Пређи на главни садржај

I plej - Grizemo više nego na početku


I plej (E-Play) navršava 20 godina postojanja, što je bio odličan izgovor da pročešljam sopstvena pisanija o njima, i gle! Nađoh prekucan, a nikad objelodanjen, čitav razgovor vođen onomad sa gitaristkinjom Biljanom Todorovski i basistkinjom Maja Cvetković, povodom prvih deset godina I pleja, koji je u skraćenom obliku bila objavila moja tadašnja kuća novinska agencija Beta. Slijedi manje-više priča o sviranju među kukuruzima, hevi metal bračnim ponudama, suzavcu i ostalim uobičajenim stvarima.




Osnovan 1998. godine u Beogradu, I plej je već naredne pobjedom na “Urban demo festu “ u Domu omladine Beograda, zaradio snimanje  i objavljivanje prvenca “E-Play” (bubanj je udarao Nemanja Aćimović), sa koga su se čule pjesme “Zašto”, “Pop”, “Better than You”…Potom im je svakako pomoglo i pojavljivanje u izuzetno gledanom filmu “Munje” (2000) sa pjesmom “Prvi pogled tvoj”. Već sa drugim albumom “Crime” (2005), u I plej Cvetkovićeve i Todorovske dolazi nekadašnji bubnjar Ekatarine Velike Marko Milivojević, sada za uređajem zvanim gruv boks (groove box), dok je palice preuzeo Damjan Dašić.

Početkom 2009. godine spot "Sramota" najavljuje treći album "Drago mi je da smo se upoznali". I plej je bio odlučio da prvo desetljeće obilježi te jeseni istovremeno sa predstavljanjem novog albuma u gornjoj dvorani Doma omladine Beograda,  i da tom prilikom unapredi u stalnog člana gitaristu Danila Nikodinovskog, umjesto otišlog Milivojevića.

Postoje trenuci kad muzka izađe iz sebe, osvoji čudnovat prostor izmeđ' umnog i tjelesnog, i podigne te ko slušaoca na neku neobjašnjivu i moćnu ravan. Ko onomad kad su Rolling Stones otpanjili "Jumping Jack Flash" na beogradskoj livadi zvanoj Ušće. Želja da zvuk nikad ne stane, da se nastavi dalje i dalje i dalje... Slična prostranstva osvojio je I plej, čini mi se početkom 2007. goda, u danas blagopočivšem beogradskom podrumu zvanom "Akademija", opako i očaravajuće pletući uživo "Zašto" (i druge stvari). Stonsi i I plej ko dio istog spejs roka? Zašto da ne...

Sa Majom i Biljanom sam razgovarao u kafiću Doma nekoliko dana uoči koncerta u istom prostoru.  Tokom narednih desetak godina I plej je postepeno ostao bez Todorovske, Nikodinovskog i Dašića, a stigli su bubnjar Goran Ljuboja Trut, gitarista Nemanja Velimirović i prateći glas Kristina Kika Jovanović. Stigli su albumi "Obični ljudi" (2013) i konačno "Sloboda" (2018), koji je izašao za moje matično preduzeće, promotersku kuću Long plej.

Nego, vratimo se u jesen 2009. godine... Meni nepoznatog Nikodinovskog iz BG metal sastava Konsekrejšn (Consecration), Maja i Biljana su tada opisale kao “fenomenalnog gitaristu  koji se već godinu dana pojavljuje kao gost I plej koncerata".

"Danilo nije ograničen na metal, kao što ni Konsekrejšn nije samo na tu vrstu muzike. Pomaže mi dosta kada treba da pevam i ne mogu da se bavim gitarom. Daleko bilo da I plej počinje da svira metal! Imamo svoj stil. I plej zvuči još bolje sa njim, tako da je definitivno našao ovde svoje mesto, a da li će biti punopravan član, to od njega zavisi", naglasila je Todorovski,

- Kada neko navrši deset godina rada obično se podvlače neke crte i sagledava postignuto i propušteno, odnosno kako sada stvari stoje.

Biljana: Definitivno po entuzijazmu I plej je kao na početku, možda i više grizemo nego pre. Kad si mlađi nemaš pojam šta te čeka u ovom poslu.

- Dakle, i za I plej važi ona narodna izreka: "Sve što te ne ubije ojača te"?

Biljana: Definitivno. Ovde je život za prave heroje.

- Znači za ovih deset godina bilo je dosta iskušenja?

Maja: Dođemo u Tuzlu na festival. Pre nas sviraju sve metalci. Mislimo kad se popnemo na binu da će nas publika ubiti. Neverovatno, a oni oduševljeni!

Biljana: Hoće da te ožene, ide dotle! (smijeh) Onda je bilo suzavca u Arilju. Svirali su Ajzbern (Eyesburn), a mi smo bili u bekstejdžu. Kad je neko bacio suzavac toliko je gadno bilo da su svi muzičari potrčali do reke. Ideš u Krajišnik, koji je na granici sa Rumunijom među kukuruzima, ne vidiš nijedno svetlo kako se približavaš. Godina je 2000. potpuni mrak psihički i stvarno. Kad smo tamo videli Lav hanters (Love Hunters) prilično nam je laknulo! (smijeh) Nismo znali šta da očekujemo, ali koncert je bio fenomenalan, u mestu za koje malo ljudi zna da postoji.

Maja: Kada smo radili prošli album "Crime" snimili smo pesmu "In the Middle". Asistent producenta je slučajno nagazio snimač na podu i sve izbrisao. Snimili smo ponovo pesmu, ali naravno više nije bila ista...

- Pretpostavljam da je onda bilo trenutaka kada ste pomišljali da odustanete?

Maja: Nama je stalno biti ili ne biti. Naša želja da se bavimo muzikom je nesporna, ali kada stalno dolaziš u konflikt sa izdavačima, ne znaš šta će se dalje desiti i dokle možeš ići. Znam da situacija sa prodajom diskova nije sjajna zbog skidanja sa interenta. Nekako smo sada prvi put uspeli da izdamo album a da nismo prošli deo stresa sa izdavačem. Ovde smo se automatski i brzo dogovorili sa izdavačem (Sinema siti) i uz to se odlučili za besplatan daunload preko www.exitmusic.tv. Uz to fizičko izdanje se može kupiti u B92 šopu i IPS prodavnicama.

- Prethodni album "Crime" je izašao za PGP RTS. Niste bili zadovoljni sa njima?

Maja: Bili smo zadovoljni u tom trenutku. Dobili smo maksimum koliko je moglo, što znači da smo iskorisitili nacionalnu televiziju u smislu reklame. Kada PGP više nema reklamu na Radio-televiziji Srbije, odustali smo. Vrlo jednostavno, otišli smo i otvorili nove vidike. Internet je nova stvar i najbitna za bendove. Jeste da malo ošteti sa jedne strane, ali najbrže fanovi stižu do muzike. Lično se ne zalažem da se muzika besplatno deli, ali od ranijih izdavača nikad nismo dobili prodajno stanje! Tu su neke bukvalno priče koje su neistinite. Onda se odlučiš za internet. Ako može Rejdiohed (Radiohead)... Dobra stvar je kad te neko pozove na koncert jer je već čuo tvoj novi album. To je prednost interneta.

- Kako gledate na prvih deset godina I pleja? Počeli ste još u trenutku dok je vladao Slobodan Milošević, u međuvremenu je došao 5. oktobar, svi su očekivali da će domaća rok scena tek tada oživjeti, ali su mnogi razočarani razvojem događaja...

Biljana: Nakon 5. oktobra je defintivno bilo bolje u jednom trenutku ali to je vrlo kratko trajalo. Ne verujem u to da nema bendova i muzike, ali muzika je devedesetih bila dostupnija, koliko god to zvučalo neverovatno. Imao si radio stanice na kojima si mogao da slušaš rok muziku, pa čak i na televiziji su bile muzičke emisije. Sada je to zanemarljivo. Pretpostavljam da su sada bitniji rijaliti šouovi. Napravljena je komercijalizacija televizije bez preke potrebe. Razumem to kod neke komercijalne televizije, ali ne razumem kod javnog servisa, koga ja plaćam.

- Zar ipak internet sada ne služi kao korektivni princip?

Biljana: Ne baš, jer je televizija i dalje za Srbiju glavni medij.

Maja: Televizija nameće stvari. Na internetu se ne možeš tako izreklamirati kao na televiziji.

- Kako gledate na sadašnju rok scenu u Srbiji?

Maja: Pre 10 godina smo bili mladi bend, a posle deset godina se pojavilo pet novih bendova, što je užasno smešno! I to su uglavnom prošle godine objavili prve albume. Ta nova srpska scena. Meni je to super, rade iako znaju da nemaju perspektivu i neće doživeti neku slavu. Super mi je da se ljudi žele time baviti. Podržavamo ih.

- A vaš status na srpskoj sceni?

Maja: Ne znam kako da sebe gladamo na sceni, kad ovde nema ni 20 bendova. Svakako smo u prvih deset...Našli smo svoju poziciju, da ljudi znaju za nas i imamo svoju publiku. Ali scena nije baš nešto...

Biljana: Imamo čudan status. Pojavili smo se pri kraju Miloševićevog režima, ne znaju nas ljudi van Srbije, a novoj srpskoj sceni ne pripadamo. Nesvrstani smo. (smijeh)

- Uz to ste žensko-muški sastav...

Maja: Nismo ženski bend, jer imamo dva muška člana koji su podjednako važni. Imamo žensku notu koju ne možeš svugde da sretneš pošto takvih bendova nema. Ako žena napiše tekst i muziku onda se tu čuje ženska emocija drugačija od muške.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.