Пређи на главни садржај

KUD Idijoti - Legendarni u živo ostaju u legendi?


Danas veliki KUD Idijoti ušunjali su se na jugoslovensku scenu kroz mala vrata, iliti koncertnom kasetom "Legendarni u živo" (1986). Meni i dalje zvuči nevjerovatno da kultni živi album, zabilježen samo na nekvalitetnom nosaču zvuka, nije u međuvremenu remasterizovan, ni objavljen na CD-u ili sličnom digitalnom obliku! Još poraznije, ni sami legendarni pankeri iz Pule ne pokušavaju svoj diskografski prvenac sačuvati od zaborava, čak ni iduće godine kada navršavaju tri desetljeća postojanja, a "Legendarni u živo" četvrt stoljeća!

Legendarni KUD Idijoti poslije novogodišnjeg nastupa u Odeonu, odlučiše se vratiti 2. septembra za novu svirku u Beograd, ovaj put u baštu Kluba studenata tehnike. Najavljujući koncert promoter me posebno privukao rečenicom "četvorka iz Pule za sledeću godinu sprema veliku turneju povodom tri decenije postojanja, što je podatak kojim malo koja grupa može da se pohvali". Meni dovoljan razlog da okrenem telefonom u Pulu gitaristu Saleta Verudu i pokušam saznati nešto više, ne samo o godišnjici...

"To bi promoter želio, ali vidjećemo...U februaru bend slavi 30 godina. Vidjećemo da li ćemo tome posvetiti nekakve posebne akcije ili ćemo nastaviti ovako po starom. Nisam do sada bio ljubitelj jubileja, pa pojma nemam. Možda sada hoćemo, možda nećemo", počeo je Veruda.

- Kako ti se čini ovih 30 godina. Malo ili puno? Može još?

Veruda: Dok nema bolova u kostima sve je okej. Šta ja znam, mi smo u dobroj fizičkoj kondiciji, dobro nas zdravlje služi. Ne pijemo ništa više nego što smo pili prije deset ili 20 godina, ne drogiramo se, to nas valjda i održava u životu. Nemamo namjeru da izguramo idućih 30 godina. Nije bio ni plan ovoliko, ali eto godina za godinom, skupilo se.

- Kad se već vraćamo u prošlost, zanima me zašto se nije nikad na CD-u pojavio album "Legendarni u živo"?

Veruda: To jeste bilo naše službeno izdanje, ali samo na formatu kazete tada. Kasnijim preslušavanjem ustanovljeno je da master nije baš u najsjajnijem stanju, a kako su se sve te pjesme u nekim kasnijim izdanjima pojavljivale, onda nije bilo neke potrebe da se ta kazeta rezidaje na disku. Jer kažem kvalitet samog zapisa je vremenom izgubio na nekoj svojoj oštrini/jasnoći, pa onda nije bilo nekog smisla da to objavljujemo. Možda je neko to uradio piratski, vjerojatno se na internetu može naći kao što sve može se naći, ali službeno taj materijal nije reizdan.

- Ali to je legendaran album! Ja sam to kupio 1987. godine! To je stvarno gre'ota! Je l' ne postoji neki način da to ispeglate, pa da izađe? Ipak je dokument.

Veruda: Niko od nas nema sad, ne volje, nego ni vremena da se bavi tim nekim starim snimcima. To da izdavač uzme i reizda, mi ne bismo imali ništa protiv, ali nekako prioritet nam je da izađe ovaj novi materijal, nove pjesme. Te stare su se već nekoliko puta našle na diskovima, pločama i tako.


- Kad se konačno može očekivati novi album?

Veruda: U zadnje vrijeme sviramo dosta ovih festivalskih svirki, gdje smo dosta kraći, recimo cirka oko sat vremena, zato što treba ostati prostora i za druge izvođače. Nama ako koncert traje manje od dva sata, nekako nam je kratak...Na samostalnim koncertima u zadnje vrijeme sviramo i nove pjesme. Onda smo baš unapred raspoloženi, vremenskog nekog ograničenja praktično nema da prezentiramo malo više novog materijala, koji je da kažem u nekom finiširanju. Kad će izaći o tom po tom...

- Je l' ostaje radni naziv "Zbogom Istro" i postoji li bar neki okvirni datum izlaska?

Veruda: Znaš šta Aco? Na albumu je ostalo pjevanje za još tri pjesme. Nisam završio tekstove, zato taj album stoji i čeka. Praktički zbog tri teksta. Kada će biti zgotovljeno, ne mogu obećavat' ništa. Trenutno smo svi u nekim privatnim životnim pretumbacijama, tako da je muzički dio zapostavljen. Mi smo u godinama kad ne ganjamo karijeru. Prije sam najavljivao datume, pa ništa nije bilo. Sad ne bih da se brukam. U svakom slučaju sviramo ovo što je gotovo na koncertima, sada već stižu neke dobre kritike i tako. Mi smo ti inače bend koji svira bez plej liste. Nije se o tome znalo prije pet, deset ili 15 godina, ali sada već se zna da mi tako radimo. Čak i najveće festivale kao Egzit sviramo bez plej liste. Znači dogovor je samo za prvu pjesmu ili prve dvije. Kad krene, sve dalje ide na neki filing, na neke naše poglede, neku atmosferu između nas. To uglavnom ide vrlo tečno. Unapred zapravo nikad ne znamo šta ćemo svirat. Dva sata programa prođe i da me neko pita: "Šta ste svirali?" ne znam u tom momentu. Morao bih odvrtiti film unatrag.

- Možeš navest nazive nekih novih stvari koje svirate?

Veruda: "Nadoknađujem", "Anarhija" i "Vesna 2". To je zapravo priča o Vesni sa našeg prvog singla. Dakle šta ta Vesna sada skoro 25 godina kasnije radi? Je li živa, je l' se udala? Šta rade djeca, šta radi muž? Radili li u garaži, radi li u preduzeću? Vraća li se kredit za novi auto? I tako malo o toj našoj Vesni 25 godina kasnije.

Zvanična strana: www.kudidijoti.com

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.