Пређи на главни садржај

Miha Kralj - Trideset godina Andromede


Klavijaturista iz Ljubljane Miha Kralj sredinom decembra 1980. godine objavio je za beogradski PGP RTB "Andromedu", prvi album instrumentalne elektronske muzike u Jugoslaviji. Samostalni prvenac slovenačkog muzikotvorca i danas zvuči iznenađujuće svježe, maštovito i inovativno, i mislim da je trideseta godišnjica dobar povod da danas nažalost pomalo zaboravljenu "Andromedu" slušaoci i kritičari iznova otkriju, preslušaju i vrednuju. Ja sam to sve uradio, i moja ocijena je - jednostavno veličanstveno!


Ime Miha Kralj činilo mi se potpuno nepoznato kad sam prije koju godinu, kradući muziku sa neta, slučajno negdje naišao na album "Andromeda". Više se ne sjećam zašto sam odlučio da gubim svoje dragocjeno vrijeme skidajući nepoznat album isto takvog izvođača. Možda je u pitanju ipak podsvijest? Jer kad sam preslušao ukradeno, bljesnulo mi je pred očima i zazvonilo u ušima - pa meni je ovo poznato, ja ovo znam, ja sam ovo već sve čuo! I vratio sam se mislima skoro 30 godina unazad. Čudno je to kako neke slike iz djetinjstva ili odrastanja vezuješ za zvukove. Uz muziku "Andromede" prikazale su mi se već zaboravljene kratke sličice sopstvenih doživljaja tamo negdje iz osamdesetih kad sam još kao osnovac u Podravskoj Slatini slušao radio ili gledao televiziju. A sjetih se i da sam na televiziji gledao otkačenog brku sa čupavom kosom, naočalama i klavijaturama. Potom sam mjesecima pokušavao doći u dodir sa Kraljem, ali mi čak ni net u tome nije mogao pomoći, jer na njegovoj zvaničnoj strani, avaj, postojeća odrednica "kontakt" nije bila u upotrebi. Kada sam pokušao preko RTS-a naći Kralja samo su zblanuto pitali: "Koga?!" Uostalom njihov PGP se do sada nije sjetio ponovo objaviti na CD-u bar neki od tri Kraljeva albuma. To je učinio sam Miha na tri CD-a koja se mogu poručiti na www.mihakralj.com. Na kraju isplatila se upornost i pomoć kolega, tako da sam krajem ljeta na svoje veliko zadovoljstvo uspio iz Beograda telefonom razgovarati sa Kraljem, koji se tada našao na Bledu. Klavijaturista je pričao sa jakim slovenačkim naglaskom, misaonim konstrukcijama i izrazima, ali mi nije palo na pamet da tu nešto preterano "prevodim". Meni je to sve zvučalo vrlo razumljivo, uostalom kao i "Andromeda". Na početku smo pokušali ustanoviti kad se zapravo vinilna ploča pojavila na tržištu.


Kralj: Album "Andromeda" sam 1980. počeo raditi, a izašao je čini mi se oko Nove godine...sad ste me našli...Sad sam se setio. "Andromeda" je izašla mislim između 12. i 15. decembra 1980.

- Jako se malo može naći o vama na netu. Koliko vidim svirali ste klavijature u raznim slovenačkim sastavima. Posljednji je bio Prah. Kad ste počeli da se zanimate za instrumentalnu elektronsku muziku?

Kralj: Svirao sam u Nemačkoj sa mojom grupom Prah. Tad sam bio gore sa jednom novinarkom i ona mi kazala ako znam Žan Mišel Žara (Jean Michelle Jarre)? I onda sam kazao da sam čuo, ali da već radim sličnu muziku i da ću verovatno nešto napraviti da izađe van. To je čini mi se bilo 1978... ne 1979. godine na kraju. Onda sam raspustio Prah i počeo svirati u Ljubljani, u "Emonskoj kleti". Počeo sam da nabavljam nove instrumente. Još mi je neko posudio veliki Korg PS 3000. To je bila tada polifonija, a imao sam sve monofonske (instrumente). To je bilo kameno doba za ovu muziku! Morao si raditi harmoniju iz monofonije. Puno kanala smo trebali tamo u studiju. Finta je bila u tome da sam probne snimke nosio RTV Ljubljana i oni su kazali da to njih ne interesira. Kao, to nije dobro. Onda sam bio u Ljubljani čuo za Borisa Kovačiča, koji je radio za PGP RTB. Kad sam njemu nosio probne snimke odmah je kazao: "To! Odmah mi možemo to da vam izdamo!" Tako da sam onda dobio posle toga za mesec/dva dana studio u Ljubljani. Na sedam dana zatvorio se u studio unutra i snimao sam "Andromedu". U studiju "Akademik" tonski majstor je bio žal več preminuli Miro Bevc. Kod njega so snimali mnogi dobri jugo muzičari Zdravko Čolić, Novi fosili itd.

- Zanimljivo da je PGP izašao sa takvom ponudom. Obično je RTLJ imala više sluha za nove tokove?

Kralj: Ma ne. Ja sam za njih bio faktor koji je pravio probleme, jer sam bio prebrz sa svim tim stvarima. Tu je bilo kod nas ljudi za koje sam previše brzo išao napred. Beograd mi je pomogao baš toliko, da postanem popularan. Počeo sam raditi sam, na kraju sam izdao još svoje neke stvari sam, i sa pjevanjem. "Zemlja kliče SOS" bio je velik hit. To je bila dobra investicija Beograda, da mi je to omogućio. Vidio sam da sam na pravom putu, jer kad je album izašao bio je veliki bum i kod nas, da je bilo noro (ludo).

- Vi ste bili pionir elektronske muzike u Jugoslaviji.

Kralj: Ja, ja. Tu stvar isto mi kazali to u PGP-u i kod nas urednici.

- Prije vas su bili instrumentalisti na klavijaturama recimo Kornelije Kovač i Tihomir Pop Asanović, ali do tada nisu objavili elektronski album. Prethodili ste Lazi Ristovskom sa njegovim "Merge" (1982) i Kovačevim "Sampled Moonlight" (1985).

Kralj: Ja. Ristovski je napravio za mnom.

- Tokom snimanje "Andromede" je l' bilo nekih uslova PGP-a kako to da zvuči?

Kralj: Ne. Sve su mi totalno poverovali. U Ljubljani imao sam prijatelja producenta, njega sam zvao. Bilo je tada malo sekvencera. Dobio sam Korga SQ-10 baš prvi dan snimanja ganc novi iz fabrike, da sam mogao radit neke basove, ali sve ostalo je trebalo da se svira sa rukama. I to pazi minutu ili dve da ti tačno sviraš sekvencer. To je strašno teško! Samo je bio par puta kod mene u studiju moj prijatelj gospodin producent i aranžer Dečo Žgur koga sam pozvao i rekao: "Molim te pretraži da bude u ritmu, da ne bude prebrzo, ni prejako, ni neke greške". On mi reče: "Nemoguće da ti super sve ide!"

- Kako je prošao album?

Kralj: Znam da su prodali moju ploču puno u Rusiji, Švedskoj, Holandiji i zemljama Beneluksa. Mislim da sam imao oko 25-30 hiljada ploča u Jugoslaviji, što je super!

- Muzika sa "Andromede" se dosta mogla čuti po radiji i televiziji?

Kralj: Točno. Ja, ja, najviše je bilo po radiju, na televiziji malo. Bio je jedan novinar iz Beograda, dao sam mu od ove muzike par komada. Imao je neku skupinu Cica mace su se zvale i za njih sam onda napravio da su na ovu muziku tonsku još pevale (album "Zero" 1981).

- Kako je "Andromeda" prihvaćena od kritike?

Kralj: Sve je bilo samo plus. Sve je bilo dobro, za ono vreme skoro neverovatno!

- Je l' bio neki hit sa albuma?

Kralj: Bila je naslovna "Andromeda". Kod nas su se puno davali smučarski skoki za Svijetski pokal na Planici. To su puno u laganim insertima stavljali unutra. Puno godina. Išlo je po celom svetu. Kasnije sam izdao još dve ploče za PGP, samo ova je bila najbolja. Druga je "Odyssey" (1982) i treća "Electric Dreams" (1985).

- Primjetna je vaša opčinjenost svemirom i naučnom fantastikom, bilo u naslovima stvari ili omotima.

Kralj: Da. Malo sam išao u taj smer. Malo sam bio gore u svemiru (smijeh).



- Otkud želja da to radite?

Kralj: Živeo sam od rođenja u jednoj kući u Staroj Ljubljani koja je bila stara 300 godina. Imala je neki tako, dah po jednom starom svijetu. Tad sam dosta puta razmišljao o stvarima kao reinkarnacija, posmrtno živlenje i svemir. U tom momentu sam radio muziku bio sam sam i mogao sam da eksperimentiram i sanjam.

- Da li ste tada imali neke nastupe uživo?

Kralj: Jedino što sam imao u Ljubljani u Cankarjevom domu, bio je kongres znanstvene fantastike o NLO. (Mi kažemo NLP). Ima to puno godina. Tad sam imao veliki koncert i bilo je puno ljudi. Bilo  je i nekih plesnih koncertov, svirao sam tamo gde se pleše, a svi so samo slušali i gledali, to je bilo kod nas na primorskem.

- Ta tri PGP-ova albuma niste svirali uživo?

Kralj: Ne, ne. Svirao sam u "Emonskoj kleti". Ko je hteo došao je kod mene. Tamo je bio neki restoran i tamo sam svirao svu muziku, i komercijalnu i moju elektronsku. Tamo sam eksperimentirao i video šta ljudima ide, a šta ne ide. Dolazili su i muzičari i mogli su da vide. To je bio kao neki centar kulture tog vremena. Dolazili so i klasiki - Primož Lorenc, a i Pankrti. I u noći na kraju operni pjevači, filharmoniki...Tamo je bilo na kraju noći moguće naći sve glazbene opcije.

- Zašto niste išli na turneje?

Kralj: I ja se danas pitam zašto nisam hteo...Možda sam se, da kažem, malo zajebao (smijeh).

- Zašto poslije "Andromede" niste probali nešto napolju?

Kralj: Ne znam. Možda jer sam bio nesiguran. Moraš imati veliku ekipu a ja sam bio sam kad sam radio. Morao sam ići na svirku u kojoj sam mogao dobro zaraditi, jer sam kupovao nove instrumente, eksperimetirao. Imao sam tu neku garanciju...

- Znači više se isplatila svirka u "Emonskoj kleti"?

Kralj: Da, da. Tamo sam dobro zaradio.

- Zato samo tri albuma?

Kralj: Točno. Radio sam kasnije puno za televiziju muzike, ali to je bilo samo scenska glazba. Godine 1994. sam počeo raditi filmsku muziku, za režisera Žbontar Matjaža i televiziju. Zanimljiva je serija o Kini "Slike iz Sečuana" ili "Anapurna", a u zadnje vreme se bavim sa video produkcijom i snimanjem za hotele na Bledu.

- Ko je uticao na vas? Pominjali ste Žara?

Kralj: E da. Pa i neki drugi. Mislim baš sad je bio u Sloveniji, pa nisam mogao ići, jer sam imao neke svoje svirke dobre. Hteo sam da ga čujem uživo. On se meni sviđa. Malo sam bio na koncertu Kraftverka (Kraftwerk), Tendžerin drima (Tangerine Dream)...ali mislim da imam sasvim drugi, neki moj posebni prijem. Malo meditativni. Tako, sa lepim melodijama. Ne previše da zamaram ljude. Radim melodije koje hoću da ih ljudi vole slušati, ne samo da bude jedan hit na ploči, a ostalo je sve sranje.

- Kakva je bila elektronska scena u Jugoslaviji u odnosu na inostranstvo?

Kralj: Nisam hteo da druge slušam, samo ono što trebam. Onda su kod nas počeli neki sa elektronikom i pevanjem. Ovaj sistem kao ja niko nije hteo kod nas. Bili su Videoseks kod nas, odmah za mnom su napravili neke stvari, ali bilo je pevanje.

- Ste uticali na njih?

Kralj: Ne...Mislim da ne. Moj uticaj sam video u komercijalnoj muzici. Prvi sam bio kao one man band, kasnije su počeli svi. Radio sam i za komponiste programirao sekvencere za (Tadeja) Dejvija Hrušovarja.

- Ste bili u Beogradu tada kad ste objavljivali za PGP?

Kralj: Bio sam 1967. godine u Beogradu, ali kasnije ne.
- Saradnja na daljinu.

Kralj: Ja, ja. Tačno.

- Može li se govoriti o vama kao muzičkoj senzaciji u Jugoslaviji u tom trenutku?

Kralj: Nisam razmišljao tako daleko. Morao sam napraviti da bude dobro. Ipak 25.000 primeraka nije malo. To se svuda dobro prodalo i kritika je bila dobra sa svih strana, a neki muzičari so me počeli matretirati je li to kraj za bubnjare i još neke?

Zvanična strana: www.mihakralj.com

Aleksandar Arežina

Коментари

kon:med каже…
Fantasticno da se netko sjetio nezaboravnog Mihe Kralja! Sjajan intervju!
lukabike каже…
Hvala za ovaj komentar :) Evo, isto sam baš sad skidao Andromedu iz torrent sajta i isto je meni sve poznato i baš je super muzika - ali nikada prije je još nisam čuo. Pozdrav iz Slovenije!
Sergej каже…
Odličan intervju.
Hvala.

Популарни постови са овог блога

Bajaga i instruktori - Stvaranje Pozitivne geografije

Ritam gitarista velike Riblje čorbe Momčilo Bajagić Bajaga objavljivanjem prvog samostalnog albuma “Pozitivna geografija” (1984) krenuo je u jednu od najupečatljivijih autorsko/izvođačkih karijera na jugoslovenskom prostoru. I četvrt stoljeća od prvenca, Bajaga i instruktori su među rijetkima ostali dovoljno veliko ime, da mogu bez većih teškoća uspješno prebroditi granice međusobno otuđenih jugodržavica.

Marš na Drinu - Jedinstvena filmska bitka

Reditelj Žika Mitrović povodom 50. godišnjice čuvene Cerske bitke snimio je "Marš na Drinu", prvi i jedini igrani film o borbi Srpske vojske u Prvom svetskom ratu u kinematografiji komunističke Jugoslavije, koja je do tada i kasnije bila isključivo okrenuta partizanskim epopejama. Na 40. godišnjicu snimanja istinskog ratnog klasika imao sam nevjerovatnu čast razgovarati sa njegovim glavnim tvorcem Mitrovićem, i tumačima nekih od uloga Ljubom Tadićem i Branislavom Cigom Jerinićem.

Ljuba Tadić - Veličanstvena smrt majora Kursule

Gromada jugoslovenskog i srpskog glumišta Ljuba Tadić jednu od svojih najupečatljivijih uloga ostvario je u ratnom filmu "Marš na Drinu" režisera Živorada Žike Mitrovića 1964. godine. Tadićev major Kursula zaslužio bi ostati upamćen samo po svojoj zajebantskoj životnosti usred klanice zvane Prvi svjetski rat, ali je ipak važnija njegova glavna uloga u antologijskom, veličanstveno-tragičnom kraju Mitrovićevog remek-djela - i sve to uz prvu psovku u povijesti domaćeg filma.