Koldplej (Coldplay) je na "Mylo
Xyloto" ponudio sasvim dovoljno refrena za stadionsko pjevanje što je
odličan recept za produžavanje već desetljetnog položaja jednog od
najpoznatijih svijetskih sastava. Međutim, naspram odličnog eksperimentalnijeg
prethodnika "Viva la Vida..." novi Koldplej album i pored očitog
uloženog truda zvuči kao već viđeno izvođenje starih trikova. Prvi najavni singl "Every
Teardrop Is a Waterfall" bio je komad klasičnog Coldplay poletnog
popa, koji dodatno razoružava posvećeničkim stihovima: "I turn the music
up, I got my records on, I shut the world outside..." Sljedio je još bolji
"Paradise", neobično uspio spoj dirljive priče o razbijenim
djevojačkim snovima sa stadionski moćnim zvukom i "o,o,o,o" refrenom.
Novi Coldplay album najavile su dve njegove najuspijelije stvari.
To naravno ne znači da je ostalo za baciti, ali čini se da nijedna pjesma ne
uspijeva do kraja dobaciti do visina dva odlična singla, posebno ne do sjajnog
"Paradise". Skoro pa je u toj ravni "Don't Let It Break Your
Heart", ali je producent Brajan Ino (Brian Eno) ionako već stadionski pompeznu pjesmu
ostavio da se do kraja raspline u prevelikom zvučnom prostoru. "Hurts Like
Heaven" je simpatična brza stvar na tragu plesnog popa ranih osamdesetih,
sa upečatljivom gitarom Džonija Baklenda (Jonny Buckland), dok su poluakustični "Major
Minus" i poskakujuću "Charlie Brown" najbliži po neortodoksnom
pristupu stvarima sa "Viva
la Vida or Death and All His Friends" (2008), koji je takođe producirao Ino.
Treći singl koji se krajem oktobra 2011. godine poklopio sa izlaskom albuma je
"Princess of China" čija komercijalna snaga ipak najviše počiva na
gostovanju pop pjevačice Riane (Rihanne), koja glasom odlično boji još jedan pamtljiv
"o, o, o, o" refren i uspiješno odvlači pažnju sa prilično nemaštovitih
stihova o ljubavi i gubitku (mada ko još sluša Koldplej zbog stihova?).
Tako je na papiru "Us Against the World" trebala biti još jedna
Koldplej laganica za gomilu upaljenih mobilnih telefona u mraku bilo koje
dvorane/stadiona, ali već početni stihovi ("Oh morning come bursting the
clouds" kojima je dodat "Amen" kako bi se postigla rima sa
slijedećim redom "Lift off this blindfold, let me see again")
najavljuju da će do kraja sve ići nekako nategnuto, neuvjerljivo i nedorečeno.
Sličan utisak "na pola puta" ostavljaju i na svu sreću prilično
kratka akustičarska balada "U.F.O." i završna polulaganica "Up
With the Birds". Izuzetak je vješto skrojena "Up in the Flames"
koju Chris Martin nadahnuto pjeva praćen klavirom i ritam mašinom.
"Mylo Xyloto" zvuči kao da je Koldplej razna iskustva sa svih
dosadašnjih spojio u jedan album, ali umjesto da to bude jak koncentrat najboljeg,
više zvuči kao hod po utabanoj stazi od tačke A do Š. Daleko od sjajnih
"X&Y" (2005) ili "Viva la Vida...", "Mylo
Xyloto" je samo dobar album na kom je britanski bend, čak i uz pomoć maga
kakav je Ino, u većini pjesama ostao bez daha u naporu da učini nešto više.
(Prvobitno objavljeno 31. oktobra 2011. godine na strani www.jelentop10.com, u neznatno drugačijem obliku).
Коментари