Пређи на главни садржај

Bajaga i instruktori - Vodič kroz Daljinu, dim i prašinu

Momčilo Bajagić je najsažetnije i možda najtačnije opisao "Daljinu, dim i prašinu" kao "album rađen na retro način sa novom tehnologijom". Taj pristup snimanju proizveo je starinskim duhom i toplim zvukom oplemenjen album Bajage i Instruktora koji se umjesto skupa nepovezanih pjesama prije sluša kao zaokružena cjelina. Jedan od uzroka osjećaju opuštenosti i samouvjerenosti na albumu otkriva Bajaga riječima: "Ovo je možda prvi put u životu da nisam imao pritisak da završim album brzo".




"Radili smo ga skoro dve godine, naravno ne non-stop u studiju, već smo ulazili povremeno, a u međuvremenu smo imali dosta koncerata. Da je moglo brže, snimili bi album brže, ali mnogo je bitnije da bude dobar nego da bude brzo. Ovo je album koji sam možda sa najmanjim opterećenjem radio, u smislu da nije bilo da mora na leto ili pred Novu godinu”, objasnio mi je Bajaga nekoliko dana pred izlazak "Daljine".


Našli smo se po običaju, u sjedištu promoterske kuće Long plej iz Beograda za koju radim i koja vodi poslove Bajage i Instruktora, kako bi porazgovarali za potrebe saopštenja za novinare o novom izdanju. Naime, Bajaga i instruktori zvanično su album "Daljina, dim i prašina" objavili 6. juna 2012. godine na CD-u (izdavač Long plej) koji se prodavao zajedno sa Bajagićevom prvom knjigom pjesama "Vodič kroz snove"(izdavač Večernje novosti).

"Bila je svesna odluka u početku da radimo sve 'živo'. Da radimo živi bubanj, akustične i električne gitare, pojačala sa lampama, uz što manje procesora i digitalije. Mislim da je to bila ispravna odluka. Kada radiš 'na drva' ostavlja ti se mogućnost da ugradiš više emocija, nego kad radiš sve elektronski. Ovako ti je samo bitno da li imaš ton u prstu. Meni Miloševa truba u pesmi Još jednom tako dobro zvuči, ima dobar, mekan zvuk, da imam utisak da je napunjena čarapom! To ne možeš da dobiješ na sintiju", objašnjava Bajaga.

Kao i na prethodnom albumu "Šou počinje u ponoć" (2005) na "Daljini, dimu i prašini" glavni Bajagićev saradnik bio je producent Vojislav Aralica, koji je bio zadužen i za aranžmane, a svirao je i gitaru, bas i klavijature. Pisac svih pjesama je Bajaga, koji je uz pjevanje svirao električne i akustične gitare.

Sa druge strane, "Vodič kroz snove" (knjiga na 126 strana sadrži i brojne nove i arhivske fotografije iz raznih razdoblja djelovanja Bajage i ostalih) ostvarenje je davnašnje Bajagićeve želje da skupi na jednom mestu po sopstvenom izboru najbolje pjesme.


"Prilikom odabira išao sam rezonom da uzmem pesme za koje mislim da su najbolje ispale. Nisam stavljao obrade kao što je 'Vidi šta sam ti uradio od pesme mama', 'Da li da odem ili ne', niti pesmu 'Jahači magle', jer ma koliko dobro zvuči kad je čuješ, glupo je da piše na papiru ‘bam, bam, bam'. Odlučio sam da zbirka bude presek čitave karijere, pesme koje su meni značajne. I kad ih pogledaš na papiru da izgledaju kao pesme pisane baš za knjigu”, ističe Bajaga.

Nakon dužeg razmišljanja o mogućem imenu zbirke pojavio se kao predlog "Vodič kroz snove i javu", ali je naposljetku Bajagićev prijatelj književnik Duško Kovačević (i jedan od pisaca predgovora uz Petra Pecu Popovića i Aleksandra Jerkova) predložio kraći oblik.

"Mislim da je potpuno bio u pravu. To mi je bilo teže nego da nađem naslov za album. 'Daljina' sama fura da je naslov. Ovde je trebalo 30 godina pisanja staviti u nešto, i kad čitaš moje pesme 'Vodič kroz snove' je objektivno najbolji naslov".


Bajagin vodič kroz Daljinu, dim i prašinu:


1. DALJINA, DIM I PRAŠINA

Naslovna pesma, a poslednja koju sam napravio za album. Jedna od onih što se lako naprave i same se snime. Otprilike tako deluje. Zato smo ostavili i relativno jednostavan aranžman sa akustičnim gitarama. Drago mi je što je (Kornelije) Bata Kovač radio aranžman za gudače. Mislim da nisam ni mogao da napišem pesmu Daljina, dim i prašina dok nisam završio ostale, jer ona sublimira ceo album. Govori o životu kroz prizmu putovanja. Što i nije neobično s obzirom u kojim sam godinama, kako razmišljam o svom životu i šta sam sve doživeo. Nije baš posve tačno da sam, kako se kaže u pesmi, samo dobre ljude sretao, ali samo njih sam zapamtio.




2. SUZA

Oduvek sam hteo da imam stvar koja ima malo soula. Suza zvuči kako bih ja voleo da čujem soul baladu, koja me fura na neke koje sam slušao kad sam bio mlad. Među prvima je snimljena. Miloš Nikolić i Nikola
Demonja su svirali duvače, Voja Aralica je uradio odličan aranžman.

3. MALA USKA HALJINA

Ima malo džeza, svinga, a po meni najviše Ðanga Rajnharta. Voleo sam njegovu kompoziciju Nuages i uopšte taj fazon. Nekako, uz tekst koji sam napisao pre muzike, legao mi je taj fazon. Voja je to odlično ukapirao. Miloš je svirao trubu i trombon, a Voja akustične gitare. Mislim da to najbolje radi bar jedno hiljadu kilometara u krug. 
                             
4. AKO TREBA DA JE KRAJ

Snimali smo je među prvima, ali se nije dala. Imali smo gomilu verzija, mislim da Voja ima jedno 50 kanala različitih gitara. Onda smo sve pobrisali i vratili se na početak. Jako sam zadovoljan kako je ispala. Strašno sam se sa njom mučio, za razliku od recimo pesme Daljina, dim i prašina, ali opet je ispala super.

5. VREME

Malo tvrđa pesma i malo gorči tekst. Normalno s obzirom kakvo je vreme bilo iza nas i kakva su očekivanja od budućnosti. Nikola Vranjković (Blok aut, Block Out) je svirao solo i to baš onako kako smo hteli. Ima ton kao da negde neko kolje dinosauruse. Dugo sviram usnu harmoniku. Imao sam već par pesama gde mi je svirao Pera Džo, koji mnogo bolje svira usnu harmoniku od mene. Ovde mi je nekako bilo drago da ja to uradim u dve pesme, u uvodu u 'Vreme' i u sledećoj 'Stari put za Novi Sad'. Mislim da će biti interesantno na koncertima kad izvadim iz džepa usnjak.



6. STARI PUT ZA NOVI SAD

Baš lična stvar. Učio sam da sviram gitaru, između ostalog, ispred hotela Jugoslavija. Puno se sviralo u to vreme. Živeo sam u Zemunu, a bila je ekipa koja je živela kod Fontane na Novom Beogradu. Juga nama je bila mesto gde smo mogli da se nađemo. Puno je dobrih gitarista bilo tu, i od njih sam učio i skidao fazone. Jedan od njih je bio Miroslav Tadić. Često je svirao ispred Juge u to vreme. Mene puno sećanja veže i za Fontanu gde su bile grupa Hogar strašni i Braća Džo, koju pominjem u pesmi zato što su prvi imali gitaru Fender Bronko. To je jedan od najjeftinijih fendera, ali mi smo svi ostali imali ibaneze i neke kopije, tako da je to bilo čudo. A i dobro su svirali obojica. Stari put za Novi Sad je neki omaž tom delu grada - završetku Zemuna i pocetku Novog Beograda, i mojim tinejdžerskim godinama.

7. OD SUMRAKA DO SVITANJA

Ranije je bila objavljena, jer sam je prvobitno uradio za album Karoline Gočeve. I ta verzija je pre dve-tri godine urađena na srpskom i makedonskom jeziku, ali više nekako pop. Mislio sam da bi bilo dobro da napravimo rokerskiju varijantu.

8. JOŠ JEDNOM

Prvobitno nije bila ideja da pesma traje toliko. Svirali su (Miroslav Cvetkoivć) Cvele, (Saša Lokner) Loki, Voja, (Marko Nježić) Kića, Žika (Milenković) je pevao prateće vokale, a Miloš trubač je stvarno odlično odsvirao tu stvar. I onda je Voja napravio verziju koja traje 8:21. Ostavili smo tako. Po meni album završava sa tom pesmom. Tih osam pesma je novi album.

                                     
DODATAK


9. BEŽIŠ OD MENE LJUBAVI

Bila je već u seriji Vratiće se rode i u predstavi "Instant seksualno vaspitanje" pozorišta Boško Buha (iz Beograda), ali je nigde nismo objavili na nosaču zvuka u nekoj većoj kolicini, a ljudi su nam je dosta tražili. Pesma je bitna jer je prva koja je nastala u fazonu ovog albuma. Novi je miks, jer je Voja imao želju da je prilagodi ostalim pesmama.

10. JOŠ JEDNOM (Radio edit)

Verujem da dosta ljudi na radio stanicama neće imati strpljenja da saslušaju verziju od 8:21, pa smo napravili kraću od 5:44. Uvek smo se vodili time da pesma mora da bude hit od tri, tri i po minuta, ali Još  jednom nam je bila dobra jedino kad je čujemo do kraja. Ko nema živce  neka sluša kraću, ali duža se meni više sviđa.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.