Пређи на главни садржај

Izbori 2010 - Kad je manje više

Godina na izmaku 2010. porodila je nekoliko zaista zanimljivih srpskih EP-ova ili mini albuma, koji uglavnom nisu dobacili da preterano velikog broja slušalaca (čak naprotiv, nažalost), ali su mene osvojili... iz raznih razloga. Moji izbori su Izmena vremena, Virvel, Booyuko, Fitnes i Nikola Nežit, nebitno kojim redom. Nikad čuli? Dajte im priliku i preslušajte. Shvatite to kao moj novogodišnji poklon i želje za sve najbolje u 2011. godini.


Besplatni net EP akustičara iz Novog Sada Nikole Neškovića, prije svega je značajan po dirljivoj i nadahnjujućoj "Do sna Amerike", možda njegovoj ponajboljoj pjesmi, na tragu "Amerike" Ekatarine Velike. Duhovnom okrenut Nikola biva prilično dobar, ali i malo tmurniji, u ostale tri stvari - baladnoj "Ljubavi", "Stvarno hrabrim rečima", koje poručuju da "istina boli... oslobađa... raduje", i bogotražiteljskoj pjesmi "Gde nam je sve".


"'Pirinčana jutra' su neka mesta gde će se sve stvari iskristalisati i postati jasne, kada će bez ikakvog problema doći stvari na svoje mesto. To je moja borba za današnju promenu ljudskosti, a ta promena nema samo zemaljsku priču nego i tu nebesku", objašnjava Nešković, iliti Izmena vremena.

Zanimljivo da je EP objavljen u maju nazvan po pjesmi koja nije na njemu, već "Pirinčana jutra" zatvaraju oktobarski besplatni net album "Razlika je svetlosna", na kome se među 11 sjetnih pjesama o životu, prijateljstvu, potrazi za čovjekom i Bogom, izdvaja još jedan Nikolin dragulj - odjekujuće "Planine". Šteta što u "Pirinčana jutra" Nidžo nije uvrstio tu pjesmu i "Metereologa", još jednu svoju sjajnu (stariju) stvar. Nikola kaže da je snimio čak 21 pjesmu za oba izdanja, od čega ostade neobjavljeno još šest, što najvjerovatnije znači da i u 2011. ima razloga da se radujemo novoj Izmeni vremena.



Nežit je kako kaže Vikipedija (koja nikad ne laže) ime demona "iz slovenske mitologije, koji proizvodi različite fizičke bolesti u čoveku". Blago jezovit dojam potvrđuju nazivi tri instrumentala novembarskog besplatnog net EP-a - "Empire V" (V ide prvo, kopčate?), "Obešeni" i "Rane žive češanjem".

Novosadista skriven iza demonskog imena (kako Tviter u jednom cvrkutu otkriva - Nikola Živković gitarista novosadskog sastava NsLO) kaže da je Nežit "ambijentala, rok, elektro, industrijala, eksperimentalno...", ali bih ja prije rekao da je u najavi sjajna filmska muzika. Možda ne zvuči baš do kraja kao kulisa nekog budućeg filma strave, već više nekako tugaljivo i usamljenički otuđeno, kao stvoreno za domaću kinematografiju. Svejedno muzika je odlična. Nežit najavljuje da su to stvari "sa nadam se uskoro objavljenog demo albuma '11'".

Za "Empire V" sam kaže: "Nežit se borio protiv det (death) rokera. :) Očigledno je izgubio". "Obešeni" su "spontano nastala i snimljena pesma. Četiri sata rada... i to je to... zatvorite oči i slušajte... ništa nije onako kako izgleda."




Godinama gajim uspješno sve veću odbojnost spram muzičara koji se prave Englezi mjesto da stvaraju na (maternjem) srpskom jeziku. Pošastima "balkan ingliša" nije odolio ni izvjesni momak iz Beograda samozvan Bujako (valjda se tako izgovara), pa sam zanemario njegov prošlogodišnji singl sa dve pjesme "Going to the Sea"/"Spray". No, ovo sad sa julskim besplatnim net mini albumom "Siebentel" (sedmi na švapskom) je druga priča. Istina, "Metro" je novo potonuće u vode "balkan ingliša", ali stvar vadi snimak iz koga se slabo razaznaje jezik, pa je Bujako mogao to otpjevat' na japanskom, meksičkom,  kanadskom, sanskritu, svahiliju ili bilo kom drugom svjetskom jeziku.

Uz egzotično ime, Bujako na priloženoj slici izgleda pomalo kao Japanac na studentskoj razmjeni u Srbiji, a i melodije i ritmovi instrumentala, donekle "Leave" i posebno sjajnog "Thorn", vuku na Daleki Istok. Samo završna "Waltz For a Shadow" zvuči kao iz nekog francuskog filma. Još jedan daroviti budući stvaralac filmske muzike? Dečko koji obećava.

E da! Na majspejsu je, među nekim novim anglozastranjivanjima, još jedna sjajna stvar "Reka, planina i put". Da ne povjeruješ - na srpskom je!


Alternativni sastav Virvel javio se u maju samizdat CD-om “Sibir” sa četiri pjesme, od kojih je „Nemački štim“ savršen komad popa i možda njihov najbolji uradak na kraju prvog desetljeća postojanja. Na žalost, ma koliko sjajnu proizveli pjesmu, gitarski ambijentalci ni spotom za nju nisu uspijeli skrenuti pažnju na sebe u Srbiji i ostatku svijeta, pa po svemu sudeći nastavljaju djelovati skrajnuto iz nezaslužene potaje.

Dobra stvar je što se četiri godine poslije "Sa dna" Beograđani nisu vratili novim predugačkim albumom, već su sveli stvari na njima primjerniji EP, što možda obećava učestalije diskografsko javljanje preko njihove kuće Rapaneli (Rapanelli)?

"A sve neki fini svet" je naizgled poletna pjesmica sa samoposvetom "...a Virvel je sa radija svirao...", koja u ovom trenutku nažalost zvuči kao pusta želja. Pojačan klavijaturama Virvel je čak zasvirao valcer "Dragi kolega, ako ste mislili da sam zaboravio...", sa zanimljivim lebdećim gitarama. Virvel se odvažio i za put u neistražene predjele "Iz Sibira", ponajviše zahvaljujući glasu slomljenom od osjećaja basistkinje Tijane Drobac.





Dok mi Popečitelji na trenutke znaju zazvučat jednolično, od takvih mana ne pati živahan i raspojasan kragujevački Fitnes. Uporedni sastav dvojice Popečitelja i još jednog para muzičara oglasio se u novembru odličnim surf rok prvencem "Udarci i varnice", mini albumom sa šest pulsirajućih instrumentala. Djelce trojice (gitara-bas-bubanj) braće Furunović, uz dodatak prijatelja na klavijaturama, dostupno je besplatno preko "Silosa", etikete časopisa za pop kulturu www.popboks.com.

Otvarajući "Talas" pokazuje kako bi zvučali Strenglersi (Stranglers) da su se odlučili svirat surf u Srbiji. Slijedi "Fitnes duhova" koji mene vuče na pojednostavljeni Smak iz vremena klavijaturiste Laze Ristovskog ("Udarci i varnice" su snimani samo jedan dan u kragujevačkom bioskopu "Šumadija", gdje su Točak i drugovi radili CD "Live Without Audience" 1997).

Gitarista Saša Furunović kaže da je izdanje dobilo naziv "Udarci i varnice" po pjesmi "koja se na njemu nalazi, i dobro opisuje udarce ritam sekcije i varničenja gitare koje ćete čuti na njemu.

"Srce" zvuči podjednako nabrijano i na trenutke vrlo popečiteljski, uostalom kao i završno "Električno kolo". "Udarci i varnice" su samo dio budućeg istoimenog CD albuma kojeg Fitnes namjerava samoizdati početkom 2011. godine.

Aleksandar Arežina

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.