Пређи на главни садржај

Pop mašina – Kako je pravljen prvi domaći LSD album


Beogradska Pop mašina objavila je pretposljednjeg dana 1973. godine „Kiselinu“, prvi konceptualni album domaćeg roka posvećen halucinogenim iskustvima. Basista Robert Nemeček pokušao je 35 godina kasnije pokazati kako bi zapravo „Kiselina“ izgledala, da nije bilo loših uslova snimanja i samocenzure trojice hardrokera iz straha da ploča neće izaći ako PGP RTB sazna za njenu pravu LSD sadržinu.


“Osnovna tema 'Kiseline' jeste LSD iskustvo. To nije nešto što je trebalo na bilo koji način da afirmiše drogu, naravno. Album je pre svega jednostavno slika tog jednog mentalnog iskustva koje je nama bilo vrlo blisko”, rekao mi je Nemeček.

Pop mašina u svojoj najvažnijoj i najplodotvornijoj postavi Nemeček, gitarista Zoran Božinović (1952-2004) i bubnjar Bata Popović objavila je albume "Kiselina" (1973), "Na izvoru svetlosti" (RTLJ 1975), živi "Put ka suncu" (RTLJ 1976) i par singlova. Djela Pop mašine odavno su uživala veliko poštovanje, ali ograničenog kruga slušalaca, što se daje objasniti zvučno ne previše upečatljivim vinilima, koji su čak kasnije korišćeni za neka CD izdanja. Pravog remstera na CD-u dugo nije bilo. Nemeček je stoga po sopstvenom priznanju prionio desetogodišnjem poslu remasterizovanja diskografije odavno ugasle Pop mašine. Kao prvi rezultat tog posla pojavio se u aprilu 2007. godine CD “Originalna Kiselina: 35 godina kasnije” (MCF), a onda i dvostruka CD “Antologija” (Internut) 2009. godine. Upravo je promocija CD-a “Originalna Kiselina: 35 godina kasnije” u aprilu 2007. godine u Beogradu bila povod da sa Nemečekom porazgovaram za novinsku agenciju Beta o porođajnim mukama prvenca Pop mašine 1973. godine.
„Hteli smo da na neki način prikrijemo LSD temu albuma, jer smo znali kad se to bude otkrilo da ćemo biti zabranjeni. Tako je i bilo, međutim, tada je ploča već bila izašla i bilo je kasno. Neke stvari smo pretumbali, neke stvari izbacili da to ne bi bilo suviše uočljivo. To je bio neki kompromis, ljudima se svidelo i postala je kultna ploča kao što znamo. Jugoslav Vlahović je napravio originalni omot za “Kiselinu” pošto je znao šta je prava tema. Omot je suviše ličio na LSD portrete Bitlsa i postojala je opasnost da će neko na osnovu toga da shvati o čemu se tu radi, i da će stopirati ploču. Onda smo u zadnjem trenutku promenili omot. Ono što je izašlo na LP-iju je fotografija bukvalno napravljena nekoliko dana pre nego što je trebalo da se preda omot”, priča Nemeček.

- Znači ljudi u PGP-u su ipak shvatili o čemu je “Kiselina”?

Nemeček: Iskreno rečeno mi smo se toga najviše plašili .Nama je jedini cilj bio da izađe, i to je bio razlog zbog čega smo bili promenili redosled pesma na “Kiselini”, jer je tematska ploča. Prva je trebala biti “Tražim put” u kojoj praktično čovek traži nekoga od koga će da kupi LSD. I onda ima stih “da li je to pravi put?”, jer je u Beogradu tada prodavano mnogo falš tripova koji nisu imali nikakav efekat. Ovako složena “Originalna Kiselina” pokazuje sve faze tog LSD puta, tripa, od početka do kraja. To je bilo provaljeno, naravno. Kad je ploča izašla jedan novinar Ilustrovane politike, koji je bio u Americi, rekao je ovima u PGP-u “Znate li šta znači kiselina? To je esid, a esid je LSD!” I ovi su pali u nesvest! Nas su zvali 3. januara (1974) i rekli: “Ovo ako se provali mi ćemo svi pod led!” Ja sam rekao: “Pa dobro, okej, šta sad da radimo”.

- Kakav je bio odgovor PGP-a?

Nemeček: Bilo je logično da će se otkriti pre ili kasnije i sa tim nemamo apsolutno nikakav problem. Na kraju smo bili nagrađeni tako što PGP nikad nije sklopio ugovor sa nama za “Kiselinu” i nikad od nje nismo dobili nijedan jedini dinar! Ali zato PGP nema apsolutno nikakavo pravo na tu ploču zato što nema ugovor sa nama za nju.

- Koliko je LSD bio prisutan početkom sedamdesetih u Beogradu i uopšte Jugoslaviji, posebno na rok sceni?

Nemeček: U to doba teške droge nisu postojale u rokenrolu. Heroin i kokain nisu postojali u našim rok klubovima. Ljudi koji su se fiksali su bili odbacivani. Mi sa takvim ljudima nismo imali ništa!. Ali naravno bilo je raznih LSD-ijeva koji su stizali iz raznih zemalja. Bilo je čak i prirodnih halucinogena kao meskalin. Iskreno ja i Bata smo uzimali povremeno LSD i druge neke varijante. Originalni tekstovi za “Kiselinu” su nastali kao delovi nekih zapisa koje sam pravio pod dejstvom tih halucinogena. Imao sam u određenim situacijama nešto kao automatski rukopis. Pisao sam to nešto što mi se javljalo. Tako su nastajali delovi pesma kao “Na drumu za haos” recimo ono “…ponor se otvara pod pokretom ruke…” Obično sam kasnije to sređivao u stihove iz kojih su pravljeni tekstovi za “Kiselinu”.


- Kako je teklo snimanje “Kiseline”? Po onome što se kasnije čulo na vinilu nije sve išlo kako treba.

Nemeček: Mi smo imali neka dva singla pre “Kiseline”, koja su bila snimljena vrlo traljavo, vrlo kilavo, zbog toga što snimatelji u to doba nisu znali da snimaju tu vrstu muzike. “Kiselina” je bio projekat koji smo dugo spremali, ali smo dobili samo 20 sati studija da u svega dva dana snimimo i remiksujem ceo album. To je bio studio radio Beograda koji uopšte nije bio predviđen za muzička snimanja. Međutim to je bilo jedino što smo mogli da dobijemo. Znači bio je sistem uzmi ili ostavi, i mi smo to prihvatili.
Ta ploča je imala razne nedostatke, pre svega zbog toga što PGP apsolutno nije verovao da će neko da kupi rok muziku. Tu ploču su štampali na najgorem vinilu koji postoji. Svako ko ima LP “Kiselina” vidi da je ona vrlo teška, debela, zbog toga što je masa bila najgoreg kvaliteta. “Kiselina” je uvek krckala, svaki primerak, čak i ako nikada nije puštan. Prvi put kad se pusti ima ogroman broj krckanja. Zbog toga što je masa bila loša ploča je bila loše narezivana i zvučala je dosta plitko. Tako da “Kiselina” nikada nije s te strane zvučala kako treba. Mi smo gomilu stvari praktično privatno završavali oko ploče, jer naravno za 20 sati ne može da se snimi album i remiksuje, i tu su nam pomagali razni prijatelji. To što je izašlo bio je neki kompromis.
Pesma “Slike iz prošlih dana” nikad nije bila završena jer nismo imali vremena. Molili smo PGP da nam da dodatna dva sata studija samo da završimo pesmu, ali su rekli “ma ne dolazi u obzir”. Bez obrzira što to praktično nije koštalo ništa! Nisu nam dozvolili da radimo sa snimateljem sa kojim smo mi hteli Acom Radojčićem koji je snimao mnogo bolje od bilo koga od ovih drugih.


 - Otkud zamisao da ne uradite remaster albuma onako kako je izašao 1973. godine, već da ga ponudite u drugačijem obliku?

Nemeček: Palo mi je na pamet da bi bilo dobro da se izda “Kiselina” onako kako je trebalo da izgleda.. Vratio sam sve kako je to originalno trebalo da izgleda. Mislio sam da stvarno to dugujem onima koji su 35 godina verovali u tu ploču. Sadašnja “Kiselina” je toliko bolja naročito u odnosu na piratska izdanja u zadnjih 30 godina, koja su skoro sva bila sa tog krckavog vinila i kvalitet je bio još gori nego što je bila ploča. Hteo sam da je izdam kako to stvarno valja kao neku vrstu naše ostavštine. To je na kraju ispalo dobro, preko svih očekivanja. Ovo nikako nije rezidanje “Kiseline” koja je nekada izašla! Ovo je praktično kako je “Kiselina” trebalo nekada da izgleda. Ovo je jedino iza čega Pop mašina može da stoji. Bata je bio apsolutno fasciniran rekao: “Pa to je bilo to što smo radili, zar ne?” Rekao sam: “Drago mi je da si ti to primetio”. To prvi put zvuči kako je trebalo da zvuči pre 35 godina. Ovo je sad konačno zaokruženo i posle ovog “Kiselina” nema uopšte šta da se više dorađuje. Ovo će biti poslednja referentna verzija.



- Očekujete li da će “Originalna Kiselina” pomoći da se iznova odredi i popravi mjesto Pop mašine u povijesti jugoslovenskog i srpskog rokenrola?

Nemeček: Meni je jedino bitno da oni koji su to shvatali, cenili i voleli u zadnjih 35 godina da mogu da je vide u pravom svetlu. Ne očekujem da će se nešto senzacionalno desiti. Meni je jedino drago što ta ploča sad kada se sluša remasterizovana ne zvuči kao da je snimana pre 35 godina. Zvuči sasvim savremeno. Kad sam puštao “Kiselinu” jednom vlasniku diskografske kuće on, kad je čuo, rekao je: “Pa šta je ovde ostalo od originalnog snimka?” Rekoh: "Ovde ništa nije dosnimavano”. On kaže: “Nemoguće zvuči kao da je juče snimano!” Ali to jeste suština. Skinuo sam slojeve prljavštine na tim snimcima, pročistio ih najsavremenijom tehnologijom da zvuči kako bi trebalo da zvuči.

Zvanična strana: www.popmasina.com


Коментари

chupakabra каже…
Страшан бенд!Готово да се може осетити дух Бг-а..једном речју ПОП МАШИНА!!! %)

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.