Странице

среда, 31. август 2011.

Sopot - Luča mikrokozma spejs roka

Banjalučki etnodabsteri Sopot za kraj godine predviđeni treći album radnog naziva "Sopotnik" najavili su početkom avgusta besplatnim net singlom "Kosmos", komadom regea sa pravoslavnim pojanjem čiji su stihovi nadahnuti djelom "Luča mikrokozma" velikog srpskog  pjesnika vladike Petra II Petrovića Njegoša (1813-1852).

"Najavni singl 'Kosmos' ima tekst inspirisan kosmičkom poezijom Njegoša. On ima svoju kosmologiju gdje je prikazao svoju viziju Kosmosa i šta je to. Bilo mi je zanimljivo to ispitivanje Bog i Kosmos. Suština je da je Njegoš rekao da je kosmos jedna nebesna harmonija, borba mraka i svijetlosti", kaže Sopotov osnivač Petar Topalović.
Sopot je do sada izbacio dva izuzetno zanimljiva alternativna etno/dab/rege CD albuma "DuBalkan" (2007) i "Equilibrium" (2009), a pjevača Topalovića, gitaristu Đuricu Štulu, klavijaturistu Milana Aćimovića i bubnjara Sašu Predojevića imao sam zadovoljstvo čuti u odličnim živim izdanjima prošlog ljeta u Beogradu na brodu "20/44" i u martu na "Long najt" (Night) festivalu u Domu omladine. (Povodom posljednjeg, imadoh priliku postaviti nekoliko pitanja Aćimoviću za "Sopot - Filozofija Zemlje i svemira").

Zahvaljujući novinaru muzičkog portala www.timemachinemusic.org Dragiši Raduloviću, imao sam priliku konačno upoznati osnivača Sopota Topalovića jednog sunčanog dana početkom juna u beogradskoj pivniciu "Kasina", gdje smo razgovarali o nastanku "Kosmosa", "Sopotnika" i Sopota, i njegovoj ličnoj prošlosti i sudbini vječitog putnika i lutalice...

Topalović: Rođen sam u Sarajevu '77. gdje sam živio do pete godine. Moj otac je radio u Šipadu, bio je direktor za izvoz istočne Evrope i na kraju je dobio mandat da otvori predstavništvo Šipada u Atlanti. Otvorio je tri fabrike u Atlanti, Filadelfiji i na Floridi, i onda smo kao porodica sa njim otišli da živimo tamo. Ja sam se bukvalno formirao kao ličnost u Atlanti, gdje sam bio od '82. do '87. kad se vraćam u Sarajevo i Jugoslaviju. Moje zanimanje za korjenima i etnom kreće iz potrebe da stvorim sliku šta sam, ko sam, odakle sam, jer sam odrastao u kulturnom okruženju kao što je Amerika, pa sam se vratio u Jugoslaviju. Zato sam počeo da istražujem svoju kulturu, i došao sam do pravoslavlja, srpske tradicije i tu sam se oduševio sa vizantijskim pojanjem. Kad sam prvi put čuo glas Pavla Aksentijevića zabezeknuo sam se: "Šta je ovo?" Po mom tadašnjem poimanju to je meni bio andergraund totalni! Počeo sam da istražujem oVizantiji i vizantijskom pojanju, uopšte našu istoriju i kulturu. Znao sam u ranoj fazi da ću kad tad da se poigram sa fuzijom savremene muzike i tradicionalne. Poslije sam imao razne bendove, čak jedan u Beogradu gdje sam živio četiri godine.

- Kad si došao u Beograd?

Topalović: Moji su roditelji ostali u Sarajevu, bili su u ratu tamo, a ja i dvije starije sestre smo 1992. sva sreća posljednjim vozom pobjegli iz Sarajeva i otišli za Banja Luku. Tu smo bili dvije godine u ratu i polovinom 1994. sam otišao za Beograd zbog školovanja, a i bilo mi je dosta ratnog okruženja, malo da se izađem iz toga, stvarno me je bilo utuklo. Pošto sam išao u Turističko-ugostiteljsku školu htio sam da to i studiram u Beogradu, ali pošto nije bilo fakuleteta nego u Novom Sadu, gdje se meni nešto nije išlo, pokušavam na ekonomiji. U prvoj rundi sam upao, a onda kad su došli mamini i tatini sinovi preko veze ispao sam sa liste ali sam imao dovoljno (bodova) za prištinski ekonomski fakultet. Pošto sam bio izbjeglica sve mi je bilo džaba, soba, hrana, ovo ono...jer je bila politika da se pokušaju izbjeglice preusmjeriti na Kosovo. Tu sam upisao drugu godinu i taman kad sam počeo da sređujem papire da se prebacim za Beograd, izbije rat na Kosovu i propadnu te dvije godine na ekonomiji.

- Bio si dve godine u Prištini?

Topalović: Više u Beogradu, ali sam odlazio na predavanja i vježbe. Nakon toga sam otišao i odslužio Vojsku Republike Srpske. Poslije toga se na PMF-u u Banja Luci otvorio na Geografiji smjer Turizam, što sam želio. Upišem i završim turizam u Banja Luci. Meni je cijeli život putovanje, samo lutam kao Ciganče neko. Inače, u Beogradu sam imao bend Ikamna, svirali smo neki alter rok grandž. U Banja Luci sam pjevao u hard kor krosover bendu Revolt, a nakon toga u bend Jabooko sa negras (Jabuka sa grane) i snimio album sa njima 2001. godine. Sa tim bendovima sam odsvirao Holandiju, Dansku, Francusku, Italiju...obilazili smo dosta toga.

- Si kroz sve te bendove bio da stekneš neko iskustvo znajući da ćeš na kraju raditi nešto svoje kao što je na kraju Sopot?

Topalović: Uvijek sam znao da ću raditi nešto svoje. A radeći u bendovima trebalo mi je iskustva. Ali uvijek u malom mozgu je stajala informacija "kad tad moraš uzet stvar u svoje ruke" i od početka do kraja da uradim stvar onako kako mislim da treba da se uradi. U ovim bendovima sam sticao iskustva, istraživao zvuk, upoznavao šta je to biti muzičar i imati bend, kako to funkcioniše. Uz to, lutajući po Balkanu, obilazeći Ameriku i Evropu gledao sam kako ljudi žive. Mene je jako mučilo razbijanje Jugoslavije. Mene je to strašno pogodilo. Formirao sam se kao ponosni Jugosloven i ratno ludilo jednostavno nisam mogao da shvatim. Zašto? Otkud ta količina mrženje, a u suštini kad pogledaš mi smo ti jako slični, Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Slovenci...To su male razlike. Kad uzmeš čovjeka koji živi u Njujorku i onoga u Teksasu u nekoj zabiti, to su nebo i zemlja! Počeo sam da istražujem po domaćoj i svjetskoj geopolitičkoj literaturi, da čitam istorijske lekcije iz Prvog, Drugog svjetskog, Balkanskih ratova da vidim odakle duvaju vjetrovi. Vidio sam da smo mi, što kaže Ivo Andrić, kuća na putu i da ima mnogo stranog uticaja na događaje na Balkanu. Shvatio sam da nas je lako zavesti. Nastala je potreba da kroz muziku i tekstove nešto kažem i upravo tako je krenuo Sopot.

- Zanimljvo mi je da se kod stihove Sopota provlači mirotvoračka poruka, a muzika ima određen stepen apokaliptičnosti...

Topalović: Realnost je realnost, utopija je utopija. Kad sam bio mlađi mislio sam da stvari mogu mnogo lakše da se ostvare. Kad odrasteš u ovom surovom svijetu shvatiš da ne možeš ti kroz muziku promijenit svijet, ali možeš ostaviti neku poruku i stvariti određen ambijent. Nek svako od nas stvara neku klicu valjda će se izroditi nešto iz toga? Treba stvarati drugačiji ambijent.

- Je l ' se dvojezičko englesko-srpsko pjevanje na oba albuma nametnulo kao posljedica tvog boravka u Americi?

Topalović: Uvijek je to borba u meni, jer sam bio američki klinac koji se vratio u Jugoslaviju. Imam previše informacija o uplivu raznoraznih svjetskih i evropskih sila na ovom terenu i onda sam im nekako želio, znam da je utopijski, da poručim par stvari kao izraz mog nezadovoljstava njihovim akcijama na Balkanu. Prije svega mislim na NATO. Ja sam njima rekao što sam htio reći, i evo sad na trećem albumu se vraćam srpskom jeziku.

- Sa prvog albuma mi je posebno za uvo zapao "Mikrokosmos" kao bogotražiteljska i čini mi se vrlo lična stvar.

Topalović: Prije nego će nastati "DuBalkan" moj otac je umro. Četiri godine smo bili razdvjeni u ratu, jer su roditelji ostali ne bi li sačuvali posao u Sarajevu. Mama i tata su prošli pakao Sarajeva. Ja i dvije sestre smo živjeli kao izbjeglice, nema gdje nisam bio, sve jednu strinu, tetku, kumu, sam isposjećivao. Na kraju smo završili u nekom domu u Banja Luci. Ponovno okupljanje moje porodice za mene je bilo jako bitno. Potrajalo je četiri-pet godina i onda je otac umro, što je na mene ostavilo jak uticaj. "Mikrokosmos" je posvećena njemu. Kad se to desilo počeo sam da istražujem samog sebe taj događaj je opet bio podsticaj za istraživanje. Kuda dalje? Šta sam ja?  Počeo sam da vodim dijalog sa sobom. I zato "Mikrosomos". A on je bio veliki čovjek i ostavio je velikog uticaja na mene, bio mi je više drug nego otac.

- Kakav će biti treći album u odnosu na prva dva?

Topalović: "DuBalkan" je preispitivanje Balkana, pa smo došli do "Equilibiruma", a sad idemo dalje. Bilo smo Zemlja, Solarni sistem i logično za treći album idemo u Kosmos. Vidimo svi da nešto nije uredu sa Zemljom. Nema prestanka rata. Poslije Avganistana i Iraka evo sad ide Sjeverna Afrika. Jedan dio planete nema šta da jede, drugi baca hranu. Imam osjećaj da će 21. vijek donijeti novinu i da je jedini trenutak kad će ljudski mozak da se osvijesti kad krenemoo da se upoređujemo sa nekom drugom civilizacijom. Kad budemo imali kontakt sa drugom civilazacijom da ćemo se okrnenuti prema našoj planeti i da će bijelac reći crncu: "Pa ti si moj narođeniji rod!" Smoreni smo temema rata i Balkana hoćemo da izađemo iz toga i uputimo pogled ka nebu. Hoćemo da ostavimo muziku u smislu prvog i drugog albuma ali hoćemo sad nekako vokal da izbacimo, Više s vokalom radimo za treći album. Na koncertima čim krenemo tri-četiri više instrumentane pjesme podignemo pogled i ljudi su totalno negdje izgubljeni. A i mi smo se malo zasitili tog nekog ambijenta. Sad nam je već i kroz predstave (Sopot je radio muziku za predstave Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banja Luke "Balon od kamena" 2009. i "Radnička hronika" 2011.) došli do toga da je vokal malo izašao u prvi plan i sad nas to malo više zanima da istražujemo.

- Koliko će ostati istraživanja narodnog zvuka?

Topalović: Ostaće. Možda će biti još dominantniji. Muzika ostaje naša sopotovska. Najavni singl je "Kosmos", a cijeli album će biti tipa "Solarni vjetar",  "Amplituda". Spejs rok. (smijeh)

- Otkud naziv "Sopotnik"?

Topalović: Radni naziv "Sopotnik" je više bio kao zezancija, kao sješćemo u svoj svemirski brod "Sopotnik" i otićemo u kosmos. Na kraju se "Sopotnik" uvukao i nametnu kao naziv. Ko zna možda će i ostati.

- Postoji li mogućnost da se pojavi na nekom nosaču zvuka ili preko neta muzika za predstave?


Topalović: Nama je bilo totalno iznenađenje kad su nas pozvali, jer obično Narodno pozorište ko i svako narodno pozorište ne ide sa nekim eksperimentisanjima nego sigurnim rutama i kompozitorima. Kad smo dobili tu šansu, usrali smo se od straha. (smijeh) Mi smo andergraund bend nikad  nismo nešto slično radili, pa smo se fajtali sa tim i na kraju se izborili. Za "Balon od kamena" smo dobili nagradu. Pričali smo Narodnim pozorištem, upravo smo to njima predlagali, da je dobra promocija i za predstave i za nas, međutim manjak je para i na kraju bi trebalo da ostane na nama da sve izorganizujemo, izdamo, nađemo pare... a mi smo usred trećeg albma i to nam je trenutno prioritet. A da ćemo raditi na tome da to izađe poslije trećeg albuma definitivno.




- Kakva iskustva nosite sa snimanja filma "Zduhač - znači avantura" (2011) omladinske komedije režisera Milorada Milinkovića?


Topalović: "Zduhač" nam je pomogao da vidimo uopšte kako se snima film. S te strane je bilo zanimljivo, upoznali smo mnoge talentovane ljude, ali nismo znali da je to jedna velika čekaonica! Čekaš svoj red (na snimanje) i po osam sati... Bili smo na turnejici Beograd, Niš, Skoplje i ujutro se budimo u Skoplju, zovu nas iz banjalučke agencije Agvarijus Ogilivi i pitaju nas da li bi htjeli da učestvujemo u snimanju filma? Treba glumiti neki bend. Pa, ajde da i to vidimo, pošto smo već radili muziku za pozorište. Imali smo putešestvije, iz Skoplja smo išli u Beograd, da ostavimo tonca koji se vraćao u Ljubljanu, i odmah smo iz Beograd išli u Trebinje. Vozili smo 18 sati da bi stigli u Trebinje na snimanje! Glumili smo bend u povoju iz okoline Šapca koji pokušava da se probije do Banja Luke i "Demofesta" (regionalni ljetni festival neafirmisanih izvođača). Vodi nas Marko Gvero koji glumi lik balkanskog menadžera poput Del Boja, koji sređujuje svakakve stvari pa i svirku u brdu u nekim kafanama.



- U tim scenama svirate muziku stranih hitova kao "Should I Stay"  i "Under the Bridge" dok preko njih Gvero pjeva narodnjake...


Topalović: To nismo mi osmislili. Ne znam ko je Gvero ili Milorad. Došli smo u kafanu, uzeli instrumente, i rekli su nam "ajde trebate to svirati". Mi smo to na tri kanala k'o u doba Bitlsa uživo otpržili i to je ušlo u film.



- Još jednu "bluzbradersovsku" stvar svirate na kraju filma sa Nikolom Pejakovićem-Koljom.


Topalović: To je bilo iznenađenje! Milorad i Kolja su došli kod nas u studio. Nikola je dobio trenutnu inspiraciju za pjesmu "Treba mi rame tvoje". A mi bluz i rok stvarno u životu nismo svirali, tako da je i to za nas bilo iznenađenje.

Aleksandar Arežina

1 коментар:

Suzana Vukmir је рекао...

Одличан интервју. Занимљива питања, као и одговори...