Пређи на главни садржај

Instant karma - Oseka heroja radničke klase

Zrenjaninski rokeri Instant karma poslije pet godina odsustva vratili su se krajem 2008. albumom "Sve je uredu...samo krvarim", koji je uprkos/zahvaljujući izlasku za PGP RTS čuo, kako se čini, veoma mali broj ljudi u Srbiji, a kamoli šire. Zanimljivost albuma je svakako smjelost sastava pjevača Aleksandra Jankovića da se upusti u obradu čuvenog i do sada nedodirljivog remek djela sarajevskih Indeksa "Plime".

Instant karmi se bar mora odati priznanje za posjedovanje istančanog osjećaja koju pjesmu obraditi u datom trenu. Početkom ratnih devedesetih to je bio "Osmijeh" zagrebačke grupe 220, na drugom albumu "Pazi kako hodaš" (1992), a malo docnije postigli su čini se i svoj najveći proboj do slušalaca sa "I'm Free" čuvenih Kinksa, koja je na srpskom postala "Dan za danom", darovavši ime i trećem albumu (1995). Tu se našla i "A ti želiš pričati" slovenačkog kantautora Andreja Šifrera. Predvođeni Jankovićem Zrenjaninci su, uz učestale promijene postave, nastavili nizati albume, ali su ipak zastali smrću bubnjara Branislava Mazalice u martu 2003. godine. Pet godina kasnije objavljen je album oštrog naziva "Sve je uredu...samo krvarim", ali se poslovično nesposobni PGP baš nije preterao da o tome obavijesti javnost, tako da za njega nisam saznao (a kamoli ga preslušao) do par mjeseci kasnije. Slučajno otkrivši negdje u februaru za novo izdanje Karme, okrenuh Jankovića telefonom u Zrenjanin, kako bi čuo nekoliko pojedinosti o novom CD-u. A pojedinosti su zvučale uglavnom mračno, ali svakako zanimljivo. Mene je najviše privuklo to što su se Zrenjaninci sjetili "Plime". I drznuli se dati svoje zanimljivo viđenje možda najbitnije pjesme Indeksa (iako uz bespotreban "prevod" na ekavicu).


- Zanimljiv je naslov novog albuma.

Janković: Pa "Sve je uredu...Samo krvarim" to je inače pesma od Boba Dilana, po tome smo dali naslov, a i takva su vremena. Ispada da je sve u redu, a svi krvarimo prilično. Mislim sam naslov sve govori. Ne znam da l' treba da objašnjavam ljudima šta sam mislio ili nisam mislio...ali to je to, uglavnom. Album je dosta politički obojen. Imali smo dosta da kažemo posle pet godina pauze. Jednostavno pet godina nismo imali ništa. Poslednji album pre ovog je izašao 2003. "Guru" za PGP. Posle toga nam se desila nesreća da nam je bubnjar preminuo 2005. Imali smo pauzu par godina i sad smo nastavili gde smo stali...

- Kad tako opisuješ album, može li se govoriti o nekakvoj protestnoj muzici, pogotovo što pominješ Dilana?

Janković: Jasno je, sve se vidi. Posle one borbe devedesetih da dođe do nekih promena, jednostavno je došlo do nekog razočarenja posle osam godina, naročito što se tiče nas rokenrolera. Mislim, koliko god da smo se borili za neke promene, posle toga su nas gurnuli pod tepih. Ima jedna interesantna obrada na albumu koja se zove "Heroj radničke klase". Stvarno mislim da nam treba u ova vremena jedan Heroj radničke klase, da se pojavi ne samo na ovim našim prostorima, nego i globalno.

- Znači obradili ste Lenonovu stvar?

Janković: Da, da, to je pesma Džona Lenona (John Lennon) "Working Class Hero". Lenon je moj idol. A ima sem te pesme i "Plima" Indeksa.

- Ej! To je izuzetno zanimljivo. Kako ste se odlučili da to obradite?

Janković: Što se tiče Indeksa, to je meni jedna od najboljih eks jugoslovenskih grupa, Davorin Popović je sigurno jedan do najboljih pevača svih vremena koje smo imali na ovim prostorima, a "Plima" je sigurno jedna od najboljih pesma koja je napravljena ovde.

- Kako "Plima" izgleda u vašem izvođenju? Koliko daleko ste otišli?

Janković: Mislim da smo dali neki svoj pečat. Instant karma ipak ima neki svoj prepoznatljiv zvuk posle 20 godina karijere. Da l' je to po mom vokalu ili po gitari, nema pojma, ali ljudi nas prepoznaju. Da l' se to nekom sviđa ili ne, to je sad već druga priča. Mi nismo bend koji je uzeo, obradio tu pesmi i "skinuo" je, već smo joj dali naš pečat. I ona zvuči fantastično. Zvuči fantasticno i u verziji Indeksa. To je snimljeno 1967/68. godine i slobodno može da stane rame uz rame uz Bitlse (Beatles), Pink Flojd (Floyd), Rolingstons (Rolling Stones) ili nebitno koju grupu. Ta stara verzija zvuči fantastično! Mislim da je naša verzija malo drugačija, ali to je to kako sam želeo da zvuči. Podseća na "Heroes" Dejvida Bouvija (David Bowie).

- Šta je sa ostatkom albuma"

Janković: Ostatak materijala je bazičan rokenrol, jer su takva vremena, znači tvrd. Što bi rekao jedan moj prijatelj, prilično je levičarski obojen. Vratili se nekim korenima i izvornom rokenrolu kao što su se Bitlsi vratili na "Belom albumu". Prvi spot je urađen za "Ne mogu da postignem", a drugi je "Heroj radničke klase", koji nije nigde pušten. Verovatno zato što iritira urednike, pošto vidim da neće da ga puštaju, jer vide ko se pojavljuje u spotu. Urađen je kao dokumenarac i govori od početka oktobarske revolucije, pa su tu neki heroji koji su se pojavljivali od Če Gevare do Čaveza. I vidim da ga niko ne pušta!



Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.