Пређи на главни садржај

Galija - Sljedbenici kneza Mihaila Obrenovića

Niška Galija početkom oktobra oglasila se novim CD albumom "Mesto pored prozora" (PGP RTS), na kome su braća Milosavljević i drugovi snimili pjesmu "Što se bore misli moje" nadahnutu i nazvanu po istoimenim stihovima kneza Srbije Mihaila Obrenovića! Pored pjesme za koju iskreno osjećam da posjeduje nešto zaista vanredno u sebi, Galija se prilično dobro pokazala i u ostatku albuma, koji po meni Nišlije približava njihovim najboljim srednjestrujaškim trenucima sa kraja osamdesetih.


Nesporni vođa i pjevač Galije Nenad Milosavljević prošlog novembra mi je rekao da do kraja 2009. godine treba očekivati novi album "Pogled kroz dvogled". Na predstavljanju Galijine tad objavljene trostruke CD kompilacije "Oženiše me muzikom", Neša mi je predstojeći album opisao kao "još jedan veliki zaokret u muzici Galije, iako rukopis ostaje isti". Sa skoro godinu dana kašnjenja 14. studijski album Galije se konačno pojavio na CD-u, uobičajeno kao i svi prethodni za PGP RTS, samo sa izmjenjenim imenom "Mesto pored prozora".

Na predstavljanju novog CD-a, koje je PGP upriličio sredinom kišnog oktobra u sjedištu Radio-televizije Srbije u Beogradu, stihopisac svih pjesama i prateći glas Predrag Milosavljević je objasnio da je album nazvan po mjestu koje je "izvor svetlosti i nade, gde pored vas prolaze predeli, gradovi i ljudi, i znak ljubavi prema voljenoj osobi za koju čuvaš to mesto".

"CD je priča o čoveku koji je mnogo toga preturio preko glave i naučio jednu stvar - da sreća čoveku često sama dođe, da je treba samo prepoznati i umeti da budeš srećan čak i sa malim sitnim srećama", opisivao je nadahnuto Predrag okupljenim brojnim novinarima, prijateljima i kolegama muzičarima. Tom prilikom na skupu u Takovskoj 10 njegov brat Neša Galija, tvorac muzike na albumu, bio je manje pjesnički raspoložen:

"Neću govoriti koliko je teško u ova vremena raditi album, pretpostavljam da znate da su u pitanju finansije. Zašto smo sve ovo radili? Zbog prirode umetnika koja je nepokolebljiva i ne pristaje na poraz i povlačenje, i publike koja nam je ostala verna svih 35 godina".

Stariji po činu Milosavljević još je otkrio da je deset pjesama Galija snimala od septembra do jula, i iznenadio (bar mene) podatkom da je "Mesto pored prozora" posljednji album rađen u PGP-ovom beogradskom Studiju Pet, gdje su Nišlije stvarale prvenac "Prva plovidba" 1979. godine i potom "Drugu plovidbu" (1980). Koliko znam prethodno PGP ništa nije javljao da namjerava zatvoriti čuveni studio, povijesno zdanje po broju snimljenih značajnih albuma jugoslovenskog rokenrola! 

Novi Galijin album najavio je ljetos spot za "Zločin i kaznu", meni ne preterano upečatljivu srednjestrujašku duvačima nakićenu stvar. Činilo mi se od muzike značajnije pojavljivanje u spotu glumca Srđana Žike Todorovića, bivšeg bubnjara Discipline kičme i Ekatarine Velike. U tu ravan bih bez teškoća stavio i brzopoteznije "Novembar-maj" i "Kakav džez", u smislu da nisu loše, ali su već viđene i da je "Mesto pored prozora" moglo i bez njih. Daleko bolju stranu albuma čini otvarajuća, radio prijemčiva "Kako mi se sviđaš" sa odličnim refenom, i nije mi jasno što to nije singl/spot? Sljedeću, najčvršću stvar albuma odlično opisuje sam naziv "U napad", gdje do izražaja posebno dolazi gitarista Guta. Drugi spot "Čuvam ti mesto pored prozora" iznenađujuće ima nešto od U2 ili Simpl majds (Simple Minds) ugođaja, a "Ja nisam tvoj" migolji se mojoj procjeni. Možda zato što je ne pjeva Neša Galija, već čini mi se Predrag Milosavljević? Dve najpolaganije stvari albuma bluz-soulom optočena "Meni si lepa" i kontrabasom nošena osjećajna "Ne tugujem ja", na odličan način daju albumu smiraj i neophodnu ravnotežu. Uz to Neša Galija je zadržao samo njemu svojstvenu sposobnost da na najneobičnije načine izgovara riječi. Nekad me to dovodilo do ludila, a sad moram priznati da sam se navikao i da bi mi bez toga bilo neobično. Konačno, ubijedljivo najsvijetliji trenutak "Mesta pored prozora" stiže u sredini sa "Sad se bore misli moje". Knez Srbije Mihailo Obrenović (1823-1868) svoje ljubavne jadi pretočio je u istoimene stihove, kasnije uglazbljene u starogradski klasik, a Milosavljevići su time nadahnuti zajednički napravili potpuno novu pjesmu koja će, nadam se, postati klasik Galije. A možda kao i izvornik dođe do tamburaša i kafana? Priznajem da me opčinjenost tom Galijinom pjesmom nagnala da u gužvi u predvorju RTS-a potražim nekog od Milosavljevića. Uz malo muke došao sam do Predraga i naravno usljedila su pitanja.

Milosavljević P: Ovo nije obrada. Radi se o tome da ja izuzetno poštujem lik Mihaila Obrenovića i davno nekad sam pevao tu njegovu starogradsku pesmu. Čak sam imao ideju, ako se radi spot za tu numeru, da se snimi kod spomenika knez Mihailu Obrenoviću (u Beogradu). Uzeo sam taj prvi stih "Što se bore misli moje" i napisao drugačiju pesmu. Mislim da je to jedan od najinteresantnijih likova u našoj istoriji...On je jedini bio stvarno proevropski čovek (od srpskih monarha), koga su nažalost ubili...

- Šta ima u izvornoj pjesmi što te povuklo da napišeš svoju?

Milosavljević P: Cela pesma Obrenovićeva ima drugačiju priču, ali samo ovaj stih me povukao, jer nekako mi se čini da mnogo toga ponavljamo kroz našu istoriju i da mi nismo uspeli da naučimo na našim greškama. Stalno na istim stvarima grešimo. Upravo zato stih "Što se bore misli moje"...glupo mi je da objašnjavam...

- Obrenovićeva pjesma je ljubavna...

Milosavljević P: I moja pesma je ljubavna, s tim da ima veze sa svim ovim godinama iza nas, šta nam se izdešavalo.

- Kako stoji ovaj album u odnosu na ostatak Galijine diskografije?

Milosavljević P: Na samom početku Galija je bila simfo rok, pa je uplovila u neke pop-rok vode. Prethodni album "Dobro jutro, to sam ja" (2005) je nekako više ličio na samostalni album Neše i moj, a to nema veze sa Galijom. Znači tu nema gitara ili ih ima vrlo malo...Mističan je album, tekstovi i sve...Sa ovim albumom se Galija vraća u nekom rokerskom izdanju gde zvučimo jednostavnije, nego što je Galija recimo bila na samom početku. To je bilo komplikovano, sa dosta sintisajzera. Ovo sad je jedna čista, jednostavna, prava rokerska ploča. Uostalom i u svetu se to sada radi. Svi se vraćaju na neke korene rokenrola. Snima se na analognim instrumentima, da zvuči nekako u isto vreme retro a i moderno. Guta je dobio priliku i mislim da je posao odradio fantastično! Galija sada zvuči konkretnije, malo zvuči žešće. Ne zvučimo drugačije, jer je tu Nešin glas. Možemo da promenimo ne znam koje instrumente, ali zahvaljući njemu smo isti. To ti je kao onda kad su Rolingstonsi svirali disko pa su opet zvučali isto. 







- Krajem prošle godine objavili ste trostruku kompilaciju "Oženiše me muzikom". Postoji li mogućnost da konačno PGP izda u digitalnom obliku čitavu vašu diskografiju?

Milosavljević P: Ne znam! Radili smo kompilaciju pre svega zbog toga što smo na nju stavili neke numere koje nisu bile hitovi, a nama su nešto značile. Dakle, pored numera po kojima se poznaje Galija stavili smo nešto što retko ko zna, sa ne znam petog albuma i tako nekih ploča...Iskoristili smo priliku da izvršimo neku vrstu remiksa tih prvih LP-ijeva, tako da zvuče bolje sad, nego što su zvučali.

- Zašto ste koristili vinilne ploče a ne trake?

Milosavljević P: Neke pesme su sa traka obrađivane. Ako imaš slučajno staru ploču i pustiš disk videćeš da ima razlike u pozitivnom smislu. Nismo hteli da bude drugačije, nego da je bolji i kvalitetniji zvuk.

- Ima li Galija u svojim arhivima snimke nekih starih koncerata?

Milosavljević P: Nema. Ima samo jedan zapis iz sedamdeset i neke kad smo svirali u mislim Bačkoj Palanci, ali to je bez tonskog zapisa, samo video zapis. Samo to. Bar se vidi kao je bend izgledao...Ono što imamo najstarije šta ja znam, je Božićni koncert u Skupštini grada (Beograda) od pre ne znam koliko godina...

Zvanična strana: www.galija.rs



Aleksandar Arežina

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.