Pank sastav Blekfajer (Blackfire) vratio se maja 2007. godine u Beograd u klub "Living rum" (Room) Studentskog kulturnog centra (SKC), gdje sam bio prilično iznenađen sa kojom predanošću je izvođenju svoje muzike pristupilo troje pripadnika indijanskog plemena Navaho. Drugi dolazak Crne vatre u Beograd/Srbiju (prethodni je bio u Domu omladine septembra 2005.) pružio mi je priliku upoznati braću i sestru, gitaristu i pjevača Klija Benalija, bubnjara Klejsona i basistkinju Dženedu, i naravno da prozborimo pokoju...
"Mi smo iz naroda Navaho, još se borimo za svoja prava i o tome pjevamo u svojim pjesmama", poručio je Kli Benali negdje usred koncerta u "Living rumu", koji nažalost nije okupio ni stotinjak posjetilaca. To ipak nije bilo spriječilo Klejsona (Clayson), Klija (Klee) i Dženedu (Jeneda) da rijetko viđenom strašću (skoro u transu) izvedu svoj osoben spoj panka, alternativne i tradicionalne Navaho muzike, s porukama protiv ekocida i represije Vlade SAD nad indijanskim stanovništvom. Crna vatra je burno gorjela te večeri u klubu SKC-a, gdje su došli u sklopu svijetske klupske turneje povodom u maju objavljenog "Silence Is A Weapon". Taj album podeljen je na dva diska – prvi sadrži 12 punk pjesama, dok je drugi ostavljen za isto toliko tradicionalnih Navaho ratničkih napjeva. Turneja je bila prilika, rekao mi je Kli, da Blekfajer ponovo dođu u Beograd, gdje su ranije osjetili povezanost sa "ljudima koji su, kao i narod Navaho, iskusili dosta tragedije u svojoj prošlosti, a doživljavaju je i sada". Na koncertu u SKC-u gosti iz Arizone su koristili odmor između pjesama da srpskoj publici objasne da u SAD i dalje postoji dosta ljudi koji Indijance "gledaju očima Džona Vejna", dok velike korporacije i vlada u Vašingtonu vrše pritisak da ih asimiluju i uzurpiraju njihovu zemlju i prirodne resurse u rezervatima. Na koncertu u SKC-u, osim stvari Vudija Gatrija (Woodie Guthrie) "Mean Things Happening In This World", Blekfajer su uz grmljavinu gitara i bubnjeva izveli i ekološki angažovanu pjesmu "Planet Earth 88" čuvenih Ramonsa (Ramones).
- Bili ste ovdje prije dve godine. Zašto ste odlučili da se vratite u Beograd i tu ponovo svirate?
Klejson: Mislim da nas je, kad smo došli prije dve godine, sve iznenadila magija ovog grada. To je tako lijep i zapanjujući grad, i kada smo osjetili publiku koja je došla na naš nastup, bio je to divan osjećaj. Energija ljudi bila je predivna.
Kli: Mene uvijek zanimaju razne oblasti koje su bile zahvaćene sukobima i borbama. Prvi put kad smo došli u ovaj region osjetili smo povezanost s ljudima koji su iskusili dosta tragedija, i za mene je to bilo mjesto gdje želim da se vratim. Definitivno smo namjeravali da se ponovo povežemo s dosta ljudi koje smo upoznali i koji su bili divni prema nama, kako bismo podijelili naša iskustva i našu muziku. Jer naša muzika ima poruku koju, nažalost, ljudi uglavnom ne mogu čuti preko medija.
Dženeda: Bila sam vrlo uzbuđena što imam priliku da se vratim u Srbiju. Prvo, ljudi s kojima smo kontaktirali bili su tako sjajni i snažni da mi je to otvorilo oči – kao starosjedelačko stanovništvo u SAD, čitav naš život je borba, a ovdje smo sreli ljude koji se takođe bore i za to traže pozitivne načine. To mi je bilo najvažnije – ljudi ovdje, iako su imali tragičnu prošlost, imaju toliko nade. Za mene je taj osjećaj bio važan i morala sam da se vratim. Plus što je hrana ovdje sjajna. Volim vašu hranu. Različita je od hrane koju sam ranije probala. Ovdje u Srbiji imate odličnu kuhinju, a možda toga uopšte niste svjesni.
Kli: Ne podržavamo industrijsku poljoprivredu. Mi uzgajamo ovce i krave kod kuće. Naše porodice i dalje žive od zemlje. Postoje oblasti u rezervatu koje još nemaju tekuću vodu i struju, i neki naši starci još ne govore engleski, samo naš jezik. To je kraj u kom smo odrasli i tako smo odgajani, tako da je uvijek sjajno putovati i probati razne lokalne kuhinje.
Dženeda: Boravak ovdje za nas je vrlo inspirativan jer imate bogatu kulturu, čiji dijelić moramo ponijeti kući.
Klejson: Vozeći se danas vidjeli smo starije ljude i žene u maramama kako rade u vrtovima. Dosta naših starih radi na sličan način. Kao da smo se vozili kroz naš rezervat, a to su mogla biti naša polja. Skoro da je bilo isto.
- Vaš novi album ima dva diska, na jednom je 12 tradicionalnih Navaho pjesmama.
Dženeda: Naša muzika je visokoenergetski sociopolitički pank, a naša tradicionalna muzika je Navaho i s njom smo vrlo povezani. Možda to ljudi ne vide spolja, ali to je naš identitet, ono što jesmo. Sviramo pank jer je to oruđe kojim možemo poslati poruku. Naša tradicionalna muzika priča priče, to su ratničke pjesme.
Kli: Naša muzika odražava protivriječnosti i sukobe kroz koje pokušavamo da održimo svoje kulturno naslijede. Suočeni smo s prisilnom asimilacijom i kolonizacijom. Danas se još vodi rat protiv našeg naroda zbog resursa i zemlje, zbog našeg kulturnog identiteta. Još pokušavamo da zaštitimo svoja sveta mjesta, način života, i to je borba da održimo balans. Naše riješenje je da tradiciju uvedemo u našu muziku i na taj način da ljudi vide da to može zajedno da funkcioniše. Nadam se da će ljudi shvatiti da su dva diska povezana i da pjesme dolaze sa istog mjesta.
Klejson: U našem narodu postoji strah da ćemo izgubiti jezik i kulturu, da se neće prenijeti na slijedeće koljeno, jer dosta mladih ne zna kako da pristupi tradiciji. Teško je danas, kad su svi modernizovani. Uvođenjem tradicionalnih pjesmama pokušavamo da nadahnemo mlade da pokušaju da nauče više o našoj kulturi.
Dženeda: I da pokažemo ljudima u svijetu da je naša kultura važna.
- Da li je vaša muzika vatreni pank rok, kao što ju je svojevremeno nazvao Džoi Ramon (Joey Ramone)?
Kli: Uvijek me brinu etikete. Mnogima je teško da etiketiraju našu muziku. Raditi s Džoijem bila nam je velika čast. Kad te kum punka nazove tako, mislim da ti se to jednostavno zalijepi i ostane. Sviramo muziku koja dolazi iz srca. Uvijek rastemo i učimo. Došli smo ovde i slušamo razne vrste lokalne muzike, romsku ili neku drugu, što takođe utiče na nas.
Klejson: Za mene je pank energija i iskrenost. Kad stvaramo pjesme, u njih stavljamo srca jer pokušavamo da kažemo istinu onako kako je mi shvatamo. Za nas je najvažnija energija i da nadahnemo ljude da se pokrenu na akciju, a ne da budu nepokretni i da ništa ne rade.
- Kakvo sjećanje vas veže za Džoija?
Dženeda: Džoi kao da je bio naš ujak, podržavao nas je. Došao je u Navaho rezervat da učestvuje na našem festivalu Hodiitsa (prevod: „Dođi da te čuju“), čiji je cilj da se mladi upoznaju sa ekološkim i političkim temema. To mu je bio prvi koncert poslije raspada Ramonesa i zvao se Joey i Resistance. Bio je sjajna, dobra duša, dobro srce.
Zvanična strana: www.blackfire.net
Moj razgovor sa Blekfajer je objavio časopis Popboks:
Коментари