Пређи на главни садржај

Rebelstar - Povratak u Sent Andreju





Gitarista bečejske Eve Braun Milan Glavaški sa svojim uporednim sastavom Rebelstar do sada je objavio dva albuma "So" (2007) i "Kalifonija" (2010), ali je njegovo prvo CD izdanje zapravo bio zanimljiv promotivni EP uglavnom sa drugačijim izvedbama pjesama sa prvenca. Album "So" je bio jedno od prvih, ako ne i prvo besplatno srpsko net rok izdanje, a na njegovoj koncertnoj promociji dobio sam danas rijetki i dragocijeni prethodni Rebelstarov EP!


Posljednjih dana decembra 2007. godine obreo sam se u prostorno malom beogradskom klubu slikovitog imena "Šipražje", na koncertnom predstavljanju Rebelstarovog prvenca "So", koji se tih dana pojavio besplatno za skidanje sa www.rebelstar-music.com. Danas svaka šuša nudi svoju muziku preko neta, ali vijedi istaći da su Glavaški i njegovi momci, koji su poslovali na potezu Sent Andreja (Mađarska)-Bečej-Beograd, već davno prije tri godine bili (čini mi se) prvi u tom poslu! Od koncerta pamtim da mi je neko blizak Rebelstaru kad sam se predstavio kao novinar Bete uvalio u ruku disk, da je klubić bio pun (pedesetak bića?), da je na početku zime bilo pakleno vruće, vjerovatno zbog Glavaškog koji je izgarao tokom nastupa, i da sam rijetko kad u životu vidio toliko sretnog čovjeka što svira, a hvala Bogu nagledao sam ih se...

Meni je promo EP kudikamo upečatljiviji od "Soli", kao sažetije izdanje sa ličnijim oblicima pjesama sa albuma. "Luna" čini mi se nije se našla na prvencu, mada ja imam samo izdanje sa neta, a ne CD koji se pojavio početkom 2008. godine sa tri dodatne stvari čija imena ne znam. "Iza nas" sa EP-a je verzija "Amerike", samo što ima orgulje bez usne harmonike. "Veliki san" je sa distorziranim solom jezgrovitiji i nema slajd gitaru kao "San" sa albuma. EP "Ventilator" nema usnu harmoniku i toliko izražene klavijature, a promo "Staklo" samo sa akustičnom gitarom mi opet bolje zvuči jače od čitavog benda na albumu. Posebna zanimljivost EP-a je šesta stvar "Sanjam" (moj naziv pošto na omotu CD-a uopšte nije pomenuta, već je kao skriveni dodatak), uživo izvedena na srpski prepjevana obrada "Dream All Day" američkih Pozis (Posies). Njihov Ken Stringfelov (Stringfellow) čak ovdje gostuje glasom i gitarom, a posebno je zadovoljstvo čuti kako svoju pjesmu izvodi povremeno na priučenom srpskom! Snimak mora biti iz Bečeja, mart 2007. godine.

Usred gužve u "Šipražju" uspio sam doprijeti na tren do raspoloženog Glavaškog, za razgovor koji je bio na žalost prilično kratak, jer je ushićenog gitaristu vrlo brzo čekala svirka...Glavaški je sa Evom Braun snimio "Prisluškivanja" (1993) i "Pop Music (1996), a potom se odmetnuvši sa novim sastavom Popsajkl, podario je lijep album "Popcyclepedia" (1998), prije no što će se posvetiti porodici, poslu i izgubiti iz svijeta muzike na nekoliko godina...

Glavaški: Ja sam konačno u Beogradu imao svoj lep posao i onda je došlo ono bombardovanje 1999. godine  i sve...Izgubio sam posao i sasvim slučajno smo otišli u Mađarsku na neki kurs. Dobili smo posao za dve nedelje i onda je krenulo, znaš ono, kuća, deca...i super, eto!

- Otkud baš u Sent Andreji?

Glavaški: Pa bio sam u Pešti zapravo. Ja sam u Sent Andreji poslednje tri godine i to je fenomenalno mesto. To je najlepše mesto pored Budimpešte. Tamo sam završio i kupio kuću.

- Odlučio si ostati tamo za stalno?

Glavaški: Ne mogu da kažem. Blizu sam, tri sata mi treba da dođemo (do Bečeja). Super mi je. Ne razmišljam mnogo o nekim pomeranjima. Bili smo u Americi doduše, živeli smo jedno vreme u Kentakiju, pa smo se vratili nazad u Sent Andreju. Znači nisam odlučio za stalno da ostanem tamo. Bio sam u Americi, nije mi se dopalo tamo, pa sam se vratio (smije se).

- Čime se tamo baviš?

Glavaški: Gradim data centre. Ja sam inžinjer energetike.

- Kako si osnovao Rebelstar?

Glavaški: Sve vreme sam svirao deci kod kuće akustičnu gitaru i onda sam odlučio ponovo da se bavim time. Napravio sam kućni sudio i napravili smo bend. Imam super momka koji svira bubanj iz Sent Andreje isto, zove se Atila, i neku internacionalnu ekipu, koja je sada pola-pola otprilike u Sent Andreji, Bečeju i Beogradu. Atila Prikler svira bubanj, Goran Obradović stari član Popsajkla bas i usnu harmoniku, Boris Smoje iz grupe Superstudio i Mizu svira akustičnu gitaru i peva prateće vokale, a Ljuba Rajić iz Popsajkla, koji je lupao bubjnjeve, sada svira klavijature.


- Pošto vas ima dosta članova Popsajkla, zašto nisi vaskrsao taj sastav?

Glavaški: Zato što kad sam krenuo da radim Rebelstar to je bio moj solo projekat i nisam planirao da radim sa ljudima sa kojima sam radio ranije. Nisam hteo da privatizujem nešto što smo radili zajedno u prošlosti. Jednostavno bila je to moja solo stvar, koju sam krećem da radim, i tako je na kraju ostao Rebelstar. Ali istovremeno Popsajkl je bio različit bend i period u kom sam radio i komponovao na neki drugi način. Rebelstar je više kantri-indi varijanata, malo je više emotivna. Ne bojim se da krenem nešto potpuno novo. Oduševljava me i izaziva da radim nešto ispočetka.

- Prvi album "So" se pojavio prvo besplatno na netu. Zašto?

Glavaški: To je super zato što tako dolaziš do većeg broja ljudi. Nemam komercijalni interes sa muzikom kojom se bavim. Ne postavljam se tako ni kada komponujem, ni kada pišem tekstove. Ne planiram koja mi je ciljna grupa. S druge strane imam svoj kućni studio, nikome ne plaćam da dođem tamo da snimam, i zašto da ne? Danas su razlike između dobrog kućnog i prosečnog komercijalnog studija jako male. Izdavačke kuće danas moraju naći alternativne načine da zarade pare. Ja ih razumem, jako je veliki pritisak na njima, ne mogu mnogo toga da prodaju, jer se mnogo skida sa neta. Ja nisam razgovarao sa izdavačkim kućama za Rebelstar uopšte. Ovo je moj prvi pokušaj, sve je besplatno, a ako dođe neka izdavačka kuća, moraće da se žešće potrudi oko nas.

- Nedavno si ponovo zasvirao sa Evom Braun u Bečeju. Je l' to bilo samo za taj jedan put ili se stvar nastavlja?

Glavaški: Mi smo se principijelno dogovorili u Evi Braun da objavimo novu ploču. Što će da potraje, da se razumemo, ali na kojoj će se pojaviti originalni autori iz prve postave (Pjer) Dolinka, (Goran) Vasović i ja. S druge strane reizdaje se prvi i drugi album Eve Braun i Popsajkla, što je interesantno. Sve to nekako zajedno dobija neki smisao, pa nadamo se da ćemo to da izguramo.

- Sada ste svi u dobrim odnosima?

Glavaški: Sada znamo kako treba da sarađujemo. Onda nismo znali. Verovatno nismo bili dovoljno matori (smijeh).

Zvanična strana: http://www.myspace.com/rebelstarmusic

Aleksandar Arežina

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.