Пређи на главни садржај

Aleksander Blu - Vangelis kao reka prolazi kroz moj život

Novosađanin Aleksandar Stamenković u januaru se pod imenom Aleksander (Alexander) Blu oglasio šestim net albumom instrumentalne elektronske muzike "Balance". Iako je poslije desetak godina objavljivanja muzike  nažalost ostao uglavnom nepoznanica za slušaoce u Srbiji i njenom bližem okruženju, Stamenković/Blu je uspio prilično skrenuti pažnju na sebe u net svijetu preko strane jamendo.com. Na taj način je i meni srpski muzikotvorac za sintisajzerima nedavno postao pravo otkrovenje!

Nikad čuo za izvjesnog Aleksandera Blua, dok jedne večeri početkom januara nisam slučajno nabasao na njega, dokon krstareći netom u potrazi za novim izvođačima vrijednim pažnje iz Srbije, i unaokolo. Čudo jedno šta se može naći na muzičkim platformama poput bandcamp.com, soundcloud.com ili jamendo.com! Na posljednjem mi se od ponuđenog posebno dopao upravo Blu, svojim pažljivo složenim, ugođajnim i neopterećujućim instrumentalima, na tragu Vangelisa ili Žan Mišel Žara. Po običaju bijah iznenađen kako mi je promakao još jedan vrijedan srpski muzičar, pogotovo što se njegov prvi album "After All" pojavio još (davne) 1998. godine! Blu, zapravo dugogodišnji novosadski studijski snimatelj i producent Aleksandar Stamenković, potom je izbacio, bez mog znanja, "Moderato" (2001), "May" (2005), "Electricity" (2007), "Background" (2009) i ovog januara odlični "Balance". Sve te albume, zaista vrijedne pažnje, možete poslušati i skinuti osim sa www.jamendo.com i sa njegove zvanične strane www.alexanderblu.com. Mnogi su to već učinili, što svjedoči statistika www.jamendo.com po kojoj njegov profil ima preko milion preslušavanja, dok je samo stvar "Emptiness" sa albuma "May" postigla do sada preko 380.000 slušanja! Povodom novog albuma "Balance" Stamenkoviću sam poslao nekoliko pitanja mejlom, tako da bez mog suvišnog daljeg objašnjavanja, možete samo iz njegovih odgovora dovoljno otkriti ko je zapravo Aleksander Blu.

Stamenković u svom studiju
- Tvoj novi album nazvan je "Balance" po jednom od instrumentala na njemu. Da li je to bio slučajan izbor ili ime na neki način odražava prirodu albuma?

Stamenković: Dugo sam razmišljao o nazivu novog album i došao do balansa. Stalno nešto balansiram. Mada sam se dvoumio između "Balance" i "Air". Pesma "Balance" je prva koju sam napisao za album tako da nosi ime po njemu. Kao i sa ostalim pesmama na albumu trudio sam se da harmonijski i melodijski bude interesantna.

- Ovo ti je šesti autorski album pod imenom Aleksander Blu. Kako on stoji u odnosu na prethodne. Kako bi ga opisao?

Stamenković: Pretpostavljam da su svi moji albumi slični. Sa tehničke strane više sam koristio hardverske sintisajzere nego softverske, pa pretpostavljam da se to oseća u zvuku. Više je u ambijentalnom stilu nego moji prethodni albumi. Bolje izbalansiran. (smijeh). Omot je radila Sonja Lukan, mlada dizajnerka iz Novog Sada i jako sam zadovoljan kako je to uradila.

- Odakle crpiš nadahnuće za teme i nazive?

Stamenković: Uvek mi je teže da smislim naziv za pesmu ili album nego da uradim muziku. Inspiraciju za muziku nalazim u svakodnevnim dešavanjima, porodici, prirodi, dobar film može da me inspiriše, muzika koju slušam, godišnje doba, neke krupne životne promene, dešavanja lepa ili ružna. Dešava mi se da uradim po nekoliko pesama a da nemaju naziv. Onda razmišljam danima o nazivu dok ne smislim nešto. Imam nekoliko prijatelja sa kojima se ponekad konsultujem oko muzike i oko naziva pesama.

- Album na početku lebdi sa "Air" i razlikuje se ambijentom od ostatka albuma. Ime te stvari prilično dobro dočarava njen zvučni ugođaj. Recimo, uz onakvu stvar mi ide ime "Russia", ali je već "River Vang" pretpostavljam samo plod tvoje mašte? Stvarno nisam mogao pronaći da postoji takva rijeka. Je 'l "Happy Man" posvećena nekom?

Stamenković: Za pesmu "Air" sam prvo uradio video pa onda muziku. Uglavnom ne radim tako, ali za tu pesmu je bilo tako. Mesecima sam sa terase snimao oblake kamerom dok nisam skupio dovoljan broj filmića za video. Zatim sam seo i uradio pesmu. Video može da se pogleda na mome sajtu. Na svim mojim prehodnim albumima ima bar jedna totalno ambilentalna numera, pa tako i sada. "River Vang" sam uradio malo drugačije, sirovije. Baš tih dana sam kupio novi Valdorf (Waldorf) sintisajzer sa sjajnim analognim zvucima i za jedno popodne uradio tu stvar. Vang je ustvari Vangelis koji kao reka prolazi kroz moj život i uvek volim da čujem njegovu muziku. Gugl kaže da "river Vang" ne postoji. "Happy Man" je radni naziv za pesmu koji je ostao u upotrebi. Nešto sam bio jako sretan dok sam radio tu pesmu.




- Zašto je izdvojen inače odličan prošlogodišnji singl "Time Traveler/Pianos", umjesto da bude dio nekog albuma?

Stamenković: Raspored pesama po albumima na jamendo.com sajtu, gde je objavljen taj singl, je malo drugačiji nego na mome sajtu. Zvanično, ako mogu tako da kažem, te pesme su na albumu "Background" (2009). "Time Traveler" mi je inače jedna od omiljenijih pesama.

- Koliko vidim radiš kao studijski muzičar dosta dugo. Možeš navesti neka imena s kim si radio?

Stamenković: Devedesetih sam se više bavio studijskim radom radeći sa drugim bendovima a manje komponovanjem i nekim autorskim radom. Tada sam, ako mogu tako da kažem, ispekao studijski zanat, koji mi je bio neophodan da bih mogao da radim svoju muziku samostalno. Kao u svakom poslu tako i u muzici moraš da savladaš zanatski deo posla. Kompjuteru su tu mnogo promenili i olakšali stvari ali ne može kompjuter da smiksa pesmu umesto tebe, moraš malo da se potrudiš. Za nekih sedam-osam godina koliko sam radio studijski posao najviše kao tonac zatim kao muzičar i producent bilo je lepih i ružnih stvari. Na tvome blogu se nalaze neki bendovi sa kojima sam radio. Prva dva albuma od Eve Braun, Goblini, prvi album od Velikog prezira, Deca loših muzicara, Ateist rep (Atheist Rap), Kasandrin glas, Darkvud dab (Darkwood Dub), Džukele, Popsajkl (Popcycle), Vojvođanski bluz bend, Overdoz (Overdose), Lutke, Katarza, Oružjem protivu otmičara, Instant karma, Odvojena stvarnost, Vlada Divljan, Dragoljub Ðuričić, Dža ili bu, Osvajači, Intima, Koja, Filip Žmaher, Maja Odžaklijevska, Lav hanters (Love Hunters), Aleksandar Dujin... To su neka poznatija imena. Puna sam radio, nije bilo pauze. Studio se zvao "Do, re, mi". Moj sadašnji studio se zove "Moderato". Nastao je 1998. i baziran je uglavom na midiju. U početku sam radio i uslužno ali više ne. Radim po narudžbini i svoje projekte.

- Kako si se odlučio da se baviš instrumentalnom muzikom i ko su ti bili uzori?

Stamenković: Nikada se nisam dvoumio između instrumentalne i vokalne muzike. Uvek je bila samo instrumentalna. U nekim pesmama koristim semplove glasa ali to nije vokalna muzika. Ustvari, na albumu "Moderato" se nalaze dve vokalne pesme. Te pesme sam svirao sa svojim bendom sredinom osamdesetih, pa sam ih obradio jel sam ih voleo. Otpevao ih je Vaske (Goran Vasović) iz Eve Braun, i to mi je posebno drago. Za pesmu „Jesenja jutra“ muziku je uradio Aleksandar Tošković a za pesmu „Letim“ Đorđe Branković. Kada sam bio klinja slušao sam ono što moj stariji brat kupi. Dip parpl (Deep Purple), Status kvo (Quo), Ejsi disi (AC DC), Svit (Sweet), Nazaret (Nazareth), Led cepelin (Zeppelin), Supertramp, ZZ top, (Boba) Dilana (Dylan), (Riblju) čorbu, Galiju...Prvi elektro bend koji sam čuo bili su Kraftverk (Kraftwerk) i odmah se oduševio zvukom. Posle toga su sledili Žan Mišel Žar (Jean Michel Jarre), Vangelis, Pink Flojd (Floyd), Kitaro, Tendžerin drim (Tangerine Dream), Dženesis (Genesis), Laza Ristovski, Jelo (Yello), U2, Džejms Braun (James Brown)... Kasnije Er (Air), Mobi (Moby), Robert majls (Miles), Viljem (William) Orbit, Koldplej (Coldplay), Lemon dželi (Jelly), čilaut (chill out) i njuejdž (newage) muzika itd. Klasiku sam puno slušao, posebno Šopena.

- Otkud ime Aleksander Blu? Zašto ne pod pravim imenom?

Stamenković: Moje ime Aleksandar Stamenković je malo dugačko pa sam ga skratio. Prvo je bilo samo Blu. Prva dva albuma sam izdao po pseudonimom Blu. Na internetu sam video da ima bar pet artista pod tim imenom pa sam dodao moje ime i ispalo je Aleksander Blu. Prošle godine me je kontaktirao neki čovek iz Čilea koji se stvarno preziva Blu, i oduševio se što u Srbiji postoji neko ko se preziva Blu.

- Su tvoji instrumentali negdje korišćeni (film, televizija, igrice i slično)?

Stamenković: Kada na jutjubu ukucam "Alexander Blu" izbaci oko 600 rezultata pretrage. Pošto je moja muzika izdata pod Krijejtiv komons (Creative Commons) licencom može se slobodno koristiti za nekomercijalne projekte. Tu ima svega. Od profesionalno urađenih filmova, kućnih, pa do totalno bizarnih. Skoro svaki dan dobijem neki mejl od nekoga kome treba instrumentalna muzika. Studenti, video amateri, fotografi, za dokumentarne filmove, kratke filmove, kućni video, za sajtove itd. Što se tiče komercijalnog korišćenja moju muziku koriste za video igrice, prezentacije kompanija, pušta se po restoranima, tržnim centrima, aerodromima. Na mojoj Jamendo stranici postoji precizna evidencija gde i ko sve korisiti moju muziku komercijalno. Pre godinu dana su me informisali da sam im najkomercijalniji artista. Dešava mi se da na TV kanalima čujem svoju muziku u pozadini nekih reklama ili dokumentarnih emisija. Na kablovskoj na Travel kanalu su puštali moju pesmu "Concert" u pozadini dok je išla neka reportaža o Londonu. Radio sam namenski muziku za TV reklame i neke dokumentarce. Voleo bih da radim muziku za film i pozorište.

- Svi tvoji albumi se mogu skinuti sa tvoje zvanične strane www.alexanderblu.com, ali i sa www.jamendo.com. Kakva su tvoja iskustva sa besplatnim dijeljenjem muzike preko neta? Kakve su koristi?

Stamenković: Muziku sam, kao što rekoh, objavio pod licencom Krijejtiv komons, ali to nije baš skroz besplatno. Može se besplatno preuzeti, slušati, deliti, koristiti za nekomercijalne projekte. Takode, potrebno je naznačiti autorovo ime, tako da daleko veći broj ljudi može čuti moju muziku. Ali, ukoliko se koristi za komercijalne projekte trebalo bi da se plati. Koliko, to zavisi od kompanije preko koje nudim svoju muziku ili koliko ja odredim. To se na engleskom zove "music licensing“, nije klasična prodaja. Moja iskustva sa besplatnim deljenjem su vrlo pozitivna. Po meni prodaja ima smisla ako neki veliki izdavač sa razvijenom infrastrukturom stane iza benda. Srednji i mali izdavači su malo izgubili smisao razvojem interneta. Mnogo stvari su se promenilo u muzici razvojem interneta za jako kratko vreme.

- Pošto su imena stvari na engleskom, to znači da uglavnom računaš na strane slušaoce, a ne na domaće?

Stamenković: Devedesetih sam nudio moju muziku izdavačkim kućama u Srbiji, ali nisu bili zainteresovani za instrumentalnu muziku. Pojavom interneta probao sam po Evropi, ali nisam dobio nikakve konretne ponude. Odgovarali su mi da nedeljno dobijaju stotine CD-a iz celog svet i da će se truditi da preslušaju moju muziku. Razvojem širokopojasnog interneta rasle su i moje šanse za prezentaciju muzike bez izdavačkih kuća. Što je još bolje tu je ceo svet, tako da sam nazive svojih pesmama preveo na engleski. Računam naravno i na Srbiju, ali na internetu je suludo ograničiti se samo na jednu zemlju.

- Koliko si zadovoljan prijemom tvoje muzike u Srbiji?

Stamenković: Malo me ljudi iz Srbije kontaktira, predpostavljam da se sviđa nekome. U maju 2010. su me zvali sa Radio-televizije Vojvodine da naprave kratku emisiju o mome radu. To sam postavio na sajt. Par puta su me mejlom pitali je l' znam srpski ili „je l' govoriš našim jezikom“? Valjda ih to Blu zbunjuje.

- Možeš li razraditi malo svoju misao da je tvoja "muzička filozofija da muzika treba biti opuštajuća i neopterećujuća za slušaoca?"

Stamenković: Ne volim muziku koja nervozi, besomučna monotona ponavljanja, deranje u mikrofon, agresiju i frustraciju u muzici. Neko se izražava na taj način ali ja ne. Volim lepu harmoniju, melodiju, blaže analogne zvukove, tako nekako. To je stvar ukusa i potrebe. To mi često posetioci sajta komentarišu. Ima slaganja sa tom filozofijom ali i protivljenja.

- Kako si došao na zamisao da uradiš album elektro uspavanki za djecu "Lullabies" (1999)? Porodična potreba?

Stamenković: Od kako sam počeo nešto da komponujem po porodičnom pijaninu krajem sedamdesetih, pa sve do sredine devedesetih, skoro sve svoje ideje sam snimao na kasetofon da ih jednog dana kad kupim sintisajzere i naučim da radim uradim kako treba. Tako da imam desetine kaseta sa zabeleženim idejama. To mi je bila jedna od pametnijih stvari koje sam uradio. Dok sam preslušavao te snimke skontao sam da imam puno blagih, dečijih melodija koje bi mogle da se urade kao dečije uspavanke. I tako sam uradio instrumentalne uspavanke za decu i odrasle. Njih sam objavio pod svojim pravim dugačkim imenom.


Zvanična strana: www.alexanderblu.com

Aleksandar Arežina

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.