Пређи на главни садржај

Hladno pivo – Zaslužen uspijeh građen godinama

-->
Hladno pivo je poslije dva desetljeća postojanja krajem juna odsviralo prvi koncert u Nišu, upotpunivši tako u tri godine nisku od pokorena tri najveća grada Srbije. Zagrebački pank-rokeri su najprije poprilično iznenadili privukavši do 5.000 Beograđana u Hali sportova u jesen 2008. da bi ravno godinu kasnije pokazali da njihov uspijeh u Srbiji nije slučajnost, pred isto toliko ljudi na Novosadskom sajmu. Ni skoro 2.000 posjetilaca ispred Letnje pozornice Niške tvrđave nije malo, ako se uzme daleko siromašniji jug Srbije i prijeteće loše vrijeme koje je poprilično upropastilo čitav koncertni jun. Skromni momci iz ZG četvrti Gajnice su se i u Nišu pokazali kao regionalno velik sastav.

Hladno pivo konačno se 26. juna spustilo na jug kako bi održalo prvi koncert u gradu na Nišavi, gdje je ranije jedino boravio njihov pjevač Mile Kekin, koji je 1988/9. godine tu služio Jugoslovensku narodnu armiju kao običan prašinar.

"Drago mi je što ću se sada vratiti u Niš da malo vidim šta se u međuvremenu promijenilo. Znam da je bio jedan kafić u Nišu u kome su od jutra do mraka puštali Azru i Džonija Štulića. Možda ga uspijem ponovo naći? Baš bih svratio da popijem pivo. Mislim da je tada bilo 'Jagodinsko' u pitanju", otkrio mi je Mile, a tu izjavu su kasnije rado prenijela brojna srpska glasila.

Ipak, umjesto u potragu za kafićem svoje mladosti, Mile se sa ostatkom Piva, kažu jezici, radije prepustio čarima niškog roštilja, da proslavi koncert koji je prošao više nego uspješno. Dakle, spoj novijih stvari i starih hitova pred očekivano raspojasanom i vrelom južnjačkom publikom. A pomoglo je što, iznenađujuće, nije padala kiša. Da je vrijeme bilo bar malo uračunljivije, predvidljivije i ljepše, mislim da se moglo na prisutnih 2.000 očekivati još najmanje 500 Nišlija. Ali šta je tu je, ni ovo nije loše za jug Srbije.

Sličan raspomamljeni ugođaj vidio sam kako vlada prošle jeseni u Hali master Novosadskog sajma pred do 5.000 ljubitelja zagrebačkog sastava, a prije toga u novobeogradskoj.Hali sportova. Niški koncert me podsjetio na stari članak koji sam uradio za Popboks o uspijehu Mileta i drugova u Beogradu, za koji mislim da bar malo odslikava koliko su veliko ime zapravo postali Gajničani u Srbiji. Mislim da je na čitavom jugo prostoru malo tako uspješnih rok izvođača.

Na članak sam strašno ponosan, iako možda na prvo čitanje ne izgleda ništa posebno. Treba znati da sam iste večeri po završetku koncerta prvo pisao izvještaj za novinsku agenciju Beta, pa duže pisanije za promotera Long plej, da bi na kraju potpuno sluđen i izmožden prionio radu za Popboks.  Mislim da je svitalo kad sam završio posao, a meni je već odavno bio pao mrak na oči...Dakle ovo je proizvod jednog premorenog mozga i mislim da drži vodu. Zbog ovakvih radova izvedenih u teškim okolnostima ponekad uobražavam da sam dobar novinar. Idiotski naslov je potpuno Poboksov, dok je moja u tim trenucima smanjenouračunljiva malenkost imala još nekoliko glupljih predloga...

HLADNO PIVO U HALI SPORTOVA

Bitange bez princeza

Bend čiji je krajnji domet nekada bio SKC, pametnim radom i upornošću je dogurao do rasprodate Hale sportova

Aleksandar Arežina

Foto: Aleksandar Zec
Mesto: Hala sportova, Beograd
Vreme: Subota, 22. novembar 2008.
Organizacija: Longplay

„Mi smo trenutno veliki bend, gledajući barem broj ljudi na koncertima. Prije par godina nismo ni slutili da ćemo u Beogradu svirati u Hali sportova. Očito da se varaju ljudi koji misle da postoje neke granice. Samo nebo je granica“, samouvjereno se osmijehivao pjevač Hladnog piva Mile Kekin tokom razgovora koji smo vodili nekoliko dana pred beogradski koncert.



Ravnodušnom prema muzici Hladnog piva učinio mi se čudan i neosnovan zarazni optimizam simpatičnog ćelavca. Možda je nakon proslave 20-og rođendana benda pred 20.000 fanova u septembru na zagrebačkom Jarunu, a sve uz direktan prenos HRT-a, Mile samouvjereno mislio da Hladno pivo čine supermeni, sposobni da privuku za njih sada već smiješnih 5.000 ljudi u beogradsku Halu sportova? Ili je mislio da mu je mala uloga simpatičnog erotomana u hrvatskom sitkomu Bitange i princeze donijela dovoljno veliku popularnost u Srbiji? Ili je reč o menadžmentu dovoljno sposobnom da popuni eventualne praznine. Ako su mogli Van Gog Beogradsku arenu, što ne bi tako Pivo ispunilo Halu sportova?
Bend treba da ide dalje“, nastavlja bezbrižno Mile,“Uzbudljivije je publici vidjeti bend gdje ga još nije vidjela. Mrzim kad se zatvoriš u neke klubove, onda ti posao može postati kao bilo kakav posao u dosadnom uredu. Meni je uzbudljivo što će biti Hala sportova. Možda će biti grandiozno, možda malo manje, ali jedino na taj način možemo napraviti adrenalin koji je jako bitan nakon 20 godina rada.“
Prohladno subotnje veče razbistrilo je situaciju. More ljudi nestrpljivo zagušuje ulaze u dvoranu na Novom Beogradu, ispred koje bauljaju pojedinci sa nezadovoljnim izrazima i limenkama piva u rukama tražeći karte za koncert.
Zvanično, Hala sportova prima 5.000 ljudi, promoter Long Play saopštio je da je prodato svih 5.000 ulaznica, Mile je rekao da će biti puno... Unutar Hale sportova poznate po jadnoj ventilaciji je poprilična gužva, zagušljivo je do granica izdržljivosti i naravno - prevruće.
Nepristojnih 45 minuta kašnjenja pomaže da tenzija naraste do tačke ključanja, tako da je dvorana bukvalno eksplodirala pri izlasku na binu Mileta i drugova. Počinju sa instrumentalom Couvert, pa prelaze u Sreću i Carstvo pasea sa posljednjeg albuma Knjiga žalbe (2007). Mlađana publika, uglavnom od 15 do 25 godina, već divlja ispred bine, uz šutku i  polivanje pivom. Na tribinama svi poustajali i pjevaju sa Miletom Nešto ljubavno, Birtiju, Šank...
"Dobro vam veče ljudi! Pitali su me kako to odjednom Hladno pivo u Hali sportova? A mi smo imali prepunjen SKC i gradili smo ovo godinama. Dobro došli na koncert Hladnog piva!", slavodobitno objavljuje Mile.
Hladno pivo pankerski praše Bačkizagre Stuhpa, Kaže stari šta nam fali, Teško je biti kul, Biološki sat, Par pitanja, Maderfakerse... Mile se šegači skačući preko monitora, umjesto perike stavlja peškir na glavu, imitira pokretima bildera, zahvaljuje se internet fanovima Hladnog piva koji su uputili hiljadu mejlova da bend dođe u Beograd, posvećuje pjesmu „svim homoseksualcima i krasnim muškarcima“, i upozorava da „mafijaši jašu kroz sve gradove“.
Duhoviti frontmen prepričava doživljaj članova benda u jednom beogradskom taksiju gdje ih je vozač pitao je li to sa njima „onaj mali iz one serije Bitange i princeze?“. Kada je dobio potvrdan odgovor taksista se iznenadio: „A on i pjeva?“.
Publika ekstatična, redovno u refrenima grleno nadvikuje Mileta, koji u maniru iskusnog profesionalca baca komplimente: „Ljudi, pjevate bolje od mene! Osjećam se kao tehnološki višak večeras!“
 
 Dva sata žestoke svirke su zaokružili sa dva bisa. Stižu Soundtrack za život, Trening za umiranje, Rigoletto, Ne volim te, Fur Immer Punk i Planeta, a potom samo Mile sa akustičnom gitarom pjeva Roštilj. Na kraju izlazi i ostatak benda. Slede: Supermen, Pitala si me i simbolična Odjava programa.
"Odlična ste publika. Prekrasno se osjećam večeras. Hvala vam za ovu noć!", emotivni Mile daje svoj kratak opis koncerta Hladnog piva u Hali sportova. Teatralno Kekin pre odlaska sa bine skida crvenu majcu i baca je u publiku. Konačno se pale svijetla uz dosta razočaranih uzdaha publike.Hala sportova nije Jarun. Ovdje brojevi nisu bili toliko veliki, ali je svejedno ulog bar za Hladno pivo bio velik. Momci iz zagrebačkog naselja Gajnice uspijeli su da, na svoje i zadovoljstvo publike, održe u planiranim razmjerama najveći samostalni koncert do sada u Srbiji. Ako za nas ostale postoji naravoučenije sa koncerta Hladnog piva, ono se nalazi u podnaslovu.

Službena strana: www.hladnopivo.hr

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.