Пређи на главни садржај

Eva Braun - Povratak iz dobrovoljnog izgnanstva

Eva Braun za jesen najavljuje povratnički album "Playback", a njegov prvi singl nazivom "U izgnanstvu" slikovito predočava gdje se sastav iz Bečeja dobrovoljno nalazio još od posljednjeg albuma "Everest" (2001). Sudeći po najavnom singlu ljubitelji savršene pop pjesme imaju puno razloga da poslije skoro punog desetljeća njihov novi album očekuju sa nestrpljenjem.


Za Evu Braun sam prvi put čuo, zapravo gledao je, na davno uglasloj televiziji NS plus negdje čini mi se '93. ili '94. godine, kako izvode meni nebeski lijepu pjesmu "Već viđeno", sa danas kultnog prvenca "Prisluškivanja" (1992). Već drugi album "Pop Music" (1995) nije trebalo tražiti ko iglu u plastu sijena, zahvaljujući pjesmama "Sada ne znam", "Zmajevi", "Bečej noću"...sveprisutnim na preostalim radio i tv stanicama koje su tada još držale do sebe i rok muzike. Kada je od pjesmotvoračke trojke basista Goran Vasović, gitaristi Milan Glavaški i Petar Dolinka, preostao samo prvi, nisam bio zabrinut. Po meni je samo Vasovićeva Eva Braun sa albumom "Heart Core" (1998) i posebno pjesmom "Lavirint" nastavila uspiješan niz. Uostalom, smatrao sam da je srpska scena odlukom otišlog Glavaškog da osnuje novi sastav Popsajkl (Popcycle) samo dobila na snazi...kao što je izgubila kad je i Vasović, poslije albuma "Everest" (2001), odustao od Eve Braun. Ipak, neku godinu kasnije uslijedila su dva prijatna iznenađenja.

Glavaški, sada gastarbajter u Sent Andreji je osnovao novi sastav Rebelstar, a Eva Braun sa obnovljenim trijumviratom Vasović/Dolinka/Glavaški održala je povratnički koncert u rodnom Novom Bečeju na proljeće 2007. godine. Kada sam na samom kraju 2007. godine u beogradskom klubu "Šipražje", prilikom koncertnog predstavljanja prvenca Rebelstara, besplatnog net albuma "So", slučajno pitao Glavaškog o daljoj sudbini Eve Braun, iznenadio me viješću da polako pripremaju povratnički album. Znači da li su stare nesuglasice prevaziđene?

"Sada znamo kako treba da sarađujemo. Onda nismo znali. Nismo bili dovoljno matori", rekao je uz osmijeh gitarista.

Obnovljena Eva Braun je potom nastavila da nastupa tu i tamo, a besplatna net kompilacija "Off The Record" (2008) pored starih rijetkosti donijela je prvi opipljiv proizvod ponovnog okupljanja, novu stvar "Evergrin". Konačno nastup Eve Braun 28. avgusta na rok večeri turističko-zabavne manifestacije "Velikogospojinski dani" u susjednom im Novom Bečeju, bio je povod da od Vasovića čujem novosti.

"Novi album će se pojaviti za B92, a naš plan je u oktobru. Iskreno se nadam da ćemo uspeti do tada da završimo posao na novom albumu. Definitivno će se zvati "Playback". Malo ironičan naziv. Super nam zvuči! Ima samoironije u svemu tome. Kad neko izda živi album nazove ga Live. Kad ne peva uživo, već u studiju, onda je to kao neki plejbek. Interna naša šala. Učinilo nam se kao nešto zanimljivo", rekao je Vasović.

- Imate tradiciju tih engleskih naziva "Pop Music", "Heart Core", "Everest"...

Vasović: Mi ne izdajemo baš često albume, pa volimo da se pomučimo i poigramo sa nazivima.

- Hoće li se pred izlazak albuma pojaviti neki najavni singl/spot?

Vasović: Već je krenula pesma "U izgnanstvu" u junu. Vidim da se baš mnogo vrti, što je verovatno i normalno, dugo nas nije bilo, pa ti što nas vole, su nas se možda i zaželeli. Pretpostavljam da je to jedan od razloga. Spot za "U izgnanstvu" nismo radili, nismo ni razmišljali nešto puno o tome. Za ovaj drugi singl, najavni za album, koji će se pojaviti u septembru, uradićemo spot. "U izgnanstvu" je trebalo da bude kao neka pretpremijera, da opipamo puls i vidimo kako sve to ide.

- "U izgnanstvu" je kao neki vaš opis gdje se u međuvremenu nalazila Eva Braun?

Vasović: Sigurno da ima skrivene simbolike. Nije nas bilo. Poslednji album smo izdali 2001. To je bilo neko dobrovoljno izgnanstvo. Čak se u pesmi kaže: "U izgnanstvu jer smo sami tražili"! (smijeh) Povratnički koncert je bio 2007. godine, a nakon toga album za free download sa neobjavljenim snimcima. To nije bila nova ploča, već mala kompilacija i most između 2001. i ovog sad. Iskreno se nadam da bi sve trebalo da bude završeno do oktobra i onda krećemo sa koncertima, jer smo odlučili da ne sviramo uopšte dok ne završimo ploču. Zaista nigde ne sviramo. Napravili smo presedan iz drugarskih razloga, ljudi su nas pozvali, a njih ne možemo odbiti. Bukvalno, dok se ne pojavi ploča sviramo samo u Novom Bečeju i nigde više.



- Svirali ste često u Novom Bečeju?

Vasović: Mislim da Eva Braun nikad nije svirala u Novom Bečeju, iako je razlika desetak kilometara! Možda jako davno, pre 20 godina kad smo počinjali...Ovo je u stvari prvi put. Odlučili smo da ne sviramo uopšte dok ne snimimo novi album, ali napravili smo presedan, idemo u Novi Bečej i nigde više. Dolazimo na poziv prijatelja iz detinjstva koji organizuju "Velikogospojinske dane". Posebno se radujem svirci na manifestaciji na koju svake godine volim da odem. Uz to isti dan svira naš veliki prijatelj Vlada Divljan i to je sjajno!

- Postoji li rivalitet izmedju Bečeja i Novog Bečeja?

Vasović: Pazi, ako mene pitaš ne postoji, ali otkud znam...Ako postoji to je benigni i pozitivni rivalitet. Nikad nisam doživljavao da to postoji osim u šali, što je sasvim normalno, da li je Bačka ili Banat...Postojala je priča da bi se napravio most koji bi spojio dva grada i bili bi na razdaljini od tri kilometra, a ovako su na 12 kilometara, ali na žalost to je propalo.

- Bili biste onda kao Beograd i Novi Beograd!

Vasović: Otprilike! (smijeh)

- Kako djeluje sad autorska trojka Vasović/Dolinka/Glavaški?

Vasović: Dosta dobro. Super. Milan ima svoj of projekat ili mu je možda čak i glavni projekat Rebelstar? Tako da je on i dalje autor, ali u manjoj meri nego što je bio u vreme albuma "Prisluškivanja" i "Pop Music". Tako da je najveći deo uglavnom pao na pleća mene i Pjera Dolinke, s tim da kad god radimo pesme, radimo ih zajedno. Na kraju se može smatrati da smo u neku ruku svi autori.

- Znači ti i Pjer ste Lenon/Makartni, a Glavaški se povukao na položaj Harisona?

Vasović: Otprilike tako (smijeh)



- Koliko će biti stvari na albumu?

Vasović: Uuu, mnogo! Ne znam! U užem izboru je nekih 16-17 komada. Nemam pojma. Minimalno 14 pesma, sigurno.

- Postoji li neki koncept albuma?

Vasović: Pazi, čak i kad ne postoji koncept mi ga izmislimo, tako da ne sumnjam da ćemo izmisliti mi do oktobra neki koncept. Volimo to da radimo. Ne znam, za sada je to samo zbirka pop pesama. Videćemo dalje šta će da bude.

- Stvari su sad nastale ili se neke vuku od ranije?

Vasović: Uglavnom su novije pesme. Znaš kako je, bili smo dugo van priče. Mislim da samo ima jedna ili dve koje datiraju pre sedam ili osam godina, sve ostalo nastalo je u prethodnih godinu do dve. Svež je materijal.

- Gledao sam vas prošle jeseni na festivalu "Jelen lajv" u SKC-u...

Vasović: To nije bilo loše!

- ...i baš je bilo ljudi koji su veliki entuzijazmom došli vas da gledaju. Vidio sam imate priličnu bazu poštovalaca u Beogradu.

Vasović: Znaš kako, mi imamo čini mi se jednu malu prednost. Oduvek, čak i kad smo počinjali, nismo nešto generacijski bili zaokruženi, pa da smo se bili obraćali na koncertima samo nekom određenom godištu. Bukvalno smo imali klince od 18-20 godina i neke ono već sredovečne ljude, kakvi smo svi mi sada. Tako da je to bio izuzetno širok dijapazon. Pretpostavljam da je naša muzika takva i da nalazi širi krug slušalaca. Sad da li je dobro ili loše, ne mogu da ulazim u to, ali primetio sam, recimo, kad smo svirali na "Supernatural" festivalu klince od 15-16 godina i tate koji drže decu na ramenima u prvim redovima. To je bilo baš zanimljivo i videti, i mogu reći da mi je u neku ruku bilo drago.

- U međuvremenu dok vas nije bilo svašta se izdešavalo na domaćoj sceni, a i diskografska industrija je propala. Šta očekuješ od novog albuma?

Vasović: Ja sam strašno nezahvalan sagovornik kad je u pitanju domaća scena. Skoro ništa ne slušam. Ne zato što ne želim, već s obzirom na posao i sve ostalo. Jedino što stignem da čujem je kad neko od mojih prijatelja objavi album, pa mi ga pokloni (smijeh). Bio mi je sjajan album Velikog prezira, to mi se jako dopalo. Autopark ima odličnu ploču...Skoro sam gledao "Jelen top" lisu i za nijedan bend nikad čuo nisam! To ti govori koliko sam davno, davno ispao van tokova. To je neka pozicija koja meni odgovora. Eva Braun više nije bend koga zanima takmičenje, pogotovo ne u ovoj dobi, posle toliko duge karijere. Tako da smo u lagodnoj poziciji da posmatramo sa strane i zaista uživam u tome.

- Nekad ste slovili za gitar-pop ili britpop sastav...

Vasović: Uuu to nas je posle pratilo kao usud. Nikad nisam voleo te klasifikacije tipa britpop. Mi smo bili grupa klinaca koja je krenula da svira muziku koju voli, a slučajno se potrefilo da se pojavio neki britpop, pa gitarski pop, pa su ljudi to tako prepoznali. A baš je suprotno. Ko je pažljivije slušao može videti da smo mi žanrovski šaren bend, da smo se non stop poigravali sa žanrovima. Imali smo i rege, doduše u okvirima pop pesme. A onda mi dođe neki novinar 93/94. i napiše "britpop" i gotovo! Svi su počeli da to prepisuju i govore. Al' dobro, preživeli smo (smijeh).

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.