ААА

  Momčilo Bajagić Bajaga upečatljivo je započeo svoje samostalno stvaralaštvo prvencem “Pozitivna geografija” (1984), sjajno ga nastavivši, ovaj put uz imenu pridodane Instruktore, slijedećim albumom “Sa druge strane jastuka” (1985). Očekivanja mnogih od trećeg albuma bivšeg gitariste Riblje čorbe bila su tržišno možda neopravdano izuzetno visoka, ali bitnije je da su “Jahači” bili još jedna u nizu nadahnutih zbirki Bajaginih pjesama, što svjedoče “Samo nam je ljubav potrebna”, “442 do Beograda”, “Rimljani”, "Strah od vozova"… 

Izdvojih nekoliko dugosvirajućih izdanja koja su meni bila najzanimljivija u svijetu tokom 2018. ljeta. Ne kažem da su bila doslovno najbolja, štogod to uopšte danas značilo, već dovoljno maštovita, (samo)ispitujuća i odvažna da mi privuku i zadrže pažnju u amazonskoj prašumi ostalih izdanja. Što u prevodu znači da to nisu stvari na prvo slušanje, već djela koja su čudnovato stvaralački krivudajući osvojila neki svoj prostor i vrijeme. (Praveć izbor izbjegoh Long plej izdanja i izvođače kojima sam bio poslovno posvećen tokom 2018. godine.)

I plej (E-Play) navršava 20 godina postojanja, što je bio odličan izgovor da pročešljam sopstvena pisanija o njima, i gle! Nađoh prekucan, a nikad objelodanjen, čitav razgovor vođen onomad sa gitaristkinjom Biljanom Todorovski i basistkinjom Maja Cvetković, povodom prvih deset godina I pleja, koji je u skraćenom obliku bila objavila moja tadašnja kuća novinska agencija Beta. Slijedi manje-više priča o sviranju među kukuruzima, hevi metal bračnim ponudama, suzavcu i ostalim uobičajenim stvarima.

Omot kultnog, prelomnog albuma Električnog orgazma "Distorzija" krije neke zanimljive pojedinosti, kao što je prisustvo pjevača Partibrejkersa Zorana Kostića-Caneta, otkriva Srđan Gojković-Gile.

Yu grupa pripada uskom krugu utemeljivača jugoslovenskog i srpskog rokenrola. Zaslužan, velik bend. Ne samo zbog istinskih klasika domaće muzike kakvi su "Crni leptir", "Kosovski božuri" i "Čudna šuma", a kasnije hitovi "Mornar", "Od zlata jabuka"... Dragi i Žika Jelić, Bata Kostić i ostali znalački i sa srcem spajali su zapadne rok obrasce sa uticajima našeg podneblja i stvarali jedinstven, samo njima svojstven zvuk. Neponovljiv. Yu grupa je prije 45 godina nespretno nazvana po državi koje odavno više nema. Danas je još jedan dokaz da su na Balkanu bar ljudi, muzika i umjetnost trajniji i postojaniji od država i njihovih granica. (Moj stav u svega nekoliko rečenica o značaju Yu grupe, napisan za rubriku "Pitanje/odgovor" dnevnog lista Danas, za broj objavljen 14. 12. 2015. godine. Povod je predstojeći slavljenički koncert 18. 12. u beogradskoj Hali sportova gdje Yu grupa proslavlja 45 godina postojanja. Svoj...

foto Dunja Dopsaj Na svoju izuzetno bogatu ali daleku prošlost, na dane kada su prije skoro četiri desetljeća sa Seks (Sex) pistols, Kleš (Clash) i Demnd (Damned) bili među sastavima koji su udarali temelje britanskog panka, čuveni romantičari Bazkoks (Buzzcocks) su se osvrnuli u dva navrata tokom 2011. i 2012. godine.

Hladno pivo, najveći sastav ikada izašao iz malog zagrebačkog naselja Gajnice, sedmi album "Svijet glamura" tokom 2011. godine predstavljao je turnejom po bivšoj Jugoslaviji na kojoj su hrabro pokušali osvojiti nekoliko najvećih dvorana Hrvatske, poput arena u Zagrebu i Splitu, uz dvostruki povratak u njima omiljenu beogradsku Halu sportova.

Zagrebački Džinks (Jinx) bez novih pjesama već četiri godine od albuma "Diksilend" iskoristili su proslavu dva desetljeća postojanja kao povod da iznova koncertno posjete Beograd. Što je zapravo bila prilika za razgovor sa Cocom i Jajom i osvrt na prvih 20 godina sastava koji je proizveo retro pop hitove "Tamo gdje je sve po mom", "Smijem se", "Da smo se voljeli manje"... "Ne treba očekivat' četiri sata koncerta. Biće retrospektiva 20 godina, od prve ploče na engleskom. Sa svakog albuma ide toliko pjesama koliko nam se čini da zaslužuju. Biće više kao neka sabrana djela. Ili zlodjela", reče gitarista Coco Moskito (Mosquito) povodom slavljeničkog koncerta Džinksa 15. decembra 2014. godine u dvorani "Amerikana" Doma omladine Beograda.

Album prvenac Svi na pod neočekivano nazvan "Prvi!" kao zbirka prethodno objavljenih singlova i pride bio je prilično dobar dokument nastanka i razvoja dražesne beogradske pop senzacije koju su predvodili producent Petar Rudić i pjevačica Bojana Vunutrišević.

Momčilo Bajagić je najsažetnije i možda najtačnije opisao "Daljinu, dim i prašinu" kao "album rađen na retro način sa novom tehnologijom". Taj pristup snimanju proizveo je starinskim duhom i toplim zvukom oplemenjen album Bajage i Instruktora koji se umjesto skupa nepovezanih pjesama prije sluša kao zaokružena cjelina. Jedan od uzroka osjećaju opuštenosti i samouvjerenosti na albumu otkriva Bajaga riječima: "Ovo je možda prvi put u životu da nisam imao pritisak da završim album brzo".

Eva Braun se pred kraj dvadesetog stoljeća potiho predstavila svijetu "Prisluškivanjima", svojom prvom, istina nesavršeno snimljenom, zbirkom pjesama nastalih na tragu uzora kakvi su Bitlsi (Beatles), Birds (Byrds) i ini. Osvrnuvši se na "Prisluškivanja" povodom 20. godišnjice njihovog izlaska Goran Vasović zadržao je, opravdano ili ne, početni poprilično suzdržan stav spram albuma prvenca pop skupine iz Bečeja.

"Roba s greškom" bio je povratnički album u najboljem smislu te riječi - pankeri Goblini su znalački sačuvali staru energiju uspjevši je na pravi način usmjeriti zahvaljujući u međuvremenu stečenom životnom iskustvu. Što uverljivo dokazuju raspaljivačke "Idemo!" i "Maligan", melodičan "Savršeni svet", prkosne "Jedan na jedan", "Pozdrav suncu"... uz dobrodošlu protivtežu u sporijim, ali ne manje snažnim stvarima "047" i "Binarni svet".

Koldplej (Coldplay) je na "Mylo Xyloto" ponudio sasvim dovoljno refrena za stadionsko pjevanje što je odličan recept za produžavanje već desetljetnog položaja jednog od najpoznatijih svijetskih sastava. Međutim, naspram odličnog eksperimentalnijeg prethodnika "Viva la Vida..." novi Koldplej album i pored očitog uloženog truda zvuči kao već viđeno izvođenje starih trikova. Prvi najavni singl "Every Teardrop Is a Waterfall" bio je komad klasičnog Coldplay poletnog popa, koji dodatno razoružava posvećeničkim stihovima: "I turn the music up, I got my records on, I shut the world outside..." Sljedio je još bolji "Paradise", neobično uspio spoj dirljive priče o razbijenim djevojačkim snovima sa stadionski moćnim zvukom i "o,o,o,o" refrenom. Novi Coldplay album najavile su dve njegove najuspijelije stvari.

Prvenac "Ptica koja čini jato" kao samizdat CD stigao je do malog kruga prijatelja i posvećenika, da bi tek poslije pet godina ćutanja Emanuil vaskrsao drugim albumom "Mesta gde ne mogu sam", za koji je čak nekim čudom pronađen izdavač u malenoj zadarskoj kući slikovitog imena Brlog Records. Stoga, malo ko je čuo (za) neobičan i vanredno dobar bend iz Novog Sada. Tradiciju ukrštanja pravoslavlja i rokenrola na našim prostorima (Idoli, Mizar, kompilacija "Pesme iznad istoka i zapada" (2001) ...), Emanuil je obogatio odličnim CD-om "Ptica koja čini jato" (2006), gdje alternativnom sazvučju posebnost daju povremena vjerska mističnost ("Svetlost probi mrak", "Prijatelju moj"...) i kroz crkveno pojanje oblikovan glas Borisa Malinovića.

Umjesto sa novim autorskim materijalom poslije skoro desetljeća, Piter Gabrijel (Peter Gabriel) se albumom "New Blood" vratio svojim starim pjesmama, ali izvedenim u pratnji klasičarskog orkestra, bez dosadašnjeg rokenrol instrumentarijuma. Naizgled ziheraški potez muzičara na zalasku, koji podgrijava staru slavu gudanjem najvećih hitova za domaćice, "New Blood" je zapravo sušta suprotnost - novi trijumf jednog od najpromišljenijih svijetskih izvođača, koji je svoje pjesme odjenuo u veličanstveno novo ruho i, kao što naslov ukazuje, ulio im "novu krv".

Alter-pankeri Ti brejk (Tea Break) punudili su album Second Hand Hero besplatno za preuzimanje preko  www.mtv.rs (u julu 2011. godine), ali pjevanje na engleskom jeziku, po običaju, neće pomoći Beograđanima da dođu do većeg broja slušalaca u regionu. Trebalo je deset godina rada da veliki mediji konačno primjete Ti brejk, ali samo zahvaljujući najavi da će nastupiti krajem jula 2011. u Beogradskoj areni kao predgrupa Slešu (Slash), čiji je menadžmentneočekivan izbor srpskog sastava obrazložio njihovim "žestokim zvukom koji odgovara senzibilitetu" bivšeg gitariste Gans en Rouzis (Guns'n'Roses).

Četiri godine od produkcijski nesavršenog, ali svejedno moćnog prvenca Previše , Autogeni trening se javio autorski skoro podjednako upečatljivim i iznenađujuće ispoliranim drugim albumom Na pučini živog peska , ispod čije glazure ipak vri znalački sačuvana energija i žestina.

Elektro-pop dvojac Ola Horhe na istoimenom prvom albumu kroz monolitni zvučni zid retro klavijatura i  živog bubnja nudi svoje uvrnuto viđenje kakva je prije 30 i više godina mogla biti muzika za liftove, televizijske špice, reklame i drame. Starinskim analognim sintisajzerima, uporno jednoličnog zvuka, Andy Pavlov snažno pritiska skoro svaki  sekund 40-minutnog Ola Horhe albuma, dok ga podjednako disciplinovano prati Attack El Robot, čije udaranje na trenutke više liči na ritam mašinu nego na bubnjara.

Album grupe Vrum (Vrooom) "Input" udarački počinje rasplesanim elektro-rokom, sa vrhuncem u hitičnom "Izlazu", ali slijedi  par ne pretjerano upečatljivih pjesama na engleskom, da bi se ritam do kraja potpuno izgubio sa tri jalova snimka, koja bi samosvijesniji izvođač prije izbrisao, no objavio. Umjesto moćnog izdanja svedenog na četiri-pet pjesama, Beograđani su se rastegli na silu do polučasovnog albuma.

foto Babe Bajaginom instruktoru Žiki Milenkoviću trebalo je (ne)sretnih 13 godina da konačno vaskrsne iz mirovine Babe, sredinom devedesetih jednu od  najupečatljivijih srpskih rok skupina. Vrativši se poslu kad se činilo da su već svi zaboravili na njih, Babe su nanizale nekoliko izuzetno uspješnih festivalskih nastupa, uz poslovično sjajnu podršku posjetilaca, a sada im predstoji da svoju pravu snagu potvrde samostalnim koncertom i trajni povratak opravdaju novim pjesmama.