ААА

foto Babe Bajaginom instruktoru Žiki Milenkoviću trebalo je (ne)sretnih 13 godina da konačno vaskrsne iz mirovine Babe, sredinom devedesetih jednu od  najupečatljivijih srpskih rok skupina. Vrativši se poslu kad se činilo da su već svi zaboravili na njih, Babe su nanizale nekoliko izuzetno uspješnih festivalskih nastupa, uz poslovično sjajnu podršku posjetilaca, a sada im predstoji da svoju pravu snagu potvrde samostalnim koncertom i trajni povratak opravdaju novim pjesmama.

"Dobro je" posljednja je pjesma koju je za života snimio Milan Delčić-Delča (1960-2011), nekadašnji pjevač beogradskog sastava U škripcu. Delčino "Dobro je" više je od pjesme - to je dirljivo svjedočanstvo o izuzetnoj snazi duha njenog tvorca, koji je godinama stoički vodio tešku i neravnopravnu borbu sa opakom bolešću. "Dobro je" zaostavština je jednog nesebičnog umjetnika, primjer kako se čovjek može  hrabro i dostojanstveno suočiti sa velikim životnim nedaćama i bezizlaznošću.

Vlada Janković-Džet, nekadašnji basista rok prvoboraca iz šezdesetih Crnih bisera i kasnije Tunela, danas najpoznatiji kao dugogodišnji voditelj i zaštitni znak radio Beograda 202, nekoliko dana pred kraj 2011.objavio je sa podmlađenom postavom svog Vlada Džet benda novi, ali svejedno nepopravljivo starinski zvučeći CD album "No. 4". Džet nudi "bazični rokenrol, pomalo naslonjen na amerikanu" na albumu za koji se nada da mu neće biti posljednji u karijeri. "Nije sladunjav, nije vaćaroški, već pravi, bazični rokenrol album. Postoje oni koji mnogo bolje sviraju to, ali i oni koji to rade mnogo lošije. Mi rokenrol sviramo kao ljudi kojima je to način života", reče mi Džet u kafeu Radio Beograda gdje smo se našli nekoliko dana uoči Nove 2012. godine sa upravo tiskanim primjercima CD-a "No. 4" u rukama, u izdanju Long pleja (Long Play), promoterske kuće za koju radim.

Perjanice beogradske alternativne scene devedesetih Darkvud dab (Darkwood Dub), odavno bez tvrdokornim fanovima drage mladalačke oporosti i samozagledanosti, hrabro ulaze u svoje srednjovječne godine rafiniranim, prijemčivim i nadasve 'kulerskim' pop albumom "Vidimo se".

Pips, čips end videoklips (Pips, Chips & Videoclips) u novembru su objavili „2x2“ – audio/video zapis sa dva koncerta u matičnom Zagrebu, koji može poslužiti podjednako kao odličan osvrt na skoro 20-godišnju karijeru, ali i koristan vodič za početnike željne da zavire u svemir u kome obitava i stvara alternativni pop/rok sastav vođe Dubravka Ivaniša.

Trebalo je tri desetljeća od kultne Igre staklene perli (ISP) da se ponovo u Srbiji pojavi obećavajući psihodelični spejs rok sastav kakvim se pokazuje Temple of the Smoke na prvom albumu "...Against Human Race", gdje se na zanimljiv način koriste likovi i djela Marvina Marsovca, Isaka Asimova, Azatota, Veljka Bulajića...   Četvorica ljubitelja psihodelije, regea, spejs, kraut i prog roka, doom i stoner metala iz Beograda prošle godine osnovali su Temple of the Smoke, i tokom tri dana septembra snimili osam pretežno instrumentalnih stvari za prvenac pretećeg naziva "...Against Human Race".

Sarajevske Letu štuke u maju su konačno objavile "Brojeve računa", treći CD na kome se ponovo pokazao izuzetan pjesmotvorački dar vođe Dine Šarana, posebno u dirljivim i ugođajnim komadima poput "U ovom svijetu" i "Minutama", dok je možda najveće iznenađenje albuma zvuk potcrtan vještačkim ritmovima kakve su koristili beogradski Laki pingvini i Bajaga u osamdesetima. Šaranov sastav uspio je skrenuti pažnju na sebe u regionu prvencom "Letu štuke" (2005) i pjesmama "Mjesto za dvoje", "Minimalizmom" i duetom "Sunce" sa Darkom Rundekom. Mene je Štukama privukao ipak daleko više izvrsni drugi album "Proteini i ugljikohidrati" (2008), na kom Šaran autorski blista od brzopotezne nazoviturbofolkerske "Paranoje", preko angažovanog "Tesle", do osjećajima natopljenih balada "Sami" i "Poljubi je dok spava".