Пређи на главни садржај

Milan Delčić-Delča - Dobro je i kad dobro nije


























"Dobro je" posljednja je pjesma koju je za života snimio Milan Delčić-Delča (1960-2011), nekadašnji pjevač beogradskog sastava U škripcu. Delčino "Dobro je" više je od pjesme - to je dirljivo svjedočanstvo o izuzetnoj snazi duha njenog tvorca, koji je godinama stoički vodio tešku i neravnopravnu borbu sa opakom bolešću. "Dobro je" zaostavština je jednog nesebičnog umjetnika, primjer kako se čovjek može  hrabro i dostojanstveno suočiti sa velikim životnim nedaćama i bezizlaznošću.


Pjesmu za koju je napisao stihove i muziku, Delča nažalost nije uspio dovršiti u studiju i objaviti, preminuvši poslije dugotrajne borbe sa rakom 24. jula 2011. godine u Beogradu. Naposljetku, nekolicina prijatelja postarala se da pjesma ipak bude završena i da ugleda svijetlost dana, sasvim prigodno, na godišnjicu Delčinog rođenja 19. novembra 2012. godine. Prvobitno, singl "Dobro je" mogao se besplatno preuzeti preko net pop časopisa www.popboks.com, koji je tada poslovao pod paskom promoterske kuće Long plej iz Beograda, vlasnika Zorana Vulovića, nekada klavijaturiste i glavnog autora U škripcu.

Pesma je sada dostupna preko:



Dobro je

Dobro je što ne znam ko sam,
Sutra mogu biti bilo ko.
Snaga svetla ili sila mraka,
Svako dobro voli svoje zlo.
Dobro je i kad dobro nije.

Sve u redu je.

Dobro je sve, sve što bilo je
A svako sutra je od boljeg najbolje.
I zato ne brini, samo veruj mi.

Sve u redu je

Dobro je što nisam ovde,
Ja sam tamo gde si ti
Pored tebe kad se budiš,
U svakom jutru koje dolazi.
Dobro je i kad dobro nije.

Sve u redu je.

Dobro je sve, sve što bilo je
A svako sutra je od boljeg najbolje.
I zato ne brini, samo veruj mi.

Sve u redu je.



 "To je poslednja stvar koju je snimio i bio je njom jako zadovoljan. Do poslednjeg dana je slušao i pevušio tu pesmu. Mislim da je njom ostavio jednostavnu poruku da je život sve - i dobro i loše", kaže Mirjana Čomić, Delčina sestra od ujaka koja je do posljednjeg trenutka bila uz oboljelog muzičara.

Priču o nastanku "Dobro je" napisah na osnovu razgovora sa Čomićevom, aranžerom i gitaristom (Blok aut) Dejanom Hasečićem i Oliverom Jovanovićem, vlasnikom beogradskog Studija O, za potrebe Long plej saopštenja kojim je javnosti najavljen izlazak singla.

U proljeće 2010. godine, pošto je preslušao sa Delčom demo snimke njegovih novih pjesama, dogovoreno je da Hasečić postavi aranžmane za dve - "Dobro je" imala je izvorno engleski tekst i radni naslov "Brooklyn Nights", dok je druga bila "Jedan dan" - i da to bude začetak novog Delčinog materijala.

Potom, Delča i Hasečić su u aranžerovom kućnom studiju, bez unapred zadatih rokova, počeli polako raditi na obliku pjesama. Raspravljalo se o aranžmanima i zvuku, i pjesme su počele poprimati izgled na obostrano zadovoljstvo. U međuvremenu, Delča i njegovog prateći sastav Sklekovi, sa kojima je bio i Hasečić, trebali su nastupiti tog avgusta na manifestaciji "Velikogospojinski dani".

Pred svirku u Novom Bečeju, u razgovoru tim povodom Delča mi je rekao ponešto o novom materijalu: "Radi se na nečem novom. Stalno. Sad, kad će to novo da se pojavi, kako, u kom obliku to je pitanje. Ideja mi je bila pre dva-tri meseca da do kraja godine uradim dve nove pesme. Mislim da će jedna biti na engleskom, prvi put u mojoj karijeri".



Ipak, već na probama pred svirku u Novom Bečeju Hasečić i još neki članovi Sklekova saznali su prvi put da Delča ima zdravstvene probleme.

"Delča te probleme shodno svom specifičnom karakteru i duhu nije predstavio u tako dramatičnom svetlu, kao što će se to ustvari kasnije ispostaviti", kaže Hasečić.Rad na novim pjesmama nastavljen je u novembru 2010. godine u studiju "O", čiji je vlasnik stari Delčin prijatelj Jovanović preuzeo na sebe zadatak producenta. Međutim, Delčino zdravstveno stanje tada je već bilo ozbiljno pogoršano. Jovanović kaže da boraviti u studiju "nije bilo lako ni za njega, ni za sve ostale".

Hasečić se nadovezuje: "Delča je tih dana ustvari proveo bukvalno jedan termin u studiju i otpevao pesmu 'Dobro je'. Englesku verziju ove pesme i 'Jedan dan' nije uspeo da snimi. 'Jedan dan' postoji samo kao demo snimak sa njegovim glasom, uz pratnju gitare i jednostavnog pozadinskog ritma".

Hasečić je nastavio rad na pjesmi "Dobro je" doradivši aranžmane uz pomoć par prijatelja u kućnim uslovima. Dionice u "Dobro je" na zvuku sitra preko Variax Line 6 gitare odsvirao je Branko Đuričić, a gitarski solo Miša Mičevski. Hasečić je pored toga što je svirao gitaru, programirao bubanj, bas i ostale dionice. Jovanović je odsvirao ponešto na sintisajzeru i na gotov aranžman dodao sve prateće glasove. Miks i mastering urađen je u Studiju "O".

"Bukvalno desetak dan pre nego što je umro, Delča je dobio smiksanu pesmu od mene i bio je oduševljen. Poslao mi je poruku u kojoj mi je napisao: 'Hvala ti toliko!' Tipična Delčina reč", kaže producent Jovanović.

Hasečiću ostaje Delča u sjećanju "kao veliki i svestrani stvaralac širokog duha i obrazovanja, čovek pun blagosti i životne radosti, čovek koji je mogao da uradi još mnogo za nas".

Delča je diplomirao je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Bio je scenarista serije televizije Beograd "U ime zakona" (1991) i koscenarista tv filma "Ne skreći sa staze" (2003). Pojavljivao se u filmovima "Slatko od snova" (1994) i "Crveni kamion sive boje", kao i u seriji "Otvorena vrata" (1994-1995). Između ostalog, autor je pozorišnih komada "Hari ne putuje vozom", "Kraljevo blago" i "Radmilo gnusni i Radmila pogana" i tv emisije "Dr. Maksimilijan Mrmor". Jedno vrijeme je radio i kao muzički urednik muzičke tv Metropolis.

Za mene nema sumnje da će Delča prije svega biti upamćen kao jedan od najupečatljivijih i najprepoznatljivijih glasova jugoslovenskog i srpskog rokenrola, što mogu posvjedočiti, između ostalih, hitovi U škripcu poput "Siđi do reke", "Beograd spava", "Nove godine", "Koliko imaš godina"...

Sa U škripcu Delča je snimio albume "Godine ljubavi" (1982), "O je!" (1983), mini album "Nove godine" (1983), "Budimo zajedno" (1984) i "Izgleda da mi smo sami" (1990). Po raspadu matičnog benda, Delča kreće u samostalno i sa pratećim Sklekovima snima albume "Delča i sklekovi" (1994), "S' jezikom u usta" (1994) i "Krenuo sam davno, ne sećam se gde" (2003).

Poslje višegodišnje samostalne pjevačko/autorske karijere Delča je u Domu omladine Beograda 10. marta 2006. godine upriličio poseban koncert, gdje su mu se pridružili skoro svi članovi U škripcu. U decembru 2008. godine snimak 18 pjesama sa tog koncerta pojavio se na CD albumu "Jubilarnih 20 i nešto godina" koji je beogradski "Maskom" objavio pod imenom "Delča a i U škripcu".

Коментари

chupakabra каже…
"Сиђи до реке"..%)..иако више није ту, његов рад наставља да живи

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.