Пређи на главни садржај

Bazkoks: Ljudi su čudne mašine

foto Dunja Dopsaj
Na svoju izuzetno bogatu ali daleku prošlost, na dane kada su prije skoro četiri desetljeća sa Seks (Sex) pistols, Kleš (Clash) i Demnd (Damned) bili među sastavima koji su udarali temelje britanskog panka, čuveni romantičari Bazkoks (Buzzcocks) su se osvrnuli u dva navrata tokom 2011. i 2012. godine.

Gitaristi i pjevači Pit Šeli (Pete Shelley) i Stiv Digl (Steve Diggle), uz prilično svježu ritam sekciju, najpre su na albumu "A Different Compilation" (2011) ponudili iznova snimljene pop pank klasike iz ranih dana Bazkoksa poput "Ever Fallen in Love", "Promises", "Harmony In My Head" ili "Autonomy".

Potom su održali dva retrospektivna koncerta nazvana "Back To Front" na kojima je uz sadašnju, zasvirala i "klasična" postava Bazkoksa – Šeli, Digl, basista Stiv Garvi (Steve Garvey) i bubnjar Džon (John) Maher - zaslužna za najcenjenije njihove albume "Another Music In a Different Kitchen" (1978), "Love Bites" (1978) , "A Different Kind of Tension" (1979) i kultnu kompilaciju "Singles Going Steady" (1979).

Koncerti 25. maja u rodnom Mančesteru i 26. maja u Londonu bili su posebni i po tome što je na njima prvi put još od 1976/77. godine zasvirala i originalna postava Bazkoksa, sa pjevačem Hauvardom (Howardom) Devotom, iza koje je ostao samo jedan, ali vrijedan EP "Spiral Scratch" (1977).

O prošlosti, ali i budućnosti Bazkoksa imao sam veliku čast razgovarati sa Diglom na vezi Beograd-London, par nedelja pred nastup engleskog sastava 24. marta 2012. u Domu omladine Beograda na drugom "Long najt (Night)" festivalu.

- Zašto "A Different Compilation"?

Digl: Bili smo u studiju, radili nešto i počeli snimati neke stare pjesme čisto da vidimo kako to zvuči. Nastavili smo sa tim, ispaljivajući jednu pjesmu za drugom, ali za snimak koji je bio predviđen samo za našu internu upotrebu. Međutim diskografska kuća je rekla: 'Sviđa nam se, daj da objavimo album'. Tako je došlo do "A Different Compilation". Na neki način to je drugačiji, današnji pogled na naše 'klasične' pjesme.

- Kako ste se se odlučivali na kraju šta da stavite na album?

Digl: Pa, u stvari bio je to prirodan proces. Nismo sjedili i pitali se hoćemo li ovu ili onu pjesmu. Sve je došlo iz malog mozga. Ima dosta toga što nismo snimili, posebno neke pjesme sa poslednjih albuma ali, kao što rekoh, nije bilo ni planirano da bude album. Da je bio planiran, mogao je biti drugačiji. Ali mislim da je sjajan ovakav kakav jeste.

- "A Different Compilation" je zgodna prilika da uporediš kako pjesme zvuče prvobitno i kako ih svirate danas...

Digl: Ne možemo ponoviti zvuk sa početka, niti prevazići početnu nevinost i magiju. S godinama stižu drugačiji pogledi, ljudi i studiji. Ovo je jednostavno pogled na stare pjesme iz malo drugačijeg ugla. Recimo, "Love Is Lies" je urađena na malo mračniji način. Stare pjesme smo i odsvirali drugačije. "A Different Compilation" je dokaz gdje su te pjesme danas. Uostalom, sad su sa nama bubnjar Deni Farant (Danny Farrant) i basista Kris Remington (Chris Remmington) koji nisu svirali na originalima.

- Rekao bih da su na "A Diffrent Compilation" pjesme sa više oštrine, agresivnije čak.

Digl: Moguće. To dolazi otud što ih sviramo dugo godina na koncertima i snimili smo ih sa dosta tog “živog“ osjećaja. Nismo ih snimili kao što radimo pjesme za novi album. Ta oštrina ne postoji kad planski snimaš album. Ovdje je bend jednostavno svirao!

- U maju vas očekuju dva koncerta "Back To Front" u Mančesteru i Londonu, gdje će pored sadašnje postave Bazkoks svirati u "klasičnoj postavi", ali i početnoj sa Devotom.

Digl: Napravićemo koncert iz tri čina. Sadašnja postava će svirati gomilu pjesama, a onda dovodimo  Mahera i Garvija koji su svirali na klasičnim prvim pločama. I na kraju dovodimo Devota da odsviramo četiri stvari sa EP-a "Spiral Scratch". Samo smo Pit i ja na bini čitav koncert.

- Sviraćeš i bas?

Digl: Jeste! Na "Spiral Scratch" stvarima. To će biti zanimljivo.

- Koliko dugo nisi svirao bas?

Digl: Od kada sam prešao na gitaru, dakle tridesetak godina. Biće čudno! (smijeh) Moja malenkost na basu, tamo pored Devoto... Biće pod jedan - emotivno, pod dva - čudno. A i sa Maherom i Garvijem nismo svirali bar 15 godina. Ako nije više? Sviranje sa tom postavom biće takođe čudno.

- Zašto samo dva koncerta?

Digl: Mančester i London, i zaustavićemo se tu. Stiv živi u Americi, Maher na ostrvu u Škotskoj i možemo se skupiti samo za ta dve svirke. Šteta što nećemo ići dalje, ali vi u Beogradu ništa ne propuštate, jer je sadašnja postava fantastična i dobićete Bazkoks u najboljem izdanju! Bubnjar Deni razumije šta radim sa gitarom i sada neke pjesme uživo produžavamo, ubacujemo buku, rifove i čudne stvari unutra. Uživo dobijaju novu dimenziju i stvarno je moćno. A to nećemo moći da uradimo na "Back To Front"  koncertima. To mi je važno - da produžavamo neke pesme. Usred "Harmony In My Head" pričam o korporativnim, staklenim zgradama pored kojih izgledaš sitno i nebitno, i o još nekim stvarima. To čini pjesmu još boljom. "Sick City Sometimes" (sa albuma "Buzzcocks 2003) volim da sviram, jer uživo jednostavno narasta, bilo bi je stvarno zabavno svirati ponovo u Beogradu. Znam da imamo klasike kao "Ever Fallen In Love", "Harmony", "I Don't Mind" i "Autonomy", ali sjajno je otprašiti "Sick City" i takve stvari, jer ponekad zaboravimo te kasnije albume koji su starno dobri. "Flack Pack Philosophy" (2006) je dobar album! Jebote, trebali bismo svirati više toga! Sa njega "Big Brother Wheels" posebno volim, jer je to vedrija strana Bazkoks, mada opet sa težom porukom.

- "A Different Compilation" i "Back To Front" se osvrću na prošlost Bazkoksa. Zadovoljan si postignućima benda ili misliš da vam je nešto promaklo?

Digl: Mislim da ima još mnogo toga što možemo uraditi sa bendom, što nismo stigli. Recimo, više pjesama kao "Running Free" koje zvuče drugačije, kao drugačija vrst pustolovine sa Bazkoks pjesmama. Ako smo to mogli uraditi tada, možemo i sada sa novim albumom, sa kojim možemo otići na neko drugo mjesto, da ne zvuči kao posljednji Bazkoks album. Biće drugačiji, imaće Bazkoks energiju i pjesme, ali ubacićemo dosta novih stvari. Ima još potencijala u bendu da stvorimo nešto snažno. To smo radili i u ranim danima sa "Moving Away From the Pulsebeat" ili "Why Can't I Touch It?".

- Ili na "A Different Kind of Tension".

Digl: Takođe i to. Ima mnogo područja u koje možemo ići sa novim albumom. Mislim da je vrijeme da snimimo novi album, napisao sam mnogo pesama. I Pit ih ima. Na dobrom putu smo. Album stiže na jesen, ali još nema ime. U martu snimamo dve nove pjesme, Pitovu "The Wave" i moju "People Are Strange Machines", rokačinu od koje otpada glava! (smijeh) Te dve pjesme treba da zakotrljaju dalji rad na novom albumu.

- Uvijek me zanimalo zašto ti i Pit niste pisali pjesme zajedno?

Digl: Mnogo puta smo radili zajedno. Recimo, napisao sam "Fast Cars", a Pit je rekao da ima zanimljivu strofu, koji je uradio sa Devotom. Onda za "Promises" sam imao muziku i refren, a Pete je dodao opet svoju strofu. Inače, teško nam je da sjednemo zajedno i pišemo. Ne idemo u pab svaki dan zajedno (smijeh). Različiti smo ljudi, ali se dobro slažem i prijatelji smo. Bend čine moja i Pitova strana. Kad se nađemo iskre lete! Kad se spoje naše dve gitare nastane Bazkoks magija! To očekuje i sada publiku u Beogradu 24. marta. Vidjeće predstavu od koje će im oživjeti duša. Osjetiće se živim, probudiće im se svijest. Osjetiće se željeni i voljeni. To je nešto što vam nijedna vlada ne može oteti - vas od sebe samih.

- Bili ste dva puta u Srbiji, 2006. u Domu omladine Beograda i 2009. na festivalu Exit u Novom Sadu. Pamtiš li šta sa tih gostovanja?

Digl: Fantastični koncerti. Volim vaša jela i pića. Sećam se da sam u oba grada vidio sjajne stare zgrade koje su mi se dopale. Dođeš u neke gradove a tamo samo jebene staklene zgrade posvuda. Bez duše. U Beogradu još uvek ima starih zgrada, a to je pravi duh. Duh ljudi, a ne kompanija.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.