Пређи на главни садржај

Letu štuke: Šminkeri kao Laki pingvini

Sarajevske Letu štuke u maju su konačno objavile "Brojeve računa", treći CD na kome se ponovo pokazao izuzetan pjesmotvorački dar vođe Dine Šarana, posebno u dirljivim i ugođajnim komadima poput "U ovom svijetu" i "Minutama", dok je možda najveće iznenađenje albuma zvuk potcrtan vještačkim ritmovima kakve su koristili beogradski Laki pingvini i Bajaga u osamdesetima.

Šaranov sastav uspio je skrenuti pažnju na sebe u regionu prvencom "Letu štuke" (2005) i pjesmama "Mjesto za dvoje", "Minimalizmom" i duetom "Sunce" sa Darkom Rundekom. Mene je Štukama privukao ipak daleko više izvrsni drugi album "Proteini i ugljikohidrati" (2008), na kom Šaran autorski blista od brzopotezne nazoviturbofolkerske "Paranoje", preko angažovanog "Tesle", do osjećajima natopljenih balada "Sami" i "Poljubi je dok spava".




Uvjeren da Šaran posjeduje "ono nešto" što će učiniti Štuke novim, stvarno velikim imenom, preko potrebnim rok sceni od Triglava do Đevđelije, sa nestrpljenjem sam očekivao treći album.

(Naposljetku, ipak je "prokletstvo trećeg albuma", kao nekad Bijelo dugme i Bajagu i instruktore, na nesreću zadesilo i "Brojeve računa", inače vrlo dobru cjelinu sa ne toliko ubjedljivom čvršćom/bržom/lepršavijom polovinom nasuprot odličnim ugođajnim pjesmama "U ovom svijetu", "Dan dan", "A kada boli", "Minute".)

Prva prilika da sa Dinom popričam i saznam pojedinosti o predstojećem albumu pružila se uoči nastupa Letu štuka na "Long najt" (Night) festivalu, koji je krajem marta u Domu omladine Beograda priredila promoterska kuća Long plej (Play), čiji sam zaposlenik. U trenutku telefonskog razgovora sa Sarajevom sa još neimenovanog albuma kao najavni spot bila je objavljena samo pjesma "Brojevi računa".



- Zašto se čeka toliko na novi album?

Dino: Nije dugo, to je tri godine pauze. Optimum s obzirom na piratizaciju.
 
- Ali niste odustali od albuma?

Dino: Nismo. Moraš album napravit', ne možeš ti sa singlovima, gubi se priča cijela. Volim da imam album, da je jedna priča ali da je stilski raznolik...Čekam da se sve pjesme nađu na gomili. Prošli put sam imao odmah naslov sada ne. Novi album će biti malo kompleksniji od prošlog, malo zreliji mislim da je to bolji izraz. Što je normalno s obzirom da je treći. Biće dosta intimnih pjesama. Mislim da umjetnost nije umjetnost ako nema segment intimnog u sebi. Biće dosta intimnih, neće biti puno socijalnih pjesama koje zbore protiv nekakvih sistema. To mi je malo već pase. Biće ljubav i politika na albumu, ali prevladava ljubav.

- Sporiji album?

Dino: Ne znam, biće svega. Mi uvijek imamo kako treba taj omjer brzih i sporih, mada na kraju ispadne da ove sporije opstanu. Glupa mi je kvalifikacija brze-spore. Imaš albuma koji su remek djela, a spore su pjesme sve.

- A "Minute"? (pjesma rađena za BiH film režisera Namika Kabila "Čuvari noći" (2009)

Dino: Ne znam da l' da je stavim. Možda u nekoj skraćenoj verziji. Možda bi mogla kao intro u album, ali vidjećemo da l' ćemo je staviti. Možda skraćena i prearanžirana. Drago mi je da prvi put nemam sliku albuma nego da se iznenadim i sam.

- Vidim da Štuke hvali i Džiboni... ("Među najdražim grupama su mi, recimo, Letu štuke. Njima se divim, imaju odlične pjesme. Što se tiče ostalih bendova, zaista se trenutno ne mogu sjetiti nekog imena koje me oduševljava kao Štuke", Džiboni za sarajevski Dnevni avaz u februaru 2011.)

Dino: Rek'o je, pohvalio, da smo jedini bend koji sluša sa ovih prostora. Upoznali smo se. Ja isto cijenim njegov rad. On je sigurno jedan od najznačajnijih autora na području bivše Jugoslavije, komercijalno uspješan, al' sa potpunim pravom. Ima pjesma za dupli 'Best of'.

- Planovi za ovu godinu?

Dino: Nastavićemo rad na slijedećem albumu, koji bi volio da se pojavi godinu dana poslije ovog, da smanjimo pauzu. Imamo nekih 20 pjesma neobjavljenih...




Drugi telefonski razgovor na istoj relaciji sa Šaranom vodio sam dva mjeseca kasnije, po objavljivanju "Brojeva računa" i uoči još jednog Long plejovog festivala, junskog "Arsenala" u Kragujevcu, koji je bio među prvim prilikama da se Štuke čuju uživo sa novim pjesmama. Prvo pitanje odnosilo se prethodnog razgovora i Šaranove neostvarene najave da će na novom albumu preovladavati ljubav. Učinilo mi se da su skoro sve pjesme svaka na svoj način socijalno-politički angažovane.

Dino: Sve su teme socijalne. Ljubavne teme su isto socijalne. Odnos dvoje ljudi ne može biti socijalniji. Album govori o društvu, zajednici, braku, pojedincu koji traži i nalazi ili ne nalazi božansko u sebi...Svaka pjesma može funkcionisati za sebe komotno. Mi miksamo, ne patimo od žanra. Muzički ima elektronike osamdesetih, ima "Berlina" (Momčila Bajagića-Bajage), elemenata hip hopa, čak i klasičnih gudača. Šaroliko je, stilski nije zakucano. Glupo je i naporno imati permanentan stav o nečemu ili se zakucati u žanr. To je glupost, bez veze, praviš sebi medveđu uslugu, kao da nosaš bukagiju oko noge.

- Je l' bilo baš neophodno da se album radi sa ritam mašinom?

Dino: A šta fali Lakim pingvinima i "Berlinu"? To zvuči i sad dobro.

- Ah, odmah mi se učinilo da su Pingvini i Bajaga!

Dino: Bajaga je došao poslije Lakih pingvina. Dobar je Bajaga, svaka mu čast, ali Pingvini su mi tu bili svoji na svome.

- Je l' to kao neka posveta njima ili vam je samo bio zanimljiv zvuk?

Dino: To je elektronika osamdesetih koja je uticala i na Pingvine, Bajagu i na sve. Tad se to sviralo. Znaš kako je Prins (Prince) osamdesete svirao, Madona (Madonna) i oni neki idiotluci elektronski? To je nas inspirisalo. Estetski je dobro, šik je. Malo smo mi i šminkeri. Ja to priznam. Jesmo! Ljudi vole Rejdiohed (Radiohead), jer su i oni šminkeri. Ili znaš znanje ili ne znaš. Na ovim prostorima imaš odličnih bendova koji donose novotarije neviđene. Sjajnih nekoliko, stvarno.

- Koji?

Dino: Meni iz Srbije paše Goribor. Onaj frajer to dobro recituje, ispovjedački. Ne pjeva on bez veze.

- Strašno je zanimljivo da se Đani Pervan, a bubnjar je, kao producent albuma nije bunio zbog ritam mašine.

Dino: On je multiinstrumentalista, svira bubnjeve, bas, gitaru, klavijatru, programira, edituje, miksa, može masterizovati... Đani ti je multi kulti. On je ritam mašinu programirao. Donesem pjesmu, on zada ritam, krenemo gradit' i onda on sve fino spakuje na kraju. Tako smo radili, a bend je uskakao kako je ko trebao nešto odsvirati, neko gitaru, bas, klavijature. Bilo je gostiju, bilo je prilično ležerno i zabavno. Snimanja naših albuma su zabavna, nije to neka napetost i tenzija. Jedino je naporno producentu u ovom slučaju Đaniju.

- Prethodno kad smo razgovarali o novom albumu, rekao si da nije isključeno da opet uradite album iduće godine.

Dino: Vjerovatno. Ima nekih gotovih pjesama koje nisu stale na album, a koje su snimljene. Ima nekih koje su u fazi razrade. Za to treba napraviti manju pauzu. Vidiš jarane da je vrijeme poludilo totalno. Samo da Bog da, pa ćemo stići još jedan album izdat'.

- Zašto je tako dobra stvar "Minute" skrivena na kraju?

Dino: Zato što poslije zadnje pjesme "Kravate", imaš minutu šutnje, odnosno minutu krckanja vinila, odnosno minutu flešbeka. Ipak smo mi bend srednje generacije po godinama i ne glumimo 17-godišnjake. Naša publika je starija i zrelija. Pjesma "Minute" je suma sumarum albuma. Kad ona završi, samo se vratiš na početak albuma na pjesmu "Brojevi računa" i sve ti je jasno. Probaj nekoliko puta, nije na prvo slušanje. Vidjećeš kad ti se prekidač pomjeri, skontaćeš odjednom.

Dino Šaran o novom albumu 

Brojevi računa

Sjedio sam, gledao televiziju, a moj mali sin je sjedio na tuti i gledao crtani na kompjuteru, nekakve zeke. Malo djete dvije godine, gole nogice, bose na tuti, sjedi i zabulji se u crtani. A ja gledam "60 minuta", političku emisiju koja ide svakog ponedeljka gdje je non stop isto - ima crnjaka, malverzacija, ubistava, svega što se dešava u državi. Emisija koja diže pritisak mrtvacu. To mene jarane prevrne, a Đani je imao neki gruv. Fino sjednem napišem tekst na taj gruv iz jednog komada. Sam tekst ti govori da je to subjektivni kadar iz života jednog političara. "Ovih dana sav u znoju spavaš, migrena te budi". To je krik, bjes. Ne možeš više shvatit ovaj idiotluk u kome mi živimo, taj sav nacionalizam, taj kretenluk pravi.

Ljudi crne puti

B strana singla "Brojevi računa". To su ljudi koji su bili i prošli. Imaš sad ove revolucije na istoku. Rekao bi da se ruše nekakvi strašni tirani i diktatori, koje znamo oduvijek još od nesvrstanih. Znaš Mubaraka i Gadafija, sve je to jasno ko je to i šta je. Sad odjednom nema gorih na svijetu. I onda ti NGO (nevladine organizacije) organizuju dernek i dovedu još gore od njih, kao ruše ih i uspostavljaju demokratiju. Napisao sam pjesmu o tome. Zna se kako to ide kod uspostavljanja demokratije. Bla bla, topla voda. Ne kažem da nisu tirani, ali način na koji smo izmanipulirani svi...

Nikog nema tu

U njoj ima malo Mediterana. Vesela dječja pjesma o ljudskoj prirodi, o tome da ne možeš činit' zlo, a da ti se to dobrim vrati. Jednostavna, poučna, dječija pjesmica.

Dembelija

Dijalog sa samim sobom. Pričam sa samim sobom. Pjevam sebi.

U ovom svijetu

"U ovom svijetu" je svima najomiljenija (pjesma na albumu). Ko ima senzibilitet, njemu jest, a ima dosta takve raje. Malo je drukčija od prethodne tri, ona plovi, zbiljna je, uznosi, razbuktava maštu, a govori realno o stvarima. Moja lična pjesma. Prva od ličnih pjesama.

Simple Song

Ima autobiografskih djelova, ali i opštih. "U ovom svijetu" i "Simple Song" su pjesme o otuđenju, O čestom raspadu brakova, raspadu prijateljstava. To su lične pjesme. Pjevaš o svom životu.

Boca i Grtalica

Lična pjesma, ali je zajebancija. Boca i Grtalica su moji prijatelji u stvarnom životu. Moji nadimci koje sam im dao u stvarnom životu. Stvarni likovi. Došla mi je ta pjesma, bio sam u takvom raspoloženju. Tu sam i ja u toj pjesmi, pjevam iz prvog lica. Isto se spominje revolucija na istoku i licemjerje zapada, tolerancija fašizma. Svi smo mi kuću kućili, pa raskućili.

A kad boli

Pjesma o bolu, o gubitku, o ratnim zločinima, o njihovim posljedicama po ljudsku ljubav. Bilo kakav gubitak emocionalno uništava. Pjesma o otuđenju, jer su ljudi zapravo usamljeni, niko ne može reći da je stvarno sretan. Ono malo socijalnog, to ti je najvrijednije što u život možeš imati. 

Dan dan

Vjerska pjesma o Bogu, o božanskom u čovjeku, o izvrnutim vrijednostima. Fol je u tome što ne mogu shvatit' ovo vrijeme, previše je nekako sve transparentno, ništa nije intimno, sve je nekako javno. Kad hoću da prezentujem nešto, hoću na intiman, a ne na javan način. Svi će se pronaći manje-više u tome, svi smo isti ispod kože. Neki emocionalni aspekt mora postojati. Emocija nije patetika, emocija je emocija.

Kravate

Lijepa ljubavna pjesma. Koja će ući možda u neki folk, možda će se svirat po kafanama. Parafraza one "Kafu mi draga ispeci". Malo sam posudio dio te sevdalinke. Znači narodna pjesma. Nije jedina ljubavna pjesma na albumu. Sve su. Ne voliš samo ženu, vec i svijet voliš.

Razgovor sa Šaranom objavljen je u nešto kraćem obliku krajem juna 2011. godine na

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.