprekidnom električnogitarskom raspjevavanju umješno pridodavaju sopstven zbor glasova (čak i ženski kad zatreba), što sve drugi album "Temet" čini vrijednim otkrićem za svakog slušaoca kom preć daljine ne predstavlja napor i prepreku.
Sara Renar - "Gdje povlačiš crtu?"
Šarlo Akrobata se izuzetno maštovito poigravao sa osnovom (pop) pjesme, često je razbijajući u krhotine samo da bi ih potom opet skupio. Pa opet iznova... Šarlovu možda najčistiju pop stvar "Ona se budi", Purgerka je stručno rastavila na sastavne djelove, skupivši neke od njih u, malo je reć, sjajnu preradu "Ti si svoja". Njena zavodljiva osnovna nit ponavlja se i u naslovnoj stvari zahtjevnog, rasplinutog ali svejedno uspjelog živog albuma, kog upotpunjuje odsječna "Čuvaj svoje pjesme". (Znakovit naziv, jer je "Ti si svoja" u osnovi "Ona se budi". Mada na čitavom albumu glazbu i stihove potpisuje Sara Renar!? Nadam se da je previd u kucanju... )
Коментари