Пређи на главни садржај

Štutgart onlajn - Kao Šarlo?

Beogradski bas/bubanj dvojac Štutgart onlajn (Stuttgart Online) oglasio se prošlog novembra CD prvencem "Radost svakom domaćinstvu", pokazavši da je nasljeđe Šarlo akrobate i Discipline kičme u Srbiji živo i zdravo, i u prilično dobrim rukama. Sa basistom/pjevačem Bojanom Slačalom razgovarao sam o "Danu kad je ubijen Zoran Đinđić", Novoj srpskoj sceni, Džoniju "Superheroju" Rackoviću...Nadam se da ćete uživati čitajući bar onoliko koliko ja onomad razgovarajući.


Kad god se prisjetim telefonskog razgovora sa Slačalom, a desi se tu i tamo, razvuče mi se osmijeh preko lica. Meni izuzetno drag, rijetko opušten i duhovit razgovor. Obično se desi da se sagovornik prirodno pokušava novinaru (protivniku) predstaviti boljim no što jeste. Ovdje nije bilo svakodnevnog životno sveprisutnog predumišljaja ili proračunatosti. Slačala i moja malenkost igrom slučaja ćaskali su nekako prijateljski i neobavezno. Slačala i njegov saborac iz Štutgarta bubnjar Marko Barišić upravo su bili objavili CD, po meni, urnebesno duhovito nazvan "Radost svakom domaćinstvu". Kao iskreni poštovalac Šarla akrobate u zvuku Štutgarta sam osjetio prisutan bar djelić duha koji je krasio beogradsku novovalnu scenu počekom osamdesetih. Znači razgovor sa Štutgartima je bila moja obaveza! Slačala kao što pjeva govori ekavicu, ali se u razgovoru često podsvjesno vraćao matičnom narječju ijekavici. Uz to često koristi uzrečicu "Razumiješ?" Izostavio sam je ovdje iz razgovora, ali slobodni ste da je stavite na otprilike kraj svake druge rečenice.



- Odakle ime Štutgart onlajn, prilično je zanimljivo?

Slačala: Prvi i najvažniji razlog je što je to zvučno ime, lako ostaje ljudima, lako se pamti...

- Zanimljiv je i naslov albuma "Radost svakom domaćinstvu". Je l' to neki reklamni trik da se kupi album, kad ljudi vide da je "Radost svakom domaćinstvu"?

Slačala: Pazi, odlično si dao odgovor, to je baš radost svakom domaćinstvu! To je muzika koja treba da se stvarno sluša kad je radost u pitanju. Zaista je radost svakom domaćinstvu!

- Čekaj onda ste vi radostan sastav, donosite radost ljudima?

Slačala: Pa ne baš to...nego imamo neku vaspitnu ulogu, ja to više tako zamišljam. A sa dobrim vaspitanjem ide i radost.

- Pošto nisam preslušao cijeli album igrom slučaja, znam samo ono što je na majspejsu...

Slačala: Znači odrađuješ posao? Dobro nema problema (smije se)

- Pa jebi ga...

Slačala (i dalje se smije): Al' odgovoriću ti, nije problem!

- Opiši malo album šta se sve tu nalazi.

Slačala: Album sadrži 16 pesama, produciran je i snimljen u studiju "Digimedija" u Beogradu, kao još jedno u nizu izdanja edicije Nova srpska scena, njihovo sedmo izdanje. Eto, to su ti neke osnovne informacije. Šta da ti kažem još o albumu, šta te zanima?

- Pa još nesto o filozofiji benda, kako se žanrovski svrstavate, prilično ste neobični?

Slačala: Moraću malo da ćutim dok smislim...

- Dobro (smijem se).

Slačala (poslije podužeg čekanja): U svakom slučaju muzika i lirika, album ima jednu vaspitnu ulogu. Ono što nas čini originalanim je to što smo svesni vremena u kome živimo i tekstovi se bave svakodnevnim problemima, ali i problemima...E, ne! Ovo je potpuno sranje! Ja sad ne znam šta pričam! Hoćeš da ti dam bubnjara, možda će on nešto da ti bolje kaže?

- Ne, ne, ne, nastavi...

Slačala: Vrlo mi je komplikovano da ti dam ovako odgovor, kad uopšte ne znam sad kako...Mogu ti pričati dva sata i možda se neću setiti pravih stvari...'Ajd probaj opet...

- Pojednostaviću. Vi ste neobičan bend po osnovnoj postavci bas/bubanj. Podsjeća na Disciplinu. Koliko je ona uticala na vas, koliko ste bliski tome ili furate neki svoj fazon?

Slačala: Pazi, to je zvuk koji u svojoj osnovi može da se podvede pod kombinaciju beogradske i novosadske škole rokenrola. Znači muzički uticaj je sigurno taj, ali daleko da mi tome robujemo. Pošto su domaći, najlakše je da se kao reference uzmu Obojeni program i Disciplina kičme. Prvo, ni sa jednim ni sa drugim bendom nemamo veze u nekom smislu poetike, a bogami i što se tiče sviranja! Tako da u suštini tekstovi nas čine originalnima. I muzika, tu i tamo...Otkud znam...Mislim da ti nisam dao nijedan dobar odgovor, sve ovo što sam ti do sad rekao!

- (Kroz smijeh) Ne bih se složio, ali nema veze. Koji su drugi uticaji. Postoji stvar "Kao Šarlo", što je pretpostavljam posveta Šarlu akrobati.
Slačala: Recimo da je to neki omaž, ali u suštini nije. To je samo stih. Imao sam jednu odličnu rečenicu povodom toga u jednom drugom intervjuu i sad pokušavam da se setim, al' nema šanse...U svakom slučaj evo ti odgovor: Zašto se ne ugledati na nešto čiji je kvalitet ipak opravdan vremenom? Toliko godina je prošlo i to i dalje zvuči svježe? To je jedna smjernica da se ljudi ugledaju na nešto, da izađu iz memle, da se pokrenu, "moraš biti brži ako hoćeš da me stigneš". To je stih koji prethodni tom "Kao Šarlo". Izvini molim te zbog ovakvih odgovora, ali ja sam vizuelac, znaš. Težak sam na riječi, jebi ga (smije se).

- Koliko znam, dosta često ste uživo svirali stvar posvećenu srpskom premijeru "Dan kad je ubijen Zoran Đinđić", što je obrada Lu Ridove (Lou Reed) "The Day John Kennedy Died", međutim ne vidim da je uvrštena na album...

Slačala: E, vidi. To je stvar koja ima zaseban život i koja je već išla kao samostalni singl. To smo namjerno uradili, ne želimo da pravimo proboj na scenu sa tom pesmom. Svi bi rekli "a vidi ovi su je snimili iz tog i tog razloga". Mislim da smo je samim tim i izdigli na neki pijedestal toga što stvaramo, samim time što smo je izostavili sa albuma. Dali smo joj posebno mesto, ja bih to tako rekao.

- Naravno vi je i dalje svirate uživo?

Slačala: Da.

- Je l' možeš malo objasniti kako ste došli na misao da obradite Lu Rida?

Slačala: Vidi, ako pročitaš tekst "The Day John Kennedy Died" naježiš se, jer vidiš da je to potpuno isti scenario, koji se desio i ovde. Mene je stvarno užasnulo kad sam pročitao taj tekst i onda sam rekao: "Pa čekaj sve je potpuno isto, zašto ne uraditi obradu te pesme?"

- "Superheroj" je prvi spot sa albuma?

Slačala: Jedan od aktera u njemu je Džoni Racković...Džoni je superheroj ovog grada, imajući u vidu činjenicu da je u njemu ostao živ toliko godina. On je jedna urbana legenda, a malo ih je takvih. Zaslužio je da se pojavi u spotu.

(Nenad Džoni Racković, nesvršeni studente glume, pojavljivao se u filmovima "Kako je propao rokenrol" (1989), "Crni bombarder" (1992) i "Marble Ass" (1995). Bio je devedesetih saradnik radija B92, a trenutno se bavi kao slobodan umjetnik performansima poput "Nation of Satan" 2007.)



- Koliko se smatrate dijelom Nove srpske scene, osim što ste pod istim izdavačem?

Slačala: Vidi, da se ta Nova srpska scena ne zove tako, ona bi se uvijek zvala nekako drugačije, možda gore još sto puta! Mi smo dio te edicije, dio tih bendova koji su počeli tu nešto da rade. Igrom slučaja se pojavio patron koji je to sve izfinancirao. Mi smo ušli u tu ekipu i to je to. Ja to uopšte ne ističem u prvi plan, sem što je naziv edicije...Al' s druge strane je dobro. Na lošem smo glasu kod ljudi u Hrvatskoj i Sloveniji, a to treba da se promeni. Zašto ne bi bilo" "E vidi srpsko, a dobro!" To ima najveći obrazovni uticaj. Možda nekom para uši tamo...Meni para i ne para...Stvarno ne znam šta da ti kažem...Nova srpska scena, jebe mi se za to! (smijeh) Da nije Nova srpska scena, bila bi Nova hrvatska scena (obostrani smijeh)! Svejedno! Ja volim i jedne i druge i treće. Znaš koji je odgovor na pitanje o bendu i poetici benda? Kad su dobri svi su moji, kad ne valjaju nije niko moj. Jebi ga!

- Da l' ste planski krenuli radit' bas/bubanj. Ti sviraš zapravo gitaru na basu...

Slačala: Dobro ti je mišljenje. To je malo iz praktičnih, malo iz idejnih, malo iz ko zna kojih razloga, a malo što simpatišem samo ritam sekciju. O čemu se radi? Stvarno ne znam koji danas bend, koji broji četiri/pet/šest članova uspeva da se skupi da zajedno sviraju. Ja prosto ne znam kako nađu slobodno vreme? Danas sve preko tri člana su bendovi koji ne postoje. Evo, 'ajd reci neki bend koji ima četiri/pet članova koji stalno rade. Nema.

- A i lakše je podijelit pare kad ste dvojica!

Slačala: Tako je! (obostrani smijeh)

- Šta očekujete od albuma. Možda neku muzičku karijeru...

Slačala: Mi u sve ovo nismo ušli zbog love. Obojica imamo posao koji radimo pošteno, u fabrici kablova. Naravno ja bih volio da stvarno živim od toga, ali bojim se da je to nemoguće. U sve to nismo ušli zbog love i samim time motiv je veći, a dalje...biće sve kao što je bilo do sada.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.