Novoprimitivistički prvoborci Zabranjeno pušenje su jesenas prigodno na godišnjicu Oktobarske revolucije objavili album „Muzej revolucije“, a njihov vođa i novopečeni profesor povijesti Sejo Sekson bijaše raspoložen da mi kaže ponešto o novim pjesmama, u kojima se zatvaraju neke priče otvorene davno još na albumu „Pozdravi iz zemlje Safari“ (1986)!
Prije no će se pojaviti novi CD „Muzej revolucije“, potpuno u duhu naslova albuma i neobično za jednog muzičara, Sekson je pod pravim imenom Davor Sučić u julu 2009. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu postao profesor povijesti, obranivši diplomski rad "Crk'o Maršal – Sukob omladinske subkulture i jugoslavenske službene politike osamdesetih godina 20. stoljeća". Sučićev diplomski govori o sukobu omladinske štampe i zvanične politike u komunističkoj Jugoslaviji osamdesetih, za koji je povod bila čuvena afera “Crk'o Maršal". Na koncertu u Rijeci 1984. godine, pjevač Zabranjenog pušenja Nele Karajlić je kvar pojačala marke "Maršal" publici dvosmisleno objasnio sa: "Raja crk'o maršal!" Članovi Pušenja su završili na ispitivanju, jer je policija Karajlićeve riječi doživjela kao napad na lik i delo pokojnog maršala Josipa Broza-Tita (1892-1980). Uslijedili su sudski, policijski i medijski pritisci na sastav iz Sarajeva.
"'Maršal' je bila afera u kojoj nam je omladinska štampa spasla karijere. 'Polet', 'Studentski list', 'Naši dani' i neki mediji su drugačije odreagovali od onoga što se očekivalo. Za medijski linč ipak treba konsenzus. Omladinska štampa je od polovine osamdesetih prestala biti služinče zvanične politike. Na tom rascjepu smo se uspijeli izvući. Osuda nije bila jednoglasna i onda je bilo puno teže sprovesti neke ozbiljnije mjere kao što je zatvor", rekao mi je Sučić.
Prema njegovom mišljenju afera “Crk'o Maršal" jedan je od dokaza da je omladinska podkultura, unutar koje je delovalo Zabranjeno pušenje kao perjanica sarajevskog pokreta Novi primitivizam, bila dosta na udaru komunističkih vlasti.
"Omladinska podkultura je bila tolerisana na klupskom nivou šupa i rupa na fakultetima. Međutim kad su bendovi i projekti kao 'Nadrealisti' postali stadionska, velika stvar koja privlači hiljade ljudi, onda su se pojavili montirani procesi, narkomanske afere, i razne afere sa Ribljom čorbom, Bijelim dugmetom, Azrom...", kaže Sučić.
U aferi se prvi put se izravno suprostavljaju dve struje, od kojih je jedna uvod u demokratiju i građansko društvo, a drugu vode stari isluženi kadrovi, branioci rigidne komunističke politike, smatra Sučić koji kaže da je na kraju "sukob zapravo iskoristila treća strana - nacionalisti, koji su isplivali na površinu po devizi 'dok se dvojica svađaju, treći se koristi'".
Sučić mi je na tada još rekao da razmišlja da diplomski pretvori u knjigu, ali da još ne zna da li će se to zaista desiti…
Da je ušao u razdoblje života kad rado čeprka po prošlosti, osim osvajanjem pod stare dane zvanja profesora povijesti, Sekson je pokazao i nazivom novog albuma “Muzej revolucije”. Uz to za objavljivanje je odabran 7. novembar 2009. odnosno 92. godišnjica Oktobarske revolucije. Pušači su saopštili da je CD izašao na skoro čitavom jugoslovenskom području u za današnje uslove zapanjujućem prvom tiražu od 45.700 diskova, koji je potom prodavan na razne načine od jugo države do jugo države.
“Mi smo objavili ovaj album po principu po kom su nekad poslovali šverceri farmerkama. Kad ih uhapse govorili bi 'nama nije važna zarada, nego da se raja obuče!'", šalio se tih dana Sekson.
U Srbiji je CD objavila promoterska kuća Long plej kao poklon kupcima ulaznica za koncerte Pušenja u 12. decembra 2009. u Domu omladine Beograda i potom 27. februara 2010. u novosadskom klubu “Trema”. Sekson se bio prisjetio da je sa Zabranjenim pušenjem zadnji put svirao u Novom Sadu prije ravno 20 godina, u dvorani Spens 1990. godine povodom albuma "Male priče o velikoj ljubavi".
"Taj nastup mi je ostao u sjećanju, jer smo poslije otišli kockat' u hotel. Nisu nas htjeli pustit' u kockarnicu zato što smo došli u trenerkama. Rekli su da moramo imat' odjela! Pošto je unutra bilo ukupno šest ljudi, rekli smo 'daj nas pustite da potrošimo marke i idemo spavat'. Puste oni nas unutra, a mi onako u trenerkama im uzmemo 2.000 maraka i išetamo iz kockarnice!", otkriva Sejo.
Seksonovo Zabranjeno pušenje, koje odavno poslovno sjedište preselilo iz rodnog Sarajeva u Zagreb, na novom albumu ponudilo je 11 pjesama kroz koje provijavaju Tito, modni diktatori, mafijaši, izbjeglice, kladioničari, nogometni navijači, tabloidi, propale ljubavi...dakle Pušačima svojstvene male priče iz svakodnevnog savremenog života. Meni je samo bilo beskrajno žao što nisu za spot odabrali “Kada Sena pleše”. Skoro nisam bio čuo pjesmu koja tako dobro vozi. Najbolji uradak Seksonovih Pušača godinama unazad…Evo šta Sekson kaže o “Muzeju revolucije”.
Muzej revolucije
To je priča o sudbini revolucije, ali kroz ispovjest tajkuna koga žena hoće da ostavi, pa se on jada svijetu i iznosi svoje probleme. Svi revolucionari bi najradje posjekli šume iz kojih su potekli, da se u njima ne mogu skupljati neki novi revolucionari. Na žalost svi revolucionari smatraju da revolucija traje s njima i sebe smatraju posljednjom revolucijom. U pjesmu smo ubacili Titov govor o tome kako su investicije postale bitnije od čovjeka. Njegove su nas riječi stvarno zadeverale i počeli smo razmišljati koja je poruka rokenrola? Tito nam je skrenuo pažnju da rokenrol mora biti nešto drugo, a ne promocija tampona, kurtona i pseće hrane. Imao je Tito svojih loših strana, ali je to čovjek koji je bio bez imovine, a politička karijera mu je jako dugo trajala. Njegova udovica je završila sa nekom penzijicom. To nije ni blizu današnjeg predatora političkog tipa, koji već poslije pet godine ima troje kola, šest benzinskih pumpi i 15 ljubavnica. Tako nešto Tito nije stekao za cijele svoje političke karijere.
Modni guru
Pjesma o našim modnim guruima, ljudima što vole da diktiraju modu. Meni je to uvijek bila neka vrsta fašizma, postalo je iritirajuće koliko su ljudi postali istraumirani i izgubljeni u svim tim modnim diktatima, trendsetingu, in and out filozofiji. Sve je to strašno ograničilo kreativnost, ljudi su danas više nego ikada uniformisani, da je to smiješno. Kad odeš na neki koncert i vidiš kako su ljudi obuceni, podsjeti te na Kinu. Svi imaju iste farmerke i patike. Imaš hiljadu isto obučenih ljudi!
Kladimo se
Klađenje već zadire privatni problem moje familije. Mi smo ko klinci imali problem što se stari volio kockat'. Nisam se puno bavio tim (kockanjem), imao sam traume. Često sam s ljudima koji se tim bave, a i pored moje kuće je kladionica, pa vidim kako taj svijet izgleda.
Samir-Time
Pjesma o ljetovanju Bosanaca na srednjem Jadranu. Neki mi kažu da im se čini kao svojevrstan nastavak “Pišonje i Žuge” dvadeset godina kasnije. Na albumu “Muzej revolucije” neke pjesme se čine kao završeci pjesama iz osamdesetih. Ja bih prije povezao "Pišonju” sa "Prigodnim riječima”, “Dobre jarane” sa “Ustanovom”...Valjda i ja ulazim u drugo poluvrijeme života, pa mi se stvari raspetljavaju na ružan ili lijep način. U životu pa i u pjesmi.
Prigodne riječi
U govoru na sahrani mafijoze kažu da je bio krasan čovjek, patriota, privrednik, privatnik... međutim nekom nesrećom je dobio tri metka u glavu, i sad ga govornik opisuje kao značajnog za našu civilizaciju. To je zadnjih godina nažalost čest slučaj u Sarajevu, Beogradu i svugdje. Na oproštajima od ljudi kao što je bio (pjevač Indeksa) Davorin Popović skupi se šačica fanova, a na pogrebima teških kriminalaca, koji su pola života proveli u zatvoru, skupi se 30.000 ljudi! Taj fenomen je obrađen u toj pjesmi. Postoji neki rispekt na Balkanu spram tih lopova, koji je vrlo interesantan i simptomatičan.
Express Folky Star
Nju smo napravili od naslova iz novina, znaš ono "Zgazio Hanki psa", "Rizo vadio pištolj"... Nemam ništa protiv žute stampe, niti protiv Simone Gotovac, Nives Celzijus...Potrebni su za zabavu naroda, nije to specijalitet ovih prostora. Međutim mene smeta danas što ne znaš ko je najbolji mladi pijanista u Hrvatskoj, ko je pobijedio na svjetskom prvenstvu matematičara u Južnoj Africi...Bio sam na gost na koncertu Arsena Dedića za njegovih 50 godina karijere, a u najtiražnijim zagrebačkim novinama je izašao članak veličine kutije cigara uključujući sliku. Sa druge strane na dve stranice ima kako je Severina posjetila fitnes centar. Nemam ništa protiv, samo mislim da moroni pojedoše kompletan medijski prostor. To su stvari zbog kojih ne saznajemo za neke bitne stvari i ljude. Za njih u medijima nema mjesta.
Kada Sena pleše
To je totalno luda pjesma! Ni sam ne mogu da objasnim šta se tu desilo! Nije jedna od pjesama koje se dese na prvu loptu, ali u njoj su neke stvari koje će poslije izvjesnog vremena privući neke duše.
Ustanova
Posvećena je nekim mojim prijateljima, ali nije direktno biografska pjesma. Napisana je sa mojim prijateljem koj živi u Australiji Tomom Andrićem. Nikad nisam vidio nepismenog čovjeka koji se preziva Andrić. Pjesma je o prijateljima koje imamo, a od kojih smo odustali jer nikad nemamo vremena zbog naših karijera i putovanja. Logičan i surovi nastavak pjesme 'Dobri jarani'.
(Na koncertu u Domu omladine Beograda Sejo je najavio “Ustanovu” riječima: "Ta pjesma govori o mom prijatelju sa kojim sam komponov'o mnoge pjesme starog Pušenja").
Tvoja bosa stopala
Upoznao sam djevojku iz Beograda par mjeseci prije rata. Trebalo je da se nešto romantičnije i ljepše završi, da je ta zemlja ostala u opciji. Tada sam iz najljepše faze svog života prešao u najružniju. Jednim korakom.
U gradu gdje nisam rođen
Izbjeglička stvar. Posveta Bobu Marliju. Danas su džah pipl (Jah People) Bosanci. Najraseljeniji, najrastureniji i najrazjebaniji narod, koji funkcioniše preko interenta i poruka 'Pokidane veze'. To smo mi. Inspirisan sam bio rečenicom 'Sarajlija ima svugdje pa čak i u Sarajevu'.
Tijesno
Napisana je u ljutnji. Prošla godina je bila za mene jedna od ružnijih u životu...kada sam od nekih ljudi koje sam smatrao prijateljima doživio razočarenja. U pjesmi sam poistovjetio prijateljstvo i brak. Govori o težini spoznaje da to nije bila prava stvar, iako si uložio puno vjere, energije i života.
Nije to (Čuva Bog Želju svog)
Čuva Bog Želju svog' je slogan 'Manijaka', Željinih navijača. Pjesma je ljubavna o momku koji obećava curi da neće više biti tifoz, da će malo više vremena posvetiti njoj. Međutim onda se sjeti da je sutradan derbi u 'Dolini ćupova' i sva njegova obećanja padaju u vodu. Sa tom Željinom himnom se već tri godine bakćem, jer šta god napraviš ne čini ti se dovoljno dobro za tvog Želju, tako da sam dosta dugo oklijevao da izađem sa njom pred ljude. To je stvarno najteži ispit. Puno je teže raditi to nego muziku za film. Pjesma je urađena iz srca, a ne uvlakački i ne poziva se na neki jeftini patos. Tako da je s te strane pošteno napravljena. Svi mi u bendu smo bili tifozi Želje u tinejdžersko doba. Pola naših bubnjeva se iz podruma selilo na stadion. Bili smo poznati kao dobro naoružani navijači, jer smo iz benda kao rekvizite dovlačili doboše i činele.
Zvanična strana: www.zabranjeno-pusenje.com
Коментари