Пређи на главни садржај

Izmena vremena - Muzika stvarno hrabrih riječi


Novosadski kantautor Nikola Nešković skriven iza imena Izmena vremena početkom maja oglasio se na netu besplatnim EP-om "Pirinčana jutra". Potpuno nepoznat široj srpskoj javnosti, Nešković se u četiri pjesme pokazuje kao darovit stvaralac sa akustičnom gitarom, koji možda tek zablista punom snagom na albumu planiranom da se pojavi tokom juna. Pjesma Ekatarine Velike "Amerika" neočekivano je dobila zanimljivu srodnicu "Do sna Amerike".

Nesuđeni odbojkaš ("moja velika ljubav"), danas student pri kraju Bogoslovskog fakulteta i možda budući sveštenik ("videćemo"), Nešković se potiho javio prvim, u Srbiji neprimjećenim  CD albumom pjesničkog naziva "Hajde pođi da vidiš ribarske mreže" (2008) za malu kuću Brlog rekords iz Zadra. Prvenac je dostupan preko www.freemusicfrombrlogrecords.blogspot.com/.

"Lo faj album, lošiji snimak, malo težak za slušanje, ali to mi je bio prvi korak da uđem u svet muzike", rekao mi je Nešković o svojim počecima u kratkom telefonskom razgovoru iz Novog Sada.

Ni album "Uživo u biblioteci Milutin Bojić u Beogradu" (izdavač Floorcollapsing 2008) uglavnom se nije čuo van (na žalost) malog kruga ljubitelja "Novih odmetnika", kojima pripada i Nešković. "Novi odmetnici" su skupina pretežno akustičarskih izvođača iz Srbije i Hrvatske, okupljenih oko Brloga, poput Ponosa drumskog, Mesta, Čopora, Ivana Škrabea, Tomislava Zorića...

Nekoliko demo snimaka Izmene vremena bilo je besplatno ponuđeno na  www.rocksvirke.com, a Nešković je odlučio da i EP "Pirinčana jutra" ponudi na isti način preko www.izmenavremena.bandcamp.com/ (što je pohvalno u nekoliko formata, ne samo u nekvalitetnom mp3).

"Pirinčana jutra" Izmene vremena zvuči kao zapis trenutka kada vam je na kućni prag banuo potpuni stranac i nenadano vam se toplo zahvalio na gostoprimstvu lativši se gitare da vam udijeli nekoliko svojih životnih osjećanja. Nešković čini se ne svira gitaru, više pokušava razgovarati pomoću nje jednostavnim riječima. Nešković ne pjeva, već sjetno pripovjeda dok mu glas na mah ne sklizne u vis...Bez sumnje najupečatljivija pjesma "Pirinčanih polja" je dirljiva, vanvremenski lijepa "Do sna Amerike". Kada sam je prvi put čuo odmah sam se sjetio "Amerike" EKV-a. Kasnije u razgovoru Nešković je sam pomenuo EKV. Može li se ikako povezivati istinski veliki sastav i neki tamo nepoznati lik koji više prebira po žicama, nego što svira? Kladim se da može. Izmena vremena krenula je pomalo zbunjeno, nesigurno i bojažljivo, ali ako pažljivije oslušnete sve što je Nešković snimio do "Pirinčanih jutara" primjetićete kako mu izraz biva, ne samo su tehničkom smislu, sve čistiji i jasniji. Ipak ne mogu se oteti utisku da Neškoviću da izrazi ono što nosi duboko u sebi, suštinski nedostaje glasniji i otvoreniji pristup, a to znači prateći BEND! Uostalom, i Bob Dilan je krenuo ovako jednostavno i skromno...



- Kako si se odlučio da objaviš EP, a ne recimo album?

Nikola: EP 'Pirinčana jutra' je kao uvod u narednu priču koja bi mogla da se okarakteriše kao jedan ozbiljniji album. Snimali smo pretprošle nedelje, pesme su u fazi dorade i produkcije. Videćemo kako će to da ispadne, pa ćemo to postaviti isto na net. Album bi  u ovom mesecu trebao da bude izdat. 

- Zašto se EP zove "Pirinčana jutra"?

Nikola: Jednostavno je tako izašlo iz mene. Nekako "Pirinčana jutra" bi trebalo da bude mesto gde će se iskristalisati i razjasniti neke stvari. "Pirinčana jutra", to je neka moja duhovna vizija. Prva pesma "Ljubav" je ljubavna balada. Govori o priči koja nosi sa sobom jedan životni, jasan momenat. "Do sna Amerike" je pesma koja ne ide toliko na materijalno tlo Amerike, nego na duhovno. Amerika bi tu trebalo da bude nešto što je nekad i Milan Mladenović pevao. Meni je Ekatarina Velika omiljeni bend. Tu najviše vučem inspiraciju.

- "Do sna Amerike" je znači nastavak, nadogradnja EKV "Amerike"?

Nikola: Pa ne znam sad... možda je nastavak u nekoj inspirativnoj priči. "Amerika" EKV-a je apsolutno remek delo! "Stvarno hrabre reči" je rađena po tekstu prijatelja i gitariste Vode nad vodama Dragana Radića. On mi je poklonio te stihove. Četvrta je "Gde nam je sve", onako jedna bogotražiteljska pesma i tu ništa više ne bih mogao da dodam.

- Meni na EP-iju nedostaje pjesma "Metereolog".

Nikola: Snimili smo sad "Metereologa" pa videćemo, možda ćemo ga staviti sad na sledeći album.

- Spadaš među "Nove odmetnike" skupinu muzičara iz Srbije i Hrvatske gdje su i Prkos drumski, Čopor...

Nikola: Mi smo prijatelji. Moja karijera je krenula sa svima njima. Oni pokušavaju tamo nešto u Hrvatskoj da pokrenu, a mi ovde. Zajednički nam je nekako lakše, družimo se, sviramo i dalje se čujemo svakodnevno preko ovih supersoničnih internet medija...Na nama je da se snalazimo, da nastavimo dalje i da posadimo nešto.

- Rekao bih da je to prvi zajednički muzički pokret ili okupljanje izvođača iz različitih država na jugoslovenskom prostoru od rata.

Nikola: Da, interesantno. Nisam pratio, ali moguće da jeste.



- Ti si neka vrsta srpskog Boba Dilana?

Nikola (smije se): Ne, definitivno ne! To što radim je kantautorski način stvaralaštva. Volim da pomenem i stranu kovanicu singer/songwriter.

- Koliko su na tebe uticali naši akustičarski izvođači S vremena na vreme (pored bliskosti imena), Dag ili Suncokret?

Nikola: Sve više i više tragam za tim starijim bendovima, koji su tu priču odnegovali. Sad otkrivam Dragu Mlinareca i Grupu 220, volim Arsena Dedića, Zorana Predina, Vladu Divljana, sve velike muzičare kao što su Milan, Srđan Gojkovič-Gile...i Džoni Štulić naravno, bez njega se ne može...

- Zašto si se odlučio za ime Izmena vremena?

Nikola: Ime Izmena vremena je priča sa aerodroma Beograd, kada sam sa prijateljem muzičarem Borislavom Prodanovićem, koji svira bubnjeve u Emanuilu i ima bend Mesta, čekao jednog njegovog prijatelja iz Amerike da pristigne. Videli smo brojeve i lokacije na terminalu kako se menjaju, pa se pojavilo i 'izmena vremena'. To nam se jako svidelo i kasnije kad sam definitivno odlučio da radim kantautorski projekat, nazvao sam ga tim imenom.


Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.