Пређи на главни садржај

Ljubiša Buba Opačić - Dobra slika sa puno slojeva

Gitarista Bajage i instruktora Ljubiša Buba Opačić (1968-2008) iza sebe je, između ostalog, ostavio jedan zanimljiv samostalni album ambijentalne muzike "Hommo Epilepticus", koji je pretprošle godine na CD-u objavila njegova porodica u ograničenom broju primjeraka. Sa Bubom sam imao zadovoljstvo razgovarati samo jednom, uoči koncerta Bajage i instruktora u Beogradskoj areni, kada sam u nekoliko minuta i pitanja uspio bar malo naslutiti o kakvom višeslojnom muzičaru se radilo.

Opačić je preminuo u snu od posljedica iznenadnog prestanka rada srca, u hotelskoj sobi u Mariboru u ranim jutarnjim časovima 28. septembra 2008. godine poslije koncerta prethodne večeri sa Bajagom i instruktorima. Kad sam čuo da je preminuo gitarista Instruktora, odmah mi se pred očima javila slika visokog momka tamne kose sa kojima sam razgovarao poslije konferencije za novinare u Beogradskoj areni. Početkom decembra 2006. godine desetak dana uoči koncerta u Areni, Momčilo Bajagić i drugovi našli su se okruženi gomilom znatiželjnih srpskih novinara, a među njima je moja malenkost iskoristila priliku da porazgovara sa ponekim od Instruktora. Kao posvećeniku uglavnom prva tri albuma beogradskog sastava, dalji tok njihove karijere mi je bio ovlaš poznat, a gitarista Opačić koji je u redove Instruktora pristigao po odlasku Vlade Negovanovića još tamo negdje 2000. za mene je i šest godina kasnije bio još uvijek novo ime u ćitavoj toj priči. Otud sam pitanjima prišao Bubi kao potpunom neznancu. Tek kasnije sam spoznao da se radilo o vrijednom Vranjancu, koji je dugo godina, uz sviranje sa Instruktorima, radio u svom studiju kao muzikotvorac, aranžer, producent...  
 

U velikoj BIGZ-ovoj zgradi u Beogradu 2004. godine otvorio je svoj muzički studio "Sync", kroz koji su od tada prošli brojni beogradski, srpski i inostrani muzičari. Radio je sa grupom Amaro Del, pomagao je kolegi Instruktoru Saši Lokneru na njegovom instrumentalnom albumu "Transevropa Ekspress" (2004), bio je producent i aranžer albuma Indeksovca Micka Ljubičića "Trube...i druge priče". Radio je muziku za kratke filmove Danila Bećkovića i Dimitrija Vojnova, a Bajaga posebno ističe njegovu stručnu pomoć u radu na muzici za film "Profesionalac". Svirao je i snimao u svom studiju muziku za seriju "Vratiće se rode". Sa gitaristom Galije Dragutinom Gutom Jakovljevićem činio je eksperimentalni dvojac Ekustik, koji je stvarao i izvodio muziku u datom trenutku, na licu mjesta...Opačić je s puno strpljenja pripremao svoj ambijentalni album "Hommo Epilepticus", koji uprkos njegovim očekivanjima na kraju PGP ipak nije objavio. Po običaju, nadležni u tom preduzeću nisu pokazali sluh za nova muzička stremljenja.




Razgovor u Areni vođen je u priličnoj gužvi nastaloj poslije konferencije za novinare i na žalost bilo je vremena samo za nekoliko pitanja. Razgovor objavljujem 3. januara na godišnjicu rođenja Ljubiše Bube Opačića.

- Ti si se dosta dugo bavio muzikom i prije dolaska u redove Bajage i instruktora, zar ne?

Buba: Da. Bavio sam se muzikom u suštini, samo što me uvek više kao individualca privlačila ta neka studijska varijanta, znaš? Kao, imaš ideju, pa kako da je realizuješ? Normalno, u regularnim uslovima tu ti sad treba gomila ljudi, gomila poznanstava, muzičara, studija itd. I onda kako to kod nas obično biva, kad se zaludiš time, onda počneš polako da radiš sam na sebi, pa onda savladaš da budeš tonac i aranžer, i na kraju imaš studio neki u BIGZ-u, i onda se baviš svojom muzikom. Radio sam programiranje ustvari u tom nekom trenutku i aranžmane itd, sa Cveletom sam radio neki projekat i sa Vladom Negovanovićem bivšim gitaristom (Instruktora)...I onda je Bajaga pitao: "Je l' znate nekog iz ekipe ko je muzičar, a radi programiranje i to?" Onda su obojica nezavisno jedan od drugog predložili mene. Svako je rekao: "E, kao Buba je super!" I onda je Bajaga zvao mene, znali smo se od ranije, ali nismo sarađivali, i tako je krenulo.

- Je l' bila kao neka mala neformalna audicija? Kako je to izgledalo?

Buba: Ne, nije bila nikakva audicija zato što su zapravo došle do čoveka dve sigurne informacije. Prosto Cvele mu je bio iz benda pouzdan, Vlada je bio pouzdan, a ja sam sa obojicom radio. U tom trenutku sam normalno na poziv Bajage bio otvoren za svu vrstu saradnje, i tako je počelo na tom projektu "Zmaj od Noćaja", a upoznali smo se na "Bižuteriji od ćilibara" (1996), jer sam tad kod Vlade Negovanovića (u studiju) radio. Tako da je ono super, super, super ekipa je bila, i evo već šest godina sam u toj ekipi i ono radi se. Super, stvarno.

Guta i Buba

- Je 'l' ti bila frka pošto su tvoji prethodnici stvarno bili odlični gitaristi?

Buba: Pazi stvarno nisam imao zaplet oko toga, pošto ja i dan-danas u toj nekoj iskrenosti prema sebi bez ikakvog licemerja znam da nisam neki kao sad vrhunski gitarista. Čak i vrhunski je prilog koji te određuje negde, znaš? Ne! Ja sam onako okej negde, prosečan gitarista. Ono što mislim da je dobro to je: muzikalan sam i poznajem gomilu stvari oko muzike. Znači, ne samo da sviram gitaru, nego znam i da produciram, i da komponujem, i da aranžiram, i da kompjuter rasturim i da sastavim, znaš? Znači iz te oblasti muzike pokrivam puno "lejera" (sloj - layer) i praktično puno "lejera" na kraju - dobra slika!

- Imaš neki omiljeni solo koji strašno voliš kad sviraš kod Bajage?

Buba: Solo? 


- Ima dosta zanimljivih solaža recimo "Ti se ljubiš", to se meni recimo sviđa. Koja je tebi omiljena?

Buba: Znaš kako, solo retko kad tretiram kao moment u kome se meni sviđa. Meni je kad god držim gitaru izazov. Čak su mi bolji momenti kad trebaš zapravo da svo vreme plivaš tu, da bude puno muzike, a da nisi sad kao: "sa' ćete da vidite vi!" Nemam uopšte taj nastup! Uopšte nemam takav odnos sa muzikom...Čak recimo najviše pesma "Strah od vozova", pošto je to pesma...koju sam ja zapravo uneo u repertoar, pošto je oni nisu dugo svirali...Cela pesma, ceo taj frazirung, počinje samo sa gitarom i onda polako se diže atmosfera...

- Kako ti leže gitarskije stvari kao "220 u voltima" ili "300 na sat"?

Buba: Sve što god je energija! Naši nastupi su u odnosu na studijske verzije agresivnije, udaraju, ima mnogo više energije. Ljudi su u šoku! Recimo, klinci koji znaju Bajagine pesme su u šoku kad se završi koncert, kao oduvani su od distorzija, i od maršala i od fendera. To je sirov saund, dobra svirka, dobra muzika, uigran bend, koji puno svira. I onda se šoknu jer to nisu očekivali, znaš?




- Vidim žestoko se pripremate za koncert u Areni.

Buba: Da, da. Sad su ove dodatne probice. Znači, sprema se, utvrđuje se gradivo. Što kaže Žika (Milenković) mislim da će biti master na kraju, dobiće se master. 

(Na konferenciji za novinare Žika je rekao: "Posle četiri godine mi opet nastupamo u Beogradu i, studentski rečeno, nadam se da će ovo biti naš diplomski ispit i da ćemo steći još jednu titulu mastera.")

- Radiš li još nešto pored Bajage i instruktora?

Buba: Radim gomilu nekih reklama, tim se bavim. Završavam svoj autorski CD ambijentalne muzike.

- Super pričaj mi nešto o tome, kad će to biti, za koga radiš?

Buba: Ja sam trenutno nešto sa PGP-om u pregovorima oko izdanja, pošto je vrlo specifična muzika. Nema vokala, nema pevanja, nije čak ni instrumentalna, pa kao imaš instrument koji svira. Ne, nego je ambijentalna. Stvarno je laundž muzika sa puno dobrih nekih utisaka i ambijenata. Radim to u BIGZ-u u svom studiju. Tu je okruženje jako dobro, didžejevi Marko Nastić, Deki Milićević, momci Dirti kaver, podrška iz kraja, Pera Cvetković, Ljuba...to je sad moja ekipa u BIGZ-u. To je uticaj tih mlađih.


- Imaš naslov i plan kad će to biti objavljeno?

Buba: Ja se nadam, može da se desi...sledeće godine mislim da će biti s proleća. Ja sam audio materijal završio skoro ceo, ali imam ideju da uz taj audio materijal uradim jedan video materijal. Pa sam u tom kontekstu kontaktirao te neke ljude poput Jovana (Ristića, novinara Bete i direktora Festivala srpskog filma fantastike), koji ima tu neku dobru idejicu, a to je nešto što se baš onako poklapa sa muzikom koju pravim. Znači neka vrsta video materijala. To je nešto kao multiprojekat sa dobrim video materijalom, sa dobrim audio materijalom i mislim da to može da bude u primenjenom smislu korisno, da televizije to mogu da puštaju kao video spotove, da može da se čak šalje i na razne festivale...

- Primjenjena muzika?

Buba: Tako je, upravo je to - primenjena muzika.

- Koliko si gitara koristio?

Buba: Imam četiri gitare. Koristio sam dvanaesterac, koristio sam akustičnu sa plastičnim žicama, akustičnu sa metalnim žicama, koristio sam balalajke, koristio sam fendera...Uglavnom 90 posto stvari usnimavam, pošto imam dosta toga, imam gluvu sobu, imam mogućnosti, dobre mikrofone, dobre preampe, dobro slušanje, i onda nemam zaplet s tim da sad iskorišćavam semplove i da me semplovi negde limitiraju. Nego napravim sam, odsviram šta mi treba, snimim šta mi treba. Ima tu didžeridua, ima tu tamburica, ima tu dombri iz Kazahstana, znači svega po malo.

- Znači biće i etna?

Buba: Ima svega pomalo, baš onako, jedan presek mene i BIGZ-a u poslednje dve godine.


Aleksandar Arežina

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.