Пређи на главни садржај

Riblja čorba - Niko nema ovakve Muzičare


Velika Riblja čorba posljednjih godina dva puta je punila najveću dvoranu Srbije Beogradsku arenu, uredno se postaravši da to ostane zapisano na dva albuma i prateća DVD-ija. Sastav Bore Đorđevića pred kraj ove godine objavio je dvostruki živi CD album i DVD "Niko nema ovakve ljude!", dokaze drugog trijumfalnog pohoda na Arenu. Ljubitelje Čorbe će svakako obradovati i najave da bi za par mjeseci PGP RTS konačno mogao objaviti dugoočekivani boks set sa čak 11 diskova, od kojih će jedan donijeti singlove i druge rijetkosti. Posebna draž boks seta biće prvi put pojavljivanje na CD-u remasterizovanog posljednjeg albuma prve postave "Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju" (1984), koji je dugo čamio zaboravljen u sjedištu Kroacija rekordsa u Zagrebu.


Bio sam na dosta koncerata u Beogradskoj areni, poslije kojih su se izvođači hvalisali da su napunili dvoranu sa 20.000 posjetilaca, ali su mi sve te priče postale smiješne od kada sam prisustvovao prvoj svirci Riblje čorbe u martu 2007. godine. Dvorana je pucala po svim šavovima koliko je bilo ljudi, koji su čak potezali iz inostranstva da dođu do Beograda. Čak su i brojni ulazi na tribine bili bukvalno zakrčeni posjetiocima. Meni je gušt bio čuti stare stvari kao "Odlazak u grad", "Ja ću da pevam", "Vetar duva, duva, duva"... 

Koncert je po svom buntovničkom običaju dodatno začinio Bora predstavivši članove Čorbe koristeći imena haških i drugih optuženika. Naravno, većina glasila je poslije to istakla kao najznačajniji trenutak koncerta, što je poprilično ozlojedilo neopreznog Đorđevića. Kada je krajem 2007. godine Siti rekords (City Records) objavio odgovarajuće nazvan dvostruki živi CD album i jedan DVD "Gladijatori u BG areni",  razgovarao sam telefonski sa Borom, koji je na mojih nekoliko pitanja, uprkos jakoj prehladi, vispreno i rafalno odgovarao:


"Naziv je takav zato što je koncert bio zaista velika borba. Mi smo 29 pesama otpevali, trajalo je dva i po sata. Mislim da smo svi tamo bili gladijatori. I narod i mi tamo na bini. Integralan je snimak sa svim navodno spornim najavama, da ljudu vide kako je sve tamo izgledalo. Mogu neskromno da kažem da je to nešto najbolje što se desilo u Areni prošle godine (razgovor je vođen početkom 2008.). Radio sam dramaturgiju koncerta po svim pravilima dramaturgije, onako kako sam učio u školi. Pravio sam redosled pesma. Ključna su tri momenta na koncertu: sam izlazak, prilično spektrakularan sa motorima, zatim takozvani dramaturški antiklimaks, kada od jedne prepune hale sa 20.000 ljudi, napravimo autobus kojim putuje ekskurzija ili jednu sobu u kojoj se odvija žurka. To je ono kad uzmemo gitare i pređemo napred i napravimo potpuno intimnu atmosferu. I naravno veliko finale, kada se pojavljuje hor i orkestar, dakle još jedno 160 izvođača na bini. To su ključni momenti koncerta. Sve ono zbog čega sam napadan je bezveze. Posle tog koncerta sam bio osobito besan na novinare, zato što je više pažnje posvećeno tome kao sam predstavio članove grupe, dakle sporednim stvarima, nego samom koncertu koji je bio izuzetan. Slušao sam dosta živih albuma i veoma mi je drago. Obično bend kad pegla materijal, kada ispravlja greške, pojavi se narod na početku i na kraju svake pesme, a ostalo zvuči kao da je odsvirano u studiju. To mi je strašno bez veze. Mi smo ostavili i greške, jer ljudski je grešiti, a publika je prisutna sve vreme između pesama, jer je mnogo bitan faktor. Ja čak i mrzim taj izraz publika. To su ljudi koji su došli da se zabavljaju sa nama, da razmenjujemo emocije. Prvi pristup je svetskih bendova. Baš sam slušao AC/DC. Ne znam što su se trudili toliko da snime živi album, kad su to mogli u studiju da odsviraju? Narod puste na početku i na kraju i eventualno u momentima kada trebaju da pevaju. Nama su ljudi bitan član benda".


Drugu Arenu u oktobru 2009. godine, gdje je Čorba proslavljala tri desetljeća od svog prvog velikog koncerta u karijeri na beogradskom stadionu Tašmajdan, sticajem okolnosti sam propustio, ali bar se Siti rekords ponovo postarao sada u decembru da izda dvostruki CD album i DVD "Niko nema ovakve ljude!" Slučajno mi je uspijelo ovih dana u Sava centru doći nakratko do basiste Miše Aleksića, i zanimalo me na početku zašto unutar tri godine dva koncerta u Areni i dva izdanja?

Miša: Razmišljali smo da li da se upustimo u to ili ne, ali potpuno je drugi koncept koncerta bio. Onaj što smo radili "Gladijatori u Bg areni" je bio interesantan i specifičan, zato što smo radili sa horom i simfonijskim orkestrom drugi deo koncerta. Ovde smo izmenili repertoar. Pre svega "Niko nema ovakve ljude!" je značajno i interesantno izdanje po tome što praktično predstavlja presek 30 godina Riblje čorbe. Znači, mi smo na tom koncertu slavili 30 godina Riblje čorbe i svirali smo neke pesme koje nismo dugo svirali. Naime naši fanovi su na internetu glasali koje su to pesme bile koje bi voleli da čuju. I mi smo uvrstili te pesme u repertoar, tako da smo napravili specifičan presek 30 godina Riblje čorbe i objavili dupli CD i živi DVD.

- Naziv "Niko nema ovakve ljude!" po slavljenju publike mene blago podsjeća na "U ime naroda".

Miša: Bora je došao na ideju da se tako nazove CD i DVD zato što je, kad smo počeli pesmu "Lutka sa naslovne strane", svih 20.000 ljudi u Areni pevalo tu pesmu. Praktično bez instrumenata, publika je otpevala celu pesmu od početka do kraja, i Bora je toliko bio fasciniran i ganut time da je rekao na kraju te pesme "Niko nema ovakve ljude!" Na kraju je rekao: "Ovako će se zvati DVD".

- Postoji li mogućnost da pojavi prošireno izdanje albuma "U ime naroda". Pretpostavljam da su integralni snimci sačuvani?

Miša: Ne. Postoje snimci, ali proširivanje ne bi radili. Mi generalno ne volimo da menjamo ono što je jednom izašlo. Volimo tako kako je.

- Šta se dešava sa boks setom kog PGP RTS priprema evo već dve godine?

Miša: U pravu ste, čeka se dve godine iz jedinog razloga što PGP RTS nikako da krene ozbiljnije u rad toga. Mi smo završili mastering svih tih ploča, to je sve gotovo, omoti se završavaju, i ja očekujem, pošto je sad izišao Bajagin boks set, da će oni (PGP) da naprave jednu pauzu dok se Bajaga malo ne proda, pa će pretpostavljam na proleće da se pojavi taj boks set.

- Znači prva polovina iduće godine?

Miša: Mislim negde tamo mart/april. Mislim da će to biti vrlo interesantno za naše fanove i sve one koji vole Riblju čorbu, jer će biti 11 CD-ova. Prvih deset koji su izašli kao albumi, a jedanaesti će biti praktično svi singlovi plus pesme koje nikako nisu objavljivane. Znači biće jedan raritet na tom jedanaestom CD-u i mislim da će to biti bas zanimljivo za sve naše obožavaoce.

- To će biti od početka karijere rariteti?

Miša: Biće rariteti od početka karijere do, šta ja znam, '90. negde u u tom periodu do kad je izašlo tih deset albuma.

- Može jedan ili dva naslova?

Miša: Biće pesma "Orao" koja nikada nigde nije izašla, vrlo interesantna jedna pesma, i "Snage opozicije" politička pesma koja je trebala izaći na "Istini" (1985).

- "Snage opozicije" su izašle na kompilaciji "Treći srpski ustanak" (1997).

Miša: Da, ali to nije zvanično izdanje.


Čuvena prva postava
 - Boks set će biti i prvo objavljivanje albuma "Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju" na CD-u. To je jedini vaš album objavljen za zagrebački Jugoton. Kako to sad zvuči?

Miša: Zvuči odlično!

- Prilično je zanemarena ploča u katalogu Riblje čorbe.

Miša: Jeste. Zanemarena je iz više razloga. Baš sam razmišljao nedavno dok sam slušao tu ploču i zaključio sam pre svega da je zanemarena zato što je izašla u izdanju Jugotona. Mislim da je Jugoton loše marketinški odradio izdanje te ploče, iako se na njoj nalazi nekoliko jako važnih pesama Riblje čorbe kao što je "Ravnodušan prema plaču", "Žika Živac", "Kada hodaš", "Kazablanaka" itd. Mislim da će sad kad bude izašlo na CD-u to jako lepo da prođe, i mislim da će klinci imato konačno uvid i u tu ploču onako bliže.

- Album je značajan i zato što je posljednji prve postave Čorbe.

Miša: Jeste.

- Bajaga mi reče da je bila dosta čudna situacija, da su članovi izostajali sa snimanja, pa su dolazili na mahove...Kakva je bila situacija u bendu?

Miša: Situacija u bendu je bila katastrofalna u to vreme! Pokojni (gitarista) Rajko Kojić je bio u to vreme u vrlo teškoj psihičkoj i fizičkoj situaciji. Baš ono, sa drogom je bio u teškoj situaciji. (Momčilo Bajagić) Bajaga je već bio planirao izlazak iz benda, odnosno imao je svoj solo album praktično spremljen, tako da je bila tu jedna prilično mučna situacija. Snimali smo u Ljubljani u nekom čudnom okruženju. Iako je materijal koji je snimljen odličan i pesme su sjajne. Šteta što je ta ploča zanemarena, ali sada ćemo je čuti u pravom svetlu. 

Zvanična strana: www.riblja-corba.com

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.