Пређи на главни садржај

Izmena vremena - Razlika je svetlosna

Novosadski akustičar i kantautor Nikola Nešković pod imenom Izmena vremena konačno se krajem oktobra oglasio besplatnim net albumom "Razlika je svetlosna". Nikola je svijetu poklonio 11 dirljivih pjesama o životu, potrazi za čovjekom i Bogom, prijateljstvu...Kada sam u maju čuo njegov EP "Pirinčana jutra" pomislio sam da bi Nikola tek na albumu mogao dobiti prostor da dostigne nove visine, i nisam se prevario jer je, zanimljivo, već u pjesmi "Planine" njegov glas odjeknuo neslućeno daleko...


"Album je nastao u jednom dahu, sve na prvu loptu! Četiri sata aktivnih, 21 pesmu smo snimili, a ja sam izabrao 11. Videćemo šta sa ostatkom u neko dogledno vreme. Dugo je prošlo od snimanja 23. maja do 23. oktobra kad je album pušten na internet. Imao sam dosta vremena da razmislim konceptualno o albumu i uspeo sam nekako po mom nekom shvatanju muzike da poređam pesme", rekao mi je Nešković.

Prvi put smo se čuli telefonom na vezi Novi Sad-Beograd u maju kad se bio oglasio besplatnim net EP-ijem "Pirinčana jutra" sa četiri pjesme, među kojima je meni predraga "Do sna Amerike". Iako je prvobitno trebalo već u junu, Nikola se tek sada opet na isti način potiho oglasio albumom neobičnog naziva "Razlika je svetlosna" preko http://izmenavremena.bandcamp.com/. Album je na CD-u objavio zadarski Brlog rekords.

"'Razlika je svetlosna' je sintaksa koju sam ja vremenski, iskustveno prošao. Na svom biću tražio sam sta je razlika u stvari i onda sam došao do svih razlika sveta i ljudskosti. Etimološki, rečnikom sam otkrio odakle potiče reč razlika. Potiče od staroslovenske reči razlučiti, a to znači rasvetleti. Danas ima iskrivljenu previše devijantnu sliku kada se shvata i doživljava kao mržnja. A ona bi trebala da bude deo ljubavi, svetlosna i da približava ljude, ne da ih razjedinjuje. Tako sam hteo u ovo teško vreme da uzburkam ljudske umove, probam da ih nagnam na razmišljanje, šta je to u stvari razlika? Deo mržnje sigurno nije", objasnio je Nikola.

U nastavku razgovora uspio sam Nikolu nekako privoliti da kaže pokoju riječ o svakoj od pjesama sa novog albuma. Uvijek mi je draže kad sam tvorac prozbori o svom djelu, nego tumačenja nekih tamo lijevih novinara. Omot albuma mi se posebno svidio, izgleda kao bojeni crtež Huga Prata tvorca strip junaka Korta Maltezea, ali je zapravo to Nikola uhvaćen mobilnim telefonom prijateljice Anice Ilijin, uz obradu Borislava Prodanovića.


Razlika je svetlosna

Ni iz čega život

Najstarija pesma na albumu nastala 2007/8. godine. Ona je onako malo razmišljajuća u smislu odakle život, zašto život? I opet se nadovezuje na ostale pesme albuma. Ima bogotražiteljsku notu.

Izmena vremena

Uvek sam bio pristalica da bendovi imaju pesmu sa svojim nazivom. "Izmena vremena" je tako inspirativno izašla iz mene i predstavlja moje teške trenutke, onoga što ja jesam, a ne bi trebalo da budem. To je pesma koju bi stvarno trebalo mene prvenstveno da menja. Zato se zove "Izmena vremena". Moja izmena je to što sam opisao u pesmi.

Ne ne

Jedna od starijih pesama. Interesantno je da tu pesmu izvodi mladi pančevački sastav Endorfin. To je inače pesma Izmene vremena a njima se svidela. Inače ta pesma se nalazi na prvom albumu "Hajde pođi da vidiš ribarske mreže". Nisam bio zadovoljan snimkom i sad se nekakako uklapala u čitavu priču albuma "Razlika je svetlosna". Govori o brizi o prijatljstvu. Na kraju ima taj neki aliluja odjek. Meni aliluja je najlepša i najpevljivija reč.

Drvo i drveće

Pesma benda Emanuil, koju su napisali za sebe, ali nekako im je bila teška za izvođenje. Oni su je osmislili kao neparnu, a ja sam je prebacio u parni ritam. Na prvo slušanje sam potpuno odlepio i stvarno se zaljubio u tu pesmu. Pitao sam momke iz benda Emanuil da je svrstam u svoj repertoar i oni su to odobrili. Super! Baš mi drago! Tekst je pisao (pjevač) Boris Malinović, a muziku (bubnjar) Borislav Prodanović. Između nas postoji prijateljstvo koje ide rekao bih u beskraj, osećam. To mi mnogo znači. U tom prijateljstvu osećam da se ja ispunjavam i svoju slobodu u tom prijateljstvu iskazujem na pravi način.

Nevidiljiva

To je nekako zamagljena pesma, koja je u stvari posvećena čuvenom ikonopiscu, jednom od najpoznatijih posle Andreja Rubljova, ruskom monahu Grigoriju Krugu. To je neka moja vizija o njemu.

Sat i po istine

Briga za društveni naš pali sistem. Kritika današnjice, prvenstveno u ovoj našoj napaćenoj zemlji. Ima jakih, dubokih momenata. Izašla je iz mene u jednom dahu. Tako inspirativno.

Planine

Posvećena je slabovidim ljudima. Reljefna slova u stvari predstavljaju Brajevu azbuku. Bio sam na jednoj svečanosti u beogradskom Savezu slepih sa bendom Mesta i to je toliko predivno iskustvo bilo, da je ta pesma nastala odmah posle. Njen zvuk (sa odjekom)  je zasluga apsolutno producenta i snimatelja Vladana Ostojića, klavijaturiste Emanuila i glavnog u bendu Stranded. U startu sam imao odličan kontakt sa Vladanom, kroz druženje smo prepoznali šta želim ja i šta on može. Bukvalno sam mu u jednoj rečenici objasnio, a on je sve sam posle odradio. Kad sam čuo pesmu shvatio sam da je pod njegovim uplivom oživela i da drugačije zvuči.


Devojka koja voli život

Originalni naziv je "Devojka iz Vašingtona" po zanimljivoj devojci koju sam upoznao preko majspejsa. Drugi je naziv zbog moje prijateljice Darje Kostić koja se trenutno bori sa vremenom da pribavi materijalna sredstva koja bi je odvela u Rusiju na lečenje. Nadamo se da ćemo zajedno svim snagama uspeti da izguramo to. Nekako sam želeo da se dam i ja u tu njenu borbu, da joj na neki način pomognem.

Deca sunca

Starija pesma. Prva tri stiha su pozajmljena od omiljenog mog pesnika Branka Miljkovića "Mi pevamo da se postide roboti". Kada sam 2007. godine bio na ekskurziji, pričao sam sa jednim dečakom Grkom koji se isto zvao Nikola, imao je deset godina. Pričali smo na engleskom u luci, išli smo na jedno ostrvo zaboravio sam mu ime, i jednostavno smo se tako nekako raspričali. Ta pesma opisuje ne samo taj događaj, nego ima neki krik za današnjom potragom čoveka za njegovim bićem. Gde se nalazi, a gde zaista treba da ide.

Poklon

Bukvalno dar od velikog prijatelja Borislava Prodanovića. On je meni tu pesmu poklonio i ja sam je uvrstio u album. Malo sam je doradio i opet je Vladan sa svojim magičnim prstićima i sluhom uspeo da je oživi i predstavi na poseban način.

Pirinčana jutra

Pirinčana jutra su neka mesta gde će se sve stvari iskristalisati i postati jasne, kada će bez ikakvog problema doći stvari na svoje mesto. To je moja borba za današnju promenu ljudskosti, a ta promena nema samo zemaljsku priču nego i tu nebesku. Kad se te dve linije dodirnu vodoravna i horizontalna dobiju su pirinčana jutra. Moj odgovor na ono što nas najviše koči. Prethodni EP se zvao "Pirinčana jutra", a sada se album završava pesmom "Pirinčana jutra". kao da se EP uliva u album, tako da se na neki način nadovezuju.

Zvanična strana: http://www.myspace.com/izmenavremena


Aleksandar Arežina

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.