Странице

субота, 12. јун 2010.

Džinks – Sretni što su se na vrijeme raspali

-->
Zagrebački retro pop sastav Džinks (Jinx) ovog proljeća izbacio je „Da smo se voljeli manje” najavni singl novog albuma koji bi se trebao pojaviti u septembru. Provevši pet godina van stroja Džinks su se vratili hvaljenim albumom „Na zapadu“ (2007), a jesenas su dokazali narastajuću popularnost u Srbiji rasprodatim koncertima u Domu omladine Beograda i novosadskoj „Tremi“. Glasovi bliski Džinksima tvrde da je novi album dovoljno dobar da, a tome rekli su mi svjedoči novi singl,  zacementira i čak pojača njihov položaj na regionalnoj sceni.

"Nove pjesme imaju malo neku hipijevsku, Dilanovsku crtu, ali to treba jako, jako uslovno shvatiti…Album će sigurno izaći i na vinilu. Znači idemo još radikalnije u obranu albuma kao forme! Možda je to staromodno i idealistički, ali ne bi volio svesti našu muziku samo na singlove", rekao mi je gitarista i autor Džinksa Coco Moskito (Mosquito) još onomad dok smo razgovarali u Domu omladine uoči njihovog prvog koncerta u karijeri u Beogradu 12. novembra 2009. godine. Koliko je ostalo od ove najave nadam se imaćemo priliku uskoro vidjeti.



Osnovani 1993. godine u Zagrebu, Džinks su se u Hrvatskoj brzo pročuli po sofisticiranim retro pop pjesmama "Smijem se", "Bye Bye Baby Bye", "Na plaži", "Koliko suza za malo sna" i "Tamo gdje je sve po mom". Iako prilično uspješni, poslije nekoliko albuma 2002. godine prestaju sa radom uslijed unutrašnjih trzavica. Punih pet godina je izgleda bilo potrebno da se nesuglasice izglade. Džinks se, pomalo nenadano, vraćaju na velika vrata uspješnim albumom "Na zapadu" 2007. godine,  kada zarađuju nominaciju za regionalnu MTV nagradu i prvi put sviraju u Srbiji na novosadskom festivalu Egzit (Exit).

“Na Egzitu je bilo odlično. Kako prije toga još nikada nismo bili nastupili u Srbiji nismo imali blagog pojma koliko ljudi znaju naše pjesme.Na kraju se pokazalo da znaju više nego dovoljno za super atmosferu. Toliko su plesali i skakali i dizali prašinu da smo se svi skupa baš lijepo najeli pijeska”, Coco sa smiješkom vraća film unatrag.

Sa Cocom, odnosno Goranom Muratovićem, i pjevačicom Jadrankom Ivaniš, poznatijom kao Yaya, susreo sam se jednog ranog novembarskog podneva u kafiću Doma omladine, gdje su bili stigli iz Zagreba kako bi sa srpskim novinarima pričali o predstojećim koncertima u Beogradu i Novom Sadu. Coco i Yaya nisu izgledali ni najmanje zabrinuti za ishod premijere u Beogradu i dan kasnije reprize u Novom Sadu, ali mislim da je srpska publika pokazala stepen oduševljenja koji je nadaleko prevazišao sva očekivanja Džinksa. Lično do tog trenutka sam bio prilično neupoznat sa likovima i djelima Džinksa, pa sam razgovoru shvatio kao upoznavanje sa dvoje izgledno zanimljivih ljudi.


- Možete li za početak nešto više reći o vašim umjetničkim imenima Yaya i Coco Mosquito? U najmanju ruku vrlo su neobična...

Yaya: To su nadimci još iz djetinjstva. Kad smo počeli svirati išli smo se zezati 'pošto smo sad u šou biznisu bio bi red da imamo umjetnička imena'. Nikad nisam mislila da će to zaživjeti i trajati toliko dugo...

Coco: Ja sam Coco oduvijek, još iz osnovne škole. Tako smo se i upoznali nas dvoje, kao Yaya i Coco. Moskito (komarac) je otud što sam tako korpulentan (smijeh). Obožavam se šaliti na tuđi račun, pa onda mislim da moram nekad i na svoj, jer mi to daje šansu da se čista srca zezam na tuđi.

- Pretpostavljam da je ime Džinks (Jinx - usud, prokleti, omađijani, izbaksuzirani) otud što ste recimo sujevjerni?

Coco: Nismo. Mi smo se zapravo nazvali High Jinx. Mislili smo da bi to u prevodu bilo tulum, ludilo, parti...

Yaya: ...žurka...

Coco: ...i pod tim imenom smo držali dva koncerta, nakon čega su nas ti prvi fanovi koji su dolazili jednostavno prekrstili u Jinx i gotovo! Onda smo pogledali šta to stvarno znači i nije bilo dobro (smijeh).

Yaya: Drugi su nas urekli (smijeh).

- Propade mi pitanje da li ste kao sujeveran bend ljubitelji Milana Tarota i (voditelja emisije o paranormalnim pojavama na Hrvatskoj radio-televiziji) Krešimira Mišaka, teorija zavjera i sličnog.

Yaya: Da (smijeh)!

Coco: Sve to pušimo (smijeh)!

- Dosta dugo postojite. Koncert u Beogradu je stigao kasno ili u pravom trenutku?

Yaya: Rado bi mi došli prije, ali u ovom poslu postoji dio koji se zove organizacija kojim se baš i ne bavimo.

Coco: Istina je da dođeš kad te pozovu. Ne možeš sam sebe pozivati. Uz to, došli bi ranije da nismo imali pauzu, ali mislim da je upravo u pauzi rada glas o nama očito došao i do Beograda i Srbije. Tako da je onda ovdje i reakcija bila veća na naš povratnički album "Na zapadu". To zaključujem po reakcijama preko interneta, fejsbuka, majspejsa i razgovora sa ljudima.



- Da li je prekid rada bio koristan za Džinks ili žalite za tih neiskorišćenih pet godina?

Coco: Imali smo sreću da smo se dosta rano raspali (smijeh). To ti pruža mogućnost da se relativno mlad iskupiš za greške i kreneš ponovo. Sigurno da je pauza djelovala pozitivno. Neku školu i obuku iz raspada smo izvukli. Raspali smo se zbog neslaganja oko toga šta se radi sa bendom i drugih stvari. Sada se sve to sleglo i danas mislim da puno bolje radimo.

- Vratili ste se hvaljenim albumom "Na zapadu", potom ste na valu dobrog prijema kod publike objavili koncertni "Jinx Live" (2008), bili nominovani za MTV nagradu...Međutim umjesto da nastavite tim jakim tempom, čitave 2009. godine ne svirate, već radite novi album. Nije li koncertna neaktivnost u tom trenutku kontraproduktivna?

Coco: Što se tiče Hrvatske i Slovenije, i Sarajeva što se tiče Bosne i Hercegovine, svuda smo već imali bar po tri koncerta sa istim materijalom. Osjećamo da ne možemo doći pet puta sa istim materijalom.

- Recimo Jura Stublić može...

Yaya: Jura je velik!

Coco: Neki mogu...mislim da je to subjektivna stvar. Možda bi došli kod nas ljudi i deset puta, ali mi želimo dati nešto novo.

- Od mnogo ljudi sam čuo da Džinks doživljavaju kao muziku za gradsku ekipu, urbanu muziku...

Coco: ...Meni taj urbanitet već polako ide na uši (smijeh). Volim naš bend Gustafi za koji nikako ne mogu reći da je urban. A ja ga obožavam. Volim ove starije termine rok, pop... Bar kod nas mi se čini da je to 'urbano' počelo padati u malograđansko. Sklon sam kolažiranju stilova i bend je na toj bazi nastao. Moja muzika je proizvod mog ukusa, svega što sam čuo. Mislim da to nije specijalna priča, svak bi ti to mogao reći za svoje pjesme. Svi smo proizvod onoga što smo čuli, saznali ili vidjeli.

- Pored pretpostavljam Kinksa, Bitlsa ili recimo Bič Bojsa, ko je sa domaće scene uticao na tebe. Možda Indeksi, Korni grupa, Grupa 220 i Drago Mlinarec? (na pomen potonjeg Yaya se prigušeno hihoće, dok Coco na tren izgleda zatečeno…)

Coco: Pa čak i ne. Ja sam dijete novog vala. Interes za muziku šezdesetih je nekako došao relativno poslije, iako se u moje vrijeme još uvijek muzika počinjala slušati sa Bitlsima. Zaista prve stvari kojih se sjećam su "Maljčiki", "Zamisli život" i "Moja prva ljubav", a ne Bitlsi.

Radio si kao producent na albumu pop pjevačice Natali Dizdar. Imaš li možda neki spisak želja s kim bi radio?

Coco: Možda bih volio raditi sa (Elvirom Lakovićem) Lakom. To mi se čini relativno da razumijem šta bi on htio. Ili Letu štuke su mi isto zanimljive, ali mislim da imaju sasvim zadovoljavajućeg producenta, tako da se ne bi htio petljati. Volio bih raditi sa takvim autorima, jer mislim da bi tu i ja nešto naučio.

Zvanična strana: www.myspace.com/jinxhr

Нема коментара: